Poslovni broj: P-1096/2024-64

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Tatjani Salopek, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Darku Don Markušiću, odvjetniku u Zagrebu, radi poništenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.) Odbijaju se glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi koji glase:

" 1.Utvrđuje se ništetnim i bez valjanog pravnog učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopljen dana 29.08.2022.g. u Zaprešiću između pok. EF i LF, a koji je ovjeren od Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću dana 26.09.2022.g. pod brojem ovjere R2-171/2022, pa se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja glede nekretnina, i to: nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Zaprešić pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu i to z. k. č. br. [katastarska čestica] slobodnostojeća prizemna stambena kuća i gospodarska zgrada u [adresa], dvorište i oranica, površine 209 čhv, te nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Zaprešić pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu i to z. k. č. br [katastarska čestica] u naravi vinograd Popovača površine 393 čhv, te nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Gornja kod zemljišnoknjižnog odjela Zaprešić pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu i to z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi livada Bogdansko u Lugu površine 170 čhv, te z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi livada Bogdansko u Lugu površine 236 m2, ukupno 406 m2 kakvo je bilo prije provedbe predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama, i to uknjižbom brisanja upisa prava vlasništva sa imena tužene na ime pok. EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe

2. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknade troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

"1. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopljen dana 29.08.2022.g. u Zaprešiću između pok. EF i LF, a koji je ovjeren od Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću dana 26.09.2022.g. pod brojem ovjere R2-171/2022, te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Zaprešić pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu i to z. k. č. br. [katastarska čestica] slobodnostojeća prizemna stambena kuća i gospodarska zgrada u [adresa], dvorište i oranica, površine 209 čhv, te nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Zaprešić pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu i to z. k. č. br [katastarska čestica] u naravi vinograd Popovača površine 393 čhv, te nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Gornja kod zemljišnoknjižnog odjela Zaprešić pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu i to z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi livada Bogdansko u Lugu površine 170 čhv, te z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi livada Bogdansko u Lugu površine 236 m2, ukupno 406 m2 kakvo je bilo prije provedbe predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama, i to uknjižbom brisanja upisa prava vlasništva sa imena tužene na ime pok. EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II) Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 12.750,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 8. travnja 2024. i tijekom postupka tvrdi da je 29. kolovoza 2022. sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju između pokojnog EF, oca stranaka i tužene po kojem je pokojni EF imao status primatelja, a tuženica status davatelja uzdržavanja. Navedenim Ugovorom EF se obvezao da će sve nekretnine navedene u čl. 1. Ugovora nakon njegove smrti pripasti njegovoj kćeri, ovdje tuženoj, dok se tuženica obvezala izvršavati obveze navedene u čl. 2. Ugovora. Pokojni EF je preminuo **.**.2023. Tuženica nije ispunjavala svoje obveze iz Ugovora pa tužitelj kao zakonski nasljednik i pravni slijednik svog oca, traži raskid tog Ugovora zbog neispunjenja.

1.1. Podneskom od 16. kolovoza 2024. (prije zaključenja prethodnog postupka) tužitelj je preinačio tužbu na način da tvrdi da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan iz razloga jer EF nije bio sposoban shvatiti značenje tog Ugovora i pravne posljedice koje iz njega proizlaze zbog svog zdravstvenog stanja u trenutku sklapanja Ugovora. Stoga je predmetni Ugovor ništetan zbog njegove nesposobnosti za rasuđivanje. Tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi ništetnim navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ukoliko sud ne ocijeni osnovanim taj tužbeni zahtjev i dalje ostaje kod tužbenog zahtjeva iz tužbe kao eventualno kumuliranog.

1.2. Podneskom od 24. veljače 2026. (nakon zaključenja prethodnog postupka) tužitelj je preinačio tužbu na način da tvrdi da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen pod utjecajem nedopuštene pobude na strani ugovaratelja te da je navedeni ugovor prividan. Nedopuštena pobuda na strani EF predstavlja želju za iznasljeđivanjem zakonskih nasljednika, tužitelja i njegove majke, a koja je bila poznata tuženoj u vrijeme sklapanja ugovora. Tužitelj je za navedenu činjenicu saznao iz iskaza tuženice koja je navela da je pobuda EF kod sklapanja navedenog Ugovora bila da predmetna nekretnina pripadne njenim sinovima, a ne tužitelju kojem nije htio ostaviti svoju imovinu. Stoga je predmetna preinaka tužbe dopuštena jer je ista proizašla iz činjenice za koje je tužitelj saznao nakon zaključenja prethodnog postupka. Navedeno treba dovesti u vezu s činjenicom da pokojnom VF nije bilo potrebno uzdržavanje budući da je isti bio imućan i imao dovoljno financijskih sredstava za svoje uzdržavanje te da je majka parničnih stranaka brinula o njegovim redovnim potrebama. Stoga pobuda kod sklapanja navedenog Ugovora nije bila ugovaranje uzdržavanje već iznasljeđivanje nasljednika, prvenstveno tužitelja. Iz istog razloga je ugovor je prividan iz razloga je cilj sklapanja nije pružanje uzdržavanja, nego lišenje zakonskih nasljednika imovine koja je predmet ugovora. U istom podnesku ističe da prihvaća zaključak vještaka medicinske struke po kojem je EF u trenutku sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju bio sposoban za rasuđivanje. Tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između stranaka, podredno raskinuti navedeni Ugovor zbog neispunjenja od strane tuženice.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava sve navode tužitelja u pogledu ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Navedeni Ugovor je sklopljen uz volju i suglasnost ugovornih stranaka koje su sposobne shvatiti značenje Ugovora i posljedice koje iz njega proizlaze. Navedeni Ugovor je strankama objašnjen od strane odvjetnika koji ga je sastavio i koji je bio angažiran od strane primatelja uzdržavanja. Nadalje, predmetni Ugovor je strankama objašnjen od strane suca na ročištu koje je održano radi ovjere. Tuženica je godinama prije sklapanja Ugovora pa sve do smrti EF istome pružala pomoć i skrb u svemu što je isti zatražio i što mu je bilo potrebno. Točno je da EF nije bila potrebna financijska pomoć i da je majka parničnih stranaka s kojom je isti dijelio kućanstva skrbila o kućanskim poslovima. No, tuženica je obavljala čitav niz poslova za pokojnog EF te brinula o njemu u raznim aspektima njegovih životnih potreba. Tako mu je organizirala zdravstvene preglede, kontaktirala s njegovom liječnicom, donosila i organizirala dostavu namirnica, kupovala mu odjeću i obuću, organizirala sve vezano uz popravke po kući, vozila ga liječniku i podizala mu lijekove iz ljekarne, brinula o njegovoj terapiji, organizirala mu smještaj u dom i organizirala ukop i pogreb nakon njegove smrti. Osim toga, tuženica je pokojnom EF stalno bila na raspolaganju te je s njim svakodnevno komunicirala po nekoliko puta dnevno putem telefona te ga je svakodnevno posjećivala u njegovom domu. Kad je bila na putu, tuženica je brigu o ocu organizirala putem svojih sinova i drugih osoba na način da je vodila računa da ima sve što mu je potrebno. Ističe da se predmet njenih obveza sastojao u svemu što je bilo potrebno EF i što on od nje zatraži. Stoga nisu istiniti navodi tužitelja da je izostalo pomaganje i uzdržavanje od strane tuženice. Protivi se preinaci tužbe isticanjem nedopuštene pobude kao razloga za ništetnost/nepostojanje Ugovora. Prvenstveno ističe da je tužitelj za taj razlog ništetnosti mogao znati i ranije jer su mu sve činjenice vezane uz sadržaj odnosa između stranaka bile poznate prije zaključenja prethodnog postupka. No, ukoliko sud dopusti preinaku ističe da na strani stranaka nije bilo nedopuštene pobude koja se sastoji u oštećenju zakonskih nasljednika u njihovom pravu nasljeđivanja. Prije svega, tužitelj je nakon smrti EF zajedno s majkom parničnih stranaka naslijedio imovinu značajne vrijednosti pa nema govora o iznasljeđivanju. Tuženica jedina nije sudjelovala u nasljeđivanju budući se ista odrekla svog nasljednog dijela u korist svoje majke. Također, nekoliko dana nakon smrti EF, tuženica je u korist svoje majke osnovala pravo plodouživanja na nekretnini koja je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Iz navedenih dispozicija tuženice vidljivu je da nije bilo pobude da se oštete zakonski nasljednici. Konstrukcija tužitelja o nedopuštenoj pobudi proizlazi iz iskrivljenog tumačenja iskaza tuženice na ročištu 23. veljače 2026. koji nema temelja u drugim izvedenim dokazima. Konačno, tužitelj neosnovano tvrdi da je riječ o prividnom ugovoru. Tuženica je, kao davatelj uzdržavanja predmetnim ugovorom preuzela obvezu prema EF na uzdržavanje što je činila i prije sklapanja ugovora pa sve do smrti primatelja uzdržavanja. Stoga je riječ o naplatnom pravnom poslu budući da je u zamjenu za prijenos vlasništva nekretnine, tuženica preuzela protučinidbu u vidu uzdržavanja. Stroga su neutemeljeni navodi tužitelja o nedopuštenoj pobudi i prividnom pravnom poslu.

3. Sud je dopustio preinaku tužbe izvršenu u podnesku od 24. veljače 2026. sukladno članku 190. st.2. ZPP-a jer je ocijenio da je tužitelj tek iz iskaza tuženice saznao za okolnosti na kojima temelji tužbeni zahtjev. Naime, prema navodima tužbe, tužitelj nije imao saznanja o sklapanju navedenog ugovora pa tako niti o okolnostima u kojima je isti sklapan. Također, tužitelj nije imao saznanja o motivima i pobudama stranaka zbog kojih su iste ušle u pravni odnos. Tuženica je u svom iskazu detaljno iskazivala o tim okolnostima i stoga se prihvaća argument tužitelja da su to za njega nove činjenice.

4. Sud nije prosljeđivao spis nadležnom sudu radi odlučivanja o prijedlogu tužitelja za delegacijom spisa budući da tužitelj nije u daljnjem tijeku postupka inzistirao na tom prijedlogu, a imajući u vidu da je spis presigniran sucu koji se nalazi u sjedištu Suda, a ne u Stalnoj službi u Zaprešiću gdje je bila zaposlena tuženica na mjestu zapisničara.

5. U postupku izvođenja dokaza sud je pročitao Ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 6-9), rješenje o nasljeđivanju (list 11-13), podaci s računa EF (list 14,206), uplatnice za režijske troškove (list 18), promet po računu ( list 19-25,32), fotografije s Instagram računa tuženice (list 27-31,34-35), Ugovor o smještaju korisnika u dom (x2) (list 44-51), e-mail korespondencija s liječnicom (list 52- 53,55-78), račun za smještaj u dom (list 54), Whatsapp korespondencija (list 78-81,86- 99,161-169,175-181,190-201), podaci o plaćanjima (list 82-83,100-158), podaci o godišnjem odmoru (list 84-85), medicinska dokumentacija (list 182,425-440,444-459), zapisnik s ročišta u predmetu R2-171/2022 (list 188-189), e-mail korespondencija (list 207), preslika zdravstvenog kartona (list 296-373,379-422), dopis Prima Pharme ljekarne od 21. listopada 2025. (list 375-376), dopis HZMO-a (list 441), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po psihijatru Domagoju Vidoviću (list 467 -477), usmenim očitovanjem vještaka na ročištu (list 494-496), saslušanjem stranaka (list 469-500), svjedoka Maje Sarić, PF, ŠF, HF, ZF, ČF, AF, FF, BF, OF, SF, IF, JF (List 501 -505, 516-523) te su pročitani spisi Pp-333/2022 i PpJ-545/2020.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da su glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi neosnovani.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za utvrđenjem da je ništetan/bez pravnog učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju zbog nedopuštene pobude na strani ugovaratelja i prividnosti pravnog posla. Također, predmet spora je raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neizvršavanja od strane davatelja uzdržavanja.

8. Iz, tijekom postupka izvedenih dokaza, sud je utvrdio:

- da su stranke djeca EF koji je preminuo **.**.2023.,

- da su odnosi između EF i tuženice bili skladni, emotivni i obilježeni skrbi i brigom kćeri prema ocu te međusobnim povjerenjem i podrškom,

- da je tuženica brinula o EF na način da mu je bila dostupna i da je obavljala sve poslove koje je on od nje tražio, a posebno ga je vozila gdje god je bilo potrebno, donosila mu namirnice, plaćala račune preko interneta i vršila sva ostala plaćanja putem interneta, komunicirala s njegovom liječnicom, organizirala mu zdravstvene preglede, vodila računa o njegovoj terapiji, nabavljala mu lijekove, naručivala i donosila hranu kada je to od nje tražio, organizirala popravke po kući i u okolišu, kupovala mu i donosila obuću i odjeću, kupovala mu novine, naručivala mu hranu,

- da su sinovi tuženice pomagali majci u tim poslovima,

- da je EF imao iznadprosječna materijalna primanja te mu nije bila potrebna financijska pomoć za uzdržavanje,

- da je odnos između EF i njegovog sina, ovdje tužitelja, bio obilježen raznim sukobima, izrazito grubim i nasilnim ponašanjem tužitelja prema ocu, čestim međusobnim vrijeđanjima koja su znala eskalirati do fizičkih sukoba,

- da tuženica živi u nekretnini koja se nalazi u neposrednoj blizini obiteljske kuće EF u mjestu [adresa], a tužitelj živi u nekretnini u [adresa],

- da je tužitelj posjećivao oca 1-2 puta mjesečno,

- da je tuženica posjećivala EF svaki dan,

- da je EF živio u domaćinstvu sa suprugom ŽF te je njihov međusobni odnos bio obilježen nasiljem i brojnim sukobima zbog ljubomore i posesivnog ponašanja EF,

- da je više puta intervenirala policija, time da je EF u ljeto 2022. zbog nasilja u obitelji izrečena mjera zabrane prilaska supruzi ŠF,

- da je EF živio odvojeno od svoje supruge od srpnja do rujna 2022.,

- da je u tom razdoblju isti živio u svojoj obiteljskoj kući, a o njemu je isključivo brinula tuženica, kako osobno, tako i po svojim sinovima i osobama koje je angažirala da za njega u tom razdoblju obavljaju određene poslove,

- da je između EF, kao primatelja uzdržavanja, i tuženice, kao davateljice uzdržavanja, sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 26. rujna 2022. koji je ovjeren od strane Općinskog suda u Novom Zagrebu pod brojem R2 - 171/2022,

- da su predmet Ugovora nekretnine opisane u izreci presude koje primatelj uzdržavanja prenosi u vlasništvo svoje kćeri, davateljice uzdržavanja, nakon svoje smrti,

- da je davateljica uzdržavanja preuzela obvezu uzdržavati svog oca EF do njegove smrti, a osobito obveze: svu njegu u bolesti i starosti te snositi sve troškove liječenja i lijekova uključujući i bolničke troškove, potpunu prehranu najmanje tri obroka dnevno, svu potrebnu odjeću i obuću, u slučaju smrti pokopati ga po mjesnom običaju, podmiriti sve razumne potrebe primatelja uzdržavanja koje nisu navedene u ugovoru, a primatelj uzdržavanja iz izrazi,

- da je navedeni Ugovor sastavio odvjetnik ČF,

- da je sklapanju predmetnog Ugovora prethodio susret stranaka s odvjetnikom u kojem su stranke obavijestile odvjetnika o sadržaju njihovog odnosa i željama EF vezano uz raspolaganje predmetnom nekretninom za koju je isti htio da prijeđe u vlasništvo tuženice tek nakon njegove smrti,

- da je odvjetnik ČF predložio strankama sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je isti najviše odgovarao sadržaju njihovih odnosa i njihovim željama,

- da je odvjetnik objasnio strankama sadržaj tog pravnog posla i posljedica koje iz njega proizlaze, s čime su se stranke složile,

- da su obje stranke bile sposobne shvatiti značenje tog pravnog posla i posljedice koje iz njega proizlaze, a na što ih je upozorio i sud na ročištu prilikom ovjere tog Ugovora,

- da se zdravstveno stanje EF bitno pogoršalo početkom 2023.,

- da je tuženica organizirala smještaj EF u dom za starije i nemoćne te premještaj u drugi dom nakon što smještaj u prethodi dom nije bio adekvatan,

- da je tuženica putem svog supruga organizirala i platila troškove ukopa i pogreba za EF,

- da tuženica, po želji svog oca, nije navedeni Ugovor zabilježila u zemljišnim knjigama, niti je o istom obavijestila majku ŽF i brata, ovdje tužitelja, prije smrti EF,

- da su zakonski nasljednici EF njegova djeca, ovdje parnične stranke i supruga ŠF,

- da je nakon smrti EF proveden ostavinski postupak u kojem se tuženica odrekla prava na nasljedstvo u korist ŠF, slijedom čega je sud preostalu imovinu EF rasporedio na ŽF i ovdje tužitelja,

- da su tužitelju, prema dogovoru između nasljednika, pripale nekretnine i to dva poljoprivredna zemljišta u k. o. [katastarska općina], a ŠF su pripala sredstva na računima EF i pravo korištenja grobnog mjesta te dionice neutvrđene vrijednosti,

- da je ŠF, nakon nasljeđivanja novčanih sredstava darovala tužitelju iznos od 20.000,00 eura,

- da je tuženica, nakon smrti EF, u korist ŠF osnovala pravo plodouživanja na nekretnini koja je bila predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju,

9. Sud je ocijenio vjerodostojnom dokumentaciju u spisu.

10. Sud je ocijenio istinitim iskaz tuženice i u bitnom suglasne iskaze svjedoka AF, FF, BF, OF, SF, IF, JF i HF kojim isti opisuju međusobne odnose stranaka s EF. Uvjerljiv je i životan iskaz tuženice da je s EF imala topli i emotivni odnos koji je obilježavao njihovu svakodnevnu komunikaciju i susrete, da je stalno bila dostupna ocu za sve što mu je bilo potrebno, da je za njega obavljala svakodnevne poslove te da je bila apsolutno predana izvršavanju obaveza koje je on od nje zatražio. Uvjerljivo iskazuju svjedoci da su to bili poslovi za koje je bio potrebno vozilo, internet, e-mail, no i sve drugo što EF nije znao ili sam mogao napraviti (tako svjedoci spominju svakodnevnu kupnju i dostavu novina 24 sata, košnja, popravci po kući, kupnja odjeće i obuće, naručivanje hrane iz restorana itd.). Svjedoci potvrđuju da je EF svakodnevno i po nekoliko puta zvao tuženicu i pred nju postavljao brojne zahtjeve koje je ona bespogovorno izvršavala. FF i CF su posvjedočili da su često „uskakali“ umjesto majke da pomognu djedu oko raznih stvari koje je on tražio od majke. Tako su ga znali prevoziti, kupovati mu namirnice i donositi hranu, obavljati popravke po kući ili kositi travu. Navedeno potvrđuje i whapp korespondencija između tuženice i njenih sinova iz koje je vidljivo da je od njih zahtijevala pomoć i poslušnost oko stvari koje je trebalo obaviti za djeda. Navedeno potvrđuju i podaci o plaćenim režijskim troškovima preko interneta, korespondencija tuženice s raznim osobama vezano uz obavljanje poslova za oca, a posebno korespondencija s liječnicom opće medicine. Ocjenjeni su istinitim iskazi OF i IF, obje prijateljice tuženice, iz kojih proizlazi da je tuženica bila spremna sve napraviti za oca koji je bio jako zahtjevan i stalno ju je zvao i nešto od nje tražio. Pritom, iste potvrđuju da njena pomoć i skrb nije izostala niti za vrijeme godišnjeg odmora koji je provodila u inozemstvu otkud je naručiva la hranu za oca iz restorana po njegovim željama, dok je istovremeno organizirala tekuće pomaganje za oca putem svojih sinova i prijateljice OF. Navedeni svjedoci nisu članovi obitelji stranaka pa time nisu zainteresirane za ishod spora. Suprug tužiteljice opisuje njen odnos sa ocem kao specifičan po dinamičnosti komunikacije i količini obaveza koje je imala oko oca koji ju je zvao po sto puta dnevno i od nje tražio stvari koje je ona bespogovorno izvršavala. Navedeno potvrđuje i doktorica opće medicina DF koja navodi da je isključivo sa tuženicom komunicirala oko zdravstvene skrbi vezane uz EF (recepti, uputnice, promjene terapija, kućni posjeti i sl.) Ista potvrđuje da, osim s njom i EF osobno, nije komunicirala niti s jednom drugom osobom vezano uz EF, pa tako niti s njegovom suprugom, niti s tužiteljem. Konačno i sam tužitelj u svom iskazu navodi da je tuženica obavljala za oca razne poslove te da ga je svakodnevno posjećivala. ŠF, iako tvrdi da je isključivo ona brinula o svom suprugu i da tuženica nije u ničemu učestvovala, posebno upitana za pojedine poslove (komunikacija e-mailom, prijevoz liječniku i naručivanje lijekova) priznaje da ih je obavljala tuženica. Pobudu tužitelja i ŽF da obezvrijede ulogu tuženice u životu EF sud vidi u činjenici da su isti povrijeđeni sklapanjem ugovora i činjenicom da su im EF i tuženica zatajili njegovo postojanje. Svjedoci CF, FF i MF, IF i JF iskazivali su o turbulentnom odnosu EF i tužitelja. Tako opisuju da je između njih vladala jedna nesnošljivost koja je bila obilježena grubim odnosom sina prema ocu. Svjedoci i tuženica opisuju sukobe koji su se događali među njima dugi niz godina, a koji su eskalirali u godinama prije smrti EF. Sud vjeruje tužitelju da tuženica nije financijski uzdržavala i pomagala EF i da nije za njega obavljala svakodnevne kućanske poslove (kuhanje, peglanje, pospremanje itd), a što nije niti sporno među strankama. Tuženica u svom odgovoru na tužbu i u svom iskazu navodi da se skrb o ocu i pomaganje sastojalo u svemu što je otac od nje zatražio i u činjenici da je ocu bila stalno na raspolaganju u svemu što je njemu trebalo. Budući da je otac živio u domaćinstvu sa suprugom ŽF, istome nije trebala pomoć oko svakodnevnih kućanskih poslova, kao što mu nije trebala niti financijska pomoć jer je bio dobrog imovnog stanja. No, pomoć mu je trebala u svemu što nisu mogli samostalno napraviti zbog osobnih i drugih ograničenja. Prema navodima tuženice i od nje predloženih svjedoka takvih obaveza je bilo puno i one su bile svakodnevne jer EF nije imao vozačku dozvolu, niti znanje oko služenja e-mailom i internetom, a 2021. i 2022. je već bio u poodmakloj dobi i lošijeg zdravlja pa više nije mogao brojne obaveze obavljati pješice i bez pomoći drugih. Konačno, sud ne vjeruje tužitelju da je i on u dogovoru sa tuženicom sudjelovao u pružanju pomoći EF jer je isto proturječno drugom dijelu njegovog iskaza da je u roditeljsku kuću dolazio otprilike 2 puta mjesečno. Osim toga, sudu nije logično da bi u okolnostima narušenih odnosa tužitelja i oca koje opisuju svjedoci, a i sam tužitelj, EF od tužitelj tražio i primio pomoć. Konačno, sud je povjerovao iskazu tuženice o prilikama i okolnostima u kojima je sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tuženica je iskazivala uvjerljivo i životno kad je opisala da je ideju na sklapanje ugovora iznio EF jer joj je htio iskazati zahvalnost za svu pomoć i podršku koju mu je pružala. Sud vjeruje tuženici da je takva odluka EF bila podržana i činjenicom narušenih odnosa sa tužiteljem i sa ŽF prema kojoj je u to vrijeme imao izrečenu mjeru zabrane prilaska. Međutim, takav iskaz tuženice treba staviti i u kontekst iskaza svjedoka, odvjetnika ČF koji je sastavljao ugovor i koji je iskazao da je on dao prijedlog za sklapanjem ugovora takvog sadržaja i to nakon što su mu stranke opisale svoje odnose i nakon što je EF izrazio želju da prijenos nekretnine bude nakon njegove smrti. Odvjetnik je rekao da su stranke inicijalno spominjale ugovor o darovanju, no da je on predložio da svoje odnose uobliče u ugovor o doživotnom uzdržavanju jer isti najbolje odgovara sadržaju njihovih želja i već postojećih odnosa. Svjedok je izričito iskazao da po kazivanju stranaka već postoji dugogodišnje pomaganje i uzdržavanje EF, a kako je EF htio da se imovina prenese na tuženicu nakon njegove smrti, ugovor o doživotnom uzdržavanju je najbolje slijedio njihove odnose. Stoga je strankama predložio upravo sklapanje tog ugovora na što su stranke pristale nakon što im je prethodno objasnio razliku između tog ugovora i ugovora o darovanju. Iskaz svjedoka ČF je logičan, životan i uvjerljiv pri čemu je sud posebno cijenio da svjedok nema nikakvog interesa da i jedna od stranaka uspije u ovom sporu. Konačno, navedeni ugovor je prošao i kontrolu suda te su njegov sadržaj i posljedice objašnjene strankama od suca tog suda, o čemu je posvjedočila sutkinja Maja Sarić. Što se tiče dijela iskaza tuženice u kojem navodi da je „pobuda i namjera EF bila da nekretnina pripadne njenim sinovima, a ne tužitelju“ koji tužitelj tumači kao priznanje nedopuštene pobude u kontekstu nevaljalosti ugovora valja reći. Navedenu tvrdnju treba cijeniti u okviru svih okolnosti njihovih odnosa te uzimajući u obzir da tuženica ne iznosi pravna tumačenja odnosnog ugovora, već iskazuje o činjenicama i subjektivnim faktorima koji su pratili sklapanje navedenog ugovora.

11. Čl. 273. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) propisuje da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. (2) Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. (3) Besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja. (4) Odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje se i na pobude za sklapanje ugovora.

11.1. Čl. 285. ZOO-a je propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. (2) Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. (3) Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi.

11.2. Čl. 580. ZOO-a je propisano da (1) Ugovorom o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) (u daljnjem tekstu: ugovor o doživotnom uzdržavanju) obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. (2) Ugovorom iz stavka 1. ovoga članka odredit će se sadržaj uzdržavanja kojim se, među ostalim, određuje mjesto stanovanja primatelja uzdržavanja (u njegovu stambenom prostoru, u stambenom prostoru davatelja uzdržavanja, u specijaliziranoj ustanovi ili u drugom odgovarajućem smještaju), obveza prehrane, njege i brige o zdravlju primatelja uzdržavanja te zadovoljavanja njegovih ostalih osnovnih životnih potreba, snošenje troška režija i pogreba primatelja uzdržavanja. (3) Ako nije drukčije ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su i sve pripadnosti stvari ili prava koji su predmet toga ugovora.

11.3. Čl. 581. stavak 3. ZOO-a je propisano da će prilikom ovjere ili sastavljanja ugovora ovlaštena će osoba iz stavka 3. ovoga članka ugovarateljima pročitati ugovor te će ih detaljno i ugovarateljima razumljivim riječima upozoriti na prava i obveze koje proizlaze iz ugovora. Ovlaštena će osoba provjeriti neposrednim pitanjima jesu li obje ugovorne strane razumjele prava i obveze koje za njih proizlaze iz ugovora.

11.4. Člankom 582. stavkom 3. ZOO-a je propisano da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

12. Primjenjujući zakonske odredbe na činjenično stanje ovog predmeta sud je zaključio da na strani EF nije bilo nedopuštene pobude jer je isti sklopio navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju s namjerom i ciljem da postojeći odnos stranaka uobliči u pravni posao i da za uzdržavanje koje ionako prima od tuženice osnuje protučinidbu u obliku prijenosa vlasništva na svojim nekretninama. Činjenica da EF nije bio s tužiteljem u dobrim odnosima i da je isti htio da njegova obiteljska kuća pripadne kćeri i unucima, sama za sebe ne upućuje na nedopuštenu pobudu jer ista predstavlja samo jednu od okolnosti koje su dovele do odluke o sklapanju ovakvog ugovora. Pobuda o kojoj govori tuženica u svom iskazu nije nedopuštena pobuda u smislu čl. 273. ZOO-a jer iz svih ostalih okolnosti proizlazi da je čitav niz životnih faktora doveo do odluke o sklapanju tog ugovora. Pritom nije od utjecaja na valjanost tog ugovora (ili bilo kojeg ugovora o prijenosu imovine) činjenica da u namjeri oko sklapanja ugovora postoji i subjektivni moment da ugovaratelj želi da navedena nekretnina pripadne drugom suugovaratelju, a ne njegovom budućem nasljedniku. Ta okolnost sama za sebe ne predstavlja bitnu pobudu za lišenjem nasljednika od nasljedstva ako u pozadini odnosa postoje drugi elementi odlučni za nastanak ugovora. To tim više što u sadržaju konkretnog odnosa stranaka od ranije postoji pomaganje i skrb za primatelja uzdržavanja koje je navedenim ugovorom samo dobilo svoj pravni oblik. Stoga nema govora o tome da je tuženica priznala nedopuštenu pobudu time što je iskreno iskazala o subjektivnom odnosu svog oca prema svojim unucima s jedne strane, koji su, uz nju, uvijek bili tu za njega, i tužitelju, s druge strane, koji ga je u svakoj prilici vrijeđao i ponižavao te mu činio život težim. U tom smislu, pobudu primatelja uzdržavanja kod sklapanja ugovora treba dovesti u vezu i s činjenicom da isti nije lišio nasljednike nasljedstva jer su isti naslijedili vrijednu imovinu. EF nije navedenim ugovorom raspolagao u korist tuženice čitavom imovinom pa nema govora o tome da je preostale nasljednike lišio prava na nužni dio. I u radnjama tuženice sud nije prepoznao nesavjesnost. Naime , ista se nakon smrti EF odrekla nasljedstva u korist majke i u njenu korist je osnovala pravo doživotnog uživanja stana. Da se ista željela domoći imovine i podržati EF u njegovoj namjeri da nasljednike liši nasljedstva ista zasigurno ne bi tako postupila. Stoga nisu ispunjene pretpostavke iz članka 273. stavak 2. ZOO-a da se navedeni ugovor proglasi nevaljanim zbog nedopuštene pobude.

13. Navedeni ugovor nije prividan jer su stranke htjele upravo posao ovakvog sadržaja koji sadrži sve bitne sastojke Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

14. Ne postoje pretpostavke za raskidom ugovora jer je tuženica izvršavala sve svoje ugovorom preuzete obveze do smrti EF, a EF je time bio zadovoljan i nije želio, niti tražio prestanak njihovog odnosa. Stoga nema osnova za raskidom ugovora zbog neizvršavanja jer to pravo pripada samo strankama tog ugovora, a njegovim pravnim slijednicima samo ako to svoje pravo izvode iz prava svog prednika. Budući da je utvrđeno da EF nije želio raskid ugovora i da je tuženica izvršavala sve obveze koje je od nje tražio i koje su mu bile potrebne, to je ocjenjen neosnovanim eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

15. Sud nije analizirao i ocjenjivao sposobnost primatelja uzdržavanja za rasuđivanje jer se tužitelj u podnesku 24. veljače 2026. suglasio sa nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke po kojem je je EF bio sposoban za rasuđivanje kod sklapanja ugovora te je odustao od zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti ugovora po toj osnovi.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i prema troškovniku tuženice, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

17. Tuženici je dosuđen trošak u ukupnom iznosu 12.750,00 EUR, a odnosi se na trošak sastava podnesaka od 12. svibnja 2024., 22. kolovoza 2024. , 7. siječnja 2026., 12. ožujka 2026. u iznosu od 500 bodova za svaki (Tbr. 8/1), zastupanja na ročištu 2. rujna 2024., 23. rujna 2025., 23. veljače 2026., 24. veljače 2026., 26. veljače 2026. i 5. svibnja 2026. u iznosu od 500 bodova za svako (Tbr. 9/1), podneska od 7. listopada 2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/3), uvećano za PDV.

17.1. Tuženici nije priznat sastav podneska od 18. srpnja 2024. jer je svu dokumentaciju trebala dostaviti uz odgovor na tužbu. Također joj nije priznat sastav odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban te sastav podneska od 17. ožujka 2026. budući da je isti izazvala svojom krivnjom.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. svibnja 2026.

Sudac:

Nives Grubišić Đogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano u 5 istovjetnih primjeraka županijskom sudu putem ovoga suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženice