Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-780/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jelena Blagović Pleše, odvjetnica iz Delnica, protiv tuženika Grada Čabra, Čabar, Narodnog oslobođenja 2, OIB: 04026778166, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva (v.p.s.1.340,00 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 15. travnja 2026. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, z.z. tuženika i punomoćnika tuženika, javno objavivši 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] Kraj, put od 152 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i dužan je trpjeti da tužiteljica to svoje vlasništvo uknjiži.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.765,62 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi: "u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1.Tužiteljica navodi da je vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] put od 152 m2, k. o. [katastarska općina] a da je tuženik pogrešno upisan kao vlasnik iste, da je njezin prednik – djed UC stekao k. č. br. [katastarska čestica] (očito omaška već bi se trebalo raditi o kč. br. [katastarska čestica]) i 5623/2 k. o. [katastarska općina] na kojima su on i supruga JC krajem 60-ih godina izgradili obiteljsku kuću a prije izgradnje kuće napravili su betonski međašni zid sa sjeverne strane. Od izgradnje zida i kuće nitko im nikada nije prigovarao da nisu gradili na svom odnosno da su izgradili na drugoj čestici i to k. č. br. [katastarska čestica]. Tome nije prigovarao niti tuženik. Njenog djeda UC naslijedili su supruga odnosno baka tužiteljice i sin UC – otac tužiteljice, da bi nekretnine tužiteljica stekla dijelom nasljeđivanjem iza bake i oca a dijelom darovanjem. Nakon stjecanja vlasništva ista je, u namjeri ucrtavanja obiteljske kuće odnosno prilikom izmjere utvrdila da se dio dvorišta i betonski zid ukupne površine 152 m2 nalaze na drugoj kat. čestici odnosno k. č. br. [katastarska čestica] koja je bila upisana kao javno dobro. Smatra da činjenica što se neka nekretnina vodi kao javno dobro ne znači sama po sebi da se doista i radi o istome ako se takva nekretnina ili dio iste nije koristio kao dobro u općoj uporabi a što je ovdje slučaj. Stoga je moguće da takva nekretnina ili dio iste izgubi status javnog dobra te može biti predmetom stjecanja prava vlasništva pa na tu okolnost ukazuje na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH).

U konkretnom slučaju predmetna k. č. br. [katastarska čestica] je parcelirana i nastala je k. č. br. [katastarska čestica] od 152 m2 te je istoj ukinut status javnog dobra pošto ista predstavlja dio kuće, vrt i zid. Nakon prednjeg utvrđenja obratila se tuženiku ali ne iz uvjerenja da nije vlasnica prijepora već smatrajući da će na taj način najbrže i najučinkovitije riješiti pravo vlasništvo utužene nekretnine, a tuženik je na prednju okolnost raspisao natječaj radi prodaje predmetne nekretnine te je ista bila spremna platiti određeni iznos u svrhu okončanja cijele situacije oko pogrešnog upisa prava vlasništva a kako tuženik isto nije prihvatio, primorana je pitanje vlasništva rješavati u ovom postupku.

Smatra da je pravni osnov stjecanja prava vlasništva odredba čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) a podredno ukazuje na pravno pravilo iz paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) čija pravila se primjenjuju s obzirom na čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (NN 73/91). Kako su njeni prednici bili pošteni graditelji odnosno nisu znali da su građenjem prešli među a to je znao i prednik tuženika i nije im isto zabranio isti je prema prednicima tužiteljice eventualno mogao imati obvezno pravni zahtjev koji nikada nije postavljen. Stoga predlaže donošenje presude kao u izreci, uz obvezu nadoknade parničnih troškova.

Uz tužbu prilaže izvadak iz zemljišne knjige sa povijesnim prikazom, kopiju katastarskog plana, izvadak iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica] sa povijesnim prikazom, rješenje PGŽ Upravnog odjela za graditeljstvo i dr. od 21. studenoga 2012., zaključak tuženika o provedbi postupka parcelacije k. č. br. [katastarska čestica] od 9. studenoga 2012., odluku tuženika o ukidanju statusa javnog dobra k. č. br. [katastarska čestica], odluku tuženika o raspisivanju javnog natječaja za prodaju utužene nekretnine od 7. veljače 2024., ujedno predlaže saslušanje stranaka, saslušanje više svjedoka, očevid i geodetsko vještačenje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 44 i 46) osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, pri čemu se osporava i savjesnost i poštenje posjeda te rok navodnog dosjedanja, ističe da se na javnom dobru ne može stjecati vlasništvo a od trenutka kada je prijepor izgubio status javnog dobra tužiteljica nema posjed niti dovoljno dugo niti je savjesni posjednik jer zna da prijeporna nekretnina nije njezino vlasništvo. Ističe da je parcelacija izvršena kako bi se tužiteljici omogućio otkup prijepora a do čega nije došlo. Ističe da je pristao prodati prijepor te je vrijednost utvrdio na temelju parametara na koje ga obvezuju propisi. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev a u dokazne svrhe predlaže saslušanje z.z. tuženika.

3. Sukladno prijedlozima iznesenim do zaključenja prethodnog postupka, u ovoj pravnoj stvari provedeni su dokazi očevidom na licu mjesta te na istome geodetskim vještačenjem po vještaku Nenadu Vidmaru (zapisnik list 58), čitanjem pisanog nalaza i mišljenja geodetskog vještaka (list 65), saslušanjem svjedoka AC i FC, tužiteljice i z.z. tuženika CC (sve list 104-107) te čitanjem isprava priloženih uz tužbu.

Dokazni prijedlog za saslušanjem preostalih svjedoka predloženih po tužiteljici odbijen je kao nepotreban.

3.1. Očevidom i geodetskim vještačenjem utvrđeno je da se obiteljska kuća tužiteljice nalazi u mjestu [adresa] te se ta kuća većim dijelom svoje površine nalazi na k. č. br. [katastarska čestica]. Ispred kuće a prema asfaltiranom puteljku koji vodi kroz naselje nalazi se vrt ograđen betonskim zidom starije izgradnje, zatim se sa lijeve bočne strane kuće nalazi betonski zid također starije izgradnje i visine cca 20 cm na kojem su metalni stupovi i koji zid ide praktički u ravnoj liniji i cca 10 m iza završetka kuće a u prijeporu između zida i kuće nalazi se drvarnica. S druge strane zida odnosno lijevo od istog gledajući iz smjera dolaska je travnata površina na kojoj su uočljivi kolotrazi, također se tu nalazi voćka a u nastavku je ograđena oranica. Iza kuće se također nalazi gospodarski objekt sa nadstrešnicom i u naravi se radi o dvorištu dijelom betoniranom dijelom zatravnjenom. Desno od kuće odnosno nakon gospodarskog objekta je kanal obložen kamenjem.

Prema identifikaciji geodetskog vještaka gospodarski objekti iza kuće nalaze se na k. č. br. [katastarska čestica], drvarnica se dijelom nalazi na tim parcelama a dijelom na k. č. br. [katastarska čestica] koja obuhvaća zemljište do zida, manji dio kuće te dio vrta ispred kuće a što je sve prikazano na skici lica mjesta koja je sastavni dio nalaza geodetskog vještaka i označeno slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A i osjenčano rozom bojom. Kao što je već navedeno veći dio kuće i vrta ispred iste je na k. č. br. [katastarska čestica]. Sastavni dio nalaza i mišljenja geodetskog vještaka su i fotografije prijepora na kojima je vidljivo sve prethodno opisano.

Prethodno navedena identifikacija nekretnina sadržana u nalazu geodetskog vještaka nije osporena od strane stranaka niti je istaknut zahtjev za iznošenje usmenog nalaza na ročištu te sud u konačnici nalaz i mišljenje vještaka prihvaća i smatra da je isto sačinjeno sukladno pravilima struke, bez oprečnosti koje bi isti dovele u pitanje.

3.2. Tužiteljica je u iskazu navela da u predmetnoj kući živi od rođenja (rođena je 1983.), istu su napravili djed i baka koji su u kući i živjeli pri čemu je djed umro 1991., baka je umrla 2008. a njen otac je umro 1996. U vrijeme njenog djetinjstva postojao je omeđeni vrt ispred kuće kao i zid uz kolotrage te po pričama u obitelji zna da je isto napravio djed. Ne zna zašto su zidovi napravljeni baš na tom mjestu. Ona je vlasništvo stekla nasljeđivanjem iza oca a majka i sestra su joj ustupile svoje dijelove. Gospodarski objekti su također postojali od ranije a u vrijeme njena djetinjstva su se renovirali. Stjecanjem kuće utvrdila je da ista nije ucrtana te se onda tijekom postupka utvrdilo da je tu upisan tuženik a što je utvrdio geometar kojeg je angažirala. Prethodno tome nije se obratio nitko od tuženika sa zahtjevom za uklanjanjem zidova ili drvarnica. Vanjske međe kuće i okućnice su cijelo vrijeme iste. Njen otac je počeo sa sređivanjem dokumentacije međutim je tada isti obolio na živce te izvršio samoubojstvo, to je bilo nekoliko mjeseci prije smrti a s obzirom da je tada bila dijete u dobi od 13 godina ne zna da li se to sređivanje odnosilo na vlasništvo.

3.3. Z.z. tuženika VC navodi da je na funkciji gradonačelnika tuženika od 4. lipnja 2021. te od tada ima saznanja o predmetnoj lokaciji, da se tužiteljica obratila tuženiku pismeno i usmeno tijekom 2022. sa zahtjevom za rješavanje imovinskih odnosa te je tada ukinut status javnog dobra odlukom gradskog vijeća, formirana je nova parcela te je tužiteljici ponuđen otkup na koji ista nije pristala. Drugih zakonskih mogućnosti na strani tuženima nema. Tuženik nije tražio predaju u posjed te novonastale parcele jer nije htio ulaziti u sporove. Tužiteljica je tražila da joj se prizna vlasništvo na temelju dosjelosti. Bio je na licu mjesta i jasno mu je što obuhvaća utužena nekretnina.

3.4. Svjedok AC – majka tužiteljice navodi da na adresi [adresa] živi od 1981. kada je tu došla kao nevjesta, tada su još bili živi roditelji njenog supruga te su kuća i okućnica tada izgledali isto kao i danas odnosno po izvršenom uvidu u fotografije iz spisa potvrdila je da su već tada postojali zidovi ispred kuće gdje je ograđen vrt kao i lijevo bočno a što sve je prethodno je napravio njen svekar. Ne zna točno kada niti joj je poznato kada je kuća izgrađena. Od razdoblja od kad ona živi u kući nema saznanja da bi netko od tuženika osporavao korištenje okućnice ili tražio uklanjanje zidova. Kolotrazima koji se nalaze uz zid prolazi jedan čovjek koji nešto dalje ima njivu.

3.5. Svjedok FC (rođen 1949.) navodi da u [adresa] živi od djetinjstva te je od kuće tužiteljice udaljen nešto više od 100 m, predmetnu kuću napravili su UC i JC – djed i baka tužiteljice a misli da se pričalo da je to zemljište dobiveno u agrarnoj reformi a što su dobili i drugi mještani [adresa]. Kuća je napravljena kada je on imao najviše 20 g., ispred iste postoji zidom ograđeni vrt a zid postoji i dalje lijevo uz kolski put, ti zidovi su stari i iste je napravio djed tužiteljice, ne zna točno kada ali ti zidovi postoje sigurno 50 g. dok su gospodarski objekti u okućnici napravljeni nešto kasnije. Nema saznanja da bi tuženik tužiteljici nešto osporavao. Potvrđuje da se iza drvarnica nalazi kanal.

3.6. Iz zemljišnoknjižnih podataka vidljivo je da se k. č. br. [katastarska čestica] vodi kao put od 152m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], pri čemu je ista nastala temeljem prijavnog lista Područnog ureda za katastar (upisano pod Z-11670/20) na način da je dotadašnja k. č. br. [katastarska čestica] put od 795m2 cijepana na k. č. br. [katastarska čestica] put od 643m2 i k. č. br. [katastarska čestica] put od 152m2, i to kada je ista bila upisana kao javno dobro – Popis I. Pod brojem Z- 34026/22 ista je otpisana u postojeći zk. uložak te je ujedno pod istim brojem evidentirana odluka o ukidanju statusa javnog dobra i kao vlasnik upisan tuženik.

3.7. Iz rješenja PGŽ, Upravnog odjela za graditeljstvo i dr., Ispostava Delnice od 21.11.2012., donesenog na zahtjev tužiteljice, vidljivo je da je za obiteljsku kuću u [adresa] određeno zemljište nužno za redovnu uporabu postojeće građevine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], konačne površine 355m2.

3.8. Iz zaključka o provedbi parcelacije k. č. br. [katastarska čestica] grada Čabra od 9.11.2012. vidljivo je da se dozvoljava parcelacija navedene nekretnine i to na način da novonastala čestica ne ometa prolaz kolnim putom koji se prostire na ostatku k. č. br. [katastarska čestica] a prolazi uz zid koji će predstavljati granicu javnog dobra i nekretnine u vlasništvu tužiteljice.

3.9. Iz Odluke o raspisivanju javnog natječaja za prodaju nekretnine u vlasništvu grada Čabra od 7.02.2024. utvrđeno je da je predmet prodaje k. č. br. [katastarska čestica] te je uvjetima natječaja određena početna cijena iste.

3.10. Iz daljnjih zemljišnoknjižnih podataka vidljivo je da je tužiteljica upisana kao vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] a kojoj su 2020., temeljem prijavnog lista, pripojene i k. č. br. [katastarska čestica] (iste su poništene), prethodno tome su kao suvlasnici bili upisani prednici odnosno otac UC i to na temelju rješenja SO Čabar iz 1969. (upis Z- 21/70).

4. Temeljem provedenog očevida te nalaza i mišljenja geodetskog vještaka, sadržaja isprava te iskaza tužiteljice i svjedoka, sud nalazi utvrđenim činjenicu da je obiteljska kuća sada vlasništvo tužiteljice izgrađena najkasnije početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, kao i da su otprilike u isto vrijeme napravljeni zidovi i to onaj s prednje strane gdje se nalazi ograđeni vrt te s bočne strane a koji ujedno čini među prema kolskom putu – kolotrazima (vidljivo na fotografijama).

Prednje je utvrđeno prvenstveno na temelju činjenice da je prednik tužiteljice upisom u zemljišnu knjigu stekao vlasništvo tadašnjih k. č. br. [katastarska čestica] (kasnije prešle u k. č. br. [katastarska čestica]) kao i da je svjedok FC, koji živi u neposrednoj blizini, određeno naveo da je kuća napravljena kada je on imao 20-ak godina, što znači oko 1969. a da su zidovi i gospodarski objekti napravljeni nešto kasnije odnosno sredinom 70-ih godina.

Prilikom provođenja očevida utvrđeno je da se u naravi o cjelini omeđenoj zidovima te s treće strane kanalom, unutar kojeg prijepora se nalazi obiteljska kuća i gospodarski objekti.

Nadalje, s obzirom na iskaze tužiteljice i oba svjedoka, sud nalazi utvrđenim i da tuženik posjedovanje cjeline unutar zidova nije osporavao ni tužiteljici ni njenim prednicima kako u razdoblju od postojanja kuće i zidova, tako i u razdoblju od kada funkciju gradonačelnika obavlja sadašnji gradonačelnik koji je u ovom postupku iskazivao, a radi se o razdoblju od 2021. nadalje. Naime, sud je na prednju okolnost iskaze tužiteljice i svjedoka kao uvjerljive i životne prihvatio u cijelosti.

Također, nesporno je utvrđeno i da je utužena nekretnina nastala parcelacijom dotadašnje k. č. br. [katastarska čestica] koja se vodila kao javno dobro i po kulturi kao put, a iz provedenog očevida i nalaza geodetskog vještaka nedvojbeno je utvrđeno da kolski put – kolotrazi, postoji i isti se nalazi neposredno uz bočni zid kuće tužiteljice. Točnije rečeno, provedenim očevidom i geodetskim vještačenjem utvrđeno je da, iako se novonastala k. č. br. [katastarska čestica] vodi kao put, u naravi se najmanje od početka 70-ih godina prošlog stoljeća ne radi o putu već dijelu kuće tužiteljice te okućnici iste.

4.1. Kako je posjed tužiteljice odnosno njenih prednika utvrđen iz priloženih isprava te iskaza same tužiteljice i dva svjedoka, po ocjeni suda se saslušanje daljnjih svjedoka predloženih na istu okolnost ukazalo nepotrebnim te je taj dokazni prijedlog odbijen.

5. Neovisno o upisu u zemljišnoj knjizi, nesporno je utvrđeno da sada novonastala k. č. br. [katastarska čestica] u stvarnosti ne predstavlja javno dobro, pa suprotno prigovorima tuženika, radi se o nekretnini podobnoj za stjecanje prava vlasništva, a na koju okolnost je doneseno više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i odluka sudova nižeg stupnja.

U vezi s prednjim treba ukazati i na Zaključak tuženika o dozvoli parcelacije iz 2012. u kojem je određeno navedeno da se parcelacija k. č. br. [katastarska čestica] dozvoljava te da preostali dio te nekretnine predstavlja "nekretninu u vlasništvu tužiteljice".

Sadržajno, tuženik je već donošenjem navedenog Zaključka potvrdio da dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ne predstavlja javno dobro već se radi o nekretnini u vlasništvu tužiteljice.

6. Kako je prethodno izneseno, izgradnja kuće te zidova oko iste, izvršena je u prvoj polovici 70-ih godina prošlog stoljeća, odnosno u vrijeme važenja OGZ-a, s obzirom na prethodno utvrđene činjenice potrebno je primijeniti par. 418. istog kojim je bilo propisano da tko je gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta, pri čemu pošteni graditelj može tražiti naknadu troškova i to potrebnih i korisnih, dok se s nepoštenim graditeljem postupa kao s poslovođom bez naloga. Nasuprot tome, ako je vlasnik zemljišta znao za građenje a nije ga odmah zabranio poštenom graditelju, može tražiti za zemljište samo uopćenu cijenu.

Prednici tužiteljice nesporno su izgradili kuću, gospodarske objekte i zidove, a prednik tuženika znao je za takvu gradnju i nije se istoj protivio, što predstavlja osnov za stjecanje prava vlasništva i zemljišta na kojem su objekti i zidovi izgrađeni.

6.1. Istaknutim prigovorima tuženik nije obeskrijepio prednje utvrđenje suda odnosno to da je vlasništvo stečeno još za vrijeme života djeda tužiteljice (koji je kuću i izgradio) i to građenjem na tuđem zemljištu, pa se ostali istaknuti prigovori tuženika ukazuju bespredmetnim, prednje i iz razloga što je tužiteljica tako izgrađenu kuću te zidove oko iste, zajedno sa gospodarskim objektima, preuzela u posjed te joj taj posjed tuženik nije osporavao. Činjenica da je tuženik objavio javni natječaj za prodaju te nekretnine te da je tužiteljica na isti dostavila ponudu nije od utjecaja na već ranije stečeno pravo vlasništva.

Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je prihvaćen te je odlučeno kao u izreci presude.

7. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, odnosno kako je tužiteljica u sporu uspjela u cijelosti, priznati su joj troškovi postupka kako slijedi – za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe, zastupanje na 3 ročišta - svaka radnja po 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife) - ukupno u tom dijelu iznos od 800,00 EUR.

Nadalje, priznati su troškovi izlaska suda na očevid i geodetskog vještačenja u ukupnom iznosu od 912,52 EUR (prema ispostavljenom obračunu i računu), trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu – svaka po 26,55 EUR.

Stoga ukupno priznati trošak tužiteljici iznosi 1.765,62 EUR.

8. Završno, tužba je odbačena u dijelu u kojem se traži da se tuženiku naloži trpljenje uknjižbe prava vlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama u roku od 15 dana, prednje iz razloga što se paricijski rok za ispunjenje činidbe može odrediti samo kada je tuženiku naloženo ispunjenje kakve pozitivne činidbe a što ovdje nije slučaj jer se radi o tzv. negativnoj činidbi tj. trpljenju (čl. 328. st. 1. ZPP-a).

Delnice, 21. svibnja 2026.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.