Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-116/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bjelopetrović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ZI (sada: ZIČ), zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog podnesene putem branitelja protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, u sjednici vijeća održanoj dana, 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ZI (sada: ZIČ), kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: K - 1846/2024-7 od 20. ožujka 2025., okrivljeni ZI (sada: ZIČ), proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine - krađa - opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08) određeno je da oštećenoj UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], okrivljeni je na ime imovinskopravnog zahtjeva dužan u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude platiti iznos od 36.700,00 kn (sada 4.870,93 eura), dok se s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva do iznosa od 40.000,00 kn (sada 5.308,91 eura) oštećena upućena u parnicu.

1.2. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik je oslobođen od dužnosti snošenja troškova kaznenog postupka, te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv ove presude okrivljeni je podnio žalbu, putem branitelja Pavau Theu Pocrniću Schapsu, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredbe kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08 i odluke o kazni iz članka 471. ZKP/08, te predlaže nadležnom županijskom sudu, usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu, te je vratiti na ponovno odlučivanje, podredno da presudu preinači, te da okrivljenog oslobodi optužbe.

3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08, prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Žalitelj ističe da postoji proturječje između izreke i obrazloženja u pogledu visine izrečene kazne, smatrajući da zbog toga presuda nije podobna za ispitivanje.

5.1. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud u izreci presude jasno i nedvojbeno odredio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja kao takva predstavlja jedini pravno relevantan dio presude u pogledu kaznenopravne sankcije.

5.2. Okolnost da se u obrazloženju, u dijelu u kojem sud obrazlaže razloge odmjeravanja kazne, navodi kaznu u trajanju od jedne godine i šest mjeseci i po ocjeni ovog suda predstavlja očitu omašku u pisanju, koja nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost presude.

6. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, odlučna je izreka presude, dok obrazloženje služi tumačenju razloga odluke, pa takva nesuglasnost ne predstavlja proturječje o odlučnoj činjenici u smislu članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, osobito imajući u vidu da iz cjelokupnog sadržaja presude nedvojbeno proizlazi da je sud imao u vidu kaznu od jedne godine. Slijedom navedenog, nije ostvarena istaknuta bitna povreda.

7. Suprotno prigovoru žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je, nakon brižljive i kritičke ocjene izvedenih dokaza, kako pojedinačno , tako i u međusobnoj ukupnosti, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo ispravan zaključak da su se u ponašanju okrivljenog stekli bitni elementi terećenog kaznenog djela.

8. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na tako utvrđeno stanje pravilno primijenio kazneni zakon.

9. Neosnovano žalitelj ističe da ne postoji niti jedan dokaz da je upravo on počinio kazneno djelo, jer takav prigovor zanemaruje ukupnost izvedenih dokaza i njihovu međusobnu povezanost. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na iskazima oštećene i svjedokinje JI, te okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno.

9.1. Naime, iskazi oštećene i njezine kćeri pravilno su ocijenjeni vjerodostojnima, jer su međusobno suglasni u bitnim činjenicama, logični i životno uvjerljivi, te potvrđeni drugim izvedenim dokazima, pri tome je sud dao valjane razloge zbog kojih prihvaća njihove iskaze, a odbacuje obranu okrivljenika kao neuvjerljivu.

10. Točno je da ne postoji izravan dokaz kojim bi netko neposredno opažao čin otuđenja. Međutim, protivno žalbenom stajalištu, kaznena odgovornost može se temeljiti i na posrednim dokazima, pod uvjetom da oni čine zatvoreni krug indicija koji isključuje svaku razumnu sumnju u pogledu počinitelja. U konkretnom slučaju takav zatvoreni krug indicija postoji i očituje se u sljedećem , okrivljenik je znao da oštećena nije u stanu, došao je u stan u relevantno vrijeme, zatečen je u stanu od strane svjedokinje JI, u tom trenutku već nedostaje dio stvari (televizor), okrivljenik daje objašnjenje koje je nelogično i neuvjerljivo (da je televizor „posudio“), u kratkom vremenskom razmaku nestaju i ostale stvari.

11. Sve navedene okolnosti, promatrane u međusobnoj povezanosti, i po ocjeni ovog suda nedvojbeno upućuju upravo na okrivljenika kao počinitelja.

12. Žalitelj posebno naglašava da je stan bio nezaključan i dostupan neodređenom broju osoba. Međutim, ta okolnost sama za sebe nije odlučna jer nije utvrđena nijedna konkretna osoba koja bi mogla biti počinitelj niti ima nekih indicija koje bi upućivale na treću osobu, a nasuprot tome, postoji niz konkretnih i međusobno povezanih indicija koje terete upravo okrivljenika.

12.1. Stoga se žalbeni navodi u tom dijelu svode na hipotetsku mogućnost, koja nije potkrijepljena dokazima i kao takva nije dostatna za dovođenje u sumnju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Neosnovano se žalitelj poziva na primjenu pravnog pravila in dubio pro reo. To načelo dolazi do primjene samo u situaciji kada sud, nakon ocjene svih dokaza, ostane u dvojbi glede odlučnih činjenica. U konkretnom slučaju takve dvojbe nema, budući da izvedeni dokazi, ocijenjeni pojedinačno i u međusobnoj vezi, čine logičnu i zatvorenu cjelinu koja upućuje na krivnju okrivljenika.

14. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na iste.

15. Žalitelj u žalbi ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, no istu ne argumentira, pa je pobijana presuda ispitana u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 i drugostupanjski sud nije utvrdio da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu okrivljenika, a na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

16. Ispitujući odluku o kazni, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na izbor vrste i mjere kazne, te ih pravilno vrednovao.

17. Posebno je pravilno kao otegotno cijenio raniju višestruku osuđivanost okrivljenika za istovrsna kaznena djela, činjenicu da je kazneno djelo počinjeno zlouporabom povjerenja, te izostanak bilo kakvog nastojanja da se šteta naknadi, dok je kao olakotne okolnosti uzeo u obzir sudjelovanje u Domovinskom ratu i obiteljske prilike okrivljenika.

18. Izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine nalazi se u donjem dijelu zakonom propisanog raspona, te je primjerena težini kaznenog djela i stupnju krivnje okrivljenika. Protivno žalbenim navodima, protek vremena od počinjenja kaznenog djela nije takve naravi da bi opravdavao blažu sankciju, osobito imajući u vidu kontinuitet protupravnog ponašanja okrivljenika.

19. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo, kao i to što brojne kaznenopravne sankcije koje su okrivljeniku dosad izricane, zbog istih i drugih kaznenih djela nisu polučile željeni specijalno preventivni efekt i ovaj sud kao drugostupanjski smatra kako se svrha kažnjavanja u odnosu na njega može postići samo osudom na kaznu zatvora.

20. Cijeneći navedeno, te uzimajući u obzir stupanj krivnje, pogibeljnost djela, te svrhu kažnjavanja i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od 1(jedne) godine, opravdana je i primjerena za postizanje zakonom predviđene svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, kako u pravcu generalne, tako i u pravcu specijalne prevencije.

21. Stoga, izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nije prestroga, a niti preblaga za predmetno kazneno djelo, te će se s njom imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja , te resocijalizacije okrivljenika.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08.

Vukovar, 21. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski