REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-1148/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Maxim Lach, odvjetnica u Zagrebu, Ulica Pavla Hatza 11, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi prava korištenja grobnog mjesta, 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove KLASA: UP/II-363-02/25-003/1, URBROJ: 251-10-31-1/005-25-4-VB od 27. ožujka 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura (slovima: dvije tisuće) u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke o trošku, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku.

III. Odobrava se opunomoćenici tužitelja, odvjetnici Maxim Lach, Zagreb, Ulica Pavla Hatza 11, namirenje troškova delegacije u iznosu od 25,00 eura (dvadeset i pet), dok se u preostalom dijelu zahtjev opunomoćenice odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna opunomoćenici tužitelja, odvjetnici Maxim Lach, Zagreb, Ulica Pavla Hatza 11, isplati dosuđeni trošak delegacije u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima delegacije.

Obrazloženje

1. Rješenjem Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Gradska groblja KLASA: UP/I-363-02/24-02/4129, URBROJ: 251-352-03-24-02 od 25. srpnja 2024. odbijen je zahtjev ovdje tužitelja kojim je zatražio izdavanje potvrde da je ovlaštenik prava korištenja grobnog mjesta na groblju Mirogoj odjel Rkt polje 16 razred II/I broj 20 odnosno podredno da ga se evidentira kao ovlaštenika prava korištenja grobnog mjesta na groblju Mirogoj odjel Rkt polje 16 razred II/I broj 20.

2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-02/25-003/1, URBROJ: 251-10-31- 1/005-25-4-VB od 27. ožujka 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

3. Tužitelj podnosi tužbu protiv rješenja tuženika iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava. Naime, iz Zapisnika od 18. rujna 1953. proizlazi da NF traži da se u grobno mjesto prenesu posmrtni ostaci njezinog pokojnog sina UF te da se u grobno mjesto ukopa i njezin muž, HF. Pravo ukopa je uže pravo od prava korištenja grobnog mjesta, a imaju ga korisnik grobnog mjesta i članovi njegove obitelji

– bračni drug, potomci, roditelji. Da je majka NF (ŽF, umrla 1940. godine i pokopana u grobnici svog drugog muža) imala pravo korištenja, a NF samo pravo ukopa na predmetnom grobnom mjestu, tada bi u predmetno grobno mjesto temeljem prethodno citiranih pravila mogla bili ukopana samo NF (kao član obitelji korisnika ŽF), a ne i njezin suprug i njezin sin. Iako se nominalno navodi da je korisnik predmetnog grobnog mjesta ŽF, iz sadržaja Zapisnika od 18. rujna 1953. proizlazi da je NF dala pravo ukopa svojem mužu i sinu, a što može samo onaj koji ima pravo korištenja. Dakle, iz sadržaja ovlaštenja NF i činjenice tko je sve pokopan u predmetnom grobnom mjestu proizlazi da je NF, (čiji je jedini zakonski nasljednik upravo tužitelj), temeljem odluke prednika prvostupanjskog tijela (Gradsko centralno groblje Mirogoj) od 20. listopada 1953. dozvoljeno korištenje prava kao da ima pravo korištenja grobnog mjesta, a čime zapravo ta odluka u svom sadržaju predstavlja odluku o dodjeli prava korištenja grobnog mjesta te su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo propustili utvrditi pravi sadržaj isprava na koje se pozivaju i time pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje. Dodatno, prednik prvostupanjskog tijela je majku NF, ŽF, evidentirao kao korisnicu predmetnog grobnog mjesta tek 1953. godine, iako je ona preminula još 1940. godine. Nije dopušteno dodijeliti/ustupiti grobno mjesto osobi koja je već pokojna i koja ne može biti nositelj prava i obveza, već je isto moguće učiniti samo u odnosu na živu osobu, a iz čega proizlazi da prednik prvostupanjskog tijela nije vodilo/ne vodi uredno grobni očevidnik, a što je njegova zakonska obveza. Materijalno pravo koje uređuje gore navedena prava (pravo korištenja, pravo ukopa, prenošenja prava ukopa na treću osobu, obveza upravitelja groblja uredno voditi grobni očevidnik) se u svom sadržaju nije mijenjalo te je na isti ili vrlo sličan način uređeno propisima na snazi 1953. godine, tako i prilikom zahtjeva tužitelja prema prvostupanjskom tijelu – stari Zakon o grobljima ("Narodne novine" broj: 19/98, 50/12, 89/17) i stare Odluke o grobljima ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 24/17, 24/19, 3/22, dalje: Stara Odluka) te nedavnim stupanjem na snagu novog Zakona o grobljima ("Narodne novine" broj: 78/25, 80/25) i nove Odluke o grobljima ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 29/24, 40/24, dalje: Nova Odluka). Nadalje, i Starom Odlukom (čl. 17. st. 3.) i Novom Odlukom (čl. 26. st. 3.) je propisana obveza prvostupanjskog tijela uplatnice za plaćanje godišnje grobne naknade dostavljati osobi koja je u grobni očevidnik upisana kao korisnik ili drugoj osobi koju je odredio korisnik. Primjenom ove kogentne odredbe na postupanje prvostupanjskog tijela koje od 1985. godine do danas dostavlja uplatnice za godišnju grobnu naknadu za grobno mjesto upravo tužitelju, proizlazi da prvostupanjsko tijelo prepoznaje tužitelja kao korisnika grobnog mjesta te je njegovo rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje potvrde o korištenju/evidentiranja tužitelja kao korisnika nezakonita. Zaključno, a suprotno navodima tuženika, na predmetni postupak se ne može primijeniti stav izražen u odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2833/2022 od 2. veljače 2023. jer činjenično stanje u ova dva postupka nije isto. U tom postupku otac tužiteljica nije bilo korisnik grobnog mjesta s čime su se tužiteljice i složile te nisu 10 godina plaćale grobnu naknadu za grobno mjesto u koje im je otac pokopan. U ovom postupku tužitelj tvrdi da je NF bila korisnica grobnog mjesta i da to proizlazi iz samog sadržaja odluka prednika prvostupanjskog tijela te godišnju grobnu naknadu plaća za cijelo vrijeme od kada je rješenje o nasljeđivanju prava korištenja grobnog mjesta postalo pravomoćno.

4. Tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže donošenje presude kojom će sud poništi pobijano rješenje tuženika te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

5. Spis formiran temeljem citirane tužbe tužitelja zaprimljene kod Upravnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Us I-2077/2025, delegiran je ovom sudu odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Su-369/2025-15 te se kod ovog suda nastavio voditi pod poslovnim brojem Us I-1148/2025.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

7. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 5. svibnja 2026., na koje je pristupila opunomoćenica tužitelja, dok na istu nije pristupio uredno pozvani tuženik, čime je strankama u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog spora. Na istom ročištu opunomoćenica tužitelja ustrajala je u cijelosti kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Predala u spis Upisnik Kotarskog suda I. u Zagrebu izdanog od strane Državnog arhiva u Zagrebu na okolnost časa smrti ŽF, a koja činjenica je zavedena pod rednim brojem 145 uz napomenu kako je rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽF zagubljeno. Vezano za potonje, odnosno vezano za pribavu rješenja o nasljeđivanju iza pok. N (Marije) Pološki, predala je u spis dopis Državnog arhiva u Zagrebu.

8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

9. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Odredbom čl. 13. Zakona o grobljima ("Narodne novine" broj: 19/98, 50/12, 89/17, 78/25, dalje: Zakon o grobljima) propisano je da Uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu te o tome donosi rješenje. Protiv navedenog rješenja zainteresirana osoba može izjaviti žalbu nadležnom tijelu za komunalne poslove jedinice lokalne samouprave. Za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu, a visinu naknade iz stavka 1. i 3. ovoga članka utvrđuje Uprava groblja u skladu s uvjetima i mjerilima propisanim odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave.

11. Odredbom čl. 16. st. 1. Zakona o grobljima propisano je da je Uprava groblja dužna voditi grobni očevidnik o ukopu svih umrlih osoba na području jedinice lokalne samouprave koji sadrži podatke o: grobnicama i grobnicama za urne, grobovima i grobovima za urne, korisnicima grobova i grobnica, te grobova i grobnicama za urne, osobama koje imaju pravo ukopa, svim promjenama te uzroku smrti, a st. 4. istog čl. propisano je da se grobni očevidnik mora pohraniti i trajno čuvati.

12. Odredbom čl. 15. st. 1. Zakona o grobljima propisano je da pravo ukopa uz korisnika imaju i članovi njegove obitelji.

13. Odredbom čl. 15. st. 3. Zakona o grobljima propisano je da nakon smrti korisnika grobno mjesto stječu njegovi nasljednici.

14. Na isti način su pravo korištenja grobnog mjesta i pravo ukopa regulirani Odlukom o grobljima ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj: 24/17, 24/19 i 3/22, dalje: Odluka o grobljima), koja je bila na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva za upis prava korištenja u grobni očevidnik.

15. Odredbom čl. 6. st. 1. i 2. Odluke o grobljima propisano je da nakon smrti korisnika grobnog mjesta, korištenje grobnog mjesta stječu njegovi nasljednici.

16. Odredbom čl. 10. iste odluke propisano je da pravo ukopa u grobno mjesto ima korisnik i članovi njegove obitelji (bračni ili izvanbračni drug, potomci i posvojena djeca i njihovi bračni ili izvanbračni drugovi te njihovi roditelji), ako korisnik ne odredi drugačije. Osoba kojoj je korisnik dao pravo ukopa ne može prenijeti pravo ukopa na treću osobu.

17. Odredbom čl. 11. st. 1. Pravilnika o vođenju grobnog očevidnika i registra umrlih osoba ("Narodne novine" broj 143/98) propisano je da se upisi u grobni očevidnik obavljaju prema grobnom mjestu s podacima o korisniku grobnog mjesta i osobama ukopanim u grobno mjesto.

18. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je u grobni očevidnik groblja Mirogoj za grobno mjesta odjel Rkt polje 16 razred II/I broj 20 upisano pravo korištenja za korist ŽF.

19. Za isto grobno mjesto upisano je da pravo ukopa ima " NF i muž joj HF te pravo prijenosa za sina pok. UF iz groba 122-11-161 u ovaj grob br. 2077/53 od 20. listopada 1953."

20. Kao platitelj godišnje grobne naknade za navedeno grobno mjesto upisan je CF iz [adresa].

21. U obrazloženju pobijanog rješenja tuženik navodi kako sukladno ranije navedenim propisima pravo korištenja grobnog mjesta i pravo ukopa nisu istovjetna prava, te činjenica da je NF, kao i članovi njene obitelji imala pravo ukopa ne pretpostavlja i da je ista bila i korisnica grobnog mjesta. Pravo korištenja je šire od prava ukopa, budući da obuhvaća i pravo ukopa, pravo raspolaganja grobnim mjestom i pravo uređenja grobnog mjesta. Bez posebnog ovlaštenja korisnika grobnog mjesta, u grob se ukapaju i članovi obitelji korisnika (bračni ili izvanbračni drug, potomci i posvojena djeca i njihovi bračni ili izvanbračni drugovi te roditelji korisnika). Pravo korištenja grobnog mjesta posebno je imovinsko, ali ne stvarno pravo, ono se ne može posjedovati, pa se stoga niti ne može steći dugogodišnjim izvršavanjem tog prava primjenom pravila o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, pa tako niti na temelju dugogodišnjeg plaćanja grobne naknade. Nakon smrti korisnika, pravo korištenja nasljeduje se u ostavinskom postupku iza osobe koja je u grobnoj evidenciji upisana kao njegov korisnik.

22. Obzirom da je uvidom u spis nedvojbeno utvrđeno da NF nikada nije u grobnom očevidniku bila upisana kao korisnica predmetnog grobnog mjesta , ne može se niti upisati prijenos prava korištenja na ovdje tužitelja temeljem rješenja o nasljeđivanju iza NF, neovisno o tome što je u rješenju o nasljeđivanju predmetno grobno mjesto navedeno kao dio ostavine – obzirom da imenovana nije bila korisnica grobnog mjesta u smislu zakonskih odredbi. Ovakav stav izražen je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž 2833/2022-2 od 2. veljače 2023.

23. Cijeneći ranije citirane zakonske odredbe, ovaj sud je stajališta kako je u konkretnom slučaju od strane upravnih tijela pogrešno ocijenjen sadržaj arhivske dokumentacije koja je bila temelj za donošenje odluke povodom zahtjeva tužitelja.

24. Uvidom u Zapisnik gradskog centralnog groblja Mirogoj od 18. rujna 1953. proizlazi da je NF izjavila kako je grob 20-II/I na 16 polju nabavila njezina pokojna majka ŽF, prije udana VF za svojeg prvog muža, VF, koji je ukopan u ovom grobu 1896. godine. Izjavila je da se njezina pokojna majka ponovno udala nakon smrti prvog muža, VF, za ŠF, njezinog oca te da su roditelji pokopani u grobnici koju su za života sagradili. Imenovana je izjavila i da ima rođenog brata, RF, koji ima djecu te da će on sa svojom obitelji biti ukopan u grobnicu njihovih roditelja te su se dogovorili da NF ima pravo ukopa, kao i njena obitelj, u gore navedeni grob. NF je na predmetni zapisnik izjavila i da želi prenijeti posmrtne ostatke svojeg pokojnog sina UF iz groba 122-II. razreda 161 polje te moli da se to dobri i provede bilješka da na grobu 20-II/I. 16 polje, pravo ukopa u isti ima njezina obitelj odnosno muž HF.

25. Temeljem navedenog zapisnika od strane Gradskog centralnog groblja Mirogoj donesena je odluka broj: 2077/1953 dana 20. listopada 1953. kojom je određen upis u evidenciju grobova na grobu br. 20 II/I. raz. grobno polje 16, pravo ukopa u taj grob za korist NF i njezinog muža HF te da pravo prijenosa ima NF za svog sina pokojnog UF iz groba br. 122 II. raz. grobno polje 161 u ovaj grob. Nastavno je u odluci sažet sadržaj ranije citiranog zapisnika na način da je navedeno da je na isti zapisnik BF izjavila da je predmetni grob nabavila njezina majka ŽF za ukop svojeg prvog muža VF. Iza toga se ponovno preudala za njezinog oca ŠF. Iz tog braka se rodilo dvoje djece i to ona NF i njezin brat RF. RF ne reflektira na ukop u ovaj grob jer ima grob u kojem je pokopana majka ŽF i otac ŠF. Sporazumjeli su se da u nazočni grob ima pravo ukopa NF i njezin muž HF i da se mogu prenijeti posmrtni ostaci njihovog sina UF koji je ukopan u drugom grobu na Mirogoju. Kćerka nabavioca groba ima iza njegove smrti kao potomak i kćer pravo ukopa sa svojom obitelji pa je stoga prijedlogu udovoljeno. Osobe koje su stekle ovim rješenjem pravo ukopa imaju obvezu uzdržavati grob i plaćati opće grobne naknada, a nemaju pravo dokle god grob postoji tamo ukopane osobe iz groba maknuti ili odstraniti grobni uređaj sa tog groba.

26. Nadalje, sud je cijenio i sadržaj rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-4732/85 od 18. listopada 1985. kojim je iza pok. NF (ŠF) utvrđeno da njezinu ostavinsku imovinu između ostalog sačinjava i pravo korištenja groba Gradskog groblja Mirogoj polje 16, razred II/I, grob broj 20. Pri tome su u navedenom ostavinskom postupku iz pok. NF utvrđeni kako zakonski nasljednici CF, kao sin pok. U, zatim OF i PF, kao djeca pok. RF. Također je utvrđeno da je ostaviteljica sačinila oporuku od 7. kolovoza 1983. u korist nasljednika CF koji je priznao oporuku i prihvatio nasljedstvo temeljem iste, a nasljednice PF i OF priznale su oporuku i za sebe nisu tražile ništa.

27. Cijeneći navedene činjenice i dovodeći ih međusobno u vezu, primjenjujući na iste mjerodavno materijalno pravo, sud je zaključio kako je pogrešno u službenim evidencijama prvostupanjskog tijela zavedena činjenica NF kao nositeljice prava ukopa, umjesto ispravno prava korištenja grobnog mjesta koje je predmetom postupka nakon smrti njezine majke. Naime, iz sadržaja njezine izjave na zapisnik od 18. rujna 1953. proizlazi kako su iza pok. ŽF, kao nasljednici preostali kćer NF i sin RF, pri čemu RF i njegova obitelj imaju pravo ukopa u grob u kojem je pokopana majka ŽF i otac ŠF. Dakle, između nasljednika postoji dogovor da pravo ukopa koje proizlazi iz prava korištenja na grobu koji je predmetom postupka ima ĐF. Pri tome je sud kao jednu od odlučujućih cijenio i činjenicu da su navedeno pravo korištenja groba koji je predmetom ovog postupka za korist NF, odnosno njezinog nasljednika, ovdje tužitelja, priznali nasljednici iza pok. RF (brata NF).

28. Slijedom navedenog, pobijano rješenje tuženika ocjenjeno je nezakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS -a usvojio tužbeni zahtjev i poništio rješenje tuženika te predmet vratio tuženiku na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke te usvojiti zahtjev ovdje tužitelja.

29. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a u svezi s Tbr. 27., 40., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, 107/2025 dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i trošak zastupanja na ročištu za svaku radnju u iznosu od 1.000,00 €. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. II. izreke presude.

30. Nastavno, budući je u konkretnom slučaju upravni predmet Upravnog suda u Zagrebu delegiran na odlučivanje ovom sudu valjalo je primijeniti odredbu čl. 11. st. 4. i 5. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24) sukladno kojoj u slučaju delegacije strankama i njihovim punomoćnicima na teret državnog proračuna pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja, koji su troškovi određeni Tarifom, ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.

31. Uvidom na internetskoj stranici Autobusnog kolodvora Zagreb, utvrđeno je da je na dan 5. svibnja 2026. cijena povratne karte na relaciji Zagreb-Rijeka-Zagreb iznosila 25,00 eura.

32. Stoga se zahtjev tužitelja odnosno opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova delegacije preko navedenog priznatog troška odbija kao neosnovan te je odlučeno kao pod toč. III. i IV. izreke presude.

U Rijeci 21. svibnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici Maximi Lach, odvjetnici u Zagrebu, Ulica Pavla Hatza 11

- Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1