Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-451/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja ČČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Ana Glowatzky Sesar, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35a, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka iz Zagreba, Ulica Metela Ožegovića 16, OIB:28454963989, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Večernji list d.o.o. Zagreb, Oreškovićeva 3d, OIB: 92276133102, koju zastupaju opunomoćenici CČ i MČ iz Odvjetničkog društva Ladan i Krmpotić d.o.o. Zagreb, Metalčeva ulica 5, radi prava na zaštitu osobnih podataka, nakon usmene i javne rasprave, 21. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske KLASA:UP/I-009-01/24-03/34, URBROJ:567- 04-02/02-24-1 od 15. studenog 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.
III Nalaže se tužitelju da naknadi trošak upravnog spora zainteresiranoj osobi u iznosu od 1.250,00 EUR-a u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske KLASA:UP/I-009-01/24-03/34, URBROJ:567-04-02/02-24-1 od 15. studenog 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka osporava zakonitost tuženikove odluke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Ističe da su na internetskim stranicama 20 novinskih portala, kao i na platformi Youtube, objavljeni članci/video uradci u kojima su izneseni navodi koji nisu objavljeni u skladu s Općom uredbom o zaštiti osobnih podataka. Navodi da se radi o 45 linkova putem kojih se može pristupiti objavama o tužitelju, a koje objave sadrže podatke koje nisu od javnog interesa, budući da je riječ o informacijama u pogledu kojih ne prevladava javni interes nad zaštitom privatnosti svake fizičke osobe. Tvrdi da se dostupne objave na internetu odnose na tužiteljev privatni automobil marke „Tesla“ i na primanja tužitelja kao tadašnjeg člana uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o. Ističe da tužitelj nije obnašao nikakvu funkciju koja ga čini javnom osobom i čiji osobni podaci i privatni život imaju temelja biti dostupni javnosti, a posebno ne sada kada isti nema nikakvu funkciju u javnom životu niti od 01. travnja 2023. obnaša bilo kakvu javnu funkciju u društvenom ili političkom životu. U odnosu na njegovu poziciju kao člana uprave ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o., navodi da je bio član uprave od 3. rujna 2021. godine do 31. ožujka 2023. Uz sve to, tužitelj navodi da nikada nije bio član niti jedne političke stranke, a svi poslovi koje je obavljao obuhvaćaju poslove i radna mjesta koji su usko vezani uz završeno školovanje tužitelja (23. svibnja1997. godine diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu). Ukazuje da budući da tužitelj nije javna osoba, niti član bilo koje političke stranke, dok su sporne objave vršene za vrijeme dok je obnašao funkciju člana uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o., ali u odnosu na njegove osobne podatke koji se odnose na njegov privatni automobil marke „Tesla“, kao i na isticanje primanja tužitelja kao člana uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o., ne opravdavaju javni interes i ne predstavljaju podatke koji su uopće relevantni ili nužni za bilo kakvo postizanje zakonom utvrđene svrhe, te da navedene objave koje osim što su neistinite, ne služe i nije potrebno da budu transparentne široj javnosti, osim što štete ugledu tužitelja, slijedom čega smatra da je ostvaren uvjet za uklanjanje navedenih članaka u smislu čl. 17 Uredbe, te da je ispunjen uvjet prava na zaborav. Ističe da objavljene informacije koje sadrže osobne podatke u spornim (predmetnim člancima) nanose štetu tužitelju, te se istim podacima vrijeđa pravo osobnosti tužitelja, posebice iz razloga što navedeni podaci nisu točni i za njih ne postoji javni interes. Navodi da je tužitelj u vrijeme kada se obratio tuženiku zahtjevom od 22. travnja 2024. radi brisanja spornih članaka, bio privatna osoba, nije obavljao nikakvu javnu funkciju i više od godinu dana u nemogućnosti pronalaska zaposlenja unatoč svojoj stručnosti, sposobnosti i kvalifikacijama. S obzirom na protek vremena, pa čak i da su navedene informacije bile točne u vrijeme objave članaka, smatra da su iste u današnje vrijeme postale nesvrhovite i nepotrebne. Poziva se na odluku Europskog suda za ljudska prava, broj zahtjeva 11058/24 od 12. ožujka 2026., koja se odnosi na izrečenu kaznu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa od 09. rujna 2022., kojom odlukom je utvrđeno da su povrijeđena prava tužitelja, te da ista nije na zakonu utemeljena.
2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i usvoji zahtjev tužitelja za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Tuženik osobito navodi kako tužitelj ni na koji način nije osporavao točnost osobnih podataka koje su mediji objavili u spornim člancima, iz kojeg nedvojbeno proizlazi kako su informacije koje su mediji objavili odnosno njihovi osobni podaci točni, a sve uzimajući u obzir članak 5. 1. d) OUZP-a. Tuženik naglašava da predmetna odluka Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP) na koju se tužitelj poziva nije pravno odlučna za rješavanje ovog upravnog spora, budući da je iz samog obrazloženja navedene odluke razvidno da se ista odnosi isključivo na povredu prava na pošteno suđenje iz članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, (dalje u tekstu: Konvencija) i to s aspekta načela jednakosti oružja u postupku pred Visokim up ravnim sudom Republike Hrvatske, te da iz obrazloženja odluke jasno proizlazi da sud nije ulazio u meritornu ocjenu činjeničnih i pravnih pitanja koja su bila predmet domaćih postupaka, niti je ocjenjivao zakonitost odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, kao ni istinitost činjenica koje su bile predmet javnog izvještavanja. Naprotiv, navodi da je postupak pred ESLJP okončan prihvaćanjem jednostrane izjave tužene države i brisanjem predmeta s liste u skladu s člankom 37. stavkom 1. točkom (c) Konvencije .
3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti pozivajući se na razloge iz osporavanog rješenja. Smatra kako je tužitelj odabrao pogrešan pravni put povodom svojeg nezadovoljstva objavom informacije o njegovoj plaći i korištenju automobila za potrebe posla, pri čemu skreće pažnju na to da Zakon o medijima propisuje i regulira pravne odnose i postupke vezane uz objavu informacija u medijima. Drugim riječima, da osoba koja smatra da su joj povrijeđena neka prava činjenicom objave određene informacije u medijima, a prema navodima tužbe upravo to je predmet ovog postupka, ima na dispoziciji brojne pravne radnje i mogućnosti prema glavnom uredniku i/ili nakladniku medija, koje institute normira Zakon o medijima. S obzirom na to smatra da je tužitelj trebao postupati u skladu s odredbama Zakona o medijima te svoja prava probati u konačnici ostvarivati pred nadležnim općinskim sudom a ne putem Agencije za zaštitu osobnih podataka i upravnim sudom. Ističe da su podaci o imenu i prezimenu, društvu u kojem je zaposlen, funkciji koju obnaša, plaći, naknadi na plaću i svi ostali osobni podaci koji se navode u predmetnim člancima pribavljeni iz javno dostupnih izvora, budući su isti bili predmetom postupanja Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa te ih je i sam Zagrebački holding objavio (podatak o plaći i naknadi na plaću). Štoviše, s obzirom na to da je tužitelju Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa utvrdilo nepravilnosti u obnašanju funkcije te je istome izreklo i kaznu, smatra da je jasno da se u navedenom slučaju radilo o informacijama od velikog interesa javnosti, koju je trebalo upoznati s navedenim neprimjerenim postupanjima osobe koja obnaša javnu funkciju . Navodi da je Ustavom i Zakonom o medijima te Zakonom o elektroničkim medijima nakladniku medija, zainteresiranoj osobi dopušteno, omogućeno i zajamčeno pravo da slobodno izvještava o navedenim informacijama koje su tužitelju sporne.
4.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
6. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika, u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.
7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.
8. Uvidom u osporavano rješenje od 15. studenog 2024. utvrđeno je da je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka , s obrazloženjem da je u ovoj upravnoj stvari utvrđeno kako nije došlo do povrede prava tužitelja, a sve u skladu s člankom 5. i 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, da je opseg osobnih podataka podnositelja zahtjeva, a koji je predmetna publikacija objavila primjeren, relevantnan i ograničen, odnosno nužan u odnosu na svrhe koje se osobni podaci obrađeni/objavljeni (članak 5. stavak 3. Opće uredbe o zaštiti podataka). Nadalje, tuženik je utvrdilo da su argumenti tužitelja neutemeljeni, odnosno da je u primjeni članak 7. Zakona o medijima. U konkretnom slučaju, tuženik je utvrdio da su mediji tijekom 2022. godine objavili informacije koje se, između ostalog, odnose i na osobne podatke tužitelja, a koji je u to vrijeme bio član uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o. (03.rujna 2021.-31. ožujka 2023.), budući da je tužitelj u određenom razdoblju obavljao javnu službu/dužnost (član uprave), iz kojeg proizlazi kako je informiranje javnosti, odnosno javni interes prevladao u odnosu na zaštitu osobnih podataka. Vezano za uklanjanje navedenih članaka, tuženik je utvrdio da i dalje postoji relevantna pravna osnova za obradu istih u smislu članka 6. stavka 1. točke 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, odnosno i dalje preteže interes javnosti što neposredno uključuje i opravdanost dostupnosti njegovih osobnih podataka u predmetnim člancima. Tuženik zaključuje da su u konkretnom slučaju objavljene informacije/osobni podaci i dalje nužni u odnosu na svrhu javne objave od strane medija, te da nije ostvaren uvjet za pravo na uklanjanje navedenih članaka u smislu članka 17. Opće uredbe o zaštiti podataka (pravo na zaborav 9. Člankom 5.1 .b) Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ ( u daljnjem tekstu Opća uredba o zaštiti podataka) Službeni list Europske unije L 119 propisano je kako osobni podaci moraju biti prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe te se dalje ne smiju obrađivati na način koji nije u skladu s tim svrhama (načelo ograničavanja svrhe).
10. U članku 6.1. Opće uredbe o zaštiti podataka taksativno se navode moguće pravne osnove/uvjeti zakonite obrade osobnih podataka. Tako je navedenim člankom propisano da je obrada osobnih podataka zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha, obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade, obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.
11. Odredbom članka 17. stavka 1. točke a) Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da ispitanik ima pravo od voditelja obrade ishoditi brisanje osobnih podataka koji se na njega odnose bez nepotrebnog odgađanja te voditelj obrade ima obvezu obrisati osobne podatke bez nepotrebnog odgađanja ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta: osobni podaci više nisu nužni u odnosu na svrhe za koje su prikupljeni ili na drugi način obrađeni.
12. Stavkom 3. točkom 1. navedenog članka propisano je da se stavci 1. i 2. ne primjenjuju se u mjeri u kojoj je obrada nužna radi ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i informiranja;
13. U konkretnom slučaju u primjeni je Zakon o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/15, 81/13 i 114/22) kao poseban zakon, kojim se između ostalog, uređuju pretpostavke za ostvarivanje načela slobode medija, prava novinara i drugih sudionika u javnom informiranju na slobodu izvješćivanja i dostupnost javnim informacijama, prava i obveze nakladnika, ostvarivanje prava na ispravak i odgovor.
14. U članku 3. citiranog Zakona navedeno je da se jamči sloboda izražavanja i sloboda medija, koja između ostalog obuhvaća, slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti, dostupnost javnim informacijama te uvažavanje zaštite ljudske osobnosti, privatnosti i dostojanstva.
15. Također, Zakonom o medijima u članku 7. stavku 1. je propisano kako svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti. U članku 7. stavku 2. Zakona o medijima propisano je da osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja. Osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani (članak 7. stavak 3. Zakona o medijima).
16. Nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju (članak 8. Zakona o medijima).
17. Iz podataka u spisu proizlazi da je zainteresirana osoba dana 03. kolovoza 2022. i 09. rujna 2022. godine objavila novinarske članke pod nazivom „Uz bruto plaću od 32.400 kuna mjesečno, koristi i službeni automobil“, „Član Uprave Holdinga kažnjen s 8000 kuna zbog zabranjene naknade za Č“ i „ČLAN UPRAVE ZAGREBAČKOG HOLDINGA, Povjerenstvo kaznilo Sesara s 8000 kuna zbog nedozvoljene naknade za Č“, a koji su javno dostupni putem poveznica. Nadalje, u tijeku postupka utvrđeno je da su objavljeni osobni podaci podnositelja zahtjeva u sljedećem opsegu: ime i prezime, naziv tvrtke u kojoj je zaposlen, funkcija koju obnaša, podatak o primanjima
- bruto plaća, marka osobnog automobila, podatak o mjesečnoj naknadi za korištenje privatnog automobila - bruto iznos te podatak o iznosu kazne koje je naložilo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa.
18. Ocjenjujući zakonitost osporenog akta u navedenome dijelu s aspekta istaknutih navoda tužbe sud ne nalazi povrede zakona na štetu tužitelja.
19. Temeljem sadržaja spisa predmeta i citiranih zakonskih propisa ovaj sud ocjenjuje da je tuženo tijelo pravilno utvrdilo ne postojanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka.
20. Naime, prema mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju Zakon o medijima predstavlja pravnu osnovu za obradu osobnih podataka sukladno članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka. Prema tome, zainteresirana osoba kao medij ima pravo objavljivati informacije koje mogu sadržavati osobne podatke u opsegu koji je relevantan/nužan za postizanje zakonom utvrđene svrhe. Zakon o medijima predstavlja pravnu osnovu za obradu osobnih podataka sukladno članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka. Prema tome, predmetna publikacija kao medij ima pravo objavljivati informacije koje mogu sadržavati osobne podatke u opsegu koji je relevantan/nužan za postizanje zakonom utvrđene svrhe. Budući da je tužitelj u to vrijeme bio član uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o. (03. rujna 2021.-31. ožujka 2023.). isti je u određenom razdoblju obavljao javnu službu/dužnost (član uprave), iz čega proizlazi kako je informiranje javnosti, odnosno javni interes prevladao u odnosu na zaštitu osobnih podataka
21. Vezano za uklanjanje navedenih članaka, ovaj sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio da i dalje postoji relevantna pravna osnova za obradu istih u smislu članka 6. stavka 1. točke 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, odnosno i dalje preteže interes javnosti što neposredno uključuje i opravdanost dostupnosti njegovih osobnih podataka u predmetnim člancima, da su objavljene informacije/osobni podaci i dalje nužni u odnosu na svrhu javne objave od strane medija, te da nije ostvaren uvjet za pravo na uklanjanje navedenih članaka u smislu članka 17. Opće uredbe o zašt iti podataka (pravo na zaborav), a sukladno članku 17. stavku 3. Opće uredbe o zaštiti podataka (izuzetak od primjene prava na zaborav u kojem slučaju je obrada nužna radi ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i informiranja).
22. U odnosu na predmetnu odluku Europskog suda za ljudska prava, broj zahtjeva 11058/24 od 12. ožujka 2026. na koju se tužitelj poziva uvidom u istu utvrđeno je da sud nije ulazio u meritornu ocjenu činjeničnih i pravnih pitanja koja su bila predmet domaćih postupaka, niti je ocjenjivao zakonitost odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, kao ni istinitost činjenica koje su bile predmet javnog izvještavan ja, već se samo radilo o povredi procesnih pravila (Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije dostavio odgovor na tužbu tužitelju na očitovanje).
23. Slijedom svega navedenog sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
24. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.
25. Zainteresiranoj osobi je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46).
U Zagrebu, 21. svibnja 2026.
Sutkinja
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelju putem e komunikacije
2. Agencija za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Metela Ožegovića 16
3. zainteresiranoj osobi putem e komunikacije
4. U spis
