REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU
Trg dr. Franje Tuđmana 2
31400 Đakovo
Poslovni broj: Pn-30/2021-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, po sucu Petru Grguru, u pravnoj stvari tužiteljice CME, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Mariji Lončarević Latković, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po privremenom zastupniku Martini Furlan Marjanović, odvjetnici u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 27. travnja 2026., u nazočnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnice tužiteljice Katarine Ravnjak, odvjetnice u Osijeku i privremenog zastupnika tuženika, te uz javnu objavu presude, 22. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici CME, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 1.990,84 eura (tisuću devetsto devedeset eura i osamdeset četiri centa) sa zateznom kamatom koja teče od 21. lipnja 2021. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim donosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Nalaže se tuženiku CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici CME, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura (tisuću sto dvadeset pet eura) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim donosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa, odbija se, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 21. lipnja 2021. u bitnome navodi kako je tuženik u vremenu od 4. ožujka do 1. svibnja 2016., u [adresa] i [adresa], znajući da je tužiteljica CME kao odvjetnica zastupala njegovu suprugu u brakorazvodnoj parnici pred Općinskim sudom, sa pozivnog broja [broj telefona] na njezin mobilni uređaj broja [broj telefona] upućivao SMS poruke i pozive u nakani da kod nje izazove osjećaj straha, pa joj je tako 4. ožujka oko 17,20 sati napisao „pod velikim si povećalom, sudbina ti je gotova tebi i još jednoj osobi kupite si sanduke“, nakon čega ju je u nekoliko navrata pozivao telefonom no ona nije odgovorila, a 10. ožujka 2016. njezinom suprugu, RM uputio više SMS poruka sadržaja „Dabe si zvala znam zakal se to dum desil desil sigurno po život to je ona zaslužila“, kaj misliš da sam ja bedak ja nisam onaj koji plače a plakat će netko jako brzo“ i „Bum Osijek brzo u crno tri osobe“, nakon čega je 1. svibnja tužiteljici poslao SMS poruku „još malo“, čime je sve kod nje izazvalo osjećaj straha za njezin život i sigurnost, te za život sigurnost njezine obitelji.
1.1. Navodi da je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku protiv tuženika podnijelo optužnicu te je isti proglašen krivim za kazneno djelo protiv osobne slobode
– prijetnjom opisano po članku 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11., a da je navedena presuda pravomoćna.
1.2. Nadalje ukazuje kako su joj uslijed opisanih događaja i poslanih poruka s prijetećim sadržajem povrijeđena prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i integritet te čast i dostojanstvo. Ističe da još i danas osjeća tjeskobu i strahuje kad god postoji mogućnost da će sresti tuženika kako za sebe tako i za svoju obitelj. Tužiteljica je kao odvjetnica budući se vodio kazneni postupak doživjela osjećaj izrazite nelagode i poniženje pred kolegama i kolegicama budući ima ured u Osijeku i radi preko 13 godina ovaj posao pošteno i odgovorno.
1.3. Tužiteljica smatra da je kod nje došlo do povrede prava osobnosti te na temelju članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje: ZOO) ima pravo na pravičnu novčanu naknadu, stoga predlaže da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tužiteljici.
2. Tužba je s pozivom na odgovor na tužbu od 28. lipnja 2021. (list 14 spisa) pokušana biti dostavljena tuženiku, ali se pismeno vratilo 30. lipnja 2021. s naznakom "odselio".
2.1. Potom je ovosudnim dopisom od 8. rujna 2021., poslovni broj: Pn-30/2021- 4, punomoćnica tužiteljice, pod prijetnjom odbacivanja tužbe, pozvana dostaviti točnu adresu tuženika. Podneskom od 1. listopada 2021. navela je kako je provjerom u Policijskoj upravi Osječko-baranjskoj, Policijska postaja Đakovo, utvrđeno da tuženik i dalje ima prijavljeno prebivalište na adresi naznačenoj u tužbi i to od 24. studenog 2015., nema odjava te mu osobna iskaznica s tom adresom vrijedi do 2024.
2.2. Sud je potom ponovno pokušao dostaviti tuženiku tužbu s pozivom na odgovor na tužbu. Dostava je bila neuspješna, pismeno je vraćeno te je potom poziv na podnošenje odgovora na tužbu, tužba s prilozima dostavljen tuženiku putem e- Oglasne ploče suda 20. veljače 2025.
2.3. Sud je potom zakazao ročište za dan 23. lipnja 2025. te je određeno da se tuženiku poziv na ročište uputi po sudskom dostavljaču te istovremeno putem e- Oglasne ploče suda. Dostava po sudskom dostavljaču bila je neuspješna, pismeno je vraćeno 19. svibnja 2025. uz napomenu kako adresat ne živi na adresi, a daljnja je adresa nepoznata.
2.4. Na pripremnom ročištu održanom 23. lipnja 2025. zamjenik punomoćnika tužiteljice predložio je da se tuženiku postavi privremeni zastupnik jer je uvidom u spis utvrđeno da se tuženiku od podnošenja tužbe nije uspjela uručiti tužba te je poziv na isto ročište iskazan putem e-Oglasne ploče suda. Na raspravnom je zapisniku određeno da će se tuženiku postaviti privremeni zastupnik.
2.5. Slijedom navedenog, rješenjem ovoga suda od 13. kolovoza 2025., poslovni broj: Pn-30/2021-13, tuženiku je postavljen privremeni zastupnik u osobi Martine Furlan Marjanović, odvjetnice u Osijeku, uz obrazloženje kako je boravište tuženika nepoznato, a isti nema punomoćnika te bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika dugo trajao, pa bi za stranku mogle nastati štetne posljedice.
2.6. Obzirom da je tuženiku postavljen privremeni zastupnik, rješenjem ovoga suda od 28. studenog 2025., tuženik je putem privremenog zastupnika pozvan na podnošenje odgovora na tužbu.
2.7. Konačno, tuženik se u odgovoru na tužbu od 12. siječnja 2026. protivio tužbi i tužbenom zahtjevu. U bitnome navodi kako nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-988/2016-19 od 12. ožujka 2018. tuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. st. 2. i 3. KZ/11. Međutim usprkos navedenom ističe da svaka povreda ugleda ili časti ili dostojanstva ne mora ujedno u oštećenom izazvati duševne boli koje bi, obzirom na sve okolnosti slučaja, a napose na njihovo trajanje i jačinu, opravdali dosudu pravične novčane naknade. Tako je i stav sudske prakse da se naknada nematerijalne štete za povredu ugleda i časti samo iznimno priznaje i to onda kada je ta povreda izuzetno teška, tako da je u povrijeđenog opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol, te se također valja imati na umu da se dosudom naknade ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s prirodnom te naknade i njezinom društvenom svrhom, kao i sa ciljem kojem naknada služi. Ukazuje da u historijatu tužbe tužiteljica između ostalog navodi da osjeća tjeskobu i strah kada god postoji mogućnost da će sresti tuženika, kako za sebe, tako i za svoju obitelj. Za pretrpljeni i budući strah kao kvalifikatorne pravne osnove za dosudu zatražene novčane naknade smatra da se osnova i visina pretrpljene štete po ovoj osnovi, odnosno jačina i trajanje tog vida štete, može jedino utvrditi po provedenom vještačenju, a glede visine tužbenog zahtjeva osporava se naznačena visina tužbenog zahtjeva obzirom jer je ista neprimjereno visoko odmjerena. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tužbeni zahtjev je osnovan.
4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je tijekom postupka detaljno pročitao spis i to presudu Općinskog suda u Osijeku od 12. ožujka 2018., poslovni broj: K-988/2016-19 (list 5-10 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu od 12. srpnja 2018., poslovni broj: Kž-394/2018-6 (list 11-13 spisa) te saslušao tužiteljicu. Obzirom je tužiteljica na glavnoj raspravi 27. travnja 2026. odustala od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika, to sud isti dokaz nije izvodio. Isto tako, za ukazati je kako stranke nisu predložile provođenje medicinskog vještačenja.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo, odnosno njezinog prava osobnosti koja je posljedica štetnog događaja u vremenu od 4. ožujka do 1. svibnja 2016.
6. Nije sporno da je tuženik presudom Općinskog suda u Osijeku od 12. ožujka 2018., poslovni broj: K-988/2016-19, potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu od 12. srpnja 2018., poslovni broj: Kž-394/2018-6, proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. te mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci. Istom presudom opozvana mu je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Osijeku od 7. prosinca 2015., poslovni broj: K- 1270/2015, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju odredbe članka 55. stavak 1. KZ/11. tuženiku je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada.
7. Tužiteljica je na ročištu 27. travnja 2026. navela kako je zastupala tuženikovu suprugu u brakorazvodnoj parnici, a sjeća se da joj je 4. ožujka 2016. tuženik uputio na njen broj s nepoznatog broja SMS poruku prijetećeg sadržaja "Pod velikim si povećalom, sudbina ti je gotova tebi i još jednoj osobi, kupite si sanduke". Ista poruka uzrokovala je ozbiljan strah kako tužiteljici, tako i njenoj obitelji, a navodi kako je dobro znala da je poruku uputio upravo tuženik, imajući na umu njegovo ponašanje tijekom brakorazvodne parnice. Ističe da je naročito bila u strahu iz razloga što je imala saznanja da je tuženik već u braku bio nasilan. Nekoliko dana nakon što joj je uputio prijeteće poruke, isto je učinio i njenom bivšem suprugu, a sadržaj istih naveden je u tužbi i presudi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-988/2016. Tom prilikom tužiteljica je poruke prijavila policiji. Otprilike dva mjeseca nakon toga ponovno je dobila prijeteće poruke, što je kod tužiteljice naročito izazvalo osjećaj straha, nelagode, a posebno imajući na umu činjenicu što joj je tuženik prijeteće poruke ponovno uputio dva mjeseca nakon prvotnih. Navodi da je policija postupila tek kada je drugi puta prijavila prijeteće poruke. Osjećaj straha i nelagode osjećala je duži vremenski period, naročito znajući da je tuženik od ranije bio nasilan te ističe da joj nikako ne bi bilo ugodno da i danas uživo sretne tuženika.
8. Ovdje valja navesti da tuženik u smislu odredbe članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP) nije ovome sudu priložio nikakve dokaze kojim pobija navode i dokaze protivnika. Iako je u odgovoru na tužbu navedeno kako je potrebno provoditi vještačenje, isti dokaz nije predložen, kako od tužiteljice, tako i od strane tuženika.
9. Odredbom članka 12. stavak 3. ZPP-a propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.
10. Prema tome, ovaj sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka nedvojbeno zaključio da je u ovoj pravnoj stvari došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice, te da je šteta istome prouzročena kaznenim djelom koju je na štetu tužiteljice počinio ovdje tuženik.
11. Ovdje valja navesti da iako u ovome postupku nije predloženo provođenje medicinskog vještačenja, ocjena je ovoga suda da utvrđeno činjenično stanje izvedenim dokazima daje dovoljno osnova za usvajanje tužbenog zahtjeva, pa u tom pravcu valja naglasiti da utvrđivanje činjenica glede pretrpljene neimovinske štete vještačenjem nije potrebno u situacijama u kojima iz okolnosti cjelokupnog slučaja proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva kako glede osnova tako i postavljene visine. Činjenica je da je tuženik sporne izjave uistinu uputio tužiteljici , da je tužiteljica odvjetnica, slijedom čega se pretrpljena povreda osobnosti štetno manifestirala kako u osobnom tako i profesionalnom životu tužiteljice.
12. Nadalje , u postupku je trebalo odlučiti i raspraviti visinu naknade štete koju je tužiteljica pretrpjela.
13. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
13.1. Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je u stavku 2. navedenoga članka propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
14. Dakle, radi se o objektivnom konceptu neimovinske štete, dakle šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i /ili duševnoj boli predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s gore navedenom odredbom članka 1100. ZOO-a.
15. Zaštićena prava osobnosti su nabrojena u odredbi članka 19. stavak 2. ZOO-a, i to pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
16. U pogledu zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog povrede ugleda i časti prema sudskoj praksi se samo iznimno priznaje i to onda kada je povreda iznimno teška tako da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati osobito intezivnu duševnu bol, a visina naknade neimovinske štete treba predstavljati pravičnu satisfakciju za oštećenika.
17. Naknada neimovinske štete je dakle samo mogući način da se djelomično umanje nastale posljedice, slijedom čega je i novčanu naknadu zbog povrede časti i ugleda potrebno ograničiti samo na takve iznimno jake napade koji prema svom intezitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda čovjekove osobe. Pri tome valja paziti na okolnosti pod kojima je došlo do te povrede (na javnom skupu, pred većim bojem ljudi, zatim o običajima sredine u kojoj oštećenik živi, njezinim etičkim i kulturnim poimanjima).
18. Slijedom navedenog, a budući da se ugled ogleda kao priznanje na čast i dostojanstvo koje se očituje ili izražava kao poštovanje osobe u njezinom životnom okruženju te kraj činjenice što je tuženik u više navrata i u kratkom razdoblju upućivao prijetnje tužiteljici kao odvjetnici, iz razloga što je tužiteljica zastupala tuženikovu suprugu u brakorazvodnoj parnici, predstavlja za tužiteljicu osobito teško poniženje i omalovažavanje, odnosno napad na njezin profesionalni dignitet kao odvjetnika.
19. Odlučujući o visini zatražene naknade neimovinske štete, cijeneći trajanje i intenzitet negativnih posljedica koja su za tužiteljicu imale SMS poruke tuženika, a što je dovelo do izazivanja osjećaja straha kod tužiteljice, naročito imajući na umu što je tužiteljica imala saznanja da je tuženik od ranije bio nasilan, i da je tuženik pokazao ustrajnost u ostvarenju bića kaznenog djela za koje je pravomoćno osuđen, ovaj sud je temelju članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete u iznosu od 1.990,84 eura, smatrajući takvu odštetu primjerenom pretrpljenoj šteti.
20. Na ovaj iznos dosuđena je i zakonska zatezna kamata i to od dana podnošenja tužbe pa do isplate (članak 1103. ZOO-a), a stopa zateznih kamata je određena na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a, stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. i 107/25. - dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).
21.1. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 1. listopada 2021. u iznosu od 50,00 eura, sastava podneska od 8. veljače 2025. u visini od 50,00 eura, nazočnosti na ročištu održanom 23. lipnja 2025. u visini od 200,00 eura, nazočnosti na ročištu održanom 1. travnja 2026. u visini od 200,00 eura, nazočnosti na ročištu održanom 27. travnja 2026. u visini od 200,00 eura, što je ukupno 450 bodova, odnosno 900,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 225,00 eura, sveukupno 1.125,00 eura.
21.2. Nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 1. listopada 2021. (u troškovniku tužiteljica navodi 4. listopada 2021.) u visini od 50 bodova, iz razloga što je prema Tbr. 8. točka 4. Tarife propisano da za sastavljanje ostalih podnesaka odvjetniku pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 25 bodova. Isto tako, nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u visini od 200,00 eura za sastav podneska od 8. veljače 2025. iz razloga što sud isti podnesak podvodi pod Tbr. 8. točka 4. Tarife, slijedom činjenice što je istim podneskom samo uređen tužbeni zahtjev na način da je iznos u tužbenom zahtjevu naznačen u valuti euro (a ranije je bilo u kunama).
21.3. Dakle, tužiteljici je priznat sveukupan trošak u iznosu od 1.125,00 eura, a na njezin je zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno je primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.) i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.), te su iste dosuđene tužiteljici od dana presuđenja pa do isplate, stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
22. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
Đakovo, 22. svibnja 2026.
Sudac
Petar Grgur
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužiteljice
2. Privremenom zastupniku tuženika
