Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž -3021/2025-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mihovilu Joviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Mariju Depolu, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2326/2022-23 od 21. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2326/2022-23 od 21. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„ I Nalaže se tuženiku s osnove naknade štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege te troškova liječenja isplatiti tužiteljici iznos od 1.131,28 eur / 8.523,63 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od 26. siječnja 2022. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se odbija tužbeni zahtjev preko određenog iznosa od 1.131,28 eur / 8.523,63 kuna, a do zatraženog iznosa od 2.654,46 eura /20.000,00 kuna.

II Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Protiv navedene presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev i odluke o troškovima tužiteljica podnosi žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2., i 3. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25:dalje ZPP-a), predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti. Popisuje trošak žalbenog postupka.

3. Žalbu se i tuženik protiv dijela presude u dosuđujućem dijelu tužbenog zahtjeva iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2., i 3. ZPP-a, predlažući preinakom presude odbiti tužbeni zahtjev, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovni postupak.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6 . Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga stranaka, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tužiteljica. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da izreka razumljiva, da nije proturječna sama sebi, niti navedenim razlozima, da su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su u skladu sa stanjem spisa (obrazloženje nije manjkavo i svojim sadržajem objašnjava odluku sadržanu u izreci).

8. Neosnovan je i tuženikov žalbeni navod bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, sadržajno ukazujući da je onemogućen u raspravljanju, budući iz stanja spisa proizlazi kako je tuženiku dostavljena tužba na odgovor sa svim privicima, dakle i računima koji odnose na troškove liječenja, što potvrđuje dostavnica priložena spisu, dok je odvjetnik tuženika po aktivaciji pristupa sudskom spisu (po provedbi u sustavu poveznice između predmeta i odvjetnika ) mogao kao sudionik kroz svoj portal vidjeti navedene dokumente u elektronskom spisu.

7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud prihvaća i pravilnu primjenu materijalnog stanja na tako utvrđeno činjenično stanje.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete činjenično utemeljenom na tvrdnji da je štetu pretrpila zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koja se dogodila 23. srpnja 2021.

9. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi kao vozač automobila „Alfa Romeo Stelvio“ registarske oznake i broja [registarska oznaka], koju je skrivio vozača osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka] Bosna i Hercegovina (inozemnih registarskih oznaka).

10. Između stranaka osnova odgovornosti tuženika nije bila sporna, dok je kao sporno valjalo raspraviti opseg nastale štete koju tužiteljica trpi u svezi s predmetnim štetnim događajem.

11. Isto tako između stranaka nije bilo sporno da je tuženik u svezi s predmetnom prometnom nezgodom prije podnošenja tužbe isplatio tužiteljici nesporni iznos naknade za neimovinsku štetu u iznosu od 3.557,97 eura ( 26.800,00 kuna), pa se stoga postavlja pitanje osnovanost zahtjeva tužitelja za daljnju isplatu naknade štete po predmetnom štetnom događaju.

12. Na ovu okolnost sud prvog stupnja je osnovom provedenog medicinskog vještačenja po vještaku ortopedu dr. Danči Tripalo i psihijatru dr. ĆŽ, na čije nalaze i mišljenja kao stručne i objektivne nije bilo primjedbi ni od strane stranaka u postupku, utvrdio za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice slijedeće odlučne činjenice:

- da je predmetna ozljeda prouzročila: umanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 5 %, što da znači će tužiteljica ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova lijevom rukom te kod podizanja težeg tereta i nošenja tog težeg tereta lijevom rukom; bolove jakog intenziteta je imala 1 dan, srednjeg intenziteta 8 dana, te još slabog intenziteta 1 mjesec; tuđa njega i pomoć je bila potrebna za vrijeme nošenja ortoze u vidu obavljanja osobne higijene prvi tjedan dva sata dnevno i još 4 tjedna jedan sat dnevno; da nema naruženosti (vještak ortoped).

-da je tužiteljica u trenutku samog događaja doživjela primarni strah u trajanju od 10 - tak sekundi, sekundarni strah jakog intenziteta slijedeća 24 sata, sekundarni strah umjerenog intenziteta do dva tjedna te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju do dva mjeseca. Zaključno je vještak psihijatar mišljenja da trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedice traumatskog događaja nije bilo kod tužiteljice ( vještak psihijatar).

13. Ocjenom vještačkog nalaza i mišljenja kojeg je prihvatio stručnim i objektivnim te povezanim s ostalom dokaznom građom i činjeničnim supstratom prvostupanjski je sud utvrdio neimovinsku štetu u iznosu od 3.000,00 eura, imovinsku štetu radi tuđe njege i pomoći u iznosu od 233,64 eura, imovinsku štetu radi troškova liječenja u iznosu od 1.455,61 eura, pri čemu je uzimajući u obzir da je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 3.557,97 eura / 26.800,00 kuna tužiteljici dosuđen ostatak pravične novčane naknade u iznosu od 1.131,28 eura/ 8.523,63 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja zahtjeva, dok je tužbeni zahtjev preko određenog iznosa od 1.131,28 eur / 8.523,63 kuna, a do zatraženog iznosa od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna, odbijen kao neosnovan.

14. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku (osobito u priloženoj dokumentaciji, te u nalazu i mišljenju sudskog vještaka), a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

15. Dosuđena visina naknade neimovinske i imovinske štete primjerena je pretrpljenoj šteti.

16. Naime, odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Sukladno odredbi članka 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

18. Naime, u slučaju kumulacije više povreda osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju, tj. pravo na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno povezane isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

19. Fizički bolovi, duševne boli i strah, u smislu odredbe članka 1000. stavak 1. ZOO- a, su kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

20. Imajući u vidu sadržaj liječničkih vještačenja, prvostupanjski sud je, utvrdivši karakter, težinu i lokaciju povrede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, dob tužiteljica u trenutku nesreće ( 43 godine), činjenicu da će ista ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova lijevom rukom te kod podizanja težeg tereta i nošenja tog težeg tereta lijevom rukom, smanjenu životnu aktivnost za 5%, pravilno zaključio da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 3.000,00 eura, koji iznos i ovaj sud smatra primjerenu utvrđenim okolnostima slučaja.

21. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja nije uzeo Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kao matematičku formulu, već ih je koristio kao mjerilo vodeći računa o individualnim okolnostima konkretnog slučaja.

22. I naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud je pravilno utvrdio u skladu sa odredbom članka 1095. stavak 1. ZOO-a, s obzirom na prosječnu neto plaću za NKV radnika za razdoblje u kojem je tužiteljice tuđa njega i pomoć bila potrebna uzimajući u obzir notorno povećanje troškova života u RH, članak 223. stavak 1. ZPP-a, određujući cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 5,31 eura, pri čemu je vodio računa o trajanju i opsegu tuđe pomoći i njege, dosuđujući je u ukupnom iznosu od u iznosu od 233,64 eura, uz napomenu da ni u postupku u vezi njih nije bilo drukčijih utvrđenja koja bi opravdala neki drugi iznos od priznatog.

23. Sada u žalbi tuženik ističe prigovore vezano za troškove liječenja koji su nastali izvan sustava HZZO-a u RH i u inozemstvu, što predstavlja iznošenje nove činjenice, koje sukladno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a nije dopušteno, pa ih sud nije razmatrao.

24. Pravilno je tako sud u odnosu na visinu štete kako neimovinske, tako i imovinske ocijenio visinu iste, pa tužiteljičina žalbena analiza kriterija i visine utvrđenog iznosa štete iz pobijane presude zapravo se svode na vlastitu subjektivnu procjenu o tome kolika bi naknada trebala pripasti tužitelju, jer je nezadovoljna visinom utvrđene naknade, kao suviše nisko dosuđenom, nisu doveli u sumnju prvostupanjsku presudu.

25. Prema tome, ukupno nastala neimovinska i imovinska šteta tužitelju iznosi 4.689,25 eura, od kojeg iznosa je valjano odbijen iznos koji je tužitelju nesporno isplaćen (3.557,97eura) te tužitelju pravilno dosuđeno daljnjih 1.131,28 eura, a s preostalim dijelom preko određenog iznosa od 1.131,28 eur, a do zatraženog iznosa od 2.654,46 eura, tužbeni zahtjev je valjano odbijen, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

26. I odluka o trošku postupka pravilno je donesena i utemeljena na odredbi članak 154. stavak 4. ZPP-a.

27. Slijedom iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 21. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA :

Andrea Boras-Ivanišević