REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg. J. F. Kennedya br. 11, Zagreb

Poslovni broj P-2661/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu tog suda Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ vl. OBRTA ZA PRIJEVOZ DEUR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Ivan Župan, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 10. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka , s danom objave 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 10840749604, isplatiti tužitelju MARIN DEUR vl. OBRTA ZA PRIJEVOZ DEUR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 77,50 EUR (slovima: sedamdeset sedam eura i pedeset centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana 29. ožujka 2025. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 10840749604, isplatiti tužitelju MARIN DEUR vl. OBRTA ZA PRIJEVOZ DEUR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 151,54 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 17. studenog 2025. podnio tužbu radi isplate iznosa od 77,50 eura u kojoj je naveo da je u prometnoj nesreći koja se dogodila 27. svibnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke i tipa VW reg. oz. [registarska oznaka] , u vlasništvu oštećenik AŠ, iz [adresa] da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Tužitelj navodi da je tuženik po prijavi štete napravio zapisnik o izvidu štete i sačinio izvid štete, da je oštećenik za popravak vozila odabrao tužitelja, da je tužitelj izvršio popravak vozila prema pravilima struke te da je za svoju uslugu ispostavio račun br. 66/3/4 od dana 28. ožujka 2026. na iznos od 2.740,58 eur, da je tuženik likvidirao račun na iznos od 2.663,08 eur i izvršio isplatu navedenog iznosa ( u dva navrata ) , dok razliku od 77,50 eur tuženik nije platio navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju on ne priznaje. Naime, tužitelj je likvidirao svoj rad na iznos od 44,96 EUR / sat plus PDV, koji iznos tuženik ne priznaje, već cijenu sata rada priznaje proizvoljno. AŠ je Ugovorom o ustupanju tražbine od 9. srpnja 2025. svoju tražbinu ustupilo tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 13. siječnja 2025. osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva , pasivnu legitimaciju te ukazuje na odredbu čl. 10 Zakona o obveznim odnosima vezano za postupanje oštećenika te čl. 1090 Zakona o obveznim odnosima vezano za načelo da naknada ne može biti viša od visine prouzročene štete, te predlaže odbiti tuženi zahtjev i traži naknadu troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis i to račun A 66/3/4 od 28.03.2025. ( list 9-10 spisa); Zapisnik o izvidu štete od 25. ožujka 2025. tuženika (list 11 spisa); Obavijest tuženika oštećeniku o tome kako mu je priznat račun popravka (list 12 spisa); Dokaz uplate računa tuženika – tužitelju od 08. travnja 2025. u iznosu od 2.575,33 eura ( list 13 spisa); Cjenik autolimarskih i lakirerskih radova tužitelja od 01.01.2024. ( list 14 spisa); Ugovor o ustupanju tražbine s notifikacijom od 09 . srpnja 2025. ( list 15 – 18 spisa); Dopis tuženika oštećeniku od 27. svibnja 2024. kojim se njegov prigovor smatra djelomično osnovanim ( lis 19 spisa) ; Dokaz uplate – ispis iz banke o naknadnom plaćanju iznosa od 87,75 eura od strane tuženika u iznosu od 87,75 eura i održao ročište dana 10. travnja 2026. Sud nije proveo dokaz slušanjem svjedoka AŠ jer taj dokaz pored svih nastavnih utvrđenja ne smatra važnim za odluku a provođenje istog samo bi doprinijelo duljini trajanja postupka i većim troškovima istog.

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 77,50 eur s pripadajućim zateznim kamatama. U postupku nije sporno da je tuženik izvršio tužitelju isplatu iznosa od 2.663,08 eur prema računu br. A 66/3/4 od 28. ožujka 2025. te da je oštećenik osiguran kod tuženika za nastali vid štete. U postupku su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva te pasivna legitimacija.

6. Uvidom u Ugovor o ustupu potraživanja (cesiji) od 2025., sud je utvrdio da je oštećenik AŠ svoju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade za štetu koja joj je nastala u štetnom događaju (prometnoj nesreći) od 27. svibnja 2024. ustupio tužitelju. Time je sud utvrdio tužiteljevu aktivnu legitimaciju. Pasivna legitimacija tuženika temelji se na činjenicama da je oštećenk njegov osiguranik koju je štetu na vozilu tuženik obavezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju AŠ ima ugovorenu kod tuženika prema odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik odbio isplatiti dio zahtijevane naknade štete koji se odnosi na razliku u cijeni radnog sata popravka oštećenikova vozila koja je prema cjeniku tužitelja važećem u vrijeme popravka iznosila 44,96 eur plus PDV (za 7 sati u iznosu od 393,40 eur ) i one koju inače priznaje tuženik prema iznosima naznačenim u izvidu štete. Uvidom u tužiteljev račun izdan AŠ sud je utvrdio da je ista obračunata upravo sukladno navedenom cjeniku tužitelja i to upravo u količini koju je tuženik naznačio u izvidu štete.

8. S tim u svezi se ističe da je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima, pa okolnost što možda postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je naplatio onu cijenu popravka koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, dok je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

9. Slijedom svega navedenog, tuženik je dužan naknaditi štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 921. i čl. 84. st. 1. ZOO -a i u preostalom neplaćenom iznosu od 77,50 eur . Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate koje mu pripadaju od 29. ožujka 2025. kao prvoga dana iza dana dospijeća tužiteljeva računa do isplate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog, o tužbenom zahtjevu je odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

10. Budući je tužitelj uspio u parnici to mu je priznat trošak postupka sukladno odredbi čl. 155 i 154 ZPP te čl. 29 Zakona o obveznim odnosima te je tužitelju priznat zatraženi trošak prema Tbr. 7/8 Tarife HOKa u iznosu od 100, 00 eura za zastupanje u ovom parničnom postupku s PDV od 25,00 eura temeljem Tbr. 46 eur , te zatraženi trošak pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,00 eur i 26,54 eur, odnosno tužitelju je priznat ukupan iznos troška od 151,54 eur sa zatraženim kamatama te je slijedom navedenog odlučeno kao u t. II izreke presude

U Zagrebu, 21. svibnja 2026.

Sudac

Nada Nekić Plevko

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana od primitka presude, a podnosi se putem ovog suda. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna.

1. tužitelju po odvj. uz nalog za pristojbu na presudu

2. tuženiku po odvj.