REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1999/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Aleksandri Gumzej, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Teodore Gregurić Šoštarić, u pravnoj stvari tužitelja STIMOR d.o.o., OIB: 77159431991, Umag, Žrtava fašizma 3c, zastupan po punomoćniku Ivanu Županu, odvjetniku u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 89,25 EUR, 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 89,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 22. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabi lnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamatama na iznos od 89,25 EUR po stopi koja prelazi stopu određenu u točki I. izreke presude, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 21. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 13,27 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10. travnja 2025., a koja je zaprimljena na ovome sudu 9. rujna 2025., navodi da je 2. listopada 2024. nastala šteta na vozilu Škoda Octavia, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika KČ koji je kod tuženika imao ugovorenu policu kasko osiguranja. Nadalje, da je oštećenik prijavio štetni događaj te da su djelatnici tuženika 7. listopada 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, nakon čega da je tuženik utvrdio da je zahtjev osnovan te je tužitelju poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela, ali da je time samo djelomično podmiren iznos predmetne štete. Naime, navodi da je oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) koji je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Ističe da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i da ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, a da su o navedenom jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja te Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Nadalje, da je oštećenik za svoj popravak odabrao tužitelja koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi i koji je vozilo preuzeo i izvršio popravak te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 237-P1-1 u ukupnom iznosu od 378,68 EUR (PDV uključen), a koji iznos je tuženik dužan podmiriti kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Međutim, tuženik da je predmetni račun ovjerio odnosno likvidirao na iznos od 289,43 EUR, dok razliku od 89,25 EUR nije platio navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju oni priznaju. Tužitelj ističe da osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim“ cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata, a što da je protivno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja budući da svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Nadalje, da na izvidu štete nije napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, a da je tužitelj likvidirao svoj rad na 45,00 EUR/ sat plus PDV u ovoj šteti, čime da se dokazuje da tuženik priznaje cijene proizvoljno iako da svaki gospodarski subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi. Nadalje, da tuženik umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost, a da je takvo postupanje zabranjeno što potvrđuju sudska praksa i stavovi nadležnih državnih agencija. S obzirom na sve navedeno, da su ustupitelj/ oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili 11. veljače 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 89,25 EUR na primatelja tj. tužitelja te o tome obavijestili tuženika. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 89,25 EUR i trošak parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama.

2. Tuženiku je predmetna tužba s prilozima dostavljena 12. rujna 2025. u elektroničkom obliku sukladno odredbi članka 133. stavka 5. u vezi s člankom 143.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te je tuženik pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave tužbe podnese odgovor na tužbu te da iznese sve bitne činjenice i predloži sve dokaze kojima pobija navoda i dokaze protivnika, uz upozorenje na posljedice propuštanja. Međutim, tuženik nije podnio odgovor na tužbu.

3. Sud je izvršio uvid i pročitao sljedeće isprave: račun broj: 237-P1-1 od 8. studenog 2024. (list 10 spisa), zapisnik o izvidu štete na vozilu (list 12 spisa), dopis Croatia osiguranja d.d. o isplati osigurnine u iznosu od 289,43 EUR od 20. studenog 2024. (list 14 spisa), nalog za isplatu u iznosu od 289,43 EUR od 21. studenog 2024. (list 16 spisa), izjavu (punomoć) osiguranika/ oštećenika za isplatom serviseru (list 18 spisa), e-mail komunikaciju stranaka (listovi 20 i 30 spisa), cjenik tužitelja od 1. kolovoza 2024. (list 22 spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. veljače 2025. (listovi 24 i 26 spisa), notifikaciju o ustupu tražbine radi ispunjenja od 11. veljače 2025. (list 28 spisa) i sudsku praksu (listovi 32-71 spisa).

4. Odredbom čl. 331.b st. 1. ZPP određeno je da će se, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe): 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni; 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi; 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu.

5. Iz povratnice (list 77 spisa) proizlazi da je tuženik primio predmetnu tužbu s prilozima i poziv za davanje odgovora na tužbu 12. rujna 2025., a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je imala opravdane razloge za propuštanje podnošenja odgovora na tužbu.

6. Primjenom mjerodavnog materijalnog prava na nesporno činjenično stanje sud je zaključio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te da ne postoji protivnost tih činjenica s općepoznatim činjenicama niti s dokazima koje je sam tužitelj podnio.

7. Stoga je valjalo, s obzirom da osnovanost glavnog tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP-a u ovoj pravnoj stvari donijeti presudu zbog ogluhe te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

8.1. Zatezne kamate obračunavaju se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz ugovornih odnosa koji nisu trgovački, budući da tražbina koja je ustupljena tužitelju proizlazi iz ugovora o osiguranju vozila sklopljenog između fizičke osobe koja nije trgovac (nema naznake u spisu da se radi o nositelju registrirane djelatnosti) i pravne osobe trgovca, u okviru predmeta poslovanja te pravne osobe, koji ugovor, u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO -a, nije trgovački ugovor.

8.2. Stoga je u tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamatama na iznos od 89,25 EUR po stopi koja prelazi stopu određenu u točki I. izreke presude valjalo odbiti kao neosnovan te je odlučeno kao u točki II. izreke.

9. Odluku o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023. i 107/2025., dalje u tekstu: Tarifa) i zahtjeva tuženika (list 7 spisa), a visina sudskih pristojbi na temelju Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/2023., dalje u tekstu: TSP).

10. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka te je tužitelju sukladno citiranim zakonskim odredbama dosuđena naknada troškova parničnog postupka prema vrijednosti spora, odnosno priznata mu je jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u vrijednosti od 50 bodova (Tbr. 7./9. Tarife), a što sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 100,00 EUR. Navedeni iznos valjalo je, sukladno traženju tužitelja, uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife), stoga je tužitelju na ime troškova zastupanja priznato ukupno 125,00 EUR.

11. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR na temelju odredbe članka 4. stavka 1. u vezi s člankom 7. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018. i 51/2023., dalje: ZSP), a sve u vezi s Tar.br.1. TSP, kao i trošak pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR u skladu s čl. 4. st. 4. ZSP i Tbr. 2.2. TSP, jer je tužitelj obveznik plaćanja te pristojbe kao stranka koja je uspjela sa zahtjevom u sporu. Slijedom navedenoga, sud je tužitelju dosudio trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 138,27 EUR.

12. Na tako utvrđen iznos troška postupka tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje se obračunavaju počevši od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a za ostale odnose, a u skladu s odredbom 151. stavkom 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

13. S druge strane, tužitelj je odbijen u odnosi na dio zahtjeva za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 13,27 EUR, a koji se odnosi na razliku od priznatog iznosa od 6,64 EUR po osnovi sudske pristojbe za tužbu do zatraženog iznosa od 13,27 EUR budući da je iz dokaza o uplati na listu 72 spisa razvidno da je na temelju odredbe članka 4. stavka 1. u vezi s člankom 7. stavkom 1. ZSP-a tužitelj platio polovicu propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Isto tako, budući da se kod odnošenja presude zbog ogluhe plaća polovica pristojbe propisane Tar.br.1. OT, to je tužiteljev zahtjev i u tom dijelu odbijen za razliku od priznatog iznosa od 6,64 EUR po osnovi sudske pristojbe na presudu do zatraženog iznosa od 13,27 EUR. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.

U Zagrebu 21. svibnja 2026.

Sudac:

Aleksandra Gumzej

Nacrt odluke izradila:

Teodora Gregurić Šoštarić, viša sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Presuda zbog ogluhe može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. i 2. ZPP)