Zakon.hr

Poslovni broj: Us I-2065/2024-22

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja I j.d.o.o. – putnička agencija za trgovinu i turizam, Ston, Branka Angeli Radovani br.5., OIB: 15262852682, zastupan po članu uprave IL, a ovaj po opunomoćeniku Antunu Missoniju, odvjetniku u Dubrovniku, Natka Nodila br.12 A, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Ston, Ston, Trg kralja Tomislava 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Tomislavu Sopjancu, odvjetniku u Dubrovniku, Vukovarska 36, radi ukidanja rješenja o utvrđivanju ispunjavanja minimalnih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2026. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja Borka Bebića, odvjetnika u Splitu i u odsutnosti tuženika i zainteresirane osobe, 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-335-06/24-01/39, Urbroj: 529-06-03-02-02/1-24-2 od 22. svibnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti zainteresiranoj osobi iznos od 1.250,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-335-06/24-01/39, Urbroj: 529-06- 03-02-02/1-24-2 od 22. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more, Klasa: UP/I-335-02/23-02/311, Urbroj: 2117-08/5-24-10 od 5. ožujka 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je ukinuto rješenje Klasa: UP/I-335-02/15-02/256, Urbroj: 2117-03/3-15-2 od 28. listopada 2015. (dalje: rješenje od 28. listopada 2015.) izdano tužitelju za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste zalogajnica, naziva „Gušt“ u [adresa], zbog prestanka ispunjavanja uvjeta propisanog člnakom 24. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21; dalje: Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti).

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga tužitelj u bitnom iznosi obrazloženje osporenog rješenja tuženika, te navodi da protivno razlozima koje tuženik iznosi u obrazloženju pobijanog rješenja tužitelj opetovano ukazuje na sadržaj odredbe čl. 24 st. 1 . toč. 1-5 Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti koja propisuje uvjete koje mora ispunjavati ugostitelj za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, između ostalog st. 1 toč. 2 citirane odredbe propisuje da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom. Nastavno na navedeno tužitelj ističe kako mu je, temeljem rješenja od 28. listopada 2015., utvrđen nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu zalogajnica GUŠT u [adresa] ( dosadašnjeg naziva MALA VODA), a kao dokaz prava korištenja poslovnog prostora nadležno upravno tijelo je prihvatilo Ugovor o korištenju objekta, kojeg su sklopili FL, kao zakupodavatelj i TADEJ j.d.o.o, kao zakupoprimatelj dana 20. listopada 2015., a iz čega proizlazi kako tužitelj uredno ispunjava propisani minimalni uvjet za vrstu obavljanja ugostiteljske djelatnosti unutar predmetnog poslovnog objekta, te nije bilo mjesta donošenju pobijanog rješenja. Tužitelj također ističe kako, protivno razlozima koje tuženik iznosi u obrazložen ju osporenog rješenja, Općina Ston nije vlasnik predmetnog poslovnog objekta - poslovna zgrada u [adresa], na adresi [adresa], površine 73 m2, u vlasništvu Općine Ston, već je isti u suvlasništvu FL, koja je s podnositeljem zahtjeva zaključila valjani Ugovor o pravu korištenja od 20. listopada 2015. Supružnici FL i UL su osobnim radom i sredstvima, započeli i dovršili gradnju predmetne poslovne zgrade, a što je podnositelju zahtjeva Općini Ston bilo poznato, a od samog početka gradnje, te nisu bez odgode zabranili graditeljima da započnu i dovrše gradnju predmetne poslovne zgrade, pa su stoga, kao pošteni graditelji u smislu odredbe čl. 153 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stekli pravo vlasništva predmetne poslovne zgrade izvornim (originarnim) načinom. Čak i tuženik, u obrazloženju osporenog rješenja, utvrđuje kako je „.....zazidavanjem predmetnog montažnog objekta na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji je predmetom Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 01. svibnja 2000.g. nastala poslovna zgrada, u čijem prizemlju se nalazi predmetni ugostiteljski objekt.....“, a što nedvojbeno potvrđuje kako se radi o novonastaloj stvari. S tim u vezi tuženik u potpunosti zanemaruje okolnost da je, pred Općinskim sudom u Dubrovniku, u tijeku parnični postupak posl. br. P. 945/2023, u kojem postupku su vlasnici predmetne poslovne zgrade FL i UL, istaknuli protutužbeni zahtjev radi utvrđivanja prava vlasništva poslovne zgrade površine 73 m2, stečenog građenjem, kao i okolnost kako se radi o novonastaloj stvari – izgrađenom poslovnom objektu u odnosu na montažni objekt koji je bio predmetom Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 01. svibnja 2000 .g. , a odluka u gore navedenom parničnom postupku predstavlja prethodno pitanje i odlučnu okolnost o kojoj ovisi osnovanost zahtjeva Općine Ston radi utvrđivanja prestanka važenja rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu zalogajnica GUŠT na adresi u [adresa], ut [adresa]. Pitanje prava vlasništva nad predmetnim poslovnim objektom predstavlja samostalnu pravnu cjelinu, bez čijeg rješavanja nije moguće riješiti predmetnu upravnu stvar, pa uzimajući u obzir okolnost da je već pokrenut postupak pred nadležnim sudom radi utvrđenja prava vlasništva, prvostupanjsko upravno tijelo je moralo donijeti odluku o prekidu postupka sve dok nadležni sud ne donese odluku o prethodnom pitanju prava vlasništva nad predmetnim poslovnim objektom, u smislu odredbe čl. 55 st. 1 Zakona o općem upravnom postupku. Citira i poziva se na odredbu čl. 105 st. 2 toč. 1 Zakona o upravnim sporovima te navodi da uzimajući u obzir okolnost da je pred Općinskim sudom u Dubrovniku već pokrenut parnični postupak posl. br. P. 945/2023, u kojem postupku su vlasnici objekta FL i UL, istaknuli protutužbeni zahtjev radi utvrđivanja prava vlasništva poslovne zgrade površine 73 m2, stečene građenjem, kao i okolnost kako se radi o novonastaloj stvari – izgrađenom poslovnom objektu u odnosu na montažni objekt koji je bio predmetom Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 01. svibnja 2000 .g., te da pitanje prava vlasništva predmetnog poslovnog objekta predstavlja odlučnu okolnost o osnovanosti zahtjeva Općine Ston radi utvrđivanja prestanka važenja rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, tužitelj predlaže da naslovni sud donese odluku o prekidu upravnosudskog postupka do pravomoćnosti odluke o prethodnom pitanju. Podredno, u slučaju da sud ne prihvati njegov prijedlog za prekidom upravnosudskog postupka, tužitelj predlaže da donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev i poništava osporeno rješenje tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije osnovan tužbeni navod da tužitelj uredno ispunjava uvjet iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, odnosno da ima pravo korištenja predmetnoga ugostiteljskog objekta, iz razloga što je prilikom izdavanja rješenja za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti priložio Ugovor o korištenju objekta od 20. listopada 2015., koji je sklopio s FL, s obzirom da, pored okolnosti da je taj Ugovor istekao 2. siječnja 2016., nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ih i sam ima, pa tako ni FL ne može tužitelju dati u (pod)zakup poslovni prostor, bez da je ovlaštenik prava vlasništva ili drugog prava koje je na to ovlašćuje, što ne prolazi ni iz podataka iz zemljišne knjige, niti iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 1. svibnja 2000., koji je FL sklopila s Općinom Ston. Slijedom navedenog, nije osnovan ni daljnji tužbeni navod, da Općina Ston nije vlasnik predmetnoga poslovnog prostora – poslovne zgrade u [adresa], površine 37 m², već da je isti u suvlasništvu FL, koja da je sa tužiteljima sklopila valjani Ugovor o pravu korištenja od 20. listopada 2015., jer je eventualno utvrđivanje je li tko pošteni graditelj te je li, u smislu odredbe članka 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 152/14, 81/15 i 94/17), stekao pravo vlasništva predmetne poslovne zgrade izvornim (originalnim) načinom, u isključivoj sudskoj nadležnosti, što je evidentno poznato i tužitelju, s obzirom da i sam navodi da je u parničnom postupku, koji se pod poslovnim brojem P - 945/2023 vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku, istaknuo protutužbeni zahtjev za utvrđivanje prava vlasništva poslovne zgrade površine 73 m², stečenog građenjem, te da iz podataka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela Dubrovnik neupitno proizlazi da je predmetna poslovna zgrada, u naravi Poslovna zgrada, [adresa], površine 73 m², ranije upisana u k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao poslovna zgrada površine 73 m², sada upisana u k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Općine Ston, a da tužitelj nije dostavio dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotno. Iz navedenog razloga neosnovano tužitelj navodi da bi odluka u predmetnom parničnom postupku predstavljala prethodno pitanje u smislu članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), s obzirom da vlasništvo Općine Ston neupitno proizlazi iz zemljišne knjige, a da bi tek pravomoćna odluka donesena u predmetnom parničnom postupku, iz koje bi proizlazilo stanje drugačije od onog zemljišnoknjižnog, mogla eventualno biti od utjecaja na pravilno rješavanje predmetne upravne stvari. Dokazi kojima tuženik potkrepljuje svoje navode u odgovoru na tužbu prileže spisu predmeta. Tuženik u cijelosti ostaje pri navodima osporenog rješenja i predlaže da se tužba odbije i potvrdi osporeno rješenje.

5. Sud je rješenjem u smislu odredbe članka 20. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) pozvao Općinu Ston, da kao zainteresirana osoba sudjeluje u sporu i dostavi odgovor na tužbu.

5.1. U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba je, u bitnom, navela da smatra kako su navodi iz tužbe, kojima tužitelj tvrdi da uredno ispunjava uvjet iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, odnosno da ima pravo korištenja predmetnoga ugostiteljskog objekta, iz razloga što je prilikom izdavanja rješenja za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti priložio Ugovor o korištenju objekta od 20. listopada 2015., koji je sklopio s FL, u cijelosti bez pravnog osnova. Naime, ne samo da je navedeni Ugovor istekao 2. siječnja 2016., već, a što i tuženik navodi u svom odgovoru na tužbu, nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ih i sam ima, pa tako ni FL ne može tužitelju dati u (pod)zakup poslovni prostor, bez da je nositelj prava vlasništva ili drugog prava koje je na to ovlašćuje, a koja okolnost pak ne prolazi ni iz podataka ni iz zemljišne knjige, kao niti iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 1. svibnja 2000., koji je FL sklopila sa Zainteresiranom osobom. Nastavno na potonje, ukazuje se kako je upravo FL ugovorom o zakupu ustupila korištenje predmetnog poslovnog prostora tužitelju, a obzirom su rokovi iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama (odavno) istekli, kao i radi namjere Zainteresirane osobe za davanjem u zakup poslovne zgrade sukladno odredbama Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora, Zainteresirana osoba je još dana 11. ožujka 2020. uputila dopis posjednicima/korisnicima poslovnih prostora pozivajući iste da u roku od 30 dana predaju poslovni prostor u posjed Zainteresiranoj osobi, pod prijetnjom pokretanja parničnog postupka. Budući se je tužitelj oglušio na poziv, Zainteresirana osoba je podnijela tužbu radi ispražnjenja i predaje u posjed poslovnog prostora i protiv osoba koje su u posjedu istog. Dakle, Zainteresirana osoba je, kao jedini i isključivi vlasnik nekretnine zemljišnoknjižne oznake kat. čest. br. [katastarska čestica], ukupne površine 71912 m2 (od toga: igralište 12633 m2, obala 46055 m2, park šuma 12857 m2, poslovna zgrada ([adresa]) 82 m2, poslovna zgrada ([adresa]) 73 m2, poslovna zgrada ([adresa]) 121 m2, poslovna zgrada ([adresa]) 22 m2, poslovna zgrada ([adresa]) 28 m2, poslovna zgrada ([adresa]) 21 m2 i poslovna zgrada ([adresa]) 20 m2), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] (ZK TIJELO I) K. O. [katastarska općina], uskratila suglasnost FL, odnosno tužitelju da obavljaju ikakvu djelatnost u poslovnoj zgradi bruto površine 73 m2, kojim činom je na nedvojbeni način otpao nužni uvjet iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Obzirom da ni FL ni tužitelj (a niti jedna druga osoba) nisu vlasnici predmetnog poslovnog prostora, kao i iz razloga što ni FL ni tužitelj (a niti jedna druga osoba) nemaju neki drugi valjani pravni osnov za korištenje predmetnog poslovnog prostora (ugovor o zakupu i sl.), Zainteresirana osoba smatra više nego razvidnim kako su i prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje u svezi utvrđivanja ispunjavanja minimalnih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti tužitelja na zakonu osnovani. Nadalje, Zainteresirana osoba smatra kako tužitelj neosnovano navodi da bi odluka u parničnom postupku, koji se pod posl.br. P-945/2023 vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku, i u kojem je od strane FL i ŠL istaknut protutužbeni zahtjev za utvrđivanje prava vlasništva predmetne poslovne zgrade (stečenog građenjem) uz tvrdnju kako se radi o novonastaloj stvari – izgrađenom poslovnom objektu u odnosu na montažni objekt koji je bio predmetom Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 01. svibnja 2000. godine, predstavljala prethodno pitanje u smislu članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), s obzirom da vlasništvo Zainteresirane osobe neupitno proizlazi iz zemljišne knjige. Budući je tuženik, prema mišljenju Zainteresirane osobe, proveo zakonit i pravilan žalbeni postupak u svezi utvrđivanja ispunjavanja minimalnih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti tužitelja, kao i budući je donio ispravno i na Zakonu utemeljeno Rješenje, Zainteresirana osoba predlaže da Sud, donese Presudu kojom se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

6. U sporu je održavanjem rasprava, kao i dostavom podnesaka, dana mogućnost strankama da se u skladu s člankom 6. ZUS-a očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledan je cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

9. Tužitelj i zainteresirana osoba su zatražili i popisali troškove upravnog spora, dok tuženik nije popisao troškove upravnog spora.

10. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je ukinuto rješenje od 28. listopada 2015. izdano tužitelju za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste zalogajnica, naziva „Gušt“ u [adresa].

12. Među strankama je sporno je li tužitelj ispunjava uvjete iz članka 24. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti odnosno sporno je da li tužitelj ima pravo korištenja predmetnog poslovnog prostora, a time i je li bilo osnove za donošenjem osporenog rješenja tuženika.

13. Odredbom članka 24. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da će se rješenja iz članka 20. stavaka 1. i 2. i članka 21. stavka 1. ovoga Zakona izdati ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona uz sljedeće uvjete: 1. da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, 2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom, 3. da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta, 4. da ispunjava i druge uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, 5. da građevina, koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tim propisima, Ministarstvo ili nadležni ured ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

13.1. Stavkom 5. istog članka propisano je da ako se u upravnom postupku izdavanja rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da se u poslovnom prostoru ili objektu, odnosno prostoru stambene namjene, za koji je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja, već obavljala ugostiteljska djelatnost, u tom postupku se ne utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. točaka 3., 4. i 5. ovoga članka, pod uvjetom da novi ugostitelj nastavlja obavljati ugostiteljsku djelatnost u istoj vrsti, odnosno i kategoriji ugostiteljskog objekta, da propisani uvjeti za tu vrstu, odnosno kategoriju u međuvremenu nisu izmijenjeni te da u ugostiteljskom objektu nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju.

14. Odredbom članka 27. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da će se rješenje iz članka 20. stavka 1. i 2., članka 21. stavka 1. i članka 22 stavka 2. tog Zakona ukinuti rješenje, između ostalog, ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavkom 1. ovoga Zakona.

15. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je:

- tužitelju izdano rješenje prvostupanjskog tijela od 28. listopada 2015. za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste zalogajnica, naziva „Gušt“ u [adresa], te da je tužitelj pravo korištenja dokazivao Ugovorom o korištenju objekta od 20. listopada 2015., koji je sklopio s FL radi zakupa objekta u kojem se nalazi predmetni ugostiteljski objekt, u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 1. siječnja 2016.

- da je dana 27. veljače 2023. pred prvostupanjskim tijelom zaprimljen zahtjev Općine Ston, ovdje zainteresirane osobe, za ukidanjem rješenja izdanog tužitelju za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu koji se nalazi u [adresa], u poslovnom prostoru površine 69 m², koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. broj [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], jer se protivi da tužitelj ondje obavlja ugostiteljsku djelatnost, s obzirom da je istekao rok iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama 1. svibnja 2000., sklopljenog s FL, koji Ugovor se inicijalno odnosio na postavljanje montažnog objekta (koji je naknadno zazidan te je postao predmetni poslovni prostor), koji s danom potpisivanja Ugovora prelaze u vlasništvo Općine Ston, a protekom 10 godine prelaze u posjed Općine Ston na daljnje slobodno raspolaganje. FL da je Ugovorom o zakupu ustupila korištenje predmetnoga poslovnog prostora tužitelju, a s obzirom da su rokovi iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama istekli, kao i zbog namjere da poslovnu zgradu da u zakup sukladno odredbama Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora, podnositelj zahtjeva je 11. ožujka 2020. dopisom pozvao posjedn ike/korisnike prostora u roku od 30 dana predati poslovni prostor u posjed, pod prijetnjom pokretanja parničnog postupka, a budući da se tužitelj oglušio na poziv, podnositelj zahtjeva navodi da je podnio i tužbu radi ispražnjenja i predaje u posjed;

- uz navedeni zahtjev Općina Ston, ovdje zainteresirana osoba, je dostavila izvadak iz zemljišne knjige od 12. srpnja 2023., posebni izvadak: kat. čestice: [katastarska čestica] ZK tijela: I (iz kojeg je razvidno da je k. č. broj [katastarska čestica], upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Općine Ston), Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 1. svibnja 2000. te Poziv na predaju poslovnog prostora na k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], od 12. ožujka 2020., upućen tužitelju,

- iz priležećeg Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 1. svibnja 2000. utvrđeno je da je isti sklopljen između [adresa] i FL, kao vlasnice poduzeća „STAGNO". Prema članku I. toga Ugovora, stranke suglasno utvrđuju da je Općina Ston vlasnik k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na kojem je FL postavila montažni objekt površine 24 m², a prema članku III. toga Ugovora, predmetni montažni objekt danom njegova potpisivanja prelazi u vlasništvo Općine Ston, dok se FL kao korisnik objekta oslobađa plaćanja zakupnina i drugih pristojbi vezanih uz uporabu zemljišta na kojem se objekt nalazi za vrijeme od 10 godina od zaključenja Ugovora. Prema članku VII. toga Ugovora, ako korisnik objekta odustane od Ugovora prije isteka roka od 10 godina, objekt može dati u podzakup uz uvjete i suglasnost Opine Ston, na vrijeme koje ne može biti duže od vremena na koji je zaključen predmetni Ugovor, odnosno do 1. svibnja 2010. Prema članku VIII. toga Ugovora, protekom ugovorenog roka odnosno po prestanku važenja toga Ugovora, Općina Ston kao vlasnik objekta isti slobodno daje u najam;

- prvostupanjsko tijelo da je zaključkom od 11. rujna 2023. pozvalo tužitelja dostaviti dokaz prava korištenja predmetnoga ugostiteljskog objekta;

- tužitelj se podneskom od 29. rujna 2023. očitovao na navedeni zaključak navodeći da je u postupku koji je prethodio izdavanju rješenja za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti od 28. listopada 2015. dostavio Ugovor o korištenju objekta od 20. listopada 2015., koje je prvostupanjsko tijelo ranije prihvatilo kao dokaz prava korištenja te da Općini Ston osporava vlasništvo predmetnog poslovnog prostora, te navodi da je isti u vlasništvu ŠL i FL, koja je sa tužiteljem 15. listopada 2015. zaključila valjani Ugovor o pravu korištenja;

- iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige, posebni izvadak za k. č. broj [katastarska čestica] zk tijela, k. o. [katastarska općina], od 13. prosinca 2023., proizlazi da je upisom od 9. travnja 2020. evidentirana parcelacija k. č. broj [katastarska čestica] na podčestice 1/1, 1/2, 1/3, 1/4 i 1/5, kao i da je predmetna poslovna zgrada, u naravi Poslovna zgrada, [adresa], površine 73 m², ranije upisana u k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kao poslovna zgrada površine 73 m², sada upisana u k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], također u vlasništvu Općine Ston.

16. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu gore citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog Suda, osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je istim dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

17. Naime, kako je iz podataka spisa predmeta razvidno da tužitelj nema dokaz ispunjavanja uvjeta prava korištenja predmetnog objekta iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, niti je isti uz podnesak od 29. rujna 2023., kao niti tijekom upravnog postupka i upravnog spora dostavio dokaz o pravu korištenja predmetnog objekta koji se nalazi u [adresa], u poslovnom prostoru površine 69 m², koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. broj [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], to nedvojbenim proizlazi da tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, pa je stoga pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem u skladu s odredom članka 27. stavka 1. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ukinuto rješenje od 28. listopada 2015., odnosno pravilno i zakonito je osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

18. Pri tome, u svezi prigovora tužitelja da uredno ispunjava uvjet iz citirane odredbe članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, odnosno da ima pravo korištenja predmetnoga ugostiteljskog objekta, iz razloga što je prilikom izdavanja rješenja za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti od 28. listopada 2015. priložio Ugovor o korištenju objekta od 20. listopada 2015., koji je sklopio s FL, za navesti je da je isti u cijelosti neosnovan.

18.1. Naime, prije svega, za navesti je da je iz podataka spisa predmeta nedvojbeno razvidno da je Ugovor na koji se tužitelj poziva istekao 2. siječnja 2016. Međutim neovisno o navedenom, a kako to pravilno navodi i tuženik u obrazloženju osporenog rješenja, nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ih i sam ima, pa tako ni FL ne može tužitelju dati u (pod)zakup poslovni prostor, bez da je ovlaštenik prava vlasništva ili drugog prava koje je na to ovlašćuje, što ne prolazi ni iz podataka iz zemljišne knjige, niti iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 1. svibnja 2000., koji je FL sklopila s Općinom [adresa] , a koji je zaključen na vrijeme od 10 godina odnosno do 1. svibnja 2010., te protekom ugovorenog roka odnosno po prestanku važenja toga Ugovora, Općina Ston kao vlasnik objekta isti slobodno daje u najam prema članku VIII. navedenog Ugovora.

19. Nadalje, u pogledu prijedloga tužitelja za prekidom ovog upravnog spora do okončanja podstupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod posl.br. P- 945/2023, i u kojem je od strane FL (Ugovorom o korištenju objekta od 20. listopada 2015. tužitelju dala u zakup objekt u kojem se nalazi ugostiteljski objekt - zalogajnica u [adresa], na adresi [adresa], kč. Br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina]) i ŠL istaknut protutužbeni zahtjev za utvrđivanje prava vlasništva predmetne poslovne zgrade (stečenog građenjem) uz tvrdnju kako se radi o novonastaloj stvari – izgrađenom poslovnom objektu u odnosu na montažni objekt koji je bio predmetom Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 01. svibnja 2000., jer da isto predstavljala prethodno pitanje u smislu članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP) za navesti je ovaj Sud isti ne nalazi osnovanim.

19.1. Ovo stoga, jer polazeći od podataka spisa predmeta prema ocjeni ovog Suda spor koji se vodi pred Općinski sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem P - 945/2023 u kojem postupku su FL i UL istaknuli protutužbeni zahtjev radi utvrđivanja prava vlasništva poslovne zgrade površine 73 m2, stečene građenjem, ne predstavlja prethodno pravno pitanje u ovoj upravnom sporu u smislu odredbe članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), kraj činjenice da je iz podataka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela Dubrovnik, razvidno pravo vlasništva predmetne poslovne zgrade. Naime, predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja koje je doneseno u smislu odredbe članka 27. stavka 1. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti prema kojoj se ukida rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti ako se utvrdi prestanak ispunjenja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavkom 1. istog Zakona (prava korištenja predmetnim objektom). Stoga, prema ocjeni ovog suda spor koji se vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem P-945/3 ne predstavlja prethodno pitanje u ovom sporu.

20. Naposljetku, za navesti je da ovaj Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se FL i UL pozovu kao zainteresirane osobe u ovom sporu, obzirom da isti prema ocjeni ovog Suda, nisu zainteresirane osobe u ovom sporu u smislu odredbe članka 20. ZUS-a.

21. Stoga, kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, a posebno kod činjenice da je sva dokumentacija na temelju koje je sud odlučivao već ocijenjena tijekom prethodnog upravnog postupka, te da nije bilo dokaza koje je tuženik propustio ocijeniti, ovaj Sud smatra da je osporeno rješenje tuženika pravilno i zakonito. Po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar.

22. Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

23. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

24. Tužitelju u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio, a radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

25. S obzirom na uspjeh u ovom sporu valjalo je na temelju odredbe članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a zainteresiranoj osobi priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava odgovora na tužbi u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za pripadajući PDV (25%), što ukupno iznosi 1.250,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. u svezi Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama u skladu s odredbom članka 144. stavka 3. ZUS -a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 21. svibnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- zainteresiranoj osobi, po opunomoćeniku

- u spis.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte