Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu - Stalna služba u Našicama

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 Našice

Posl. broj: Pn-23/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sucu Dariu Ručeviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice IN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Milenku Vuliću, odvjetniku iz Našica, protiv tuženika Grada Našice, OIB: 01775928940, Trg dr. Franje Tuđmana 7, Našice, zastupan po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, uz sudjelovanje umješača Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupani po punomoćniku Ivi Kaselj Šabić, odvjetnici u OD Grgić & partneri, Pisarnica u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 09. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika, te punomoćnice umješača, na ročištu dana 22. svibnja 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev na ime naknade nematerijalne štete /povrede prava osobnosti/ u dijelu koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku GRAD NAŠICE (OIB: 01775928940), Našice, Trg dr. F. Tuđmana da tužiteljici REZA SIKORA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] plati iznos od 4.900,00 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 3.300,00 EUR od dana podnošenja tužbe 30.travnja 2024. pa do isplate, a na iznos od 1.600,00 EUR od dana 20. veljače 2026.g., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za platež zatezne kamate na iznos od 1.600,00 EUR od dana 29. siječnja 2026. pa do isplate.

Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži naknada štete na ime tuđe pomoći i njege

III. Nalaže se tuženiku GRAD NAŠICE (OIB: 01775928940), Našice, Trg dr. F.

I da tužiteljici REZA SIKORA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] plati iznos od 500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 22. svibnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za platež zatezne kamate na iznos od 500,00

EUR od dana 29. siječnja 2026. pa do isplate.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.791,15 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 22. svibnja 2026, pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 EUR.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od

22. svibnja 2026. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Dana 2. svibnja 2024. tužiteljica je podnijela tužbu ovome sudu u kojoj navodi da je dana 25.02.2023.g. u [adresa], na Trgu dr. Franje Tuđmana (početak pješačkog prijelaza od hotela prema zgradi Općinskog suda) zapela za rub betonske ploče koja je bila 2 cm viša od prethodne, izgubila ravnotežu, pala i zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma lijeve patele, te ozljedu desnog ramena i lijevog koljena. Liječenje tužiteljice zbog posljedica ozljede trajalo je do 13.12.2023. Za vrijeme liječenja tužiteljica je obavila 3 turnusa po 12 dana fizikalnih terapija. Sve vrijeme liječenja trpjela je fizičke bolove različitog intenziteta i trajanja. U trenutku ozljede trpjela je intenzivan primarni, a nakon toga sekundarni strah, vezan za ishod liječenja i brojne fizikalne terapije. Zbog posljedica stresa izazvanog padom, liječila se po psihijatru i radi čega joj je prepisana terapija. Kao trajne posljedice ozljede tužiteljici su ostali bolovi na mjestu ozljede, psihičke smetnje, ograničene kretnje u ramenu, potreba izbjegavanja savijenog položaja koljena, čučnja, klečanja i sl., a što je sve umanjuje životne aktivnost radi čega trpi duševnu bol. Tužiteljica zbog posljedica ozljede koljena hramlje, zbog čega trpi duševnu bol radi naruženosti. Za vrijeme liječenja, odnosno zbog imobilizacije ramena i noge bila joj je potrebna djelomična pomoć i njega druge osobe. Pomoć i njegu su joj pružali ukućani. Cijena sata rada NKV radnika iznosi najmanje 4 EUR. Zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (čl.1100. ZOO), te imovinske štete (čl.1095.st.1. ZOO), tužiteljici pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu u ukupno iznosu od 4.100,00 EUR. Odgovornost tuženika Grada Našice proizlazi iz odrede čl. 2. st. 1., čl. 21., čl. 22. st. 1. i 5., te čl. 23. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN-68/18, 110/18, 32/20).

2. Podneskom od 29. siječnja 2026., nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je preinačila tužbeni zahtjev pa tako na ime pretrpljenih fizičkih bolova potražuje sada iznos od 2.000,00 EUR, na ime pretrpljenih duševnih bolova radi umanjenih životnih aktivnosti iznos od 2.000,00 EUR, na ime pretrpljenog straha iznos od 900,00 EUR te na ime imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe (30. travnja 2024.) pa do isplate. Isto tako podneskom predlaže sudu da prilikom odmjeravanja visine pravične naknade sud mora uzeti u obzir povećanje stope inflacije i porast troškova života u periodu od dana izmjene Orijentacijskih kriterija pa do dana podnošenja tužbe. Navedenom preinakom tužiteljica potražuje više u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev iznos od 1.300,00 EUR. Nadalje, tužiteljica je navedenim podneskom istovremeno djelomično povukla tužbeni zahtjev u pogledu neimovinske štete i to u odnosu na duševne boli zbog naruženosti u iznosu od 500,00 EUR. Tuženik se takvoj preinaci protivio, no sud je Sud je sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio preinaku s obzirom da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama budući je ovdje riječ o nepravoj preinaci kada tužiteljica o stvarnoj visini svog tužbenog zahtjeva nije mogla znati prije provedenog vještačenja.

3. Podneskom od 20. veljače 2026., tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev na način da je preinačio tužbu u pogledu preciziranja tijeka zateznih kamata, tako da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika iznos od 5.400,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 4.100,00 EUR od dana podnošenja tužbe a na iznos od 1.300,00 EUR od dana 29. siječnja 2026. pa do isplate.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik ističe da iz tužbe ne proizlazi niti jedan dokaz koji bi upućivao da je tuženik odgovoran za štetu te da teret dokaza leži na tužitelju. Nema dokaza da bi tužiteljica pala kako opisuje na Trgu dr. F. Tuđmana (početak pješačkog prijelaza od hotela prema zgradi Općinskog suda) i ozlijedila se. Tužiteljica nikakav događaj nije prijavila policiji, tuženiku, niti drugim nadležnim institucijama. Tuženik je za ovaj navodni događaj doznao tek kada je primio tužbu tužiteljice. Tuženik ističe da je za ovakve štetne događaje u vremenu kada se eventualno ozljeđivanje dogodilo tuženik sklopio policu osiguranja s Euroherc osiguranje d.d., Osijek, Ulica Hrvatske Republike 45, te predlaže da sud obavijesti kao umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. Iz fotografija mjesta događaja koje prileže spisu se ne može iščitati kada su iste fotografirane, odnosno da li su iste fotografije baš od dana 25.02.2023. godine. Na tom dijelu trga građani redovno dolaze i prolaze, djeca se igraju i nitko nikada nije zadobio nikakvu ozljedu. Ukoliko je i došlo do ozljeđivanja, za ozljeđivanje je u cijelosti kriva tužiteljica. Dakle, šteta nije nastala krivnjom tuženika. Tužiteljica je postupala s krajnjom nepažnjom, nije upotrijebila pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek. Tužiteljica se često kretala tim putem i zbog izostanka opreza tužiteljica je isključivo odgovorna za navodni štetni događaj. Ukoliko je do ozljeđivanja i došlo, može se govoriti o slučaju koji se dogodio, a za koji slučaj tuženik ne odgovara. Medicinska dokumentacija koja prileže spisu se ne odnosi samo na ozljedu ramena i koljena (patele) već i na druga zdravstvena stanja tužiteljice koji nemaju veze s ozljedom koju je zadobila padom (Konzilijarni pregled od 3.10.2023. gdje tužiteljica navodi da ju je potresao pad supruga koji je bio prije 10 dana) imajući u vidu i starosnu dob tužiteljice. Psihička stanja tužiteljice ne mogu se izravno povezivati s ozljedom koja joj navodno dogodila. Sama ozljeda patele može biti uvjetovana i nekim drugim čimbenikom koji je pospješio nastanak ozljede. Trg dr. Franje Tuđmana ima svoju funkciju, uredno je održavan i kao takav je bio u ispravnom stanju. Građani su isti trg koristili, prolazili njime, šetali, na uobičajen način. Tuženik ničime nije povrijedio odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu, stoga ne postoji pravna odnosno zakonska osnova ove tužbe. Zbog svega naprijed navedenoga tuženik predlaže da se tužba tužitelja odbije kao neosnovana i da se tužitelja obveže na platež parničnih troškova tuženiku.

5. Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama dopisom broj: Pn- 23/2024-9 od 15. studenog 2024. obavijestio je Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Podružnica Osijek,da je stavljen prijedlog od strane tuženika radi umješanja u parnicu na strani tuženika. Ukoliko za to ima pravni interes, da su dužni u roku od 8 dana obavijestiti sud da li želite pristupiti parnici kao umješač na strani tuženika, sve sukladno odredbi čl. 206. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22., dalje u tekstu: ZPP)

6. U podnesku umješač na strani tuženika ističe da u cijelosti se pridružuje navodima iz odgovora na tužbu tuženika, te osporava potraživanje tužitelja u cijelosti kao neosnovano. Osporava odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, kao i visinu štete.

7. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i pročitao svu materijalnu dokumentaciju i to medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu (list 7-27, 63-131 spisa), fotografije mjesta štetnog događaja (list 4-6, 40-43 spisa), policu osiguranja od odgovornosti broj 804349616 (list 36 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku VN čiji je nalaz i mišljenje pročitan (list 263-267 spisa), saslušan je vještak VN, svjedoci ON i GN te tužiteljica IN.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22., 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom materijalne i nematerijalne štete koju je pretrpjela uslijed pada dana 25. veljače 2023. u [adresa], na Trgu dr. Franje Tuđmana, kada je zapela za rub betonske ploče, izgubila ravnotežu, pala i zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma lijeve patele, te ozljedu desnog ramena i lijevog koljena.

10. Sporna je pasivna legitimacija, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, dinamika nastanka štetnog događaja, sporno je postoji li i u kojoj mjeri doprinos tužiteljice nastanku predmetnog štetnog događaja kao i kvalifikacije ozljeda tužiteljice.

11. Saslušana na raspravi radi utvrđenja spornih činjenica, tužiteljica ističe da se spornog dana kretala na način da je prilazila pješačkom prijelazu, te uslijed neravno postavljenih kocki se potepla i pala cijelom dužinom tijela na način da je ozlijedila obje ruke, koljena i desno rame. Sama se ustala sa zadrškom, pokušala je dalje hodati ali nije mogla, te se vratila kući jer ne stanuje daleko, otprilike oko 500 metara. Kako joj nije bilo dobro nakon jedno sat vremena išla je kod liječnika zbog zadobivenih ozljeda. Navodi da je poslije vidjela mjesto pada i uočila da su betonske ploče bile izdignute oko 2 cm, nisu bile u ravnini sa ostalima. Izjavljuje da navedenim putem ide svakodnevno, ali poslije pada izbjegavala prolazak istim putem. Tužiteljica izjavljuje da svoj pad nije nigdje prijavljivala osim što se javila kod liječnika. Ne sjeća se gdje je gledala a eventualno je mogla gledati da li nailaze auti iz jednog ili drugog smjera jer se pad nalazio neposredno ispred pješačkog prijelaza opeko kolika. Dalje izjavljuje da mjesto pada nije jedino mjesto gdje su kocke bile izbočene jer je to bilo prisutno na više mjesta, a poslije njezinog pada se vršio popravak, poravnanje kocki, ali kako je kasnije proučavala mjesto gdje se dogodila nezgoda uočila je da i danas postoje neravnine na tom dijelu pješačke staze. Nakon ovog događaja na lijevoj nozi je dobila longetu koju je nosila oko 3 tjedna, a poslije toga još je nosila ortozu na lijevom koljenu zbog bolova koje je trpjela. Povreda na desnom ramenu nije se odmah uočila nego tek nakon drugog snimanja, te je također nosila povez desne ruke i morala je mirovati. Nakon ozlijede mjesec i pol do dva hodala je na kontrolne preglede, a nakon toga provodila fizikalnu terapiju i to u tri ciklusa po 12 dana. Tužiteljica izjavljuje da i danas osjeća bolove u lijevoj nozi i desnoj ruci, a naročito kada dođe do zamora. Tužiteljica izjavljuje da se obratila i psihijatru zbog lošeg psihičkog stanja i to nakon dva mjeseca od nezgode, kada je krenula na fizikalnu terapiju. Ranije je često šetala ali sada to više ne može jer se vrlo brzo zamara.

12. Svjedok GN saslušana na ročištu za glavnu raspravu navodi da se nalazila na udaljenosti od tužiteljice oko 10-15 metara sa druge strane ceste i čekala je tužiteljicu da pređe preko ceste i odjednom je vidjela da je tužiteljica pala prije samog pješačkog prijelaza i to u neposrednoj blizini pješačkog. Kako se njezin muž nalazio u blizini priskočio je u pomoć, a nakon toga ona osobno, pokušali su nastaviti hodati prema tržnici gdje su krenule, ali se tužiteljica žalila na bolove u nozi i ruci, rekla je da ne može više hodati i onda se vratila kući. Navodi da ju je jednim dijelom puta otpratila i kada je vidjela da može hodati sama tada je otišla. Poznato joj je da se tužiteljica istog dana javila na hitni bolnički prijem, te da je išla na fizikalne terapije ali ne zna da li je imala longetu ili ne. Svjedokinja izjavljuje da se i ona nekoliko puta „zatepla“u blizini mjesta gdje je pala tužiteljica ali ona nije pala.

13. Svjedok ON, saslušan na ročištu za glavnu raspravu a koji je komunalni redar Grada Našica navodi da nema neposrednih saznanja o samom događaju niti da je ovaj događaj netko prijavio gradskoj upravi ali navodi da se po gradu pričalo da je tužiteljica pala, ne samo ona nego i više njih. Svjedok izjavljuje da je ploče popravljala Kaptol Gradnja vlasnik V nakon intervencije, a za ploče je izvođač radova bila Štefiček grupa, a podizvođač Ilišin Interijeri Našice. Svjedok izjavljuje da zbog izvođenja radova na vodovodu ploče su morale biti podignute na tom dijelu prema pješačkom prijelazu ispred hotela Park Našice, pa kad su završeni radovi sa vodom ploče su se ponovno postavljale, ali nisu bile dobro postavljene iz razloga što nije napravljena dobra podloga i pojedine ploče su sjedale tako da je bilo neravnina. Svjedok izjavljuje da ovo nije jedini slučaj da su se dogodili padovi zbog neravnih ploča nego postoji još jedan slučaj gdje je tužen Grad zbog pada pješaka.

14. Saslušani svjedoci su iskazivali o bitnim činjenicama na čije iskaze nije bilo primjedbi stoga je sud njihove iskaze ocijenio istinitim, objektivnim i u suglasju sa drugim izvedenim dokazima u ovome postupku.

15. Iz nalaza i mišljenja dr. VN proizlazi da nakon uvida u medicinsku dokumentaciju u spisu proizlazi da je tužiteljica IN kritične zgode zadobila slijedeće ozljede: Prijelom ivera (čašice lijevog koljena), nagnječenje desnog ramena, pritisak na ligamente i meke strukture u ramenom zglobu. Navodi da je prijelom ivera lijevog koljena je obična teška tjelesna ozljeda koja je nastala padom na lijevo koljeno. Nagnječenje desnog ramena - pritisak na ligamente i meke strukture u ramenom zglobu se kvalificira kao laka tjelesna ozljeda. Uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda i dužinu liječenja, mišljenja je da je tužiteljica tijekom ozljeđivanja i liječenja osjećala fizičke bolove: jakog intenziteta 4 dana, slabog intenziteta 10 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera 60 dana. Bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera nije moguće kvantificirati i oni ulaze u postotak smanjenja životne aktivnosti. Strah jakog intenziteta je trajao koliko i trenutak pada. Nakon toga se razvio strah za ishod liječenja koji je bio jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, slabog intenziteta 30 dana. Tuđa njega i pomoć su bili potrebni za vrijeme nošenja imobilizacije duž lijeve noge od 25.02.2023.g. do 08.03.2023.g. u trajanju od 6 sati dnevno, Nakon toga 3 sata dnevno do skidanja ortoze na koljenu, odnosno do 29.03.2023.g. Naruženosti nema. Smanjenje životne aktivnosti iznosi 10% koja se očituje u smanjenoj pokretljivosti lijevog koljena te kroničnom bolnom sindromu u lijevom koljenu i desnom ramenu. Tužiteljica će morati ulagati pojačane napore kod svakodnevnih kućanskih obaveza (odlasci u trgovinu, pranje rublja, održavanje higijene stanovanja i osobne higijene). Neće biti sposobna za duža stato-dinamička opterećenja lijeve noge i desnog ramena.

16. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu vještak VN navodi da je utvrdio smanjenje životne aktivnosti tužiteljice od 10% a da se pri tome služio tablicama Hrvatskog liječničkog zbora i iskustvom u vještačenju. Nije osobno pregledao tužiteljicu iz razloga što je ozljeda bila u veljači 2023. a nalaz pisan u siječnju 2026. Umanjenje životne aktivnosti 10 % je ocijenjeno smanjenjem pokretljivosti lijevog koljena koja je nastupila nakon prijeloma čašice lijevog koljena i temeljem kroničnog bolnog sindroma u lijevom koljenu i desnom ramenu. Primjeren opseg pokreta u koljenu u smislu savijanja koljena je između 130 i 140 stupnjeva a kod tužiteljice je na pregledu fizijatra 23. listopada 2023. utvrđeno savijanje koljena od 110 stupnjeva. Dakle radi se o redukciji pokreta u lakšem stupnju. Tužiteljica će morati ulagati dodatne napore kod svakodnevnih kućanskih obaveza te neće biti sposobna za duža stato dinamička opterećenja lijeve noge i desnog ramena. Također ističe da je ortoped pregledom tužiteljice 13.12.2023. preporučio da tužiteljica izbjegava savijani položaj koljena, čučanje i klečanje a da bi se postigla pokretljivost u sadašnjem stupnju potrebne su povremene fizikalne terapije. Prilikom izrade nalaza i mišljenja tužiteljičinu dob je ukomponirao u izradu svoga mišljenja i sve vidove nematerijalne štete. Iz priloženog medicinskog kartona nije razvidno da je tužiteljica imala probleme vezane za sporno koljeno i rame prije štetnog događaja. Vještak navodi da mu nije poznato o vrstama aktivnosti kojima se tužiteljica bavila nakon i prije štetnog događaja a koje utječu na njenu pokretljivost. Na poseban upit da li je tužiteljica pretrpjela prijelom patele s pomakom ili bez pomaka, vještak navodi da misli da se radilo o prijelomu bez pomaka. Liječenje je provedeno konzervativno, odnosno imobilizacija. Vještak navodi da je samostalno zaključio prilikom pregleda medicinske dokumentacije koja prileže spisu da se kod tužiteljice radi o bolnom sindromu budući je bolove u koljenu i ramenu tužiteljica javljala i u listopadu 2023. godine. Naime, na pregledu 10. srpnja 2023. tužiteljica je šepala na lijevu nogu, te da je pokretljivost u lijevom koljenu terminalno reducirana. Pasivne kretnje su bile bezbolne, a to se odnosi na pregled u ležećem položaju pacijenta kada liječnik ispituje neopterećen zglob. Zbog toga je u svom nalazu liječnik opisao da su pasivne kretnje bezbolne, ali isto tako na kontroli 10.7.2023. je navedeno da tužiteljica diskretno šepa na lijevu nogu, a šepa iz razloga što je koljeno kod hoda opterećeno boli a vještak navodi da kroz medicinsko iskustvo se pokreti u određenom zglobu rade ili u ležećem i li sjedećem položaju na način da ispitivač pasivnim kretnjama utvrđuje opseg pokreta u određenom zglobu.

17. U odnosu na upit umješača može li se u stupnjevima odrediti koliko bi iznosila reducirana fleksija u lijevom koljenu, vještak odgovara da se svi opsezi pokretljivosti u zglobu kategoriziraju u 3 kategorije, slabi, srednji, jaki stupanj ograničenosti pokreta, slabi stupanj do 1/3 opsega, srednji stupanj redukcija do 2/3 i jaki stupanj odnosno kontrakture preko 2/3 opsega pokreta. Nadalje, navodi da sve što je ispod 130 stupnjeva smatra se terminalnom redukcijom. Nadalje, na poseban upit izračuna umanjenja životne aktivnosti od 10% odnosno koliko otpada na koljeno a koliko na rame, isti navodi da tu ocjenu ne može brojčano iskazati, odnosno taj omjer, jer je to nemoguće iskazati ali dominantnu ulogu u umanjenju životne aktivnosti ima uloga koljena.

18. Umješač na strani tuženika ističe da vještak nije otklonio sve istaknute primjedbe te je i nadalje njegovo mišljenje suprotno ispravama koje se u spisu nalaze te radi toga je vješak predložio provođenje novog medicinskog vještačenja po drugom vještaku. Naime, umješač drži da je vještak izradio nalaz i mišljenje po određenoj pretpostavljenoj okvirnoj procjeni a da tužiteljicu nije neposredno i pregledao budući je upravo vještak dao ocjenu o trajnom smanjenju životne aktivnosti kod tužiteljice. Nadalje, smatra da je nalaz i mišljenje vještaka kao i njegovo saslušanje na ročištu je dano u cijelosti suprotno načelima sudsko medicinskih vještačenja kao i tablica za određivanje postotka trajnog smanjenja životnih aktivnosti kao i drugih tablica na koje se vještak samo općenito osvrće. Smatra da zaključak vještaka o postojanju kroničnog bolnog sindroma je u cijelosti paušalan te se ne temelji ni na kakvim ispravama i iskazima koja prileže u spisu. Ističe primjedbu u odnosu da se vještak nije mogao očitovati na koji način je došao do postotka od 10% trajnog smanjenja životne aktivnosti a obzirom je isto njegov vlastiti zaključak temeljen na nedostavljenim iskustvenim podacima. Što se tiče ozljede desnog ramena, umješač smatra da je neopravdano dodjeljivati ikakav postotak smanjenja životnih aktivnosti za ozljedu desnog ramena lake naravi sa primjerenim i bezbolnim kretnjama dok je za umanjenju pokretljivost koljenskog zgloba postotak smanjenja u lakom stupnju do max. 5% i to za kretnje umanjene od 110 do 135 stupnjeva, dok je u nalazu od 10.7.2023. navedeno za tužiteljicu da je fleksija samo terminalno reducirana što za sobom ne može ostaviti ikakav stupanj trajnog smanjenja životne aktivnosti.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dr. VN te usmena obrazloženja dana na glavnoj raspravi budući da su nalaz i mišljenje sačinjeni stručno i detaljno, obrazloženja su dana u skladu sa pravilima struke i na temelju relevnatne medicinske dokumentacije. Sud je posebno cijenio i to što je vještak stručno i određeno odgovorio na sva pitanja i primjedbe na način da je iznio svoja vlastita saznanja o problematici a svoj nalaz i mišljenja potkrijepio iznošenjem notornih medicinskih činjenica. Nadalje, sud je kao nepotreban odbio prijedlog umješača da se provede novo medicinskog vještačenja po drugom vještaku.

20. Sud nije posebno cijenio niti je posebno obrazlagao primjedbe umješača na usmeno saslušanje vještaka VN kao i odgovore tog vještaka budući isti jasno, argumentirano, objektivno utvrdio sve relevatne medicinske činjenice koje su sudu služile radi utvrđivanja odlučnih činjenica i donošenja meritorne odluke u ovome postupku.

21. Pregledom fotografija mjesta događaja koje su priložene uz tužbu (list 4-6 spisa) utvrđeno je da se na pločniku nalazi uzdignuta ploča u odnosu na druge koje su složene na pločniku.

22. U konkretnom slučaju mjerodavne odredbe koje uređuju odgovornost tuženika propisane su Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/18, 110/18, 32/20; dalje ZKG). Naime, čl. 60. st. 2. ZKG propisano je kako su javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste. Člankom 59. st. 1. toč. 2. ZKG propisano je kako su komunalna infrastruktura, između ostalog, i javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila. Nadalje, čl. 64. ZKG propisano je kako je građenje i održavanje komunalne infrastrukture obveza jedinica lokalne samouprave odnosno osoba na koje je ta obveza prenesena u skladu s ovim Zakonom ili posebnim zakonom. Čl. 21. ZKG propisano je kako su komunalne djelatnosti one djelatnosti kojima se osigurava građenje i/ili održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti (u daljnjem tekstu: komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture) i komunalne djelatnosti kojima se pojedinačnim korisnicima pružaju usluge nužne za svakodnevni život i rad na području jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: uslužne komunalne djelatnosti). Čl. 22. st. 1. toč. 2. ZKG propisano je, između ostalog, kako su komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture i održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima. Člankom 23. st. 2. ZKG propisano je kako se pod održavanjem javnih površina na kojima nije dopušten promet motornih vozila podrazumijeva održavanje i popravci tih površina kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost.

23. Prema odredbi čl. 4. st. 1. toč. 3. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Našica“ br. 6/2019, 7/2022), koja je bila na snazi u vrijeme predmetnog štetnog događaja, propisano je da javne prometne površine su: nerazvrstane ceste, nogostupi, trgovi, pješačke zone, poljski i šumski putovi, putovi na nasipima za obranu od poplava, javni prolazi, javne stepenice, mostovi, podvožnjaci, nadvožnjaci, pothodnici, parkirališta, stajališta javnog prometa, javne garaže i slične površine. Slijedom navedenog, a s obzirom da se predmetni štetni događaj dogodio na oštećenom nogostupu na području lokalne samouprave tuženika, koji je bio dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti te izvršavati odgovarajući nadzor nad stanjem navedene javne prometne površine u odnosu na njezinu ispravnost za korištenje to jasno proizlazi pasivna legitimacija tuženika i odgovornost za predmetnu štetu.

24. Stoga, sud smatra za štetni događaj isključivo odgovornim ovdje tuženika i to u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. u svezi s čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO). Naime, prema čl. 1084. ZOO osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost. Glede odgovornosti tuženika, a temeljem čl. 1084. ZOO-a, utvrđeno je da je tužiteljica pala zbog neravnine na pješačkoj stazi jer je tuženik propustio pravovremeno sanirati oštećenje na javnoj površini ili eventualno obilježiti to oštećenje za osobe koje se tom površinom služe i time održavati javnu površinu na način da bude sigurna za nesmetano kretanje pješaka. Uslijed neizvršavanja navedenog to je i rezultiralo padom i ozljeđivanjem tužiteljice, dok u njezinom ponašanju u predmetnoj situaciji sud ne nalazi doprinos nastanku štetnog događaja. Ovaj sud smatra da se tužiteljica kritične zgode kretala na način primjeren kretanju prosječnog pješaka. Nelogično i neživotno je da osoba prilikom hodanja gleda u pod jer općenito pješaci, ovdje tužiteljica, očekuje da je javna površina previđena za bezopasan prolazak pješaka.

25. Sud je putem izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da se tužiteljica dana kretala navedenim nogostupom. Takvo utvrđenje činjenice neposredno proizlazi iz iskaza svjedoka GN koja navodi da se toga dana nalazila na udaljenosti od tužiteljice na oko 10-15 metara te je osobno vidjela pad tužiteljice neposredno pred sam pješački prijelaz. Isto tako, navodi da joj je poznato da je istoga dana tužiteljica javila na hitni bolnički prijem što proizlazi iz Nalaza hitnog pregleda od 25. veljače 2023. (list 7 spisa). Nadalje, svjedok ON koji je inače komunalni redar Grada Našica navodi da iako nema neposrednih saznanja o samom događaju niti da je ovaj događaj netko prijavio gradskoj upravi ali navodi da se po gradu pričalo da je tužiteljica pala, ne samo ona nego i više njih. Dalje u svojem iskazu svjedok ON navodi da su ploče popravljene a da su morale biti podignute na tom dijelu prema pješačkom prijelazu ispred hotela Park Našice, pa kad su završeni radovi sa vodom ploče su se ponovno postavljale, ali nisu bile dobro postavljene iz razloga što nije napravljena dobra podloga i pojedine ploče su sjedale tako da je bilo neravnina. Isto tako, navodi da ovo nije jedini slučaj da su se dogodili padovi zbog neravnih ploča nego postoji još jedan slučaj gdje je tužen Grad zbog pada pješaka. Isto tako, pregledom fotografija mjesta događaja koje su priložene uz tužbu (list 4-6 spisa) utvrđeno je da se na pločniku nalazi uzdignuta ploča u odnosu na druge koje su složene na pločniku. Stoga, sud smatra da je putem izvedenih dokaza nesporno utvrđen nastanak i dinamika štetnog događaja kao i utvrđenje činjenice da su ploče postavljene na način da su iste bile neravne uslijed čega je i nastao opisan štetni događaj. Tuženik nije ničim osporio iskaz tužiteljice i saslušanih svjedoka o načinu nastanka štetnog događaja, odnosno nije dokazao svoje tvrdnje iznesene tijekom ovoga postupka. Što se tiče spornih nastalih ozljeda, iste su utvrđene po vještaku koji je u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da je tužiteljica u štetom događaju pretrpjela prijelom ivera (čašice lijevog koljena), nagnječenje desnog ramena, pritisak na ligamente i meke strukture u ramenom zglobu.

26. Obveza naknade štete u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja je propisana odredbom čl. 1095. ZOO, prema kojoj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. U odnosu na rentu za tuđu pomoć i njegu mjerodavna je odredba propisana u čl. 1088. st. 1. i 2. ZOO-a koja određuje da u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme.

27. Prema čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

28. Obzirom na vrstu i kvalifikaciju ozljede koju je tužiteljica zadobila - prijelom ivera (čašice lijevog koljena), nagnječenje desnog ramena, pritisak na ligamente i meke strukture u ramenom zglobu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova utvrđenih provedenim medicinskim vještačenjem u kojem je utvrđeno da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 4 dana, slabog intenziteta 10 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera 60 dana, dok bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera nije moguće kvantificirati i oni ulaze u postotak smanjenja životne aktivnosti, dok kod tužiteljice strah jakog intenziteta je trajao koliko i trenutak pada. Nakon toga se razvio strah za ishod liječenja koji je bio jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, slabog intenziteta 30 dana, te umanjenja životne aktivnosti od 10%, ovaj sud smatra da je primjerna novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 4.900,00 EUR i to na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 2.000,00 EUR, na ime pretrpljenog straha iznos od 900,00 EUR te na ime duševne boli radi umanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 2.000,00 EUR.

29. Sud je prilikom odlučivanja, koristio se Orijentacijskim kriterijima a koji su se povećali na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50% obzirom na pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 15.06.2020. Navedeni orijentacijski kriteriji nisu matematička formula koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te su nužna i moguća odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, a što proizlazi iz odredbe članka 1100. ZOO prema kojoj se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Sud je pritom posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i boli te da se dosuđivanjem iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Također sud je cijenio činjenicu životne dobi tužiteljice, činjenicu da će se predmetnog štetnog događaja još dugo sjećati, a posljedice osjećati cijeli život. Isto tako, valjalo je uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude (Presuda Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-3137/2024 od 25. srpnja 2024.). Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju tužiteljica trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u životu. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100. st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 4.900,00 EUR, stoga je odlučeno kao u točci I. izreke ove presude, dok je odluka o kamatama sadržana u točci 30. i 31. obrazloženja ove presude.

30. Temeljem čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 14. prosinca 2015. zauzeo pravno shvaćanje da sukladno odredbi čl. 1103. ZOO obveza plaćanja neimovinske štete dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zateznih kamata na naknadu neimovinske štete dospijeva istoga dana, ako prije toga nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi ili šteta nije nastupila kasnije.

31. Tužiteljici je na dosuđenu neimovinsku štetu pripadaju zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenja tužbe pa do isplate, ali na iznos od 3.300,00 EUR, jer je tek podneskom od 29. siječnja 2026. i podneskom 20. veljače 2026. tužiteljica uredila tužbeni zahtjev jer je preinačila tužbu (neprava preinaka) nakon provedenog vještačenja što je obrazloženo u odlomku broj 3. ove presude. Na iznos od 1.600,00 EUR tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od dana 20. veljače 2026.

32. Naime, o tijeku zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva tuženik je u obvezi platiti zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva od trenutka kad je isti postavljen, jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva. ( Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-550/2014 od 18. studenoga 2015., Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021., Rev 1113/2023-2 od 12. ožujka 2024.). Navedenu preinaku tužbenog zahtjeva tužiteljica je učinila podneskom od 20. veljače 2026. iako se tužiteljica poziva da je to učinila 29. siječnja 2026. Naime, navedenom preinakom od 29. siječnja 2026. pored povećanja tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.600,00 EUR na ime neimovinske štete potražuje zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Stoga je sud odlučio kao u točci I. i II. izreke ove presude.

33. Što se tiče naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, na temelju nalaza i mišljenja vještaka VN utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme nošenja imobilizacije duž lijeve noge od 25. veljače 2023. do 08. ožujka 2023. u trajanju od 6 sati dnevno, nakon toga 3 sata dnevno do skidanja ortoze na koljenu, odnosno sve do 29. ožujka 2023., što ukupno predstavlja 135 sati pomoći tuđe pomoći i njege. Sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe čl. 223. ZPP utvrdio 5,00 EUR kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege tako da je tužiteljica s osnove pružene tuđe pomoći i njege pretrpjela štetu u visini od 675,00 EUR (135 sati x 5,00 EUR). No, kako tužiteljica s tog osnova potražuje u konačnici iznos od 500,00 EUR to je tužiteljici dosuđeno kako je zatražila, odnosno dosuđen joj je iznos od 500,00 EUR. Što se tiče tijeka kamata na imovinsku štetu u odnosu na tuđu pomoć i njegu koja po svojoj prirodi spada u naknadu nenovčane imovinske štete, o kakvoj je ovdje riječ, kamate tužiteljici pripadaju od dana donošenja prvostupanjske presude, jer se šteta utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, stoga je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude. (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-725/2024-2). Kako je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe, valjalo je tužiteljicu odbiti u tome dijelu za zateznu kamatu, stoga je sud odlučio kao u točci III. i IV. izreke ove presude.

34. Za dodati je da je sam sud, obzirom da je tužiteljica zajedno u zahtjevu uređenom nakon provedenog vještačenja utužila zajedno iznos od 5.400,00 EUR na ime naknade nematerijalne i dijela materijalne štete u pogledu naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, to je sud obzirom na tijek kamata, raščlanio tj u točki I. i II. odlučio o nematerijalnoj šteti, dok je u točki III. i IV. odlučio o materijalnoj šteti na ime tuđe pomoći i njege.

35. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a koji propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljicu je tijekom postupka zastupao odvjetnik koja je do zaključenja glavne rasprave zatražila naknadu parničnog troška (str. 349 spisa). Budući da tužiteljica nije uspjela u neznatnom dijelu svog zahtjeva, tuženik joj je obvezan nadoknaditi parnični trošak u cijelosti.

36. Odluka o naknadi parničnog troška u skladu je sa vrijednosti predmeta spora i odredbom čl. 154. st. 2. i 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa). Stoga je sud kao opravdan tužiteljici priznao trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 14. studenog 2024., 5. siječnja 2025., 5. ožujka 2025. i 9. travnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Nadalje, priznat je trošak sastavljanja podnesaka od 23. kolovoza 2024., 3. listopada 2024., 29. siječnja 2026. kao i 20. veljače 2026. Za svaku navedenu radnju tužitelju je priznat PDV po stopi od 25% u iznosu od 450,00 EUR ukupno. Troškovi tužitelja s osnova poduzetih radnji po punomoćniku iznose 2.250,00 EUR s uključenim PDV-om.

37. Navedenom iznosu u cijelosti je valjalo pribrojiti trošak uplate predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, kao i troška plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,73 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme donošenja presude u iznosu od 97,42 EUR. Stoga, ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2.791,15 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

38. Budući da tuženik i umješač na strani tuženika nisu uspjeli u sporu, imajući u vidu uspjeh tužiteljice u parnici to su odbijeni za zahtjevom za naknadom troškova postupka pa je odlučeno kao u toč. VI. i VII. izreke presude.

Našice, 22. svibnja 2026.

SUDAC

Dario Ručević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. Pun. umješača