REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2132/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužiteljice ZA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 21. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Dopušta se preinaka povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj ica postavila podneskom od dana 17. travnja 2026.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.295,76 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.537,00 eura od dana 18. veljače 2023. do isplate te na iznos od 3.758,76 eura od dana 15. kolovoza 2023. i to do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.741,23 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je dana 29. prosinca 2022. u [adresa], tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi kao putnik u vozilu registarske oznake [registarska oznaka]. Za nezgodu je odgovorna AA iz [adresa], koja je vozilom registarske oznake [registarska oznaka] udarila u stražnji dio vozila u kojem se nalazila tužiteljica i na taj način izazvala nezgodu. Vozilo štetnika je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici broj [broj police]. Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u Općoj bolnici Karlovac. Također, tužiteljica navodi kako se zbog posljedica štetnog događaja nalazila na bolovanju od 3. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., zbog čega joj je posljedično poslodavac „MEDIPACK AG“ raskinuo ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme, slijedom čega ista nije ostvarila naknadu plaće za srpanj 2023. te naredne mjesece u 2023. Smatra kako je iz dostavljenih potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad razvidno u kojem je omjeru tužiteljica u pojedinom razdoblju bila (ne)sposobna za rad. Tako je iz potvrde za razdoblje od 26. lipnja 2023. do 31. kolovoza 2023. razvidno kako je ista bila 50% (ne)sposobna za rad, slijedom čega je ista mogla ostvarivat i naknadu plaće za mjesec srpanj 2023. da joj zbog posljedica dugotrajnog bolovanja poslodavac nije otkazao ugovor o radu. Tužiteljica navodi kako je iz platnih lista od listopada do prosinca 2022. vidljivo kako je ista za vrijeme redovnog rada imala prosječna mjesečna neto primanja u iznosu od 3.763,07 EUR/3.619,70 CHF (3.755,20 +3.755,20+3.348,70 = 10.859,10/3 = 3.619,70 CHF/3.763,07 EUR), slijedom čega ista trpi izgubljenu zaradu za srpanj 2023. Temeljem odredbe čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) tužiteljica potražuje sljedeću naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 2.000,00 eura, neto izgubljenu zaradu za srpanj 2023. u iznosu od 3.763,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade teku od 15. dana u idućem mjesecu odnosno ukupno iznos od 5.763,07 eura. Tužiteljica se u mirnom postupku dana 17. veljače 2023. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku te joj je isti isplatio nesporan iznos od 1.350,00 eura, od kojeg iznosa 1.050,00 eura na ime naknade neimovinske štete, a iznos od 63,00 eura na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege. S obzirom na navedeno, tužiteljica potražuje naknadu štete umanjenu za nesporno isplaćeni iznos zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 650,00 eura te na ime neto izgubljene zarade za srpanj 2023., iznos od 3.763,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade teku od 15. dana u idućem mjesecu odnosno ukupno iznos od 4.413,07 eura čime predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 4.413,07 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 650,00 eura teku od 18. veljače 2023. do isplate, te na iznos od 3.763,07 eura od 15. kolovoza 2023. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, ne spori da je u mirnom postupku isplatio tužiteljici na ime neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) dana 23. ožujka 2023. iznos od 1.113,00 eura te dana 11. siječnja 2024. iznos od 740,41 eura. Navodi kako je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila istegnuće mišića uz vratnu, grudnu i slabinsku kralježnicu te je njen oporavak tekao uredno. Nadalje, očito je da se tužiteljičino stanje stabiliziralo te da ista nije pretrpjela trajnih posljedica u vidu smanjenja životne aktivnosti, kao niti naruženje. Slijedom navedenog, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, a sve budući da ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju, obzirom na karakter i intenzitet, ne odgovaraju visini postavljenog tužbenog zahtjeva, sukladno važećim orijentacijskim kriterijima i sudskoj praksi. Tuženik spori i potraživanje tužiteljice na ime izgubljene zarade, a smatra kako ozljede tužiteljice koje su posljedica predmetnog štetnog događaja, nisu takvog intenziteta da bi se opravdalo dugotrajno bolovanje tužiteljice čime tuženik osporava uzročno-posljedičnu vezu i predlaže da se pri provođenju medicinskog vještačenja vještak očituje i na opravdanost bolovanja tužiteljice zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju. Tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku i imovinsku štetu. Slijedom navedenog, predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka.

3. Sud ukazuje kako je tužiteljica istaknula kako se iznos od 740,41 eura odnosi na nesporno isplaćeni iznos u mirnom postupku koji se odnosi na izgubljenu zaradu za razdoblje koje nije predmet ovog postupka, a što tuženik nije osporio.

4. Nadalje, tužiteljica je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 4. travnja 2025. – list 89-90 spisa) te provedenog medicinskog i financijsko-knjigovodstvenog vještačenja uredila tužbeni zahtjev podneskom od 17. travnja 2026. kojim potražuje isplatu ukupnog iznosa od 2.537,00 eura (na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti te za tuđu pomoć i njegu) i iznos od 3.758,76 eura na ime izgubljene zarade čime potražuje isplatu ukupnog iznosa od 6.295,76 eura, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao u točki II. izreke, te uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

5. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP), budući je podneskom od 17. travnja 2026. tužiteljica uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 6.295,76 eura, dok je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 4.413,07 eura.

6. Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje se nisu mogle utvrditi temeljem priležeće dokumentacije u spisu, primjerice smanjenje životnih aktivnosti u većem obujmu, zaostalo naruženje i slično. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

7. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu nastale neimovinske i imovinske štete, što je utvrđeno provedenim medicinskim i financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužiteljica preinaku nije mogla učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena kako je to odlučeno u toč. I. izreke, a budući je evidentno kako stranka za predmetno potraživanje odnosno obujam istog nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz i medicinskim i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po ovlaštenim sudskim vještacima, obzirom ni sud niti stranke nemaju stručna znanja da bi se navedeno utvrdilo bez navedenog.

8. Također, sud ocjenjuje pojedine procesne situacije u parnici u cilju donošenja pravilne i zakonite odluke, pazeći na nužnost pravovremenog pružanja pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i dužan je spriječiti one dispozicije koje su same po sebi u suprotnosti sa postojećim pravnim poretkom no i one koje su same po sebi dopuštene, ali imaju za cilj da proizvedu nedopuštene pravne posljedice, odnosno kojima stranke zloupotrebljavaju svoja procesna ovlaštenja, te je temeljem odredbe članka 190. stavaka 1. i 2. ZPP-a sud dopustio preinaku obzirom je to svrhovito za konačno rješenje odnosa među strankama, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

9. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u potvrdu MUP-a, PU Zagrebačka, PP Jastrebarsko od 30. prosinca 2022., medicinsku dokumentaciju tužiteljice, ovjereni prijevod ugovora o radu od dana 27. rujna 2022. (Arbeitsvertrag), ovjereni prijevod liječničkih potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad od 3. siječnja 2023. do 31. kolovoza 2023. (Arbeitsunfahigkeits-Zeugnis), ovjereni prijevod potvrde poslodavca tužiteljice o razlogu otkaza ugovora o radu od 1. lipnja 2023., potom je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jakši Filipoviću Čuguri, te financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

10. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke obzirom je tuženik podneskom od dana 29. listopada 2025. učinio nespornim kako su tužiteljici nakon predmetnog štetnog događaja tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim kao pod toč. II. izreke.

12. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

13. Među strankama je sporna visina utuženog potraživanja na ime cjelokupne štete koja je predmet ovog postupka, potraživanje tužiteljice na ime izgubljene zarade kao i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.

14. Radi utvrđenja visine neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, te radi utvrđenja opravdanosti bolovanja kao i izgubljene zarade, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jakši Filipoviću Čuguri te financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

15. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure od 9. prosinca 2025. proizlazi kako je tužiteljica stradala u štetnom događaju dana 29. prosinca 2022. i tom prilikom zadobila trzajnu povredu vratne, grudne i slabinske kralježnice. Nadalje, vještak navodi kako se ozljeda koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogla dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno- posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužiteljice je provedena adekvatna terapija te su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji vratne kralježnice. Navedeno jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, te pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje je završeno krajem 14. veljače 2023. Vještak navodi kako su kod tužiteljice iza predmetnog štetnog događaja po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice od 2-3%. Tužiteljica je pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 50 dana kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan, a u daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, pri čemu je strah jačeg intenziteta bio u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 40 dana kumulativno. Vještak također navodi kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 2h dnevno kroz 40 dana kumulativno te da iza predmetnog štetnog događaja i zadobivenih ozljeda kod tužiteljice nije zaostalo naruženje.

16. Nadalje, tužiteljica je predložila da se vještak dr. Jakša Filipović Čugura očituje i u odnosu na opravdanost bolovanja tužiteljice slijedom čega je isti u svom dopunskom očitovanju od dana 15. siječnja 2026. naveo kako je bolovanje od 3. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. opravdano, a napominje i da se na listu 46 navodi privremena nesposobnost do 30. kolovoza 2023.

17. Stranke nisu prigovarale navedenom nalazu i mišljenju vještaka niti dopunskom očitovanju istog.

18. Sud je u cijelosti prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju i temeljem osobnog pregleda tužiteljice, a nalaz i mišljenje, kako prvotno izrađeni tako i dopunski, valjano je obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti. Naime, vještak je detaljno opisao ozljede koje je tužiteljica zadobila nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda dao ocjenu fizičkih bolova, straha, zaostalih trajnih posljedica, te potrebom i opsegom tuđe pomoći, kao i u odnosu na opravdanost bolovanja u utuženom razdoblju, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo te stranke na isto nisu isticale prigovore i primjedbe.

19. Nadalje, sud je radi utvrđenja visine potraživanja na ime izgubljene zarade proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

20. Tako vještak Petra Blašković u svom nalazu i mišljenju od 25. ožujka 2026. navodi kako na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije izgubljena zarada tužiteljice za vrijeme trajanja bolovanja, temeljem prosječne neto plaće koju je tužiteljica ostvarivala prije štetnog događaja izgubljena zarada za mjesec srpanj 2023. iznosi neto 3.758,76 eura.

21. Stranke nisu prigovarale na nalaz i mišljenje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. slijedom čega je sud navedeno vještačenjo u cijelosti prihvatio obzirom je isti sačinjen stručno, objektivno i u skladu s pravilima financijske znanosti i prakse, gdje je pri izradi nalaza i mišljenja vještak vršio uvid u priloženu dokumentaciju u spisu, a u nalazu nema nikakvih nelogičnosti i proturječnosti.

22. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istoj nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO).

23. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

24. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah, te zaostale trajne posljedice budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

25. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknade neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

26. Za istaknuti je kako je tužiteljica nedvojbeno bila sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je ista zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji te da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da su zadobivene ozljede zahtijevale od tužiteljice mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došla u stanje u kojem je bila prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda, pretrpljenog straha i fizičkih bolova kao i zaostalih trajnih posljedica.

27. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, pretrpljeni strah, te zaostale trajne posljedice prema utvrđenju vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, te neugodnosti koje je tužiteljica trpjela tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, opseg trajnih posljedica u odnosu na smanjenje životnih aktivnosti, to sud smatra kako tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 3.090,00 eura odnosno umanjeno za nesporno isplaćeni iznos u mirnom postupku u iznosu od 1.050,00 eura to tužiteljici pripada isplata daljnjeg iznosa od 2.040,00 pri čemu sud ukazuje kako je pri određivanju visine pravične novčane naknade uzeo u obzir i promjene u vrijednosti valute Republike Hrvatske uzrokovane inflatornim kretanjima koja su intenzivna posljednjih nekoliko godina, te se koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na 2020. od posljednje promjene Orijentacijskih kriterija gdje su se troškovi života u više navrata povisili u svim segmentima, kako u Republici Hrvatskoj tako i u globalnim razmjerima. Sud ističe kako je ove okolnosti uzeo u obzir i kod odmjeravanja visine cijene sata za tuđu nestručnu pomoć, kako je to navedeno u nastavku obrazloženja.

28. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.

29. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 560,00 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužiteljica ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužiteljica ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužiteljica nije dostavila račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

30. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužiteljice i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 7,00 eura.

31. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 80 sati, a koju pomoć su istoj pružali ukućani te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je cijenu sata u visini od 7,00 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužiteljici, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 560,00 eura umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 63,00 eura u mirnom postupku, čime istoj pripada daljnji iznos od 497,00 eura kako je to ista i zatražila tužbenim zahtjevom od 17. travnja 2026. čime je odlučeno u točki II. izreke.

32. Nadalje, tužiteljica je potraživala konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i naknadu štete zbog izgubljene zarade obzirom je ista kao posljedicu iza predmetnog štetnog događaja bila privremeno nesposobna za rad, a koju osnovanost i uzročno posljedičnu vezu između zadobivenih tjelesnih ozljeda u predmetnom štetnom događaju i korištenja bolovanja je sud utvrdio provedenim vještačenjem po vještaku dr. Jakši Filipoviću Čuguri koji je naveo kako je bolovanje od 3. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. opravdano.

33. Visinu predmetnog potraživanja na ime izgubljene zarade u iznosu od 3.758,76 eura sud je utvrdio provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Petri Blašković, koji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to navedeno prethodno u ovoj presudi, a sukladno čijem nalazu i mišljenju je tužitel jica i postavila tužbeni zahtjev u odnosu na navedeno potraživanje kako to stoji u točki II. izreke.

34. Člankom 12. stavak 1. ZOOP-a, koji je lex specialis u odnosu na ZOO, određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.

35. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

36. Da bi tuženik mogao isplatiti tužiteljici naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, troškove liječenja i izgubljene zarade, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice te koji je opseg potrebne tuđe pomoći, duljina trajanja bolovanja i nastali troškovi liječenja. Sud ukazuje kako u spisu prileži odštetni zahtjev od 17. veljače 2023. (poslan putem e- maila dana 17. veljače 2023.), a koji primitak tuženik nije osporio tijekom postupka.

37. Sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Kako su tužiteljici već u trenutku predaje odštetnog zahtjeva tuženiku bile dijagnosticirane sve tjelesne ozljede koje su ovim postupkom utvrđene i po provedenom medicinskom vještačenju kao i činjenica da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda imala i izgubljenu zaradu jer je bila privremeno nesposobna za rad, to je navedena šteta svakako bila predvidiva u tom trenutku. Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH, sud ukazuje kako time tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je to tužiteljica i zatražila konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, čime su iste dosuđene od 18. veljače 2023. te je odlučeno kao u točki II. izreke.

38. Odredbom čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete čime sud ukazuje kako tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege od trenutka nastanka iste no kako isti kamate potražuje i od kasnijeg datuma odnosno od podnošenja odštetnog zahtjeva što je povoljnije za tuženika, to su zakonske zatezne kamate dosuđene tužiteljici od 18. veljače 2023. do isplate, čime je odlučeno kao u točki II. presude.

39. Nadalje, u odnosu na zatražene zakonske zatezne kamate na ime izgubljene zarade u iznosu od 3.758,76 eura, sud ukazuje kako tužiteljica ima pravo na iste od dana nastanka navedenih troškova od 15. kolovoza 2023. kako je to tužiteljici zatražila, to je sud udovoljio i tom zahtjevu tužiteljice i iste dosudio od 15. kolovoza 2023., kako je to odlučeno u točki II. izreke.

40. Kako je tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom od 17. travnja 2026. zatražila isplatu ukupnog iznosa od 6.295,76 eura to je sud istoj kako je to prethodno pojašnjeno dosudio iznos od 2.537,00 eura i to na ime neimovinske štete i na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, te iznos od 3.758,76 eura na ime izgubljene zarade kako je to odlučeno u točki II. izreke.

41. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

42. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a (obzirom tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi), čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženom troškovniku, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 4.560,53 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužiteljici je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.741,23 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, potom tužbe prema Tbr. 7/1 te podneska od 24.2.2025., 8.1.2026. i 17.4.2026. prema Tbr. 8/1 za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, potom za sastav podneska od 27.12.2024. prema Tbr. 8/4 u iznosu od po 50,00 eura, za zastupanje po odvjetniku na ročištima dana 4.4.2025., 9.2.2026. i 21.4.2026. prema Tbr. 9/1 za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura te za pristup odvjetnika na ročište za objavu presude prema Tbr. 9/3 u iznosu od 100,00 eura, sve uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,29 eura i na presudu u iznosu od 109,36 eura, sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 9/21, 51/23), što ukupno iznosi 2.741,23 eura, čime je odlučeno kao pod toč. III. izreke u odnosu na trošak tužiteljice.

43. Tuženik nije pristupio na ročište na kojem je zaključena glavna rasprava te nije niti postavio zahtjev za naknadom troškova postupka.

44. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska 30.4.2025. i 27.2.2026. obzirom se radi o dokazu uplate predujma troškova, a što se dokazuje uvidom u novčane obveze e-predmeta ili putem obračunskog lista računovodstva ovog suda, čime navedeni trošak nije nužan za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a.

45. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 21. svibnja 2026.

Sudac:

Ivana Marangunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po pun. uz sudsku pristojbu na presudu

2. tuženiku po pun.

3. spis

U Zagrebu, dana 21. svibnja 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja