REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl.br. Ovr-375/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie po sutkinji tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti, temeljem pisanog prijedloga sudske savjetnice Lucije Rančić u ovršnoj stvari ovrhovoditelja ET, OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa] protiv ovršenika FIN CONSTRUCT d.o.o OIB:74379791818, Perci, Perci 23 D, zastupano po punomoćniku Alenu Kalčiću, odvjetniku u Poreču, radi isplate, 21. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe u postupku izravne naplate novčane tražbine.

Obrazloženje

1. Ovršenik je podnio prijedlog radi odgode ovrhe navodeći u bitnom da su ovrhovoditelj, kao investitor, i ovršenik, kao izvođač, dana 15.07.2025. godine sklopili Ugovor o izvođenju građevinskih radova kojim su uredili međusobna prava i obveze u vezi izvođenja građevinskih radova i montaže/izgradnje montažnog objekta stambene namjene – obiteljske kuće 3.b skupine, sve sukladno glavnom projektu zajedničke oznake GL/07/23, koji je sastavni dio pravomoćne građevinske dozvole Upravnog odjela za provođenje dokumenata prostornog uređenja i gradnju, KLASA: UP/I-361- 03/24-01/000003, URBROJ: 238-27-08/11-24-0018 od 15. travnja 2024. godine. Navedenim ugovorom ovršenik se obvezao izvesti predmetne radove po sistemu „ključ u ruke“, sukladno projektu, troškovniku i građevinskoj dozvoli, a prema ponudi broj 2025-018 od 15.07.2025. godine. Radi osiguranja eventualnih potraživanja po osnovi kvalitete izvedenih radova, ovršenik je ovrhovoditelju predao bjanko zadužnicu na iznos do 150.000,00 EUR. Na temelju navedenog ugovora ovrhovoditelj je ovršeniku isplatio ukupan iznos od 192.400,00 EUR. Dana 10.04.2026. godine ovrhovoditelj je Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem predmetne zadužnice, slijedom čega su ovršeniku blokirana novčana sredstva na njegovom računu u visini iznosa od 141.033,61 €. Razlozi za podnošenje predmetnoga prijedloga su ti što bi ovršenik, provedbom ovrhe, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a ujedno je isti podnio tužbu za utvrđenje ništetnosti ovršne isprave na temelju koje se provodi predmetna zapljena i prijenos novčanih sredstva. Ovršenik je podnošenjem tužbe protiv ovrhovoditelja, a kojim zahtjeva utvrđenje ništetnosti predmetne zadužnice, učinio vjerojatnim osnovanost navedene tražbine. Nadalje, navodi da u konkretnom slučaju, po osnovi predmetne ovršne isprave već je provedena pljenidba novčanih sredstava ovršenika, da su sva raspoloživa sredstva ovršenika na računima u cijelosti zaplijenjena, sredstva se nalaze evidentirana i rezervirana kod Financijske agencije, nalog bankama za njihov prijenos ovrhovoditelju još nije izvršen. Odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ne bi nastupila nikakva šteta za ovršenika. Razlog tome je što su sredstva već zaplijenjena i rezervirana u sustavu Financijske agencije. U slučaju da tužbeni zahtjev ovršenika kojim zahtjeva utvrđenje ništetnosti predmetne zadužnice bude pravomoćno odbijen, prijenos sredstava može se izvršiti bez ikakvih zapreka, budući da je tražbina već osigurana pljenidbom. S druge strane, provedbom prijenosa prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu ovršenika kojim zahtjeva utvrđenje ništetnosti predmetne zadužnice mogla bi nastati teško nadoknadiva šteta za ovršenika. Navedenom tužbom ispituje se zakonitost predmetne zadužnice, a odluka suda može rezultirati usvajanjem tužbenog zahtjeva, a ukoliko bi ovaj prijedlog bio odbijen, tada bi ovršenik morao pokretati poseban postupak radi povrata već prenesenih sredstava. Posebno kraj činjenice da je ovrhovoditelj pomorac koji faktično živi u inozemstvu. Takva situacija dovela bi do dodatnih troškova, novih postupaka i pravne nesigurnosti, što predstavlja tipičan primjer teško nadoknadive štete. Ističe da bez odgode bi mogla nastupiti šteta za ovršenika koju bi bilo teško sanirati. Ovršenik ističe da bi provedbom ovrhe za njega nastupila nenadoknadiva šteta, odnosno teško nadoknadivu štetu. Pri tome valja uzeti u obzir da, s obzirom na poslovne rezultate ovršenika (dobit ovršenika u 2025. bila je 600.718,68 €, a rashodi 590.507,56 €), kao i s obzirom da su u ovršeniku zaposlene 2 osobe, to je očito da bi ovrhom novčanog iznosa od 141.033,61 € bilo dovedeno u pitanje poslovanje ovršenika, pa postoji gotovo pa sigurnost da bi navedeno dovelo do likvidacije ovršenika. Nadalje, ovršenik je za predmetni posao platio i PDV, pa premda je ovršenik snosio trošak izvršenja ugovora, na njegovom je računu zaplijenjen iznos koji odgovara gotovo ukupno plaćenom iznosu po ovrhovoditelju umanjenom za PDV. Šteta na strani ovršenika je više nego očita. Bitno je napomenuti da su u ovršeniku zaposlene dvije osobe, te da im je plaća koju ostvaruju u istom jedini izvor prihoda kojim se uzdržavaju. Zaključno, provedbom ovrhe bilo bi dovedeno u pitanje kako „postojanje“ ovršenika, tako i uzdržavanje radnika ovšenika. Ovršenik smatra da je učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu pa da je ispunjena pretpostavka za odgodu ovrhe.

2. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe zbog razloga hitnosti, a sukladno odredbi čl. 65. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje OZ) nije dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju.

3. Člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dakle o navedenom prijedlogu se odlučuje odgovarajućom primjenom članka 65. OZ-a.

4. Člankom 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točci 1. do 11. stavak 1. članka 65. OZ-a.

5. Slijedom navedenog, iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 1. OZ-a jasno je da se prijenos zaplijenjenih sredstava može odgoditi na prijedlog ovršenika samo ako se kumulativno ispune obje pretpostavke propisane člankom 65. stavak 1. OZ-a odnosno ako je ostvaren neki od pojedinačno navedenih razloga iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ-a te ako uz postojanje nekog od tih razloga postoji još i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, teško nadoknadive štete ili nasilja.

6. Postojanje navedenih kumulativnih pretpostavki dužan je dokazati ovršenik (članak 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22,, dalje u tekstu: ZPP, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a), a što ovršenik u ovom postupku nije učinio.

7. Naime, ovršenik je dokazao postojanje prve kumulativne pretpostavke budući je dokazao da je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti bjanko zadužnice, čime je ispunjen razlog iz članka 65. stavak 1. točka 4. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, međutim ovršenik nije dokazao postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete.

8. U konkretnom slučaju ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi prijenosom zaplijenjenim sredstava ovrhovoditelju trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, osim objektivnog elementa (mogućnosti da zbog određenih činjenica nastupi šteta) koji mora biti ispunjen da bi se moglo govoriti o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, nenadoknadiva i teško nadoknadiva šteta imaju i svoju subjektivnu dimenziju, koja se vezuje za ovrhovoditelja a koja traži da s obzirom na položaj i imovinske prilike (materijalne mogućnosti) ovrhovoditelja nije realno očekivati da će ovrhovoditelj štetu moći naknaditi u cijelosti ili barem u pretežnom dijelu. Ovršenik je dužan u podnesenom prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate navesti činjenice i pružiti dokaze iz kojih proizlazi vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete, a koja šteta primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat novčanih sredstava koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.

9. Zbog navedenog, ovršenik koji tvrdi da će mu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta mora dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za eventualni naknadni povrat iznosa koji će u postupku izravne naplate biti zaplijenjen i prenesen, a što se dokazuje odgovarajućim ispravama (izvadak iz zemljišne knjige, potvrda Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu motornog vozila, potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnom statusu ovrhovoditelja i slično), ili na drugi način mora dokazati ovrhovoditeljevu vjerojatnu insolventnost.

10. Ovršenik u svom prijedlogu tvrdi da postoji opasnost da naknadno neće moći ishoditi povrat novčanih sredstava od ovrhovoditelja jer da je isti pomorac koji faktično živi u inozemstvu, pa da bi takva situacija faktički dovela do dodatnih troškova, novih postupaka i pravne nesigurnosti, čime isti smatra da je to tipičan primjer teško nadoknadive štete, te s obzirom na poslovne rezultate ovršenika (dobit ovršenika u 2025. bila je 600.718,68 €, a rashodi 590.507,56 €), kao i da su u ovršeniku zaposlene dvije osobe, čija je plaća jedini izvor prihoda kojim se uzdržavaju, da je očito da bi ovrhom novčanog iznosa od 141.033,61 € bilo dovedeno u pitanje poslovanje ovršenika, što bi posljedično dovelo do likvidacije društva. Slijedom svega ranije iznesenog, činjenica što je ovrhovoditelj pomorac i što živi u inozemstvu nije dostatna da bi sud izveo zaključak da ukoliko dođe do eventualnog naknadnog povrata iznosa, se isti neće moći namiriti iz imovine ovrhovoditelja. Osim toga, ovršenik, pak, niti uopćeno ne upućuje na materijalnu situaciju kod ovrhovoditelja niti za to predlaže dokaze pa sud ne nalazi ni na razini vjerojatnosti da ovršeniku prijeti upravo nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

11. Naime, u postupku izravne naplate se prisilno namiruje tražbina ovrhovoditelja, dakle prisilno se umanjuje ovršenikova imovina, zbog čega postupak prisilnog namirenja uvijek ima otegotne posljedice za egzistenciju ovršenika fizičke osobe.

12. Prisilno namirenje tražbine je uvijek otegotno za egzistenciju ovršenika, zbog čega bi uzimanje navedene okolnosti u obzir imalo za posljedicu odgodu svakog postupka prisilnog namirenja, a što nije smisao instituta odgode jer je primjena navedenog instituta iznimka, a ne pravilo u postupku prisilnog namirenja i primjenjuje se samo u iznimnim situacijama kada je interes ovršenika za odgodu prisilnog namirenja tražbine bitniji od interesa ovrhovoditelja za namirenje njegove tražbine bez odgađanja.

13. Obzirom na navedeno, tada bi svaki ovršenik u prijedlogu za odgodu naveo da mu se provođenjem izravne naplate nanosi šteta što bi primjenu instituta odgode učinilo pravilom, a ne iznimkom i imalo bi za posljedicu odgađanje svakog postupka izravne naplate čime bi institut odgode propisan čl. 65. stavak 1. OZ-a izgubio svaki smisao.

14. Slijedom navedenog, sud je na temelju čl. 65. st. 1. OZ-a, a u vezi čl. 210. st. 1. i 2. OZ - a, odbio ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao u izreci rješenja.

U Bujama, 21. svibnja 2026.

Sutkinja

mr.sc. Marčela Štefanuti

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od osam dana od dostave rješenja.

DNA:

- ovrhovoditelju,

- ovršeniku p.p.,