Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-141/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Davora Mitrovića, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Mladena Radičevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. GF, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K- 895/2017-75 od 22. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Anice Dumančić,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. GF kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-895/2017-75 od 22. rujna 2025., opt. GF proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11 te je na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 opt. GF osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a potom mu je na temelju odredbe čl. 57. st. 1., 2. i 5. u vezi odredbe čl. 56. st. 1. i 3. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, dok se uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako u vrijeme provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine optuženik ne počini novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

1.1. Na temelju odredbe čl. 79. st. 1. i 2. KZ/11 u vezi s odredbom čl. 190. st. 8. KZ/11 od opt. GF oduzeti su predmeti uporabljeni za počinjenje kaznenoga djela i to: opojna droga amfetamin u količini od 44,05 grama, opojna droga marihuana u ukupnoj količini od 6,18 grama, gljive sa sastojkom psilocibina u količini od 49,29 grama, koji su predmeti od optuženika privremeno oduzeti po djelatnicima Policijske uprave Primorsko goranske, Službe kriminaliteta droge osnovom potvrda serijskih brojeva [serijski broj], 1029526, 1029527 i 1029529 od 7. ožujka 2017. te se sukladno odredbi članka 79. stavka 6. KZ/11 navedeni predmeti po pravomoćnosti sudske odluke imaju uništiti.

1.2. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u vezi odredbe čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 opt. GF obvezan je nadoknaditi troškove kaznenoga postupka s osnova paušalne svote u visini od 150,00 eura, te troškove postupka nastale s osnova provedenog toksikološkog vještačenja u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" u visini od 3.500,00 kuna / 464,53 eura dok je na temelju odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08 opt. GF oslobođen obveza naknade troškova kaznenoga postupka s osnova provedenog psihijatrijskog vještačenja.

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio opt. GF putem braniteljice Arlene Čop, odvjetnice iz Rijeke zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati kao pravodobna i osnovana te da se pobijana presuda preinači te okrivljenika osloboditi optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Optuženik u žalbi zahtjeva da ga se pozove na sjednicu vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje: ZKP), spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Za 21. svibanj 2026. zakazana je sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik Županijskog državnog odvjetnika, opt. GF i braniteljica optuženika Arlena Čop. odvjetnica iz Rijeke. Na sjednicu vijeća nisu pristupili opt. GF i braniteljica optuženika Arlena Čop, koji su o sjednici vijeća uredno obaviješteni pa je javna sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 475. st. 3. ZKP-a.

5.1. Sjednica vijeća je započela izlaganjem žalbe opt. GF koju je podnio putem braniteljice Arlene Čop, odvjetnice iz Rijeke 11. ožujka 2026., a koju žalbu i žalbeni prijedlog je izložio sudac izvjestitelj. Nakon toga, zamjenica ŽDO u Osijeku Anica Dumančić predložila je da se odbije žalba optuženika kao neosnovana te potvrdi prvostupanjska presuda.

6. Žalba opt. GF nije osnovana.

7. U žalbi zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka koju numerički ne označava niti konkretizira optuženik upire da odlučne činjenice moraju biti dokazane van svake sumnje kako bi se s nedvojbenom sigurnošću utvrdilo da je postupao na način opisan u optužnici, posebice da je postupao iz namjere, koju namjeru prvostupanjski sud u ovom postupku nije utvrdio, a riječ je o odlučnoj činjenici.

7.1. Takvim žalbenim navodima optuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu te će se predmetni žalbeni navodi razmatrati u nastavku ove drugostupanjske odluke kada se ovaj sud bude očitovao o žalbenoj osnovi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Optuženik se žali i zbog povrede kaznenog zakona, a koju žalbenu osnovu u nastavku žalbe također ne obrazlaže.

7.2. Ispitujući potom, pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP- a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio neku od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti da je na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.

8. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ustraje u svojoj obrani da droga koju je dragovoljno predao policijskim službenicima, a radi se o amfetaminu koji je kritične zgode držao kod sebe u količini od 44,05 grama, pakirano u dvije PVC vrećice (pojedinačnih količina 41,35 i 2,70 grama) te marihuanu u količini od 1,54 grama (0,57 grama pakirano u PVC vrećici te 0,97 grama smotano u "joint"), marihuanu koju je držao u stanu u [adresa], u količini od 3,10 grama, zapakirano u jednu PVC bočicu, kao i 49,29 grama gljiva sa sastavom psilocibina, pakiranih u jednu PVC vrećicu iz ormarića na svom radnom mjestu, nije bila namijenjena prodaji već za njegovu osobnu uporabu. Upire da to što kod njega nije pronađen veći broj doza za jednokratnu oporabu i prodaju, punila radi povećanja mase opojne droge, precizna vaga, plastične vrećice za pakiranje doza za jednokratnu upotrebu potvrđuje navode iz njegove obrane, kao i medicinska dokumentacija Nastavnog zavoda za javno zdravstvo iz koje proizlazi da mu je dijagnosticiran poremećaj ličnosti, duševni poremećaji i poremećaj ponašanja uzrokovan uzimanjem kanabinoida te duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani uzimanjem kokaina. Ujedno, da je testiran samo jednom i to 16. ožujka 2017. kada je bio negativan, što je bio jedini test tijekom 2017., a da tada nije konzumirao drogu jer mu je bila u tijeku brakorazvodna parnica te skrbništvo nad djecom. Naposljetku, da prvostupanjski sud nije nesporno utvrdio njegovu namjeru i to ne samo da zna da ono što posjeduje da je opojna droga, već da je ima namjeru neovlašteno prodati.

8.1. Takvim žalbenim navodima optuženik nije doveo u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu koji je, nakon što je prvo iznio nesporne a potom i sporne okolnosti, dajući potom ocjenu svakog izvedenog dokaza pa i onih proturječnih, izveo pravilan zaključak tj. da je dokazano da je opt. GF počinio kazneno djelo za koje je pobijanom presudom proglašen krivim. Pri tome je za svoju odluku prvostupanjski sud dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, iz načina pakiranja opojne droge (marihuana i amfetamin) u manje paketiće i za ovaj sud, logično se nameće zaključak, prilagođen je za daljnju pojedinačnu prodaju. To što je optuženik prema žalbenim navodima predmetnu drogu koristio za vlastite potrebe jer je bio u lošim materijalnim prilikama, brinuo se o četvero malodobne djece, supruga mu nije bila zaposlena, "kasnile" su mu plaće, ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda kada je njegovu obranu ocijenio neuvjerljivom i neživotnom jer za navedene količine droge bila bi potrebna znatna novčana sredstva. Pored toga, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke prof.prim.dr.sc. Elizabete Dadić-Hero proizlazi, a što niti sam optuženik ne osporava, da mu je dijagnosticiran poremećaj ličnosti i to antisocijalni poremećaj te da je kod njega, a prema osobnom zdravstvenom kartonu (str. 173-200 spisa), sporadično zabilježena zlouporaba psihoaktivnih tvari, ali u znatno ranijem vremenskom razdoblju i to od 15. ožujka 2007., 19. travnja 2007. i 20. listopada 2010., dok iz medicinske dokumentacije Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ (130-166 spisa) proizlazi da je tijekom 2010. i 2011. optuženik testiran 21 puta na psihoaktivne supstance, kada je rezultat testiranja bio negativan. Uz to je tijekom psihijatrijskog vještačenja od strane vještakinje procijenjeno kao manipulacija optuženikov opis svakodnevnog korištenja opojnih supstanci jer ista vještakinja drži da takva manipulacija proizlazi iz njegovog poremećaja ličnosti, pogotovo što nakon listopada 2010. nisu zabilježene dijagnoze koje bi bile u vezi s korištenjem psihoaktivnih tvari te da količina psihoaktivnih tvari koje su kod optuženika pronađene, odnosno, koje je dragovoljno predao policijskim službenicima, nisu za osobnu uporabu. Također je vještakinja navode optuženika kako svakodnevno u Nizozemskoj koristi marihuanu jer je dozvoljena i legalna i gdje je zaposlen u tvrtki "[KI]" smatra nerealnim jer bi svakodnevno konzumiranje različitih droga, npr. ecstasya, amfetamina, gljiva koje sadrži psilocibin i marihuane, ostavilo posljedice na njegovo radno i socijalno funkcioniranje te bi došlo do značajnih oštećenja intelektualnih i kognitivnih kapaciteta i dovelo do invalidiranja. Povrh svega, psihoaktivne tvari iz činjeničnog opisa djela spadaju u različite skupine pa se stoga ne mogu istovremeno konzumirati jer se kod konzumacije gljive koja sadrži psilocibin javljaju intenzivne halucinacije koje osobu ometaju u normalnom promišljanu, logici i psihomotorici te se konzument ne može proglasiti radno sposobnim, dok je amfetamin stimulans, a marihuana depresor, zbog čega se te tri vrste droga ne mogu istovremeno kombinirati.

Slijedom toga, rezultatima provedenog sudsko-psihijatrijskog vještačenja obeskrijepljena je obrana optuženika kako su mu tri vrste navedene droge služile za osobnu uporabu.

8.2. Kraj takvog stanja stvari nije od utjecaja to što kod optuženika nisu pronađena punila za povećanje mase opojne droge, precizna vaga te plastične vrećice za pakiranje. Napose, imajući u vidu način kako je droga koja je od optuženika oduzeta temeljem potvrda o privremenom oduzimanju predmeta bila spremljena (gljive sa sastojkom psilocibina bile su pakirane u prozirnu PVC vrećicu unutar koje se nalazila jedna platnena krpa sive boje, a sve zajedno u jednoj vrećici crvene boje s natpisom "Lisca fashion", marihuana u prozirnoj PVC bočici s pripadajućim čepom u ormariću na radnom mjestu optuženika), a imajući u vidu i njegovo ranije iskustvo s psihoaktivnim supstancama, nema dvojbe da je bio svjestan da je riječ o tvarima koje su Popisom proglašene drogom, a koje su, s obzirom na sve prethodno iznijeto, bile namijenjene daljnjoj, neovlaštenoj prodaji te slijedom toga nema dvojbe oko toga da je na strani optuženika postojala namjera.

8.3. Žalitelj (optuženik) žali se i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali u žalbi ne navodi koja odlučna činjenica nije utvrđena, a niti koji dokaz nije izveden, a trebao je biti izveden po stajalištu obrane.

8.4. Stoga je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom svih izvedenih osnovano zaključio da je opt. GF kazneno djelo neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 190. st. 2. KZ/11, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a za svoja je utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. U žalbi zbog djelomične uvjetne osude (pogrešno navodi kazne) optuženik upire da je sud podcijenio olakotne okolnosti jer je otac četvero malodobne djece, da podmiruje alimentaciju u visini jednomjesečne plaće, da je zaposlen od 2019. u Nizozemskoj, da je dobrovoljno predao opojnu drogu, da je u vrijeme uhićenja bio izrazito kooperativan te da je od inkriminacije prošlo devet godina.

9.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, djelomična uvjetna osuda koja je izrečena optuženiku ukazuje se primjerenom i adekvatnom. Naime, doista, na strani optuženika postoji niz olakotnih okolnosti – da je otac četvero malodobne djece o kojima skrbi, da je zaposlen. Uz to, i ovaj sud ima u vidu da je isti dobrovoljno predao opojnu drogu. Ujedno je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i otegotne okolnosti koje nije precijenio. Naime, opt. GF je u četiri navrata osuđivan i to presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ksm-240/2004 od 21. veljače 2005. (pravomoćna 10. ožujka 2005.) zbog kaznenog djela iz čl. 173. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, uvjetno na jednu godinu; presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj K-35/02007 od 16. studenog 2007. (pravomoćna 21. svibnja 2008.) zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine; presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Kzd-60/2018 od 19. siječnja 2024. (pravomoćna 9. travnja 2024.) zbog kaznenih djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11 te povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uvjetno na tri godine te presudom Nadležnog suda u Nizozemskoj od 21. kolovoza 2024. (pravomoćna 7. siječnja 2025.) zbog kaznenog djela vožnje pod utjecajem alkohola ili narkotika na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca, uz rok kušnje od tri godine. Slijedom prethodno navedenog, nije od utjecaja što je od počinjenja kaznenog djela prošlo devet godina kada je u međuvremenu opt. GF u dva navrata osuđivan. Stoga, polazeći od stupnja krivnje, osobe optuženika te svrhe kažnjavanja, a imajući u vidu i propisanu kaznu zatvora za predmetno kazneno djelo (za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u vrijeme izricanja prvostupanjske presude od jedne do dvanaest godina), kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, ne ukazuje se prestrogom, već primjerenom jer predstavlja gotovo donji minimum propisane kazne. Potom je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela te mu je na temelju čl. 57. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne koji će se izvršiti iznosi šest mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. I po nalaženju ovog drugostupanjskog suda navedenom će se kaznenopravnom sankcijom ostvariti sve one svrhe kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije propisane odredbom čl. 41. KZ/11, a uz to je ista adekvatna osobi optuženika, stupnju njegove krivnje, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra i svim drugim okolnostima iz čl. 47. KZ/11 vezanim za izbor vrste i mjere kazne.

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. GF pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 21. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Mitrović