REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-1137/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku po sucu Mirjani Belamarić, uz sudjelovanje Tonke Martinović, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika EP zbog prekršaja iz članka 10.st. 1.toč.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), a po optužnom prijedlogu PU Šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s ispostavom Primošten, Klasa: 211- 07/23-5/10023, Ur. broj: 511-13-07-26-1 od 22. travnja 2026. godine, nakon provedenog žurnog postupka, dana 21. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik EP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i GP, G, rođen **.**.1980. u [adresa], državljanin RH, sa prebivalištem u [adresa], sa završenom SSS, nezaposlen, prima inkluzivni dodatak 300 eura, neoženjen, bez djece, prekršajno neosuđivan

I. Na temeljem odredbe članka 182.st.2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi dana 11. travnja 2026. godine u 13,30 sati u mjestu Gračac, Općina Skradin, [adresa] počinio nasilje u obitelji na štetu svoje majke GP, osobe starije životne dobi (rođena **.**.1960.) na način da se okrivljenik uznemirio i majku udario šakom u desno rame u momentu kad su trebali krenuti na dječji rođendan, te viknuo da on ne želi ići na rođendan i zašto ga tjeraju na to, nakon čega je žrtva-majka okrivljenika pozvala policiju jer se prepala njegovog ponašanja. Prilikom postupanja policijskih službenika okrivljenik je pokazivao znakove duševnih smetnji zbog čega je odveden na liječnički pregled u Opću bolnicu Šibenik, a nakon pregleda zadržan je na liječenju na Odjelu psihijatrije, dok je žrtva GP pregledana na Hitnom prijemu Opće bolnice Šibenik gdje je utvrđeno od strane ovlaštenog liječnika da nema tjelesnih ozljeda

dakle, da bi počinio nasilje u obitelji na štetu osobe starije životne dobi-svoje majke, uslijed kojeg nije nastupila tjelesna ozljeda.

da bi dakle postupio protivno odredbi čl. 10.st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, čime da bi počinio prekršaj iz čl. 22.st. 5. istog Zakona.

II. Troškovi prekršajnog postupka padaju na teret Prekršajnog suda u Šibeniku (čl.140.st.2. Prekršajnog zakona).

Obrazloženje

1.PU Šibensko-kninske, Policijska postaja Šibenik s Ispostavom Šibenik, Klasa:

211-07/23-5/10023, Ur. broj: 511-13-07-26-1 od 22. travnja 2026. godine, podnijela je optužni prijedlog u postupku protiv okrivljenika EP zbog prekršaja opisanog u izreci presude.

2. Okrivljenik je ispitan u žurnom postupku dana 22. travnja 2026. godine u nazočnosti ovlaštenog predstavnika tužitelja FP.

2.1. Tom prigodom je na zapisnik o ispitivanju izjavio da priznaje istinitim navode iz optužnog prijedloga u cijelosti pa samim tim i svoju odgovornost za počinjeni prekršaj jer je zaista do prekršaja došlo na način kako je opisano u otužnom prijedlogu. Majka je njega tjerala da ide na dječji rođendan, a on da nije htio ići. Uznemirio se te je šakom udario majku u desnu rame te je vikao da ne želi ići, a s druge strane se bojao ostati sam u kući.

Da ne zna zbog čega je udario majku, ne može se o tome izjasniti. Inače do sada nije imao obiteljskog nasilja niti bilo kakvih prekršaja. Već oko 20 godina se liječi od shizoafektivnog poremećaja, a dijagnosticirana mu je i epilepsija. Nije htio udariti majku, ne zna je li uopće u tom momentu mogao ispravno prosuđivati o svojim postupcima i je li bio uračunljiv. Majka je pozvala policiju i po dolasku policijskih službenika da je odveden na psihijatriju gdje je zadržan od 12.04. do 22.04.2026. U spis je priložio preslik otpusnog pisma, OB Šibenik, Odjela psihijatrije

3. Iz liječničkog nalaza istog je razvidno da okrivljenik ima dijagnozu shizoafektivnog poremećaja, nespecificiranog, te epilepsija, nespecificirana. Navodi se da je došao u pratnji policije koju je nazvala policija, koja je prije nekoliko dana došla iz Zagreba, da EP napada majku i nju, da ih tuče i da je stalno uznemiren. Po dolasku na intervenciju pacijent je djelatnike policije dočekao miran, rekao im je da je živčan i da želi ići liječniku, tijekom transporta do HPA bio je miran no pričao je "svakakve gluposti": Inače, majka je kao i pacijent pri pregledu navela da je uredno uzela svoju terapije.

U otpusnom pismu se nadalje navodi da se radi o pacijentu koji je u dugogodišnjem tretmanu kod psihijatra zbog smetni u okviru shoizoafektivnog poremećaja. U tretmanu je kod neurologa zbog epilepsije. Do sada je u nekoliko navrata liječen na odijelu psihijatrije, zadnji put 2019. godine, povremeno dođe na kontrolu kod psihijatra, uvijek u pratnji majke koja mu daje terapiju. Zadnja kontrola psihijatra bila je u siječnju ove godine kada se, unatoč terapiji žalio na pojačanu nervozu, napetost, uz reguliran san. Aktualno zadnje oko tjedan dana izrazitije je uznemiren, agresivan, pogoršanog stanja u okviru osnovne bolesti, stalno ponavlja istu rečenicu, napet.

Opisano stanje je i u ranijim pogoršanjem bilo često potaknuto skupljanjem obitelji, kao i sada pred Uskršnje blagdane.

Naknadno dolazi majka od koje se doznaje da je pacijent počeo skrivati lijekove, te ih sam uzima i da više nije sigurna da terapiju uzima kako treba. Inače uvijek burno reagira na sestru koja je zvala na policiju, tako da je danas napao nju i majku, obje je udario, nakon čega je pozvana policija. Majka dodaje da je takav kada ne popije lijekove, a nakon terapije se obično smiri, te da bude miran kad je sam u kući. Po dolasku je miran, u više navrata se ispričava za svoje ponašanje, u sadržaju obilje prisilnih misli, paranoidan spram obitelji, bez suicidalnih tendencija, agresivan. Propisana je terapija te kontrola psihijatra za mjesec dana, po potrebi i ranije. Preporuča se javiti nadležnom centru za socijalnu skrb radi eventualne procjene radne sposobnosti te smještaja u adekvatnu socijalno medicinsku ustanovu.

4. Proveden je dokaz ispitivanjem svjedokinje GP, majke okrivljenika.

4.1. Svjedokinja je na zapisnik o ispitivanju svjedoka izjavila da njezin sin živi s njima u obiteljskoj kući (s njom i sa ocem), sestra da mu ponekad dođe iz Zagreba. Tog kritičnog dana trebali su ići na rođendan njezinog unuka. Njezin sin se nije osjećao dobro, opirao se tome, nije htio ići na rođendan. Bio je u potpunosti uznemiren i prije nego što je popio terapiju, te je u jednom momentu nju odgurnuo rukom u desno rame. Ona da je već na to navikla, da se bojala, jer je on u tom momentu bio izgubljen, nije bio svjestan svojih postupaka, misli da nije bio svjestan ni kad je odgurnuo. Počeo je plakati, vikao "oprosti, oprosti": Zbog toga je nazvala policiju, jer nije znala kako će reagirati. Nije mogla pozvati psihijatra, jer oni neće doći, jedino u slučaju da intervenira policija. Već u drugoj godini života imao je epileptični napad i od tada pije lijekove za epilepsiju, a kasnije da mu je dijagnosticiran i shizoafektivni poremećaj, nespecificirani. Kad je saznao da ima i ciste na mozgu (dvije) njegovo zdravstveno stanje se totalno pogoršalo. On je konstanto pod liječničkim nadzorom-psihijatrijskim, i u [adresa] u [adresa], često mu se mijenjala terapija, ima osjećaj da mu ovi lijekovi ništa ne pomažu, a liječnici se boje promijeniti terapiju, budući se radi o dvije dijagnoze. Ona da je policiju pozvala, ne radi obiteljskog nasilja nego da se njemu promijeni terapija, i da se odvede kod psihijatra, ponovila je da on sigurno nije bio svjestan svojih postupaka kad je nju odgurnuo rukom u desno rame.

Na pitanje svjedokinji zašto različito iskazuje u odnosu na iskaz koji je dala pred policijom, svjedokinja je izjavila da je pred policijom iskazala da je on nju odgurnuo, a ne da je udario šakom.

5. Proveden je dokaz suočenjem između okrivljenika i svjedokinje, pa je okrivljenik izjavio da se ne sjeća da je majku udario šakom, kako je prethodno izjavio ili je odgurnuo, na što svjedokinja je svjedokinja izjavila da je odgurnuo. Stekla je dojam da policijska službenica nije znala kako od nje uzeti izjavu, zvala je šefa.

6. Proveden je dokaz dokaz pregledom liječničke potvrde na ime GP, koja se nalazi u spisu. Navodi se da je došla sama u zdravstvenu ustanovu te da je oko 14,00 sati dana 11.04.2026. zadobila udarac u području desnog ramena od sina koji ima psihijatrijske i neurološke dijagnoze, a ne uzima terapiju. Nakon toga da je pobjegla, druge traume negira. Navodi se da je zadobila površinsku ozljedu ramena i nadlaktice, te nema tjelesnih ozljeda.

7. Predstavnik tužitelja, pozvan da se izjasni na navode iz optužnog prijedloga izjavio je da ostaju u cijelosti pri navodima optužnog prijedloga, te su predložili da se okrivljeniku odredi zadržavanje zbog opasnosti od ponavljanja djela boravkom na slobodi.

8. Svjedokinja je izjavila da njezinom sinu treba pomoć, on nije za zadržavanje, treba mu adekvatna liječnička pomoć.

9. Dana 27. travnja 2026. godine Sud je izdao naredbu da se provede psihijatrijsko vještačenje nad okrivljenikom EP po stalnom sudskom vještaku, psihijatru, dr. Vlatki Novak iz [adresa], kojim je trebalo utvrditi je li okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršaj (11.travnja 2026.) bio ubrojiv i je li bio u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje i je li raspravno sposoban.

10. Stalni sudski vještak psihijatar, nakon provedenog vještačenja, dana 19. svibnja 2026. dostavila je ovom Sudu mišljenje i zaključak u pisanoj formi.

11. Pregledano je mišljenje i zaključak stalnog sudskog vještaka.

12. Tom prigodom je utvrđeno da je nakon uvida u spis ovog suda, te obavljenog pregleda i razgovora sa ispitanikom i uvida u raspoloživu medicinsku dokumentaciju utvrđeno da se kod EP nalaze simptomi prave duševne bolesti shizoafektivnog poremećaja. Uz to on ima dijagnosticiranu i epilepsiju. Tijekom godina kod njega je došlo kod trajnih promjena i oštećenja na emocionalnom, misaonom, voljnom, socijalnom i kognitivnom planu.

Shizoafektivni poremećaj je duševna bolest koja se očituje promjenama raspoloženja i izmjenama razdražljivih epizoda s povišenim euforičnim raspoloženjem psihomotornim nemirom, praćenim mogućom fizičkim i verbalnom agresijom i epizodama sniženog raspoloženja, odnosno depresije, te sa shizofrenim simptomima u smislu poremećaja mišljenja, paranoidnih sadržaja, slušnih halucinacija. Iz anamnestičkih podataka i medicinske dokumentacije proizlazi da se ispitanik liječi psihijatrijski pod navedenom dijagnozom od svoje 16. -e godine. Epilepsija mu je bila dijagnosticirana kad je imao 3 godine i do 8. -e godine je imao povremene epileptičke napade, tipa "petit mal", tj. nije imao klasične gubitke svijesti, nego je samo dolazilo do kratkotrajnih prolaznih kriza svijesti i prekida kontinuiteta svijesti s realnošću. Ulaskom u adolescenciju počinje mijenjati ponašanje, osjeća strahove, povlači se u sebe, te se pod dijagnozom psihotičnog poremećaja počinje psihijatrijski liječiti. Do sada je bio u više navrata hospitaliziran na psihijatriji. Živi s roditeljima na koje se u potpunosti oslanja. Još 2023. godine ocijenjen je trajno nesposobnim za samostalan život, rad i privređivanje. Nije se nikad ženio, nije nikad radio, može se kazati da socijalno nije nikad profunkcionirao usprkos liječenju. Redovito je odlazio na psihijatrijske ambulantne kontrole, i pio propisanu terapiju, ali pod nadzorom majke. Iz psihijatrijskih nalaza u listopadu 2025. i u siječnju 2026. proizlazi da je bio uznemiren, logoroičan, nedovoljne kritičnosti, ubrzan, u strahu.

Na teret mu se stavlja prekršajno djelo nasilničkog ponašanja na štetu njegove majke.

Povod događaju je bila činjenica da navedenog dana nije htio ići s roditeljima na rođendan član obitelji, a nije htio ni ostati sam kod kuće jer se bojao biti sam. On funkcionira po principu zadovoljenja svojih potreba, bez razmišljanja o posljedicama, a u njegovom afektivnom, odnosno emocionalnom svijetu nema puno empatije za osjećaje drugih.

Kod njega je zbog majčinog inzistiranja da pođe s njima na rođendan došlo do povišenja psihičke tenzije, ljutnje i on je, ne razmišljajući o posljedicama, u skladu sa svojom impulzivnosti, nedostatkom kritičnosti i reduciranim kapacitetom za kontrolu impulsa majku gurnuo ili udario po ramenu.

Tijekom razgovora za potrebe vještačenja, da se ne sjeća baš kako je udario majku, ali da se sjeća da ga je naljutilo to što je ona htjela da ide s njom na rođendan, njemu se nije dalo, a nije niti želio ostati sam kod kuće.

Nakon intervencije policije odveden je i zadržan na psihijatrijski odjel OB Šibenik. Iz otpusnog pisma proizlazi da je kod prijema na psihijatriju bio "zadnjih oko tjedan dana izrazitije uznemiren, agresivan, pogoršanog stanja u okviru osnovne bolesti, stalno ponavlja istu rečenicu, napet. Pri dolasku je bio miran, u više se navrata ispričava za svoje ponašanje, u kontaktu nedistanciran, razdražljiv, afektom slabije moduliran, misaoni tijek ubrzan, u sadržaju obilje prisilnih misli, paranoidan spram obitelji, bez suicidalnih tendencija, agresivan, smanjenog uvida, kognitivno distorziran". S dojela je nakon 11 dana otpušten u poboljšanom stanju, uz preporuku uzimanja terapije i dolazaka na redovne ambulantne kontrole, ali je preporučeno i pokretanje postupka radi procjene poslovne sposobnosti.

Imajući sve to u vidu jasno je da je njegovo psihičko stanje u trenutku počinjenja prekršaja imalo obilježje duševne poremećenosti, uzrokovane pogoršanjem njegove kronične psihijatrijske bolesti shizoafektivnog poremećaja, što je sve utjecalo na njegovo ponašanje, te sposobnosti njegovog prosuđivanja. Njegovo ponašanje bilo je iracionalno, impulzivno i pod utjecajem psihopatologija akutne psihotične kliničke slike pojačane razdražljivosti i impulzivnosti te paranoidnosti prema majci, pa zbog toga forenzički procjenjujući njegovo stanje u vrijeme izvršenja prekršajnog djela koje mu se stavlja na teret, smatra da ispitanik nije bio sposoban shvatiti značenje svojeg postupanja i nije bio sposoban vladati svojom voljom. Njegovo sadašnje psihičko stanje je takvo da on uzima propisanu psihijatrijsku terapiju, nema akutnih simptoma. Evidentna su trajna oštećenja svih psihičkih funkcija zbog dugogodišnje psihijatrijske bolesti. Ukoliko se ne bi liječio onda postoji opasnost da bi zbog duševne smetnje uslijed koje je nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti neko slično, isto ili teže prekršajno djelo. Smatra da postoje uvjeti za mjeru psihijatrijskog liječenja prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Da bi se otklonila opasnost za okolinu u njegovom slučaju je dovoljno liječenje na slobodi.

Što se tiče njegove raspravne sposobnosti, smatra da je njegovo aktualno psihičko stanje takvo da je sposoban razumjeti sadržaj onoga što mu se stavlja na teret, sposoban je pratiti tijek ovog postupka, iznijeti svoju obranu i savjetovati se sa svojim odvjetnikom, dakle je raspravno sposoban.

U zaključcima vještak psihijatar dr. Vlatka Novak je iznijela da ispitanik EP boluje od teže duševne bolesti shizoafektivnog poremećaja. Uz to da boluje od epilepsije.

U vrijeme izvršenja prekršajnog djela koje mu se stavlja na teret je bio zbog pogoršanja svoje osnovne psihičke bolesti u stanju duševne poremećenosti praćene iracionalnim ponašanjem, psihomotornim nemirom, agresijom, impulzivnošću i otkočenošću, te zbog toga nije bio sposoban vladati svojom voljom i nije bio sposoban shvatiti značenje svojeg postupanja.

Postoji opasnost da bi zbog težih duševnih smetnji mogao počiniti neko slično, isto ili teže prekršajno djelo ukoliko se ne bi psihijatrijski liječio.

Zbog toga ima uvjeta za mjeru sigurnosti psihijatrijskog liječenja. Kako bi se otklonila opasnost za okolinu u njegovom slučaju dovoljno je liječenje na slobodi.

13. Iz vještva, točnije mišljenja koje je vještak psihijatar dala vidljivo je da okrivljenik EP boluje od teže duševne bolesti, shizoafektivnog poremećaja i epilepsije, te da u vrijeme izvršenja djela koje mu se stavlja na teret nije bio sposoban vladati svojom voljom i nije bio sposoban shvatiti značenje svojeg postupanja te da je njegova neubrojivost nastupila zbog teže duševne smetnje i da postoji opasnost da bi zbog toga mogao počiniti neko slično, isto ili teže prekršajno djelo ukoliko se ne bi psihijatrijski liječio.

14. Dakle, vještak je zaključila da je okrivljenik u vrijeme izvršenja djela bio neubrojiv, pa sukladno odredbi članka 26. st. 1. Prekršajnog zakona, on nije kriv i prema istom se ne može izreći ili primijeniti prekršajno pravna sankcija.

15. Stoga je, a sukladno odredbi članka 182.toč.2. Prekršajnog zakona okrivljenika valjalo osloboditi od optužbe.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 140.st.2. Prekršajnog zakona.

17. Okrivljeniku nije izrečena sigurnosna mjera psihijatrijskog liječenja po prijedlogu vještaka budući se radi o sigurnosnoj mjeri kaznenog prava koja nije propisana Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, niti Prekršajnim zakonom, a nije propisana ni kao zaštitna mjera ni jednim ni drugim Zakonom, pa u ovom postupku nije bilo zakonske osnove za izricanje iste.

18. Za napomenuti je da se Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" br. 76/2014) primjenjuje na osobe-počinitelje kaznenih djela.

U Šibeniku, 21. svibnja 2026.

S u d a c

Mirjana Belamarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik i osobe iz članka 192. Prekršajnog zakona mogu podnijeti žalbu Žalba se podnosi ovom Sudu u dva primjerka u roku od osam dana po primitku presude, a o istoj odlučuje stvarno nadležni sud..

DOSTAVITI:

1. Okrivljeniku: EP, [adresa], F

2. Oštećenici: GP, [adresa]

3. Tužitelju: PU šibensko-kninska, Policijska postaja Šibenik s Ispostavom Primošten

4. U spis