Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž-2930/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ines Ferlin, odvjetnici u Umagu, protiv tuženice URT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Zoranu Belušiću, odvjetniku u Bujama, radi utvrđenja i trpljenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buje, poslovni broj: P-400/2022-64 od 24. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buje, poslovni broj: P-400/2022-64 od 24. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je presudio: „I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: ,,l. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ulazi u cijelosti nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Buje, opisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao k. č. br [katastarska čestica] u naravi vinograd površine 6538 m2 k. o. [katastarska općina], sada uknjižena na imenu tužene IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (u zemljišnim knjigama upisana kao: ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]), pa je tužena dužna trpjeti da se na temelju ove Presude pred nadležnim zemljišnoknjižnim odjelom Buje provede uknjižba prava vlasništva u cijelosti na ime i za korist ČR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].
II. Nalaže se tuženoj ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], Italija, [adresa] da tužitelju ABC, [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknadi cjelokupni parnični trošak uvećan za zatezne kamate obračunate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekuće od donošenja presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
III. Nalaže se tužitelju da tuženoj isplati parnični trošak u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna (sada 663,61 euro)[1] u roku od 15 (petnaest) dana.“
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenjem da u ostavinsku masu iza pok. ČR ulazi nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te brisanje uknjižbe prava vlasništva navedene nekretnine s imena tuženice i uknjižba na ime pok. ČR.
6. Tužbeni zahtjev koji je kao neosnovan odbijen prvostupanjskom presudom zasniva se na tvrdnji tužitelja da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvanknjižno vlasništvo pok. GR. Tužitelj tvrdi da se tuženica kao vlasnica navedene nekretnine uknjižila temeljem kupoprodajnog ugovora od 27. travnja 2009. Međutim, da navedeni ugovor u odnosu na nju nikada nije ni nastao, jer da ga tuženica nije potpisala u svojstvu kupca. Nadalje, tužitelj tvrdi da je kupoprdajni ugovor stvarno realiziran u korist pok. ČR, kao kupca, koji da je tu nekretninu kupio za sebe, ali da ju je uknjižio na tuženu kako bi izbjegao plaćanje poreza na kapitalnu dobit. Po tvrdnji tužitelja da je pok. ČR bio samostalni i kvalificirani posjednik te nekretnine od kupoprodaje (2009.) do smrti (28. travnja 2021.) zbog čega tužitelj smatra da su se na strani pok. ČR ostvarile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
7. Prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev uz zaključak da tužitelj nije dokazao svoju tvrdnju da tuženica nije potpisnica predmetnog ugovora o kupoprodaji, kao ni tvrdnju da bi pok. ČR bio samostalni i kvalificirani posjednik predmetne nekretnine.
8. Tužitelj u žalbi, u bitnom ističe, kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se u predmetnom slučaju ne radi o simuliranom kupoprodajnom ugovoru.
9. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP -a. Također prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP - a (na koju povredu tužitelj u žalbi posebno ukazuje) jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
10. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:
- da je predmet spora utvrđenje je li nekretnina oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ulazi u sastav ostavinske mase iza pok. ČR koji je preminuo **.**.2021.,
- da je navedena nekretnina uknjižena kao vlasništvo tuženice IR
– URT,
- da se u predmetnom slučaju ne radi o sporu koji je proizašao iz ostavinskog postupka s obzirom da predmetna nekretnina nije uknjižena na ostavitelja (pok. ČR),
- da su tužitelj i tuženica djeca odnosno zakonski nasljednici iza pok. ČR,
- da je tuženica vlasništvo predmetne nekretnine stekla uknjižbom prava vlasništva u zemljišnoj knjizi [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pod br. Z-2220/09, i to na temelju ugovora o kupoprodaji od 27. travnja 2009. sa specijalnom punomoći od 24. rujna 2007.,
- da su predmetnu nekretninu prodali prodavatelji RR, VR, ČRT i NR, zastupani po punomoćniku LR, kupcu ŽR,
- da je predmetni ugovor o kupoprodaji potpisala ŽR, u svojstvu kupca, što je prvostupanjski sud utvrdio vještačenjem po sudskom vještaku za rukopise Centru za kriminalistička vještačenja „Ivan Vučetić“, i to ĆR, dipl. inž.,
- da su novac za kupnji predmetne nekretnine tuženoj darovali roditelji pok. ČR i HR,
- da su roditelji pok. ČR i HR i drugoj svojoj djeci, pa tako i tužitelju, darovali nekretnine,
- da je pok. ČR pronašao predmetnu nekretninu, pokazao je kćeri i zetu, koji su se nakon obilaska i pregleda nekretnine odlučili za kupnju,
- da je tuženica predmetnu nekretninu kupila zbog maslinika s obzirom da njezin suprug FR radi na Sveučilištu u Trstu, a predmet njegovog znanstvenog interesa je maslinovo ulje,
- da je tuženica u posjedu predmetne nekretnine od trenutka kupoprodaje (27. travnja 2009.) do danas na način da zajedno sa svojim mužem BR vodi računa o predmetnoj nekretnini i obrađuje maslinik, što da proizlazi iz izvedenih dokaza, a posebno iz iskaza neutralnog svjedoka ŠR, vlasnik uljare, u koju
FR donosi masline na preradu,
- da je pok. ČR kćeri ABC URT i zetu OR pomagao u branju maslina.
11. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da je predmetnu nekretninu kupila tuženica novcem kojeg su joj za kupnju te nekretnine darovali roditelji pok. ČR i HR. Pobuda za kupnju te nekretnine na strani tuženice da je bio maslinik s obzirom da se njezin suprug FR bavi maslinama i maslinovim uljem. Tuženica da je u samostalnom i kvalificiranom posjedu te nekretnine na način da ona i suprug aktivno obrađuju maslinik od kupoprodaje do danas, dakle u razdoblju dužem od deset godina. Stoga prvostupanjski sud smatra da nelogičan i neuvjerljiv navod tužitelja da je predmetnu nekretninu pok. ČR kupio za sebe u svrhu preprodaje, a na kćerku IR da ju je uknjižio samo kako bi izbjegao plaćanje poreza na kapitalnu dobit. Taj zaključak prvostupanjski sud temelji na činjenici da od kupoprodaje (27. travnja 2009.) do smrti pok. ČR (**.**.2021.), dakle u razdoblju od dvanaest godina nije došlo niti do uknjižbe pok. ZR, niti do preprodaje predmetne nekretnine, a iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za rukopise nedvojbeno proizlazi da je tuženica predmetni kupoprodajni ugovor potpisa la u svojstvu kupca. Stoga, prvostupanjski sud utvrđuje kako se u predmetnom slučaju ne radi o simuliranom ugovoru. Nadalje, ako se ne radi o simuliranom ugovoru nema mjesta ni stjecanju prava vlasništva dosjelošću na strani pok. ČR. Kako predmetna nekretnina, po utvrđenju prvostupanjskog suda, nije vlasništvo pok. ČR, Tako ne ulazi u sastav njegove ostavine.
12. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.
13. Žalbenim razlozima tužitelja, koji se svode na osporavanje zaključka i razloga zbog kojih prvostupanjski sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan, nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.
14. Međutim, u svezi žalbenih navoda za pojasniti je slijedeće.
15. Odredbom članka 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO) propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako je prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. Stavkom 3. istog članka propisano je da se prividnost ugovora ne može isticati prema trećoj savjesnoj osobi.
16. Iz citirane odredbe proizlazi da je simulirani (prividni, fiktivni) ugovor je ugovor koji nije sklopljen stvarnom suglasnošću volja ugovornih strana da ugovor nastane i pravno djeluje, nego je nastao suglasnošću volja stranaka da se stvori samo privid o sklapanju ugovora radi zaobilaženja propisa, prijevare trećih osoba ili u kakvu drugu svrhu. Nadalje, apsolutna simulacija je situacija kada ugovorne strane prividno sklapaju ugovor, ali ga zapravo ne žele sklopiti (postoji svjestan nesklad između volje i očitovanja). Takav prividni odnosno fiktivni ugovor nema pravni učinak između ugovornih stranaka (članak 285. stavak 1. ZOO-a). Relativna simulacija postoji u situaciji kada postoje dva ugovora: jedan prividni (simulirani) koji se ističe prema trećima, a drugi (disimulirani) koji stvarno odgovara pravoj volji stranaka. Simulirani ugovor nema pravni učinak i ništetan je, dok je disimulirani ugovor valjan ako zadovoljava sve zakonske uvjete za valjanost (članak 285. stavak 2. ZOO -a). Prividnost ugovora, bilo apsolutna, bilo relativna, ne može se isticati prema trećim savjesnim osobama (članak 285. stavak 3. ZOO-a).
17. U predmetnom slučaju, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi, kako nema simulacije – prividnog sklapanja ugovora, a što je sve dostatno i valjano obrazložio prvostupanjski sud, posebno u odlomcima 18. i 19. obrazloženja u kojima detaljno obrazlaže svoj zaključak. U svakom slučaju, ovdje je za istaknuti i to kako u hrvatskom procesnom pravu vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza tako da sud kod ocjenjivanja dokaza u pravilu nije vezan ni za kakva zakonska pravila o dokaznoj vrijednosti izvedenih dokaznih sredstava. Posebno kod ocjene izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka (koje dokaze je pored ostalog izveo prvostupanjski sud), dolaze do izražaja osobni dojam suca, njegovo poznavanje životnih prilika i sposobnost logičkog zaključivanja, pa su ove okolnosti odlučujuća osnova za utvrđivanje istine odnosno pravilne ocjene izvedenih dokaza. Sama okolnost da bi prema rezultatima dokazivanja eventualno bila moguća i druga utvrđenja ili da postoje pojedini rezultati dokazivanja koji bi govorili u prilog žalitelju, nije prema tome dovoljna da bi ukazivala na nepravilnu ocjenu dokaza.
18. Odluka o parničnom trošku iz točki III. izreke prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.
19. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju žalbu tuž itelja trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Splitu 21. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić
