Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Prekršajni odjel
Zrinsko-Frankopanska 9
Poslovni broj: Pp-496/2025-9
U I M E RE P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Maji Moharić, uz sudjelovanje zapisničarke Elene Štrok, protiv okrivljenika OS, zastupanom po branitelju ZOU Damir Barišić – Vedran Barišić iz Koprivnice, zbog prekršaja iz čl.163 st.1 i st.8, čl.238 st.1 i st.7 i čl.216 st.1 i st.3 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14 i 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog tužitelja RH, MUP, Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin pod brojem klasa: 211-07/24-1/15357 ur. broj: 511-14-09-24-1 od 09.10.2024., u smislu čl.183 Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), nakon provedene glavne i javne rasprave održane 19. svibnja 2026., dana 21. svibnja 2026. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
okrivljenik: OS, sin O i L, rođen **.**.2002. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], po narodnosti Z, državljanin RH, adresa prebivališta [adresa], OŠ, nezaposlen, nema primanja, uzdržavaju ga roditelji, u izvanbračnoj zajednici, otac jednog djeteta, prekršajno kažnjavan, ne vodi se drugi postupak protiv njega po vlastitom kazivanju
k r i v j e
I. što je dana 09. listopada 2024. u 11,06 sati u Ludbregu, Koprivnička ulica 36, kao vozač vozila M1 marke AUDI reg. oznake [registarska oznaka], upravljao osobnim automobilom:
1. a da nije bio vezan sigurnosnim pojasom,
2. kod sebe nije imao važeću prometnu dozvolu,
3. prije stjecanja prava na upravljanje,
4. te je upravljao s vozilom kojem je isteklo važenje prometne dozvole s danom 05.09.2024. godine.
II. Okrivljenik je time počinio prekršaje i to pod:
1. iz čl.163 st.1 Zakona o sigurnosti prometan na cestama (NN br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14 i 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), kažnjiv po čl.163 st.8 istog Zakona,
2. i 4. iz čl.238 st.1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14 i 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), kažnjiv po čl.238 st.7 istog Zakona,
3. iz čl. 216 st.1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama(NN br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14 i 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), kažnjiv po čl.216 st.3 istog Zakona,
te mu se temeljem istih propisa, primjenom čl.39 st.1 Prekršajnog zakona
u t v r đ u j e
novčana kazna i to za prekršaj pod:
1. u iznosu od 30,00 (trideset) eura,
2. i 4. u iznosu od 150,00 (sto pedeset) eura,
3. u iznosu od 600,00 (šesto) eura,
te mu se temeljem čl.39 st.1 t.2 Prekršajnog zakona
i z r i č e
III. ukupna NOVČANA KAZNA u iznosu od 780,00 (sedamsto osamdeset) eura.
Okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu temeljem čl.33 st.10 Prekršajnog zakona, u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude, u protivnom okrivljeniku će se novčana kazna naplatiti prisilno, shodno čl.152 Prekršajnog zakona.
Temeljem čl.152 st.3 Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
IV. Temeljem čl.139 st.6 Prekršajnog zakona, okrivljenik se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova ovog prekršajnog postupka iz čl.138 st.2 t.1 do t.4 Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Tužitelj RH, MUP, Policijska uprava varaždinska, Postaja prometne policije Varaždin pod brojem klasa: 211-07/24-1/15357 ur. broj: 511-14-09-24-1 od 09.10.2024., podnijela je prekršajni nalog protiv okrivljenika OS, na koji je okrivljenik putem branitelja pravovremeno podnio prigovor, zbog čega je isti stavljen izvan snage i proveden je postupak.
2. Predsjednik Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je rješenjem broj: Su-251/2025-2 od 18. veljače 2025., odredio Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u predmetima prekršaja Općinskog suda u Varaždinu, Prekršajnog odjela
3. Okrivljenik je u obrani priznao da predmetne zgode za vozilo kojim je upravljao nije bilo tehnički pregledano, ali je plaćeno osiguranje, no nije produženo važenje prometne dozvole, iako je predmetnog dana planirao sve to obaviti, a imao je prometnu dozvolu. Priznao je da nije bio vezan sigurnosnim pojasom, ali mu je vozačka dozvola zbog bodova ukinuta, rekao bi u 3. mjesecu 2025. tako da je u vrijeme prekršaja imao važeću vozačku dozvolu, ali je nije imao kod sebe, ali je imao položen vozački ispit i važeću vozačku dozvolu. Vozačku zapravo nije mogao podići, jer je imao neplaćene novčane kazne. Posebno je istakao da vozilo nije bilo njegovo, već je isto posudio od brata. Nezaposlen je, u izvanbračnoj zajednici, otac je jednog djeteta, uzdržavaju ih roditelji.
4. U postupku je saslušana svjedokinja LS, provedeno je suočenje okrivljenika i svjedokinje, pročitan je prigovor okrivljenika od 17.10.2024., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01370131, te izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 19.05.2026., iz kojeg je vidljivo da je okrivljenik kažnjavan. Sud je odlučio da neće provesti saslušanje svjedoka OSD, policijskog službenika, smatrajući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno temeljem provedenih dokaza.
5. Svjedokinja LS, policijska službenica navela je da je predmetne zgode u kontroli prometa koju je vršila s OSD iz PU varaždinske primijetila vozilo marke Audi kojim je upravljao okrivljenik, kod kojeg su po zaustavljanju utvrdili uvidom u evidencije da je s vozilom upravljao prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilima, u vrijeme kada mu je isteklo važenje prometne dozvole, nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a nije se mogla izjasniti da li kod sebe prometnu dozvolu, jer je tu kontrolu vršio kolega OSD. Uvidom u evidencije MUP-a RH utvrdila je da je da okrivljenik nikada nije podigao vozačku dozvolu i zbog prikupljenih kaznenih bodova. Istakla je da se vozačka dozvola poništava ukoliko je osoba ne podigne u roku par mjeseci, tako da se okrivljenik u evidencijama vodi kao osoba koja nema vozačku dozvolu. Okrivljenik je tri puta skupio negativne bodove za ukidanje vozačke, istu nikada nije podigao o čemu je u spis priložila fotopreslik izvatka iz evidencija vozačkih dozvola, uvidom u koji je utvrđeno iz kojih je vidljivo da okrivljenik nema ishođenu vozačku dozvolu.
5.1. Prilikom suočenje s okrivljenikom svjedokinja LS je istakla da nisu točni navodi okrivljenika da bi predmetne zgode imao vozačku dozvolu, jer istu nikada nije ishodio što je utvrđeno iz službenih evidencija. Okrivljenik je ostao kod navoda da vozačku dozvolu nije mogao podignuti zbog neplaćenih kazni, a svjedokinja je navela da se vozačka dozvola može podići samo podnošenjem zahtjeva za njeno podizanje, a u evidencijama nema evidentiranog zahtjeva okrivljenika. Posebno je okrivljenik istakao da je on položio vozački ispit u Autoškoli Centar koju je sada preuzela autoškola Zebra. Posebno je svjedokinja istakla da se pravo na samostalno upravljanje vozilom, sukladno odredbi čl.216 Zakona o sigurnosti prometan na cestama dokazuje vozačkom dozvolom ili podnijetim zahtjevom za izdavanje, a potvrda temeljem zahtjeva vrijedi 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, dok kod okrivljenika u evidencijama nema podnijetog zahtjev za izdavanje vozačke dozvole, tako da se on temeljem navedene odredbe čl.216 st.2 ZSPC-a smatra osobom koja nije ostvarila pravo na samostalno upravljanje motornim vozilima, a osoba koja ne podigne vozačku dozvolu više nema pravu na istu. Posebno je okrivljenik naveo da nikada nije primio rješenje o ukidanju vozačke dozvole. Oboje su ostali kod svojih iskaza i protivili se suprotnim navodima.
6. Nakon provedenog postupka, temeljem obrane okrivljenika, saslušanja svjedokinje LS, njenog suočenja s okrivljenikom, te u postupku pročitane dokumentacije, Sud je našao dokazanim da je okrivljenik počinio terećena djela, a kako je istima ostvario obilježja terećenih prekršaja, proglasio ga je krivim i kaznio.
7. Naime, okrivljenik je priznao da je počinio prekršaj pod I.1. i 4. izreke presude, a glede prekršaja pod I.2. izreke presude, okrivljenik je priznao da je predmetne zgode upravljao motornim vozilom kojem je isteklo važenje prometne dozvole, dakle priznao je počinjenje prekršaja iz čl.238 st.1 i st.7 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kako to djelo nužno, kao prateće djelo, u sebi sadrži i prekršaj iz čl.242 st.3 i st.5 istog Zakona (vozač koji nema kod sebe važeću prometnu dozvolu za vozilo kojim upravlja), to je Sud primijenio načelo konsumpcije, pri čemu teži prekršaj iz čl. 238. st. 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u sebi konzumira blaži prekršaj iz čl.242 st.3 i st.5. istoga Zakona. Naime, radnja okrivljenika činjenično opisana u toč. I.2. izreke presude ne može predstavljati samostalan prekršaj budući je okrivljenik proglašen krivim da je upravljao motornim vozilom kojem je isteklo važenje prometne dozvole, a upravljanje takvim vozilom nužno u sebi sadrži i neposjedovanje važeće prometne dozvole za to vozilo. Životno je logično da osoba koja upravlja motornim vozilom kojem je isteklo važenje prometne dozvole ne može kod sebe imati važeću prometnu dozvolu za vozilo kojim upravlja. U navedenoj procesnoj situaciji ocjenjuje se konkretna situacija u vrijednosnom smislu, tj. stvarno značenje i smisao ostvarenih prekršaja. Prekršaj iz čl.238 st.1 i st.7 Zakona o sigurnosti prometa na cestama isključuje prekršaj iz čl. 242. st. 3. i 5. istog Zakona, jer je njime u cijelosti iscrpljeno nepravo pa je u konkretnom slučaju primijenjeno načelo konsumpcije, pri čemu je teži prekršaj iz čl.238 st.1 i st.7 Zakona o sigurnosti prometa u sebi konzumirao blaži prekršaj, budući da se radi o prividnom stjecaju prekršaja, te je Sud okrivljenika proglasio krivim i kaznio samo za prekršaj iz čl.238 st.1 i st.7 Zakona o sigurnosti prometa. Glede prekršaja pod 3. izreke presude, Sud nije povjerovao navodima okrivljenika da mu je ukinuta vozačka dozvola već je u tom dijelu u cijelosti prihvatio navode svjedokinje LS, jer se o činjenicama izjasnila decidirano djelovala je iskreno, uvjerljivo i objektivno, a svoje je navode dokumentirala dok okrivljenik nije dokazao navode obrane da je položio vozački ispit te ishodio vozačku dozvolu. Slijedom iznijetog, Sud nije povjerovao navodima obrane okrivljenika, koji se odnose na prekršaj pod I.3. izreke presude, već je obranu okrivljenika glede tog prekršaja ocijenio neuvjerljivom, usmjerenom izbjegavanju prekršajne odgovornosti.
8. Slijedom navedenog, u postupku je temeljem obrane okrivljenika utvrđena točnost činjeničnih navoda predmetnog optužnog prijedloga, te je zaključeno da je okrivljenik na način opisan u izreci ove presude pod I.1. povrijedio je materijalnu odredbu 163 st.1 cit. Zakona, koja određuje da su vozač i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužni koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa, na način opisan pod 2. i 4. izreke presude povrijedio je materijalnu odredbu iz čl.238 st.1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja određuje da motorna i priključna vozila smiju sudjelovati u prometu na cesti ako su registrirana i ako imaju važeću prometnu dozvolu, dok je na način opisan pod 3. izreke presude, povrijedio materijalnu odredbu čl.216 st.1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja određuje da se pravo na samostalno upravljanje vozilom stječe nakon udovoljavanja uvjeta propisanim zakonom te je na taj način ostvario obilježja terećenih prekršaja.
9. Prilikom odlučivanja o kazni, okrivljeniku su uzete u obzir težine prekršaja, kao olakotne okolnosti priznanje prekršaja pod I. 1., 2. i 4. izreke, slabo imovno stanje, jer je nezaposlen kao i njegova izvanbračna supruga, uzdržavaju ih roditelji, otac je jednog djeteta dok je kao otegotna okolnost cijenjena ranija kažnjavanost za prometne prekršaje, utvrđena uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 20.03.2025., zbog čega je Sud okrivljeniku ublažio minimalno propisane novčane kazne za terećene prekršaje, smatrajući da se može očekivati da okrivljenik ubuduće neće činiti ovakve ili slične prekršaje.
10. Temeljem čl.139 st.6, u svezi čl.138 st.3 Prekršajnog zakona, okrivljenik se oslobađa plaćanja troškova ovog prekršajnog postupka, budući je nezaposlen, lošeg imovnog stanja, zbog čega Sud smatra da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
U Čakovcu, 21. svibnja 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Elena Štrok
Maja Moharić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Temeljem čl.194 st.2 Prekršajnog zakona protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, u roku od 8 (osam) dana, nakon primitka presude, žalba se podnosi pismeno u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog suda.
Dostavna naredba:
1. Okrivljeniku,
2. Branitelju,
3. Tužitelju,
4. Za spis,
5. Za izvršenje.
