Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2212/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku dr. sc. Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & partneri u Zagrebu, protiv tuženice Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2672/2021-36 od 16. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2672/2021-36 od 16. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke.

II. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2672/2021-36 od 16. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu poslovni broj: Pn-2672/2021-36 od 16. svibnja 2025. kojom je presudio: „Nalaže se tuženom CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33 da isplati tužiteljici KZ iz [adresa], iznos od 12.733,08 eura (dvanaesttisućasedamstotridesettrieuraiosamcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 11.800,00 eura teku od 12. studenog 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznos od 880,00 eura teku od 16. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 53,08 eura teku od 23. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 2.200,00 eura sa zateznim kamatama od 23. rujna 2021. do isplate, zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 11.800,00 eura od 23. rujna 2021. do 11. studenog 2021. te na iznos od 880,00 eura od 23. rujna 2021. do 16. svibnja 2025. odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženom CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33 da isplati tužiteljici KZ iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.957,96 eura sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadnom parničnog troška u iznosu od 1.199,72 eura odbija se kao neosnovan.“

2.1. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama II. i IV. izreke, tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da u cijelosti prihvati zahtjev tužiteljice kao osnovan, odnosno podredno da ju ukine u pobijanom dijelu i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženica je protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a. Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da u cijelosti odbije kao neosnovan zahtjev tužiteljice, odnosno podredno da ju ukine u pobijanom dijelu i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužiteljice. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženice.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete (tuđe njege i pomoći) koju da trpi u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama koje da je zadobila u [adresa] 24. siječnja 2021. pokliznućem na pločniku ispred zgrade anagrafske oznake [adresa].

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao i postupka koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (na koju povredu tuženica u svojoj žalbi posebno ukazuje) jer pobijana prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je tuženik Grad Zadar u vrijeme predmetnog događaja imao s tuženicom ugovoreno osiguranje od odgovornosti u odnosu na treće osobe,

- da se predmetna nesreća dogodila 24. siječnja 2021. u [adresa] na kolniku koji je prolaz za pješake pored zgrade anagrafske oznake [adresa], na način da je tužiteljica pala na mjestu gdje je kolnik devastiran odnosno asfalt oštećen posebno oko šahta vodoopskrbe i to tako što je tužiteljica zapela za oštećenje na kolniku uz sam šaht, proklizala, izgubila ravnotežu i pala na pod te je tom prigodom zadobila prijelom bedrene kosti i natućenja,

- da je navedeni pločnik – prolaz za pješake pored zgrade [adresa] javna površina kojom upravlja Grad Zadar i održava je putem svog Odjela za komunalni sustav,

- da je dakle tužiteljica pala na javnoj površini u [adresa] zbog neravnine na pločniku koja je uzrokovana time što je na površini kojom se kreću pješaci asfalt devastiran tako da na tom dijelu postoji ulegnuće između asfalta i šahte za koje je tužiteljica zapela dok je prolazila predmetnim prolazom za pješake zbog čega je izgubila ravnotežu i pala,

- da je tom prilikom tužiteljica imala prikladnu obuću (tenisice),

- da je prilikom pada tužiteljica zadobila prijelom desne bedrene kosti (multifragmentalna fraktura gornjeg dijela bedrene kosti s otkinućem male kvrge (tzv. malog trohantera), a uzročno posljedična veza njenog pada i prijeloma bedrene kosti je potvrđena nalazom i mišljenjem liječnika vještaka,

- da je tužiteljica zbog predmetne ozljede trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 7 dana, srednje jaki bolovi trajali su 15 dana, dok su manji bolovi kumulativne naravi bili prisutni 2,5 mjeseci,

- da je tužiteljica pretrpjela primarni kratkotrajni i intenzivni strah, a u tijeku daljnjeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 7 dana, srednji 20 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 3 mjeseca radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod operacije i liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva,

- da je kod tužiteljice zbog blažeg ograničenja funkcije desnog kuka, kraće noge od 1 cm te boli pri promjeni vremena te duljem stajanju i hodanju došlo do smanjenja životne aktivnosti za ukupno 13-15 % trajno, pa će ona shodno tome morati ulagati pojačane napore,

- da je kod tužiteljice zaostalo naruženje u vidu ožiljka na bedru od operacije i zbog geganja prilikom hoda radi 1 cm kraće noge,

- da je tužiteljici po izlasku iz bolnice od 2. veljače 2021. do prijema u toplice „Kalos“ 25. veljače 2021. bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 3,5 tjedana po 4 sata dnevno, a dok se nalazila na kućnom liječenju po izlasku iz rehabilitacijske ustanove bila joj potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno u razdoblju od 2 mjeseca,

- da cijena koštanja usluge pružanja nemedicinske njege i pomoći iznosi 4,00 eura,

- da je tužiteljica imala opravdani trošak liječenja u iznosu od 53,08 eura radi kućnog posjeta liječnika.

8. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opseg i vrstu ozljeda tužiteljice, trajanje i jačinu fizičkih boli i straha te smanjenje njezinih životnih aktivnosti i naruženost. Ove činjenice naročito su utvrđene na temelju logičnog, stručnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja sudskih vještaka prof. prim. sc. Igora Stipančića, dr. med., spec. kirurgije i prof. dr. sc. Branke Vidrih, dr. med., spec. psihijatrije.

Za istaknuti je kako su oba sudska vještaka prof. prim. sc. Igora Stipančića, dr. med., spec. kirurgije i prof. dr. sc. Branke Vidrih, dr. med., spec. psihijatrije dali kvalitetno logično i dostatno obrazloženje u pogledu ukupnog objedinjenja umanjenja životne aktivnosti od 13-15 % trajno pojasnivši da se procjena bazira na zaostalom blažem ograničenju funkcije desnog kuka, kraće noge od 1 cm te boli pri promjeni vremena i duljem stajanju, ali i hodanju s 1cm kraćom nogom što utječe na statiku tijela, posebno slabinsku kralježnicu, kao i psihičke tegobe iz kruga anksioznih poremećaja.

Procjena trajanja i intenziteta bolova donijeta je u kumulativnom obliku, a bazira na vrsti i težini ozljede (teška tjelesne ozljeda), kao i na načinu i duljini trajanja liječenja. Tijekom provođenja liječenja, tužiteljica je bila ograničeno pokretna tako da u tom periodu nije mogla na uobičajen način obavljati sve poslove i radnje koje zahtijevaju nesmetano kretanje bez štaka. Nakon izlaska iz bolnice, ali i rehabilitacijske ustanove, ozlijeđeni s ovakvom vrstom ozljede kroz neko vrijeme nije u mogućnosti odmah u potpunosti i s punim opterećenjem obavljati sve svakodnevne aktivnosti već je potreban jedan određeni vremenski period kroz koji uslijedi normalizacije stanja, pa je iz tih razloga procijenjena potrebe za tuđom pomoći.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženice upravo je ona odgovorna za nastalu štetu tužiteljici. Prvostupanjski je sud utvrdio da je pločnik na kojem je tužiteljica pala i ozlijedila se bio oštećen na način da je asfalt devastiran (ispucao) tako da na tom dijelu postoji ulegnuća između asfalta i šahte za koja ulegnuća je tužiteljica zapela, proklizala i pala.

10. Odredbom članka 61. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 68/18., 110/18., 32/20., dalje ZOKG), kao materijalnog prava važeće u vrijeme nastanka predmetne štete, propisano je da je komunalna infrastruktura javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost. Odredbom članka 64. stavak 1. ZOKG-a propisano je da je građenje i održavanje komunalne infrastrukture obveza je jedinica lokalne samouprave odnosno osoba na koje je ta obveza prenesena u skladu s ovim Zakonom ili posebnim zakonom. Nadalje, odredbom članka 60. stavak 2. ZOKG-a propisano je da su, pored ostalog, pločnici javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima . Odredbom članka 59. stavak 1. točka 2. ZOKG-a propisano je da, pored ostalog, da komunalnu infrastrukturu čine javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila. Odredbom članka 22. stavak 1. točka 2. ZOKG-a propisano je da se komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture, pored ostalog, održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima.

11. Kako je nesporno da se predmetni pločnik nalazi u [adresa], te kako se istim svakodnevno kreću pješaci jer je to prolaz za pješake, nema dvojbe da u smislu citiranih odredbi ZOKG-a, postoji zakonska obveza tuženika Grada Zadra za njegovo održavanje. Pločnik sam po sebi ne predstavlja opasnu stvar pa tuženik ne odgovara niti bi mogao odgovarati po načelu objektivne odgovornosti, ali svakako odgovara po načelu krivnje pa je iz tog razloga odgovoran za nastalu štetu tužiteljici i to zbog propuštanja svoje dužnosti da se pločnik održava u stanju koje omogućava nesmetano i sigurno kretanje ljudi – pješaka.

12. Dakle, u bitnome, kako je štetni događaj bio uzrokovan oštećenjem pločnika na način da je pločnik bio devastiran (ispucan) i neravan što je trebalo popraviti kako bi pločnik bio ravan i pogodan za sigurno kretanje pješaka to je propuštanjem popravka javne površine - pločnika asfaltiranjem oštećenog dijela došlo do nastanka štetnog događaja, a s time i do odgovornosti tuženika Grada Zadra za nastalu štetu tužiteljici i to temeljem odredbi članka 1045. u svezi sa odredbom članka 1049. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO). Za istaknuti je i to kako se u konkretnom slučaju zasigurno ne radi o iznenadnom i nepredviđenom događaju da tuženik ne bi stigao djelovati.

13. Nije osnovan prigovor da tužiteljica nije dokazala da se predmetni štetni događaj dogodio u [adresa] na javnom pločniku. Naime, ZPP omogućava slobodu dokazivanja raspoloživim dokaznim sredstvima. Dakle, ZPP-a ne propisuje da se određene činjenice dokazuju određenim dokaznim sredstvima. U tom smislu tužiteljica je putem dokaza kojima raspolaže, dakle svjedokinje ĆZ, koja je bila očevidac predmetnog štetnog događaja, medicinske dokumentacije i vještačenjem po sudskom vještaku, nedvojbeno dokazala da je 24. siječnja 2021. pala na pločniku u [adresa] i zadobila navedenu tešku tjelesnu ozljedu.

14. Prigovor da bi tužiteljica pridonijela nastanku predmetne štete je neosnovan. Kako je prvostupanjski sud utvrdio, tužiteljica je u predmetnom događaju imala prikladnu obuću, a iz utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu predmetnog pada ne bi proizlazio doprinos tužiteljice. S druge pak strane, tuženica nije ni navela na koji bi to način tužiteljica pridonijela vlastitoj šteti, a niti je tu svoju tvrdnju dokazala. Nadalje, nije osnovan ni prigovor da bi tužiteljica pala preko šahta. Naime, iz iskaza tužite ljice i svjedokinje ĆZ jasno proizlazi kako je tužiteljica zapela za oštećenje na pločniku, izgubila ravnotežu, proklizala preko šahte i pala na pod te slomila bedrenu kost. Njihovi iskazi u suglasnosti su sa dostavljenim fotografijama predmetnog mjesta (str. 5-11. spisa) iz kojih je razvidno da je neodržavan kolnik koji je oštećen i ispucao zbog čega je pun neravnina za koje pješak lako može zapeti i pasti. Šahta je postavljena na način da prati ulegnuće pločnika.

15. Odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO), propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se pod pravima osobnosti u smislu navedenog Zakona, pored ostalog razumijevaju i prava na tjelesno i duševno zdravlje.

17. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom na prirodu i težinu ozljeda koje je pretrpjela tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći te vodeći računa o duljini trajanja i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli, smanjenju životnih aktivnosti i naruženosti, pretrpljenom strahu, trajanju i medicinskoj prirodi liječenja, te uzimajući u obzir i druge relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, kao što je dob tužiteljice (rođena **.**.1992.), ovaj drugostupanjski sud smatra kako pravedna satisfakcija tužiteljici radi povrede njezinog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi upravo 11.800,00 eura kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

18. Prilikom donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete koju je bilo potrebno dosuditi tužiteljici ovaj drugostupanjski je sud, baš kao i prvostupanjski sud, vodio računa i o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj zapisnika Su-IV-47/2020-5), a koje glasi: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

19. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pravedna satisfakcija iznosi 11.800,00 eura na temelju članka 1100. ZOO-a, a s osnove naknade imovinske štete (tuđa njega i pomoć) 880,00 eura (220 sati × 4,00 eura/satu = 880,00 eura) 53,08 eura (troškovi liječenja), a ovo na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO-a.

20. Tuženica u žalbi u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud nepravilno utvrdio odnosno zaključio da bi pravedna satisfakcija tužiteljici radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosila 11.800,00 eura. No, suprotnu mišljenju tuženice ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud na točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje (koje se tiče prirode, vrste i opsega ozljeda koje je pretrpjela tužiteljica i posljedica istih na njezino zdravlje) pravilno zaključio kako bi tužiteljici s ovog osnova pripadala pravedna satisfakcija upravo u iznosu od 11.800,00 eura. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud cijenu jednog sata tuđenje njege i pomoći utvrdio u smislu odredbe članka 223. ZPP-a, dakle 4,00 eura po satu.

21. U odnosu na žalbene navode tužiteljice u dijelu u kojem ukazuje na činjenicu da sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade nije u dovoljnoj mjeri cijenio objektivne ekonomske uvjete i utjecaj inflacije na realnu vrijednost dosuđenog iznosa valja istaknuti da je sud prvog stupnja, iako to nije izričito i navedeno, prilikom odmjeravanja ove pravične novčane naknade očito vodio računa i o ovim činjenicama (objektivnim ekonomskim uvjetima i utjecaju inflacije na realnu vrijednost dosuđenog iznosa) jer su dosuđeni iznosi naknade neimovinske štete odmjereni u dosta višem iznosu u odnosu na one koji su predviđeni Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020, pa je žalbu tužiteljice, valjalo ocijeniti neosnovanom.

22. Odluka o parničnom trošku iz točke III. i IV. izreke pobijane presude, pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 2. i 155. ZPP -a.

23. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuž iteljice odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama II. i IV. izreke, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreci ove drugostupanjske presude.

24. Iz navedenog proizlazi kako je i žalbu tuženice trebalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP -a. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 21. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić