Republika Hrvatska
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Zaboku
Zabok, M. Gupca 22
Poslovni broj P-110/2026.-66.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆO iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Damir Švec i Hanibal Hunjek, odvjetnici u Zagrebu, Petrinjska 26, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupaju punomoćnici LO, BO, Lorena Bakić i Hrvoje Ivić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija iz Zagreba, Iblerov trg 10/VII, radi isplate, nakon dana 16. travnja 2026. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice Damira Šveca te punomoćnice tuženika Lorene Bakić, odvjetnice u Zagrebu, dana 22. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. st. 1. ugovora o namjenskom kreditu broj: 3205015333, koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Vlasto Podgajski dana 23. lipnja 2005., pod brojem: OU-529/05, a odnosi se na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i glasi:
„…promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d…“.
II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 7. st. 2. ugovora o namjenskom kreditu broj: 3205015333, koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Vlasto Podgajski dana 23. lipnja 2005., pod brojem: OU-529/05, a odnosi se na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i glasi:
„Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“
III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. (OIB 92963223473), Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, Podružnica Sjeverozapadna Hrvatska, Poslovnica Zabok, da tužiteljici ĆO (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], isplati iznos od 1.367,29 Eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom:
- na iznos od 5,53 Eur tekućom od 15.11.2007. do isplate;
- na iznos od 5,51 Eur tekućom od 15.12.2007. do isplate;
- na iznos od 5,53 Eur tekućom od 15.01.2008. do isplate;
- na iznos od 5,47 Eur tekućom od 15.02.2008. do isplate;
- na iznos od 11,25 Eur tekućom od 15.03.2008. do isplate;
- na iznos od 11,25 Eur tekućom od 15.04.2008. do isplate;
- na iznos od 11,23 Eur tekućom od 15.05.2008. do isplate;
- na iznos od 11,22 Eur tekućom od 15.06.2008. do isplate;
- na iznos od 11,21 Eur tekućom od 15.07.2008. do isplate;
- na iznos od 11,16 Eur tekućom od 15.08.2008. do isplate;
- na iznos od 11,02 Eur tekućom od 15.09.2008. do isplate;
- na iznos od 11,07 Eur tekućom od 15.10.2008. do isplate;
- na iznos od 11,04 Eur tekućom od 15.11.2008. do isplate;
- na iznos od 11,13 Eur tekućom od 15.12.2008. do isplate;
- na iznos od 11,37 Eur tekućom od 15.01.2009. do isplate;
- na iznos od 11,53 Eur tekućom od 15.02.2009. do isplate;
- na iznos od 11,46 Eur tekućom od 15.03.2009. do isplate;
- na iznos od 11,45 Eur tekućom od 15.04.2009. do isplate;
- na iznos od 11,38 Eur tekućom od 15.05.2009. do isplate;
- na iznos od 11,28 Eur tekućom od 15.06.2009. do isplate;
- na iznos od 11,35 Eur tekućom od 15.07.2009. do isplate;
- na iznos od 17,51 Eur tekućom od 15.08.2009. do isplate;
- na iznos od 17,54 Eur tekućom od 15.09.2009. do isplate;
- na iznos od 17,36 Eur tekućom od 15.10.2009. do isplate;
- na iznos od 17,43 Eur tekućom od 15.11.2009. do isplate;
- na iznos od 17,43 Eur tekućom od 15.12.2009. do isplate;
- na iznos od 17,45 Eur tekućom od 15.01.2010. do isplate;
- na iznos od 17,51 Eur tekućom od 15.02.2010. do isplate;
- na iznos od 17,39 Eur tekućom od 15.03.2010. do isplate;
- na iznos od 17,37 Eur tekućom od 15.04.2010. do isplate;
- na iznos od 17,35 Eur tekućom od 15.05.2010. do isplate;
- na iznos od 17,31 Eur tekućom od 15.06.2010. do isplate;
- na iznos od 17,23 Eur tekućom od 15.07.2010. do isplate;
- na iznos od 17,29 Eur tekućom od 15.08.2010. do isplate;
- na iznos od 17,43 Eur tekućom od 15.09.2010. do isplate;
- na iznos od 17,53 Eur tekućom od 15.10.2010. do isplate;
- na iznos od 17,63 Eur tekućom od 15.11.2010. do isplate;
- na iznos od 17,71 Eur tekućom od 15.12.2010. do isplate;
- na iznos od 17,71 Eur tekućom od 15.01.2011. do isplate;
- na iznos od 17,73 Eur tekućom od 15.02.2011. do isplate;
- na iznos od 17,69 Eur tekućom od 15.03.2011. do isplate;
- na iznos od 17,62 Eur tekućom od 15.04.2011. do isplate;
- na iznos od 17,63 Eur tekućom od 15.05.2011. do isplate;
- na iznos od 17,70 Eur tekućom od 15.06.2011. do isplate;
- na iznos od 17,79 Eur tekućom od 15.07.2011. do isplate;
- na iznos od 14,97 Eur tekućom od 15.08.2011. do isplate;
- na iznos od 15,05 Eur tekućom od 15.09.2011. do isplate;
- na iznos od 15,03 Eur tekućom od 15.10.2011. do isplate;
- na iznos od 15,04 Eur tekućom od 15.11.2011. do isplate;
- na iznos od 15,07 Eur tekućom od 15.12.2011. do isplate;
- na iznos od 15,16 Eur tekućom od 15.01.2012. do isplate;
- na iznos od 15,25 Eur tekućom od 15.02.2012. do isplate;
- na iznos od 15,15 Eur tekućom od 15.03.2012. do isplate;
- na iznos od 15,03 Eur tekućom od 15.04.2012. do isplate;
- na iznos od 15,08 Eur tekućom od 15.05.2012. do isplate;
- na iznos od 15,19 Eur tekućom od 15.06.2012. do isplate;
- na iznos od 15,05 Eur tekućom od 15.07.2012. do isplate;
- na iznos od 15,02 Eur tekućom od 15.08.2012. do isplate;
- na iznos od 14,89 Eur tekućom od 15.09.2012. do isplate;
- na iznos od 15,08 Eur tekućom od 15.10.2012. do isplate;
- na iznos od 15,14 Eur tekućom od 15.11.2012. do isplate;
- na iznos od 15,11 Eur tekućom od 15.12.2012. do isplate;
- na iznos od 15,22 Eur tekućom od 15.01.2013. do isplate;
- na iznos od 15,24 Eur tekućom od 15.02.2013. do isplate;
- na iznos od 15,24 Eur tekućom od 15.03.2013. do isplate;
- na iznos od 15,30 Eur tekućom od 15.04.2013. do isplate;
- na iznos od 15,20 Eur tekućom od 15.05.2013. do isplate;
- na iznos od 15,02 Eur tekućom od 15.06.2013. do isplate;
- na iznos od 15,16 Eur tekućom od 15.07.2013. do isplate;
- na iznos od 14,73 Eur tekućom od 15.08.2013. do isplate;
- na iznos od 14,83 Eur tekućom od 15.09.2013. do isplate;
- na iznos od 14,87 Eur tekućom od 15.10.2013. do isplate;
- na iznos od 14,91 Eur tekućom od 15.11.2013. do isplate;
- na iznos od 14,94 Eur tekućom od 15.12.2013. do isplate;
- na iznos od 14,92 Eur tekućom od 15.01.2014. do isplate;
- na iznos od 13,01 Eur tekućom od 15.02.2014. do isplate;
- na iznos od 13,01 Eur tekućom od 15.03.2014. do isplate;
- na iznos od 12,94 Eur tekućom od 15.04.2014. do isplate;
- na iznos od 12,88 Eur tekućom od 15.05.2014. do isplate;
- na iznos od 12,87 Eur tekućom od 15.06.2014. do isplate;
- na iznos od 12,92 Eur tekućom od 15.07.2014. do isplate;
- na iznos od 10,51 Eur tekućom od 15.08.2014. do isplate;
- na iznos od 10,49 Eur tekućom od 15.09.2014. do isplate;
- na iznos od 10,54 Eur tekućom od 15.10.2014. do isplate;
- na iznos od 10,56 Eur tekućom od 15.11.2014. do isplate;
- na iznos od 10,57 Eur tekućom od 15.12.2014. do isplate;
- na iznos od 10,58 Eur tekućom od 15.01.2015. do isplate;
- na iznos od 8,73 Eur tekućom od 15.02.2015. do isplate;
- na iznos od 8,64 Eur tekućom od 15.03.2015. do isplate;
- na iznos od 8,58 Eur tekućom od 15.04.2015. do isplate;
- na iznos od 8,54 Eur tekućom od 15.05.2015. do isplate;
- na iznos od 8,53 Eur tekućom od 15.06.2015. do isplate;
- na iznos od 8,55 Eur tekućom od 15.07.2015. do isplate;
- na iznos od 6,83 Eur tekućom od 16.08.2015. do isplate;
- na iznos od 6,83 Eur tekućom od 15.09.2015. do isplate;
- na iznos od 6,90 Eur tekućom od 15.10.2015. do isplate;
- na iznos od 6,89 Eur tekućom od 15.11.2015. do isplate;
- na iznos od 6,91 Eur tekućom od 15.12.2015. do isplate;
- na iznos od 6,93 Eur tekućom od 15.01.2016. do isplate;
- na iznos od 5,12 Eur tekućom od 15.02.2016. do isplate;
- na iznos od 5,07 Eur tekućom od 15.03.2016. do isplate;
- na iznos od 5,01 Eur tekućom od 15.04.2016. do isplate;
- na iznos od 5,03 Eur tekućom od 15.05.2016. do isplate;
- na iznos od 5,05 Eur tekućom od 15.06.2016. do isplate;
- na iznos od 5,02 Eur tekućom od 15.07.2016. do isplate;
- na iznos od 2,67 Eur tekućom od 15.08.2016. do isplate;
- na iznos od 2,67 Eur tekućom od 15.09.2016. do isplate;
- na iznos od 2,68 Eur tekućom od 15.10.2016. do isplate;
- na iznos od 2,68 Eur tekućom od 15.11.2016. do isplate;
- na iznos od 2,69 Eur tekućom od 15.12.2016. do isplate;
- na iznos od 2,69 Eur tekućom od 15.01.2017. do isplate;
- na iznos od 0,25 Eur tekućom od 15.02.2017. do isplate;
- na iznos od 0,25 Eur tekućom od 15.03.2017. do isplate;
- na iznos od 0,25 Eur tekućom od 15.04.2017. do isplate;
- na iznos od 0,25 Eur tekućom od 15.05.2017. do isplate;
- na iznos od 0,25 Eur tekućom od 15.06.2017. do isplate i
- na iznos od 0,25 Eur tekućom od 15.07.2017. do isplate,
prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o zateznoj kamati u vezi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od 15.11.2007. do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. prema kamatnoj stopi određenoj člankom 29. stavka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. prema kamatnoj stopi koja se od ređuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.709,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 22. svibnja 2026. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.
V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u tužbi navela da je s tuženikom zaključila 21. lipnja 2005. ugovor o namjenskom kreditu broj 3205015333, koji je solemniziran po Javnom bilježniku Vlasti Podgajskom iz [adresa] 23. lipnja 2005. Istim je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita odobrio i isplatio iznos od 25.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita, s rokom otplate od 20 godina. Kredit je bio namijenjen za kupnju kuće. Otplaćuje se u mjesečnim obrocima (anuitetima) u kunskoj protuvrijednosti prema otplatnom planu te anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno, prvog dana u mjesecu. U čl. 2. st. 1. ugovorena je redovna kamata koja je u vrijeme zaključenja ugovora 21. lipnja 2005. iznosila 6,30% godišnje, time da je ista bila promjenjiva u skladu s Odlukama o kamatnim stopama koje donosi tuženik kao kreditor. Ništetna je i bez pravnog učinka odredba sadržana u čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu kojom je ugovoreno da je kamatna stopa „...promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d....“ jer je takva odredba nepoštena i o njoj tuženik nije pojedinačno pregovarao s tužiteljicom, a predstavlja bitnu činidbu ugovora o namjenskom kreditu koja ga kao takva bitno određuje. Istom odredbom precizno je bila određena samo kamatna stopa u vrijeme zaključenja ugovora o namjenskom kreditu (6,30%), dok buduća kamatna stopa koja je ugovorena kao promjenjiva nije bila određena ni odrediva. Ništetna je i bez pravnog učinka i odredba čl. 7. st. 2. Ugovora o namjenskom kreditu kojom je ugovoreno da „za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“ Ugovori su sastavljeni na istim obrascima za sve korisnike kredita pa nitko od stranaka tuženika nije imao mogućnost ugovoriti bilo što drugo osim prihvatiti gotov bankarski „proizvod“. Tuženik je višekratno povećavao redovnu kamatnu stopu na štetu tužiteljice, a koja je početno ugovorena sa 6,30%, što je izravno utjecalo na znatno povišenje mjesečnih anuiteta kredita. Nepoštene ugovorne odredbe su ništetne u smislu čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 270. i 272. Zakona o obveznim odnosima jer je naknadno određivanje moguće samo ukoliko to obavlja treća strana. Jednostranim odlukama o promjeni kamatne stope tuženika, tužiteljica je u razdoblju od 21. lipnja 2005. pa nadalje na ime otplate kredita tuženiku više platila neutvrđeni iznos novca, čime je prednik tuženika bez osnove stekao nepripadajuću imovinsku korist. Zatražila je i pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate.
1.2. Tužiteljica je u tužbi također navela da su ništetne i ugovorne odredbe čl. 1. Ugovora o namjenskom kreditu kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama i to u kunskoj protuvrijednosti 180,92 EUR obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, važećem za EUR na dan plaćanja. Tužiteljici je zato nastala velika razlika između kunske protuvrijednosti prvobitno ugovorenog anuiteta i kunske protuvrijednosti izmijenjenih anuiteta pa je sukladno navedenom, tuženik u obvezi tužiteljici izvršiti povrat neosnovano stečenog primjenom odredbe o valutnoj klauzuli jer je ista ništetna. Tužiteljica nije mogla procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice, koje za nju proizlaze iz primjene srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke za EUR na obračun rata otplate ni na ukupni trošak kredita. Odredba čl. 7. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu je nepoštena jer tuženik prilikom ugovaranja valutne klauzule u EUR nije tužiteljicu u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti tijekom pregovora radi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, tim više što je tuženik valutnu klauzulu koristio protivno zakonom predviđenoj svrsi. Valutna klauzula je zaštitna klauzula koja služi zaštiti vjerovnika od gubitka vrijednosti novca, tako da vjerovnik u trenutku vraćanja pozajmljenog iznosa uz ugovorenu kamatu dobiva jednaku vrijednost glavnice, koju je inicijalno dao dužniku. Primjena valutne klauzule u trenutku u kojemu nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune je nepoštena i nedopuštena jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadne dobiti, dakle, protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula predviđena zakonom. Na opisani način tuženik je bez osnove stekao nepripadajuću imovinsku korist koju potražuje tužiteljica sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate. Tuženiku nije dopušteno stjecanje dodatnog profita kombiniranjem promjenjive kamatne stope koja je ugovorena protivno zakonu te valutne klauzule u EUR čija primjena u potrošačkim kreditima, ako se ne radi o domicilnoj valuti - nije zakonita. Tužiteljica se poziva na Direktivu broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. i presude Suda Europske unije i njihova obvezujuća pravna shvaćanja. Prema istima sud utvrđuje da pravilo prema kojem nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača ima rang odredbe javnog prava te se za nepoštene ugovorne odredbe ima smatrati da nikada nisu postojale, a što mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojo j bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo.
1.3. Nadalje se tužiteljica u tužbi poziva i na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u kolektivnom sporu potrošača protiv tuženih banaka, između kojih je i Zagrebačka banka d.d. koja je odluka u dijelu koji se odnosi na kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Prema pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. banke su povrijedile kolektivne interese i prava potrošača jer su u sklopljenim ugovorima o kreditima koristile ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, banke nisu potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane oduke utemeljen na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Po pitanju zastare prema presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima dolazi do prekida zastare pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe odnosno od 13. lipnja 2014. Zatražila je od tuženika dostavu relevantne dokumentacije o predmetnom kreditu putem manifestacijskog zahtjeva jer istu dokumentaciju nije primila od tuženika.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava tužbene zahtjeve tužiteljice uključujući pravnu osnovu, ukupno i pojedinačno određenu visinu, izračun i činjenice i razloge kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu. Istaknuo je prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 24. lipnja 2014. Osporio je da se tužba iz kolektivnog spora pred Trgovačkim sudu u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 (Pž-7129/13) uopće odnosi na kredite uz valutnu klauzulu u EUR pa time i prekid zastare. Tužiteljičin zahtjev od 14. lipnja 2019. u svakom slučaju je zastario u cijelosti jer je presuda u kolektivnom sporu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. Zahtjevi podneseni nakon 13. lipnja 2019. zbog isteka petogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti presude su zastarjeli. Smatra da tužiteljica mora navesti i dokazati da tuženik odbija tužitelj ici dati isprave na koje se u svom manifestacijskom zahtjevu poziva. Tužiteljica je prije podnošenja tužbe imala sve podatke na temelju kojih je mogla potpuno odrediti tužbeni zahtjev. Tuženik je tužitelj ici tijekom trajanja ugovornog odnosa redovno dostavljao sve relevantne isprave i podatke (otplatne planove, promete po kreditu, odluke o promjeni kamatnih stopa). Kreditni odnos nije niti pravni odnos u kojemu bi banka bila u obvezi tužiteljici položiti račun ili predati pregled imovine i obveza. Tužiteljica nije dokazala ni jednu od pretpostavki za primjenu čl. 186. b Zakona o parničnom postupku niti je ovlaštena u manifestacijskoj fazi postupka tražiti provođenje financijskog vještačenja o visini tužbenog zahtjeva, već tek u glavnoj raspravi. Smatra da je kondemnatorni tuženi zahtjev neodređen i nepodoban za raspravljanje te se protivi svakom budućem preciziranju tužbenog zahtjeva. Revizijska odluka u kolektivnom sporu u izreci se odnosi isključivo na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezanih uz ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute. Od 1. siječnja 2013. prema Općim uvjetima promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama kamatne stope na kredite sastavljene su od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni dio kamatne stope na kredite je ugovoreni parametar ili više njih, čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, koji je jasan i poznat klijentima. Fiksni dio kamatne stope je određeni ugovoreni broj postotnih poena koji se ne mijenja tijekom korištenja odnosno otplate kredita. Tužiteljica je imala pravo otkloniti od sebe primjenu izmijenjenih općih uvjeta, što nije učinila. Od 1. siječnja 2013. redovna kamata je i u konkretnom ugovornom odnosu definirana uz primjenu objektivnih parametara, o čemu je tužiteljica obaviještena. Do tog datuma kamatna stopa je obračunavana po Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. od 6. srpnja 1999., koji su se primjenjivali od 1. listopada 1999. Takva odredba bila je u skladu s tada važećim Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. koja je u istovjetnom tekstu sadržana i u Zakonu o zaštiti potrošača iz 2007. godine i zakonu o zaštiti potrošača iz 2014. godine. Prema tome, redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva je u skladu s tržišnim uvjetima u skladu s Općim uvjetima iz 1999. godine i iz 2011. godine. Naknadno je osporio svojstvo potrošačkog ugovora predmetnom kreditu. Smatra da tužiteljica nije prosječni potrošač jer je dugogodišnja djelatnica Ministarstva financija, a prema javno dostupnim podacima i pomoćnik ministra financija. Ima visoku ekonomsku naobrazbu i bavi se poreznim savjetovanjem te smatra da joj je bila razumljiva odredba ugovora o EUR valutnoj klauzuli. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.
3. U ovom je predmetu već bila donesena prvostupanjska presuda pod brojem P - 440/2019 od 15. travnja 2021. koja je odlukom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-562/2021 od 26. veljače 2026. djelomično potvrđena u točkama I. i V. izreke (odbijanje tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o namjenskom kreditu i na utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredbi iz čl. 1. i 7. ugovora o namjenskom kreditu), dok je ukinuta ista prvostupanjska presuda u točkama II., III., IV. I VI. izreke te je u tom dijelu ostalo za odlučiti ovom presudom (na utvrđenje ništetnosti i da je bez pravnog učinka dio ugovorne odredbe koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i na isplatu po osnovi ništetnosti takvih odredbi ugovora o namjenskom kreditu).
3.1. Usprkos različitoj sudskoj praksi, sukladno stavu drugostupanjskog suda utvrđenja iz presuda radi kolektivne zaštite potrošača iz CHF kredita nemaju učinka u odnosu prema tužiteljici kao korisnici kredita u EUR, slijedom čega je valjalo u ovoj presudi obrazložiti eventualne razloge nepoštenja i ništetnosti takvih ugovornih odredbi izvan kolektivnog spora, a u okviru činjeničnih navoda tužiteljice iz tužbe.
4. Podneskom od 10. travnja 2026. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev na način pobliže označen u izreci, koji je dodatno ispravljen na zadnjoj glavnoj raspravi.
5. U odnosu na vrijednost predmeta spora, vrijednošću predmeta spora smatra se iznos novčano izraženog dijela tužbenih zahtjeva jer se deklaratorni zahtjev istaknut uz kondemnatorni zahtjev za isplatu ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora. Zato nije bilo pretpostavki za primjenu čl. 40. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu ZPP-a).
6. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o namjenskom kreditu na listu broj 32050153333, u izvadak iz zemljišne knjige, u obavijest o promjeni kamatne stope, u otplatni plan, u dokumentaciju u prilogu odgovora na tužbu, u obavijest o promjeni kamatne stope, u Opće uvjete poslovanja tuženika, u podatke na listu br. 66 -68 spisa, u pregled promjena kamatnih stopa na listu br. 69 spisa, u pregled efektivne kamatne stope na listu broj 70-84 spisa, u promete po kreditu na listu broj 85-99 spisa, u dokumentaciju u prilogu podneska tuženika od 22. studenoga 2019., pročitao nalaz i mišljenje financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. s dopunom, u izvatke na listu broj 156- 160 spisa, u zemljišnoknjižni izvadak na listu broj 161 spisa, u dokumentaciju na listu br. 162-163 spisa, u obavijest o otplati kredita te saslušao tužiteljicu u svrhu dokazivanja .
6.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice, istaknut na zadnjem ročištu glavne rasprave, za daljnjom dopunom financijskog vještačenja, kojom bi se obuhvatilo novo, daljnje razdoblje otplate kredita, budući da u ovom predmetu nije ni postavljen tužbeni zahtjev za daljnje razdoblje niti je u tom smislu preinačena tužba te sud nije imao nikakav osnov određivati daljnje dopune financijskog vještačenja.
7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice o kojem je ostalo odlučiti u ovoj presudi prema preciziranom tužbenom zahtjevu osnovan u cijelosti.
8. Nije bila sporna činjenica da su stranke zaključile predmetni ugovor o kreditu .
9. Stranke su kao kreditor i korisnik kredita zaključile dana 21. lipnja 2005. ugovor o namjenskom kreditu broj 3205015333. Tužiteljici je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 25.000,00 EUR obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Istim ugovorom ugovoren je rok otplate od 20 godina (otplata u jednakim anuitetima) te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 6,30% godišnje. Korisnik kredita se obvezao otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 180,92 EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog ugovora. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristao je da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Prvi anuitet otplate kredita dospijeva na naplatu prvog dana u narednom mjesecu od onoga mjeseca u kojem je kredit stavljen u otplatu (ako je ugovoren kredit bez počeka) ili od onoga mjeseca u kojem je istekao poček otplate kredita (ako je ugovoren kredit s počekom).
10. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, u daljnjem tekstu: ZZP) koji je važio u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
11. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da pregovora prije zaključenja ugovora o kreditu nije ni bilo, istog je unaprijed sastavila banka te je tužiteljica potpisala ugovor i kredit je plasiran. Nisu vođeni bilo kakvi pregovori oko načina mijenjanja kamatne stope.
12. Sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva, ali je vezan činjenicama na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev. Tužitelj je u tužbi iznio činjenice temeljem kojih tvrdi da je činidba u odnosu na plaćanje kamata, kako je ugovorena spornim ugovorom o kreditu neodređena i neodrediva.
12.1. S tim u vezi, sud je utvrđivao jesu li odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi suprotne čl. 26. ZOO kojom se propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane usuglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu) jer je jednostrano određivanje ugovorne obveze protivno čl. 3. ZOO, obzirom je neizvjestan i iznos glavnice koju tužitelj ima obvezu vratiti kao i cijena.
13. Prigovor zastare nije osnovan. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2023., to do tada u odnosu na isplatu stečenog bez osnove po osnovi ništetnosti dijela valutne klauzule u CHF nije istekao zastarni rok od pet godina po čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05., u daljnjem tekstu: ZOO), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjenom pravnom shvaćaju od 31. siječnja 2022. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 30. siječnja 2020. godine zauzeto je pravno shvaćanje, koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su prim ile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Isto potvrđuje i objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem je pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. doneseno povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2) te zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kod pojedinačnih tužbi na koje se odnose pravni učinci tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti presude donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
13.1. Iz istoga je također jasno da zastara teče od dana pravomoćnosti presude kojom će biti utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjenjivosti kamatne stope.
13.2. Prema čl. 113. st. 2. ZPP-a ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom, dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojemu je upućen.
14. U odnosu na prigovor tuženika da bi datum preinake tužbe bio mjerodavan za zastaru, ističe se da je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev nakon dostave nalaza i mišljenja financijskog vještaka te se u tom dijelu ni ne radi o preinaci tužbe pa ni o zastari takve tražbine. Preciziranje tužbenog zahtjeva nakon postavljenog manifestacijskog zahtjeva nakon što je tuženik dostavio potrebne podatke za preciziranje tužbenog zahtjeva, ni ne smatra se preinakom tužbe. Osim toga, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024.-5. od 27. svibnja 2024. u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (tzv. neprava preinaka) moguća i dopuštena po čl. 190. i 191. ZPP-a, zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva te je i u tom dijelu prigovor zastare neosnovan.
15. U odnosu na tvrdnje tuženika da je tužiteljica zbog svoje naobrazbe i stručnih znanja mogla razumjeti sporne odredbe te da nije „prosječni potrošač“ valja reći da se prema sudskoj praksi Suda Europske unije svojstvo potrošača ispituje isključivo s obzirom na položaj u ugovoru pa stoga znanje iz područja kojem pripada sklopljeni ugovor pojedinca ne lišava nikoga svojstva potrošača (tako i u odluci Suda Europske unije broj C -774/19 od 22. listopada 2020.).
16. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica je iskazala da je predmetni ugovor o kreditu zaključila s tuženikom u privatne svrhe i to za kupnju obiteljske kuće radi rješavanja stambenog pitanja tužiteljice i njezine obitelji. To je kuća u [adresa] u kojoj i dalje žive. Nikad nije korištena ni u kakve profesionalne svrhe, služi isključivo za stanovanje te nema druge mogućnosti u neke druge svrhe ju koristiti. Zagrebačka banka je inače bila "njezina banka", kod koje je primala plaću i prvo se njima obratila kad je trebala kredit. Pri prvom razgovoru rekli su joj da dostavi određene podatke i da će ju naknadno pozvati da joj predoče uvjete pod kojima će joj ponuditi kredit i rekli su da će joj dati najpovoljniji kredit s obzirom da je klijent te banke. Kredit joj je bio hitan jer je predmetna kuća bila već oglašena na prodaju, a oni su do tada bili podstanari. Relativno brzo, već nakon par dana pozvana je u banku, time da je to bilo vrijeme kad su se krediti puno uzimali. U banci joj je rečeno koliki iznos kredita može dobiti i na koji rok s obzirom na visinu njezine plaće. Ugovor je sastavljala isključivo banka i pamti da su ju puno i stalno upozoravali da se ugovara hipoteka na predmetnu nekretninu kao osiguranje vraćanja kredita i da mora biti jako pažljiva i uredno plaćati mjesečne anuitete jer će se u protivnom pokrenuti odmah ovrha. Predmetni ugovor o kreditu je tipski ugovor o kreditu, koji je bio unaprijed pripremljen i na kojeg nije ni na koji način mogla utjecati. Radilo se o kreditu "uzmi ili ostavi". Ističe da su joj svi govorili da je to najpovoljniji kredit. Pričali su joj također u banci da neka redovito plaća taj kredit, a da će joj rata rasti s obzirom na tečaj EUR. Takve kredite uzimali su i ljudi zaposleni u banci i sigurno nitko nije razmišljao o tekstu ugovora koji je pisan sitnim slovima. Tijekom prvih godinu dana otplate kredita nije ni previše razmišljala o tome koliko se mijenja anuitet, ali je s vremenom anuitet počeo rasti. Nije redovito tijekom otplate kredita dobivala obavijesti o promjeni kamatne stope. Možda je to dobila tri ili četiri puta, ali sigurno ne redovito. Predmetni kredit uzela je u dobroj vjeri, obratila se banci kao stručnoj i službenoj ustanovi, imala je puno povjerenje u banku i zaista je mislila da su joj rekli sve što su trebali reći. Nakon što je u banci bio pripremljen predmetni ugovor nitko u banci nije čitao odredbe ugovora ni objašnjavao niti joj je predočeno što to za nju i njezinu financijsku situaciju znači. Nije objašnjavano kako i pod kojim uvjetima će se mijenjati kamatna stopa. Ugovor je ovjerila kod javnog bilježnika i ni tamo joj nije pojašnjavano ništa vezano uz ugovorne odredbe, već je kod javnog bilježnika potpisala ugovor, a javni bilježnik je ovjerio njezin potpis. Ne sjeća se je li uz obavijesti o promjenama kamatne stope dobila i otplatni plan kredita tijekom vremena, ali se sjeća da je pred kraj otplate kredita i to nakon što je već podnijeta ova tužba dobila jedan otplatni plan. Inače je kredit glasio na iznos od 25.000,00 EUR, s rokom otplate od 20 godina, a otplatila sam ga prošle godine u srpnju. Kredit je otplaćivan njezinim vlastitim novcem. Osnovne stvari iz predmetnog ugovora o kreditu je pročitala, ali ga nije pročitala u cjelini. Nije uopće shvatila da ima ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, već je shvatila da ima ugovor koji je vezan uz tečaj EUR. Nakon dobivenih obavijesti o promjeni kamatne stope došla je u banku pitati zašto joj je sada rata kredita veća te joj je rečeno da je to zbog promjene tečaja. Također su joj rekli da se mijenja i kamatna stopa. Prilikom dolaska u banku tražila je da joj se kaže pod kojim uvjetima može dobiti kredit i što sve treba donijeti. Nikakvih mogućnosti pregovora nije bilo, a naknadno kod promjene visine mjesečnih rata rečeno joj je da sve može riješiti ako zatvori kredit. Tada je prestala biti klijent Zagrebačke banke u smislu da nije više primala plaću kod te banke, a sve ostalo je zbog kredita trebalo ostati u toj banci . Nije imala mogućnosti prijevremeno zatvoriti kredit. Nije tražila izmjenu ugovornih odredbi prije potpisa ugovora o kreditu jer se to nije moglo i kredit je bio ponuđen po sistemu "uzmi ili ostavi". Interesirala se za kredit kod drugih banaka, ali je Zagrebačka banka imala prioritet zbog toga što je kod te banke primala plaću te joj je kao osiguranje kredita bila dovoljna hipoteka i osiguranje imovine dok bi kod drugih banaka trebala još jamca ili sudužnika. Uvjeti kod drugih banaka su bili različiti po tom pitanju. Prilikom potpisivanja ugovora o kreditu ni prije toga nije dobila nikakve brošure o tome kako će se mijenjati kamatna stopa.
16.1. Prigovor tuženika da tužiteljica nije potrošač nije osnovan. Iz samog ugovora o kreditu i jasnog i uvjerljivog i dosljednog iskaza tužiteljice jasno je utvrđeno da je namjena kredita kupnja kuće te da ga je tužiteljica zaključila kao fizička osoba. Tužiteljičina je adresa iz vremena zaključenja ugovora o kreditu promijenjena na novu adresu, što je vidljivo iz adrese tužiteljice naznačene u tužbi. Iz sadržaja i konteksta cjelokupnog ugovora o kreditu nije vidljiva nikakva profesionalna svrha u kupnji predmetne kuće, time da bilo kakvu profesionalnu svrhu tužiteljica osporava, a tuženik istu ničim ne potkrepljuje. Pojam potrošača tumači se u skladu s položajem fizičke osobe u ugovoru, u skladu s prirodom i svrhom ugovora, a ne u vezi sa subjektivnim položajem te osobe tako da svojstvo potrošača prije svega proizlazi iz vrste ugovorne transakcije.
16.2. Iskaz tužiteljice upućuje da je ugovorena promjenljiva kamatna stopa bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu i ovisi isključivo o odluci tuženika i na koji sadržaj potrošač nije mogao utjecati, nametnuta mu je obveza koju objektivno nije mogao financijski sagledati, time je takva odredba nerazumljiva i nepoštena, a time i ništetna po čl. 87. st. 1. ZZP.
16.3. Iz sadržaja čl. 2. st. 1. i 7. st. 2. ugovora o kreditu proizlazi da bi kreditor svojom jednostranom odlukom mijenjao način obračuna ugovornih kamata, što nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obveznopravnih odnosa koji nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka i u očitoj je protivnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu koji je propisan odredbom čl. 11. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73791, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO - a) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, s izmjenama i dopunama) i čl. 12. ZOO koji se odnosi na načelo savjesnosti i poštenja. Neravnopravnost stranaka u njihovim pravima i obvezama proizlazi iz činjenice da kreditor može mijenjati ugovornu odredbu bez ikakvog obrazloženja i navođenja određenih i mjerljivih kriterija koji su uvjetovali neprimjenu jasne ugovorne odredbe, a to druga ugovorna strana mora prihvatiti. Sukladno čl. 104. st. 1. ZOO-a, u vezi s odredbama čl. 11., čl. 50. st. 2., čl. 51. i čl. 52. ZOO-a, sud je utvrdio da je ova ugovorna odredba ništetna i da se stoga ne primjenjuje u konkretnom slučaju. Ugovaranjem promjene kamatne stope na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno odluci banke, bez navođenja ijednog provjerljivog kriterija o kojem takva promjena visine i način obračuna kamatne stope ovisi, očito je da činidba nije određena niti odrediva u smislu navedene odredbe, slijedom čega je takva činidba nedopuštena sukladno odredbi čl. 52. ZOO-a. Takav način promjene visine kamatne stope nije u skladu s pravnom prirodom obveznopravnih odnosa niti zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe čl. 50. stavka 2. ZOO- a, kojim je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, člankom 51. ZOO-a, kojim je propisano da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva i čl. 50. ZOO-a kojim je propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti. Kako prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, isto je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu kor isnika kredita.
16.4. Nadalje, po čl. 26. ZOO-a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane usuglasile o bitnim sastojcima ugovora. Kako kamata predstavlja cijenu, to je banka izbjegla utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, čime je došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer tužitelj nije mogao predvidjeti na temelju tako ugovorene odredbe visinu svoje obveze, čime je takva odredba nedvojbeno nepoštena, a time i ništetna, s ukladno čl. 103. i čl. 104. ZOO-a.
16.5. Banka je trebala u skladu s načelom dobrog gospodarstvenika, na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti predmetnu odredbu tužiteljici odnosno korisniku kredita kako bi mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze.
17. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svoje tražbine na temelju takvih ugovornih odredbi odnosno isti iznos kojeg je tuženik stekao je bez pravne osnove (čl. 210. ZOO- a, koji propisuje da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi.
18. Po čl. 104. ZOO-a, tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci banke i iznosa obračunatog prema početnoj stopi za redovnu kamatu.
19. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i stranka se na ništetnost može pozivati i prigovorom u parnici ili isticanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti.
20. Kako je tuženik jednostranim promjenama kamatnih stopa mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužiteljice, a odredbe ugovora kojima su ugovorene promjenjive kamatne stope utvrđene su ništetnima, to je za tužitelj icu jedina kamatna stopa s kojom je ona bila upoznata te koja je bila razumljiva i određena, ona kamatna stopa koja se primjenjivala u vrijeme sklapanja ugovora.
21. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva određeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. Nalazom i mišljenjem financijskog vještaka utvrđeno je da je ugovoreni iznos od 25.000,00 EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita iznosio protuvrijednost od 183.066,10 kn. Ako su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora o kreditu, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. kolovoza 2005.) do anuiteta s dospijećem 1. studenoga 2019. odnosno podmirivanja obveza po istom (15. studenoga 2019.) koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.384,89 EUR odnosno 10.301,50 kn iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu EUR važećem na dan plaćanja pojedine obveze. Pojedinačni mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu „m“ Tabele 1 nalaza (u valuti EUR), odnosno u stupcu „p“ Tabele 1 nalaza (u kunama). Ako su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. kolovoza 2005.) do anuiteta s dospijećem 1. studenoga 2019. odnosno podmirivanja obveza po istom (15. studenoga 2019.) koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu EUR primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu EUR važećeg u vrijeme isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 3.769,27 kn, a pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu „r“ Tabele 1 nalaza.
21.1. Vještak je nadalje utvrdio da ako je ništetan ugovor o kreditu, preplata nakon podmirenja glavnice kredita iznosi ukupno 57.637,00 kn, a pojedini mjesečni iznosi i datumi dospijeća plaćanja istih dani su u stupcu „d“ Tabele 2 nalaza (dospijeće prve preplate 15. travnja 2016., a posljednje 15. studenoga 2019.).
21.2. Po prijedlogu tužiteljice, izvršeno je dopunsko financijsko vještačenje kojim je utvrđeno da pod pretpostavkom ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i obračuna zateznih kamata na obavljene uplate kako je to predložila tužiteljica (do trenutka u kojem dospjele uplate uvećane za dospjele zatezne kamate ne dostignu ukupno isplaćen iznos kredita), preplata nakon podmirenja glavnice kredita iznosi ukupno 117.792,95 kn, specificirano, radi se o iznosu od 907,29 kn (preostali dio uplate do 15. studenoga 2012.), kao i svim iznosima plaćenima nakon 15. studenoga 2012. (iznosi i datumi dospijeća plaćanja istih dani su u stupcu „d“ Tabele 2 iz osnovnog nalaza (dospijeća od 15. prosinca 2012. do 15. studenoga 2019.).
21.3. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je isti izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije, stručno i objektivno sukladno čl. 258. ZPP-a. Na istome je sud utemeljio odluku o visini tražbine u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.
22. Kako se za iznos obuhvaćen tužbenim zahtjevom o kojem je ostalo za odlučiti u odnosu na ništavu (ništetnu) odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci banke, bez osnove povećala imovina tuženika jer je tuženik ovaj iznos primio temeljem ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, to bi tuženik ovaj iznos tužitelj ici bio dužan vratiti zajedno s kamatom koja u skladu s čl. 210. i 214. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od njegove dospjelosti, a kako je to navedeno u nalazu vještaka. Tuženik je nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništavima (ništetnima).
23. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, s izmjenama i dopunama).
24. U konkretnom slučaju radi se o djelomičnom uspjehu stranaka u cjelokupnom sporu. Bez obzira na djelomičan uspjeh tužiteljice u sporu, u odnosu na odluku o parničnom trošku, sud smatra da tužiteljici pripada pravo na naknadu svih potrebnih i opravdanih troškova postupka u smislu čl. 155. ZPP-a jer bi u smislu čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te načela djelotvornosti u suprotnom bilo povrijeđeno pravo tužiteljice na zaštitu od ništetnih, odnosno nepoštenih odredaba ugovora u situaciji da zbog traženja te zaštite mora snositi troškove postupka kao potrošač. Naime, pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka, mora se uvažiti pravno shvaćanje Suda Europska unije izraženo u odluci u spojenim predmetima C - 224/19 i C-259/19 (odluka od 16. srpnja 2020.), prema kojem se čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13 u vezi s čl. 155. ZPP-a te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, 107/25).
25. Tužiteljici je priznat trošak prema zadnjem preciziranom podnesku i to na ime sastava tužbe (Tbr. 7/1 - 100 bodova), sastava podnesaka od 17. listopada 2019., 9. veljače 2021. i 10. travnja 2026. (Tbr. 8/1 - 100 bodova), zastupanja na ročištu 23. listopada 2019., 12. prosinca 2019., 3. ožujka 2021. i 16. travnja 2026. (tbr. 9/1-100 bodova), trošak pristupa na ročište radi objave i uručenja presude 15. travnja 2021. (tbr. 9/3 - 50 bodova), što iznosi 850 bodova. Uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR trošak iznosi 1.700,00 EUR. PDV na taj iznos jest 425,00 EUR, odnosno ukupno 2.125,00 EUR. Također joj je priznat zatraženi trošak financijskog vještačenja u iznosu 464,53 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 79,63 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 33,18 EUR, kao i trošak plaćenih poštarina prema potvrdama u spisu u iznosu od 7,51 EUR, što ukupno iznosi 2.709,85 EUR.
25.1. Trošak sastava ostalih zatraženih podnesaka tužiteljice nije ocijenjen neophodnim troškom u smislu čl. 155. ZPP-a jer je sadržaj istih mogao biti iznijet u tužbi odnosno glavnoj raspravi, za koje je tužiteljici priznat trošak. Trošak sastava podneska od 16. siječnja 2021. nije bio neophodan i nije utjecao na sudsku odluku te tužiteljici nije ni priznat. Kako je tužiteljičina žalba protiv presude odbijena kao neosnovana, to joj ne pripada trošak te žalbe. Ročište glavne rasprave zakazano za dan 11. veljače 2021. nije održano, već je odgođeno za 3. ožujka 2021. Zahtjev za izuzeće vještaka nije bio osnovan pa se ne može smatrati troškom potrebnim za vođenje ovog postupka niti je isti dužan snositi tuženik. Potvrde o plaćanju sudskih pristojbi i troškova vještačenja koje su dostavljene u spis nisu nužno iziskivale pisanje podnesaka uz iste, a isto je moguće provjeriti i u evidencijama računovodstva ovoga suda. Podnesci kojima je prigovarano zatraženim troškovima vještačenja nisu neophodan trošak koji bi trebala snositi suprotna stranka jer su isti bili neosnovani i višestruko su ponavljani (a trošak vještačenja odnosi se samo na osnovni nalaz i mišljenje). Trošak odgovora na žalbu protiv presude sud nije ocijenio neophodnim parničnim troškom.
26. Na dosuđeni trošak tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) i članku 29. stavak 1. i 2. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 s izmjenama i dopunama) tekuće od presuđenja do isplate.
27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zaboku 22. svibnja 2026.
S u d a c
Karolina Balen
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u Dubrovniku. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Dostaviti:
1. Odvj. Damir Švec, Zagreb
2. Odvj. Lorena Bakić, Zagreb
3. eOglasna ploča suda
