Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž -382/2026-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, , radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Splitu poslovni broj Pn-2539/2022-22 od 16. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Splitu poslovni broj Pn-2539/2022-22 od 16. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.000,00 eura sa pripadajućom zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08. prosinca 2021. pa do isplate( točka I. izreke). U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 300,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08. prosinca 2021. pa do isplate. Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.958,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.12.2025. pa do isplate( točka III. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2., i 3. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 17/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25: dalje ZPP-a). Predlaže da se žalba uvaži, presuda preinači, a podredno vrati sudu na ponovni postupak uz naknadu troška pristojbe žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5 . Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga stranaka, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik. Povredu tuženik vidi u tome što sud prvog stupnja nije obrazložio koji dosuđeni iznos se odnosi na koji vid štete radi čega presuda da je nejasna i da se ne može ispitati. Navedeno sud ne nalazi osnovanim. To iz razloga što je tužbeni zahtjev postavljen u ukupnom iznosu u pogledu neimovinske štete kao naknada štete zbog povrede prava osobnosti, a prvostupanjski sud je isti i usvojio, te se visina dosuđenih iznosa po pojedinim vidovima neimovinske štete može provjeriti s obzirom na u postupku dan nalaz i mišljenje sudskih medicinskog vještaka.

7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud prihvaća i pravilnu primjenu materijalnog stanja na tako utvrđeno činjenično stanje.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete činjenično utemeljenom na tvrdnji da je štetu pretrpjela zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koja se dogodila 20. studenog 2021.

9. Osnova odgovornosti tuženika nije bila sporna, dok je kao sporno valjalo raspraviti opseg nastale štete koju tužiteljica trpi u svezi s predmetnim štetnim događajem za koju odgovornost u cijelosti snosi tuženik kao osiguratelj štetnika.

10. Isto tako između stranaka nije bilo sporno da je tuženik u svezi s predmetnom prometnom nezgodom prije podnošenja tužbe isplatio tužiteljici nesporni iznos od 3.454,34 eura, pa se stoga postavlja pitanje osnovanost zahtjeva tužitelja za daljnju isplatu naknade štete po predmetnom štetnom događaju.

11. Na ovu okolnost sud prvog stupnja je osnovom provedenog medicinskog vještačenja po vještaku prof. dr. Igora Stipančića, spec. kirurga na čiji nalaz i mišljenje kao stručno i nepristrano nije bilo primjedbi ni od strane stranaka u postupku, utvrdio za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja slijedeće odlučne činjenice:

-da je tužiteljica u štetnom događaju od 20.11.2021. zadobila prijelom lijeve ključne kosti, ogrebotine potkoljenica u području ispod oba koljena;

-da je tužiteljica zbog navedene ozljede provela konzervativno liječenje, da je liječena imobilizacijom lijevog ramena te višekratnom fizikalnom terapijom;

- da su nakon završenog liječenja tužiteljici zaostale trajne posljedice prijeloma lijeve ključne kosti koje da se očituju povremenim bolovima u području lijevog ramena te blažim ograničenjem kretnji lijevog ramena;

- da je tužiteljici smanjenja životne aktivnosti zbog zaostalih posljedica zadobivene ozljede da iznosi 5%;

- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpjela strah i bol te je trebala tuđu pomoć i njegu zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti;

-da je tužiteljica pretrpjela strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta da je trajalo oko 5-6 dana, srednjeg intenziteta do 2 tjedna i manjeg oko 5 tjedana, bol jakog intenziteta da je trpjela 5-6 dana, srednjeg oko 15 dana, a manjeg još do 6 tjedana sveukupno ;

- da je tužiteljici tuđa pomoć i njega joj je bila potrebna u trajanju od 5 tjedana po 3 h na dan zbog mirovanja i nošenja imobilizacije, te otežanog služenja rukama (osmica, odnosno Madsenov ovoj ograničava funkciju obje ruke), pomoć da joj je osim pri nabavci i pripremanju hrane trebala i za održavanje osobne higijene, te da je potom još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 5 tjedana tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora (nabavka i priprema hrane i sl);

- da je naruženje zbog zaostalih ožiljaka ispod koljena da je vrlo blagog stupnja.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka kao jasno, stručno i obrazloženo, sud prvog stupnja je zaključio kako tužiteljici temeljem odredbe članka 1100., članka 19., članka 1046. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO ZOO-a, pripada pravična novčana naknada osnove povrede prava osobnosti.

13. Pored toga sud je utvrdio da tužitelju pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći prema procjeni vještaka, sukladno članku 1095. stavak 1. ZOO-a. Sud prvog stupnja, a po utvrđenju kako je tužitelju tuđa njega i pomoć bila potrebna ukupno 170 sati, te kako ima pravo na istu kada mu je pružana i besplatno, dosuđuje tužitelju iznos od 300,00 eura, primjenom članka 1095. stavak 1. ZOO-a.

14. Tako prvostupanjski sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 6.754,34 eura. Uzimajući u obzir da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 3.454,34 eura po toj osnovi, tužiteljici je je dosuđen ostatak pravične novčane naknade u iznosu od 3.300,00 eura.

15. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22,155/23, dalje: ZOO) sud će, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Sukladno odredbi članka 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

17. Naime, u slučaju kumulacije više povreda osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju, tj. pravo na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno povezane isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

18. Fizički bolovi, duševne boli i strah, u smislu odredbe članka 1000. stavak 1. ZOO- a, su kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

19. I po stavu ovog žalbenog suda, prvostupanjski sud je pozivom na nalaz i mišljenje vještaka koje je s osnovom prihvatio, pravilno utvrdio i obrazložio odlučno činjenično stanje glede visine neimovinske štete koje tuženik u žalbenom stadiju nije osnovano osporio, te je valjanom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, pravilno cijeneći sve kvalifikatorne okolnosti pa tako narav i težinu tjelesne ozljede koje je zadobila tužiteljica, smanjenje životnih aktivnosti od 5% te njihovu manifestaciju, trajanje i intenzitet straha, stupanj naruženja, potrebu za tuđom njegom i pomoći, pa je za zaključiti je kako obujam svih posljedica koje je tužiteljica pretrpjela na svoje psihičko i fizičko zdravlje opravdava utvrđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. ZOO-a upravo po sudu prvog stupnja utvrđenom iznosu.

20. Žalba tuženika se odnosi na primjenu okvirnih mjerila Vrhovnog suda RH kod izračuna visine neimovinske štete, pri čemu tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je izračunao i dosudio ukupni iznos neimovinske štete u iznosima koji premašuju Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade štete. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženika utvrdio istu neosnovanom jer izračun neimovinske štete temeljen na čistom matematičkom izračunu Orijentacijskih kriterija, nije pravilan pristup utvrđivanju visine neimovinske štete, odnosno povrede prava osobnosti u odnosu na psihofizičko zdravlje tužiteljice. Dakle, odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske već i suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – pravičnost (pravična novčana naknada). Pri tome su Orijentacijski kriteriji, kao što i sam njihov naziv kazuje, tek orijentir kako ne bi bilo bitnih (ekstremnih) odstupanja u situacijama koje ne odskaču od prosječnih situacija, te da se na taj način svim oštećenicima osigura jednakost u pravnom položaju. Naime, pravilno je prvostupanjski sud kod određivanja visine naknade štete uzeo u obzir i sve konkretne okolnosti slučaja, naročito intenzitet i trajanje bolova,pretrpljeni strah kao i činjenicu da su zaostale trajne posljedice u tužiteljica u omjeru od 5% zbog prijeloma lijeve ključne kosti i ogrebotine potkoljenica na području ispod oba koljena, a što opravdava određivanje naknade štete u većim iznosima od onih navedenih u orijentacijskim kriterijima, s tim što po mišljenju drugostupanjskog suda, dosuđena naknade štete ne izlazi iz okvira visine naknade štete koji su ustanovljeni dosadašnjom sudskom praksom, pa je stoga žalba tuženika u tom dijelu neosnovana.

21. Odista je u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno temeljem danog nalaza i mišljenja sudskog vještaka zaključio da su bila potrebna ukupno 170 sata tuđe pomoći tužiteljicu, umjesto ispravno 135 sati. Radi se o matematičkoj pogrešci u zbrajanju, međutim kada se uzme u obzir da je po toj osnovi tužiteljica tražila ukupan iznos od 300,00 eura, tj. iznos od 2,22 eura po 1 satu tuđe pomoći i njege, a ne 1,74 eura (kako to navodi prvostupanjski sud), koji iznos je isto tako primjeren cijenama tuđe pomoći i njege i kao takav i dosuđen, to navedeno nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude po toj osnovi .

22. Prema tome, ukupno nastala neimovinska i imovinska šteta tužitelju iznosi 6.754,34 eura, od kojeg iznosa je valjano odbijen iznos koji je tužitelju nesporno isplaćen (3.454,34 eura) te tužitelju pravilno dosuđeno daljnjih 3.300,00 eura, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

23. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

24. Slijedom iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 21. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA :

Andrea Boras- Ivanišević