REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-486/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Perkušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika A VI KAKO STE j.d.o.o. za usluge, Zagreb, Horvaćanska cesta 23 A, OIB: 67452051575, kojeg zastupa punomoćnik Sead Ajaz, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Josipa Perkušića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu koju je tuženik donio dana 17. prosinca 2025. godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao na kojem je radio do nedopuštene Odluke o otkazu Ugovora o radu, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati troškove ovog postupka u iznosu od 625,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2026., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika zasnovao radni odnos 3. prosinca 2025., što proizlazi iz elektroničkog zapisa HZMO-a, pri čemu mu tuženik nije ponudio na potpis ugovor o radu niti mu je prije početka rada izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. Navodi da je zbog takvog postupanja tuženika podnio prijavu Inspekciji rada. Dalje navodi da je tuženik 17. prosinca 2025. donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, koju je tužitelj zaprimio 12. siječnja 2026., nakon čega je pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava radnika, kojem tuženik nije udovoljio. Tužitelj osporava zakonitost predmetne odluke ističući da između stranaka nikada nije sklopljen ugovor o radu pa stoga nije mogao biti ugovoren ni probni rad, slijedom čega nije bilo pravne osnove za otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi nedopuštenost odluke o otkazu te naložiti tuženiku vratiti tužitelja na rad.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, prvenstveno ističući prigovor nepravodobnosti tužbe. Navodi da je zahtjev za zaštitu prava zaprimio 22. siječnja 2026., slijedom čega je rok za podnošenje tužbe istekao 21. veljače 2026., dok je tužba podnesena 26. veljače 2026., pa predlaže odbaciti tužbu kao nepravodobnu. Nadalje osporava navode tužitelja o nepostojanju ugovora o radu, ističući da je između stranaka 3. prosinca 2025. sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme temeljem kojeg je tužitelj prijavljen na obvezna osiguranja, stupio na rad i obavljao poslove po uputama poslodavca. Navodi i da je tužitelj bio upoznat s ugovorom o radu te ga potpisao, ali primjerak nije vratio tuženiku. Tuženik smatra proturječnim navode tužitelja prema kojima ugovor o radu ne postoji, a istodobno osporava zakonitost njegova otkaza. Poziva se i na odredbu čl. 14. st. 4. Zakona o radu prema kojoj se smatra da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme ako nije sastavljen u pisanom obliku. U odnosu na osporavanu odluku o otkazu, tuženik navodi da je probni rad bio ugovoren u trajanju od četiri mjeseca te da tužitelj nije zadovoljio na probnom radu zbog propusta u radu i neopravdanih izostanaka s posla. Ističe kako je ocjena uspješnosti radnika na probnom radu autonomno pravo poslodavca, pozivajući se na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predlaže odbaciti tužbu kao nepravodobnu, odnosno podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu, dok je dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika odbijen kao nepotreban, budući da su odlučne činjenice utvrđene iz materijalne dokumentacije, a sporno pitanje zakonitosti otkaza predstavlja pravno pitanje.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 17. prosinca 2025. radi nezadovoljavanja na probnom radu te zahtjev za vraćanje tužitelja na rad kod tuženika.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika započeo raditi 3. prosinca 2025., da je bio prijavljen na obvezna osiguranja te da je tuženik 17. prosinca 2025. donio odluku o otkazu zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Također nije sporno da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava radnika prije podnošenja predmetne tužbe.

7. Sporno je je li između stranaka bio sklopljen ugovor o radu, odnosno je li bio valjano ugovoren probni rad, slijedom čega je sporna zakonitost odluke o otkazu zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Nadalje, sporno je je li tužba podnesena u zakonskom roku za sudsku zaštitu, kao i jesu li postojali opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu tužitelju.

8. Iz Odluke o otkazu od 17. prosinca 2025. utvrđeno je da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, pozivajući se upravo na navodno ugovoreni probni rad u trajanju od četiri mjeseca. Kao razlozi otkaza navedeni su navodno neizdavanje računa gostima 13. prosinca 2025. te nedolasci na posao od 14. do 17. prosinca 2025.

9. Prema odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad, a isti sukladno stavku 3. istog članka ne smije trajati duže od šest mjeseci.

10. Nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada (čl. 53. st. 8. ZR). Na otkaz iz stavka 8. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ZR (čl. 53. st. 9. ZR).

11. Prema odredbi čl. 14. st. 1. ZR-a ugovor o radu sklopa se u pisanom obliku. Prema odredbi stavka 2. tog članka propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora. Prema odredbi stavka 4. tog članka ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

12. Iz zahtjeva za zaštitu prava radnika i priložene e-mail komunikacije utvrđeno je da je tužitelj odluku o otkazu zaprimio 12. siječnja 2026., nakon čega je u zakonskom roku 22. siječnja 2026. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika. Iz povratnice proizlazi da je predmetni zahtjev tuženiku uručen 28. siječnja 2026., rok od 15 dana za odgovor tuženika istječe 12. veljače 2026., rok od daljnjih 15 dana za podnošenje tužbe istječe 27. veljače 2026., slijedom čega nije osnovan prigovor tuženika o prekluziji prava na sudsku zaštitu, budući da je tužba podnesena 27. veljače 2026., dakle unutar zakonskog roka računajući od isteka roka za odlučivanje o zahtjevu za zaštitu prava.

13. Iz elektroničkog zapisa HZMO-a te prijave o početku osiguranja utvrđeno je da je tužitelj kod tuženika zasnovao radni odnos dana 3. prosinca 2025. na radnom mjestu konobara, na neodređeno vrijeme i s punim radnim vremenom.

14. Iz prijave o prestanku osiguranja proizlazi da je tužitelj odjavljen iz osiguranja s danom 19. siječnja 2026., uz navedeni razlog prestanka: otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu.

15. Uvidom u primjerak ugovora o radu kojeg je dostavio tuženik utvrđeno je da isti sadržava odredbu o probnom radu u trajanju od četiri mjeseca, međutim ugovor nije potpisan od strane tužitelja, već samo od strane poslodavca. Nadalje, iz e-mail komunikacije samog tužitelja proizlazi da ugovor koji mu je ranije uručen nije potpisao jer nije bio u skladu s dogovorom stranaka. Navedena e-mail komunikacija predstavlja izravni dokaz da između stranaka nije postignut sporazum o sadržaju ugovora o radu, pa tako ni o probnom radu kao njegovu sastavnom dijelu.

16. Polazišna točka pravne ocjene jest odredba čl. 14. st. 1. ZR-a, prema kojoj se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku, no sukladno stavku 2. istog članka propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev-810/2020-2 od 5. siječnja 2021. izrijekom je zauzeo pravno shvaćanje da se iz sadržaja navedenih odredbi ne može zaključiti da bi od primjene čl. 14. st. 2. i 4. ZR-a bili izuzeti ugovor o radu s ugovorenim probnim radom sklopljenim u usmenom obliku, te da je ugovoreni probni rad sastavni dio ugovora o radu bez obzira na to je li ugovor sklopljen u pisanom obliku ili je takav oblik izostao. Slijedom navedenog, samo izostanak pisane forme ugovora o radu ne bi sam po sebi isključivao mogućnost da je probni rad bio valjano ugovoren.

17. Međutim, iz toga pravnog shvaćanja VSRH-a istodobno proizlazi i ključna pretpostavka za valjanost probnog rada u odsustvu pisanog ugovora — stvarno postojanje suglasnosti volja obiju ugovornih strana o ugovaranju probnog rada. Prema odredbi čl. 53. st. 1. ZR-a probni rad ugovara se prilikom sklapanja ugovora o radu, što nužno pretpostavlja suglasnost volja poslodavca i radnika o toj klauzuli. Budući da u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je između stranaka postignut sporazum o probnom radu — naprotiv, iz e-mail komunikacije tužitelja nedvosmisleno proizlazi da je tužitelj izrijekom odbio potpisati predloženi ugovor jer nije odgovarao dogovoru stranaka — ne može se zaključiti da je probni rad bio valjano ugovoren. Sama činjenica da je tuženik jednostrano sastavio tekst ugovora koji sadržava klauzulu o probnom radu, a koji tužitelj nije prihvatio, nije dovoljna za zaključak o postignutoj suglasnosti volja o probnom radu.

Nadalje, okolnost što je tužitelj faktično stupio na rad i bio prijavljen na obvezna osiguranja ne dovodi do drugačijeg zaključka: sukladno čl. 14. st. 4. ZR-a, ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ta zakonska presumpcija odnosi se isključivo na trajanje radnog odnosa, a ne može se protegnuti na sadržajne uglavke poput probnog rada koji nisu bili predmetom sporazuma stranaka. Navedeno je u skladu s ustaljenim pravnim shvaćanjem VSRH-a prema kojemu odredbe o obliku ugovora o radu pretpostavljaju postojanje ugovora, ali ne mogu stvoriti sadržaj koji stranke nisu ugovorile.

18. Slijedom navedenog, tuženik nije dokazao da je probni rad između stranaka bio valjano ugovoren suglasnom voljom obiju ugovornih strana u smislu čl. 53. st. 1. ZR- a, zbog čega nije imao valjane pravne osnove za donošenje odluke o otkazu zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Osporavana odluka o otkazu donesena je stoga protivno odredbi čl. 53. ZR-a te je kao takva nedopuštena.

19. Pri tome sud napominje da se predmetna odluka ne može održati niti kao redoviti niti kao izvanredni otkaz ugovora o radu, budući da tuženik nije proveo postupak propisan za te vrste otkaza, osobito nije omogućio tužitelju iznošenje obrane sukladno čl. 119. ZR-a.

20. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te utvrdio nedopuštenom odluku o otkazu ugovora o radu, uz obvezu tuženika vratiti tužitelja na rad (čl. 124. st. 1. ZR- a).

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu, dužan je, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Tužitelju je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7.2) uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) pa trošak sveukupno iznosi 625,00 eura.

22. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 22. svibnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku