REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-262/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "KAMENJARKA PIĆAN", Čehi 2d, Pićan, OIB 92108541163, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 90,00 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu odluke održanom 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 90,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.01.2023. do isplate po stopi koja se odreduje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 187,50 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi navodi da se 30. prosinca 2022. oko 20,20 sati na kolniku lokalne ceste L 50118 - Zajci - Švići, dogodila prometna nezgoda na način da je pred vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao PU istrčala na kolnik divljač/zec, kojom prilikom je na vozilu nastala materijalna šteta. Mjesto prometne nezgode da se nalazi unutar lovišta kojim upravlja tuženik. Za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] da je na dan 30. prosinca 2022. kod tužitelja bio zaključen ugovor o osiguranju automobilskog kaska o čemu da je izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja]. Temeljem zaključenog ugovora o osiguranju tužitelj da je osiguraniku naknadio štetu u iznosu od 90,00 EUR/678,11 kn dana 30. siječnja 2023. Lovištem iz kojeg je divljač istrčala da gospodari tuženik i da za nastalu štetu odgovara sukladno odredbama iz Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima (članak 1063., 1064. i 1067. ZOO-a). Divljač na javnoj cesti da neprijeporno predstavlja opasnu stvar. Odredba čl. 86. Zakona o lovstvu da propisuje pravilo da za nastalu štetu od divljači na prometnici odgovara ovlaštenik prava lova. Tužitelj da je pozvao tuženika na podmirenje regresnog duga, ali da je namirenje ostalo bezuspješno. Slijedom iznijetog tužitelj predlaže da naslovni sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 90,00 eur/678,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, uz naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije jer da tužitelj nije dokazao da se predmetni štetni događaj dogodio na području lovišta tuženika, te da nije dokazao da bi divljač, ako je o divljači uopće riječ, potekla iz lovišta tuženika, jer da nisu dostavljene karte lovišta /izvod iz evidencije lovoovlaštenika, a koje evidencije da se isključivo vode u Ministarstvu poljoprivrede RH - Središnja lovna evidencija. Tuženik da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i iz razloga jer da nikakva divljač po predmetnom štetnom događaju nije pronađena, i to kako po djelatnicima MUP-a koji su obavili očevid tako niti naknadno po članovim tuženika. Uz to tužitelj da ničim nije dokazao da bi divljač, ako je o divljači uopće riječ, potekla iz lovišta tuženika. Da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, da je potrebno dokazati da ja šteta nastala naletom automobila na divljač. U konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, da je uređena odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20) ...Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći nač in: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova... S tim u vezi, tuženik ističe da se na dan nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa da posljedično ni u kojem slučaju nema ni odgovornosti tuženika/lovoovlaštenika za nastalu štetu, a da tužitelj nije dokazao odnosno predložio dokaze na okolnost utvrđivanja pravno relevantne činjenice, odnosno je li u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika provođen lov tj. da je do štete došlo zbog provođenja lova. Zakon o lovstvu da je lex specialis, te da njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Tuženik je istaknuo kako je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te da je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Divljač da nije i ne može biti opasna stvar, a kada bi i bila, a da nije, da bi se u konkretnom slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. O takvim situacijama sudska praksa da je već zauzela stajalište te da se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti - po principu krivnje. Odgovornosti da se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete da spadaju na teret onoga kome su se dogodile. „Slučaj je prema tome takav događaj koji se štetniku ne može pripisati u krivnju" — VsHGž- 2879/76 od 10.08.1977.godine. Na temelju navedenog, ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada da se odgovornost za štetu ne može pripisati tuženiku već da ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus. Tuženik je istaknuo kako je provodio sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa da tako tuženik npr. uz cestu nema pojilišta, hranilišta, te da je broj divljači u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. Uz to, tužitelj da u tužbi ne označuje u čemu se konkretno sastoji ni eventualni propust tuženika , te smatra kako tužitelj nije bio u obvezi naknaditi štetu svom osiguraniku, a prema Uvjetima za osiguranje automobilskog kaska, budući da in concreto nije na nedvojbeni način utvrđeno da je šteta nastala naletom na divljač. Obzirom na sve izneseno, tuženik predlaže da sud tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 3-41 spisa), izvod iz registra udruga za tuženika (str. 46a – 46c spisa), dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (str. 53-55 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 16. studenog 2023. (str. 65 spisa), dokumentaciju PP Labin (str. 76-85 spisa), te dokumentaciju priloženu uz zapisnik sa ročišta održanog kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu 19. veljače 2024. (str. 90-95 spisa).

4. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divljač koja je izletjela na cestu.

5. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema tuženiku kao osobi koja gospodari lovištem, na čijem je području bila divljač, koja je naletjela na vozilo tužiteljevog osiguranika.

6. Tužba je u ovom predmetu podnesena 11. rujna 2023. te je na taj dan bio na snazi Zakon o lovstvu (Narodne novine broj 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje: Zakon o lovstvu) koji se primjenjuje u ovom postupku. Stvarna nadležnost ovoga suda proizlazi na temelju čl. 34. b točka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP), budući da se ovdje radi o sporu između pravnih osoba, dok mjesna nadležnost suda proizlazi iz okolnosti da se lovište, u kojem je po navodu tužbe, došlo do nastanka štete i kojim upravlja tuženik, nalazi na području nadležnosti ovoga suda (čl. 46. st. 1. i čl. 52. st. 1. ZPP-a).

7. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija, odgovornost tuženika za štetu, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva tužitelja.

8. Iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijska postaje Labin, Klasa: 211-08/22-3/12620, Ur.broj: 511-08-25-22-2 od 13. siječnja 2023., proizlazi da se 30. prosinca 2023. u 20:20 sati, na cesti L50118 Floričići- Švići-Jakomići-Oršanići (L50086), općina Pićan dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao PU, upravljajući osobnim vozilom marke VOLKSWAGEN PASSAT, reg. oznake [registarska oznaka], proizvedenog 2015., na način da se PU Vretenar kretao kolnikom lokalne ceste Zajci – Švići iz smjera Zajci u smjeru Švići; te je dolaskom u neposrednu blizina mosta tzv. naziva "Cinzebski most", po izlasku iz oštrog desnog zavoja, iznenada ne kolnik sa vozačeve lijeve strane gledano u smjeru kretanja izletjela divljač (zec), koji da je udario u prednji lijevi dio branika vozila te otrčao sa kolnika u nepoznatom smjeru. U nezgodi nije bilo ozlijeđenih osoba. Mjesto događaja je skicirano i fotografirano, vozač je alkotestiran, te je utvrđena koncentracija alkohola 0,00 g/kg. Isto je utvrđeno i iz Zapisnika o očevidu Klasa:211-08/22-3/12620, Ur.broj: 511-08-25-22-1, od 13. siječnja 2023.

9. Na temelju čl. 80. stavka 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: a) vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili b) lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

10. Tužitelj je, da bi uspio u sporu, bio dužan dokazati, da je šteta na vozilu njegovog osiguranika nastala na području lovišta tuženika. U prilog svojih tvrdnji, kraj činjenice da je tuženik osporio pasivnu legitimaciju, odnosno da je šteta na vozilu osiguranika tužitelja nastala od divljači kao i da se štetni događaj dogodio na području kojim gospodari tuženik, trebao dostaviti dokaze kojima to dokazuje. Tužitelj, međutim, u spis nije dostavio kartu lovišta, niti je predložio vještačenje po vještaku mjernične struke radi utvrđenja je li se štetni događaj dogodio unutar lovišta kojim gospodari tuženik.

11. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Valja naglasiti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti (VPS je 90,00 eur) u kojem su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica (čl. 461.a ZPP-a).

13. Radi navedenog, sud je ocijenio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim, jer divljač po predmetnom štetnom događaju nije pronađena, i jer tužitelj nije priložio, niti predložio dokaze na okolnost da se štetni događaj dogodio na području kojim gospodari tuženik.

14. S obzirom na to da je prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenjen osnovanim sud nije prihvatio i provodio druge dokaze predložene po strankama izuzev čitanja dokumentacije priložene spisu.

15. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a. Tužitelj koji je u cijelosti izgubio parnicu dužan je tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka.

16. Tuženiku je u priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR s PDV-om, koji se odnosi na troškove sastava odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 EUR + PDV, pristup na ročište od 19. veljače 2024. koje je održano kod Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, te pristup na ročište od 22. travnja 2026. u iznosu od po 50,00 EUR + PDV, na temelju Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023, 107/2025).

17. Na temelju svega izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Pazinu 21. svibnja 2026.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. tuženika.