REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2767/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jasminu Jusufhodžiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 24. travnja 2026. godine, u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja Jasmina Jusufhodžića, odvjetnika i tuženika osobno, dana 21. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplatiti tužitelju KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 1.750,00 Eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana 16. travnja 2025.godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu u iznosu od 250,00 Eura, sa pripadajućim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 946,46 Eura, sa zateznim kamatama, tekućim od dana 21. svibnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi da je tužitelj dana 15. studenog 2022. godine pozajmio tuženiku iznos od 3.000,00 eura na rok od godinu dana s time da tuženik treba vraćati mjesečni iznos od 250,00 eura počevši od 01. studenog 2022. godine. Navodi se da je tuženik vratio samo 1.000,00 eura, dok ostatak duga nije vratio. Tužitelj navodi da je tuženika dopisom pozvao na isplatu dužnog iznosa, ali da tuženik nije postupio po pozivu. Stoga tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.000,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana utuženja do isplate, te uz naknadu parničnog troška, sa kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2.U odgovoru na tužbu tuženik da je točno da je pozajmio novac od tužitelja, ali tvrdi da je tužitelju vratio 1.500,00 eura, a ne 1000,00 eura , te dostavlja potvrdu potpisanu od tužitelja iz koje je vidljivo da je potpisao pet puta, što bi značilo da je potpisao za plaćenu svaku ratu koju je primio. Tuženik ne poriče da je novac pozajmio i da će ga vratiti ali da zbog spleta okolnosti nije mogao vraćati svaki mjesec. Navodi da je invalid i socijalno ugrožena osoba pa moli za razumijevanje tijekom vraćanja duga.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Izjave od 15. studenog 2022. godine, dopisa upućenog tuženiku, potvrde o povratu duga, saslušanjem svjedoka RJ i SJ, te saslušanjem parničnih stranaka.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a i cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno slijedeće:

- da je tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 3.000,00 eura

- da se tuženik obvezao vraćati mu iznose od po 250,00 eura mjesečno

- da nisu ugovorene kamate

- da je tuženik djelomično vratio dugovanje i da je ostao dužan još određeni novčani iznos.

6. Sporno je pitanje koliko je tuženik vratio tužitelju s osnova predmetnog Ugovora o zajmu, s obzirom da tužitelj navodi da mu je vratio 1.000,00 eura, dok tuženik navodi daje vratio 1.500,00 eura.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica provedeni su naprijed navedeni dokazi.

8. Svjedokinja RJ koja je izvanbračna supruga tužitelja, navela je da je tužitelj pozajmio 3.000,00 eura tuženiku, te da je vidjela dokument o tome, koji su potpisali kod javnog bilježnika. Poznato joj je da su tuženiku novci trebali da otkupi zlato koje je založio u zlatarni. Svjedokinja je navela da se tuženik obvezao vraćati tužitelju po 250,00 eura mjesečno, da je u početku vraćao svaki mjesec, a da je nakon toga prestao vraćati. Izjavila je da nije bila prisutna kad je tuženik vraćao dug, a li da se to događalo u tuženikovom stanu, da je njezin suprug odlazio k tuženiku i da mu je tuženik u četiri navrata vraćao po 250,00 eura, da je tužitelj novce donosio kući i tražio od nje da zabilježi da mu je tuženik vratio. Svjedokinja je navela da je po njezinoj evidenciji tuženik vratio 1.000,00 eura.

9. Svjedok SJ, tuženikov unuk ima saznanja da su tužitelj i tuženik prijatelji i da je tužitelj pozajmio njegovom djedu 3.000,00 eura, te da mu je djed vraćao mjesečno po 250,00 eura. Naveo je da je on pisao potvrde svaki put kad je djed vratio novce, a tužitelj se potpisivao, iako nije siguran je li se tužitelj potpisao svaki put kada su mu novci bili vraćani. Smatra a je djed vratio tužitelju pola iznosa, dakle 1.500,00 eura. Ne zna objasniti zašto se tužitelj nije potpisao na zdanje dvije potvrde te naglašava da je djed vratio sve iznose koji su navedeni u potvrdi, dakle da s radi o pet iznosa od po 250,00 eura.

10. Saslušan je tužitelj koji je naveo da mu je tuženik prijatelj i da su čak i nakon podnošenja ove tužbe ostali u dobrim odnosima. Izjavio je da je tuženiku pozajmio 3.000,00 eura, jer je tuženik založio svoje zlato i plaćao velike kamate, pa mu je taj iznos pozajmio kako bi tuženik mogao podići svoje zlato. Naveo je da da mu tuženik nije trebao vraćati kamate, ali da su dogovorili da će mu vraćati mjesečne iznose od po 250,00 eura. Tvrdi da mu je tuženik vratio u četiri navrata po 250,00 eura, ali da mu nije vratio više od toga, s ovog osnova, dakle, da mu je ukupno vratio 1.000,00 eura. Precizirao je da se vraćanje novca odvijalo u tuženikovu stanu i da mu je novce vraćala tuženikova supruga. Naveo je da je jednom potpisao potvrdu da je primio određene novčane iznose i da nije niti čitao što točno piše na potvrdi. Siguran je da mu je vraćeno 1.000,00 eura, a ne 1.500,00 eura, kako tvrdi tužitelj, jer se radi o vraćanju u četiri navrata po 250,00 eura. Izjavio je da tuženikov unuk nije bio prisutan prilikom vraćanja novca već samo tuženikova supruga. Pretpostavlja da je potvrdu napisao tuženikov unuk.

11. Tuženik je izjavio da mu je tužitelj pozajmio 3.000,00 eura, da je tužitelj rekao da mu ne treba plaćati kamate i da ne trebaju ići kod javnog bilježnika, ali da je upravo on – tuženik inzistirao da potpišu Izjavu kod javnog bilježnika. Naveo je da su dogovorili da će mu svaki mjesec vraćati po 250,00 eura i da je doista vraćao tužitelju te novčane iznose, a vraćanje se odvijalo uvijek u njegovom stanu, uz prisutnost njegove supruge. Tuženik je izjavio da je vratio ukupno pet do šest puta po 250,00 eura, pa tvrdi da nije točna izjava tužitelja da mu je vratio samo 1.000,00 eura, već tvrdi da je tužitelju vratio ukupno 1.500,00 eura i da mu namjerava vratiti još toliko.

12. Pregledana je potvrda koja se nalazi na listu 11 spisa, te je utvrđeno da se radi o potvrdi pisanoj rukom, na kojoj je navedeno da je tužitelj dobio po 250,00 eura u pet navrata. Uz tri naznake da je dobio po 250,00 eura tužitelj se potpisao, ali kada se bolje promotri cijela potvrda (koja je pisana neprecizno i površno), proizlazi da se na potvrdi nalazi ukupno pet tužiteljevih potpisa, koji se nalaze jedan ispod drugog, ali ne u svakom pojedinom retku. Tako djeluje da su nepotpisane potvrde o vraćanju pod rednim brojem 4. i 5., a s druge strane, na listu papira je ukupno pet tužiteljevih potpisa stavljenih jedan ispod drugog.

13. Prema spomenutoj potvrdi proizlazi da je tuženik vratio tužitelju ukupno 1.250,00 eura (5 x 250,00 eura). To se podudara s navodima svjedoka SJ koji je izjavio da je njegov djed vratio u pet navrata iznos od po 250,00 eura, a i sam tuženik je naveo da je pet ili šest puta vratio tuženiku iznos od po 250,00 eura.

14. Stoga nije prihvaćena tvrdnja tužitelja i njegove izvanbračne supruge da mu je tuženik vratio samo 1.000,00 eura, već je s obzirom na opisane okolnosti, sud utvrdio da je tuženik vratio tužitelju ukupno 1.250,00 eura.

15. Temeljem odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, propisana je obveza zajmoprimca, u ovom slučaju tuženika, da vrati tužitelju pozajmljeni iznos. Tuženik je svoju obvezu djelomično izvršio, ali je ostao dužan tužitelju vratiti i preostali pozajmljeni iznos od 1.750,00 eura.

16. Stoga je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, te je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.750,00 eura, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 250,00 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

17. Kako je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje novčane obveze, to je dužan platiti tužitelju i zatezne kamate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Kamate teku od podnošenja tužbe odnosno od 16. travnja 2025. g. do isplate, kako je to zatražio tužitelj.

18. Kamate teku po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

19. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura. Tužitelju su prema priloženom troškovniku priznati troškovi zastupanja i to: sastav tužbe – 100 bodova, sastava podneska od 07. kolovoza 2025.g. – 100 bodova, pristup na ročište 09. veljače 2026.g. – 100 bodova i pristup na ročište dana 24. travnja 2026. g. – 100 bodova, što je ukupno 400 bodova, odnosno 800,00 Eura. Tužitelj je u sporu uspio sa oko 88 % svog tužbenog zahtjeva pa mu se parnični trošak dosuđuje u tom omjeru te iznosi 704,00 Eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 176,00 eura, trošak pristojbe na tužbu 33,23 Eura, pristojbe na presudu u iznosu od 33,23 eura, što je sveukupno 946,46 Eura, koliko je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju s osnova parničnog troška.

20. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana presuđenja, dakle od 21. svibnja 2026. godine do isplate temeljem čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po kamatnoj stopi navedenoj u točci III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 21. svibnja 2026. godine

S u d a c:

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 4 primjerka, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika