REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2802/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Boški Pavičić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice-specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, OIB 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuži, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri, protiv tuženice PK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (nasljednice iza pok. ĆK) zastupane po punomoćniku Luki Kurjanu, odvjetniku u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Jane Pajić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-26969/2021 (javnobilježnički predmet broj Ovrv-205/2021) od 17. veljače 2022.

II Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 63,71 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 10,62 eura od dana 22. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od dana 21. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od dana 21. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od dana 22. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od dana 22. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 10,62 eura od dana 22. lipnja 2021. do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 138,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 21. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Po prijedlogu ovrhovoditelja, sada tužitelja vršitelj dužnosti javnog bilježnika Jana Pajić je dana 17. veljače 2022. donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-26969/2021 (javnobilježnički predmet broj Ovrv-205/2021) kojim je naloženo tuženiku ĆK platiti tužitelju iznos od 63,71 eura sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate zajedno sa troškovima ovršnog postupka.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik ĆK je pravodobno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu kojim navodi kako osporava rješenje o ovrsi navodeći kako je 100%-tni invalid o čemu u spis dostavlja rješenje, da se obratio tužitelju kako bi mu se umanjio mjesečni iznos obzirom na navedeno, no da tužitelj tome nikad nije udovoljio. Moli da mu se odredi plaćanje realne visine koju će platiti, a ujedno ukazuje kako je teškog materijalnog stanja te da je podstanar.

3. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-899/2022-2 od 8. lipnja 2022. pobijano rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članku 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

4. Nadalje, tuženik ĆK je tijekom ovog postupka preminuo povodom čega je ovaj sud rješenjem poslovni broj Povrv-899/2022-7 od dana 6. travnja 2023. utvrdio prekid postupka, koje rješenje je postalo pravomoćno dana 28. travnja 2023., a potom je rješenjem o nastavku poslovni broj Povrv-899/2022-11 od dana 10. srpnja 2025. predmetni postupak nastavljen u odnosu na nasljednicu pokojnog ĆK, njegovu kćer EK. Rješenje o nastavku postalo je pravomoćno dana 7. kolovoza 2025.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, rješenje HZMO-a od 30. siječnja 212., izvadak iz evidencije pretplatnika, te liječničku svjedodžbu za ostvarivanje prava na povlasticu ili oslobođenje od plaćanja mjesečne pristojbe.

6. Tužitelj se na navode tuženika ĆK očitovao podneskom od dana 14. lipnja 2022. navodeći kako se tuženik ĆK zakonske novčane obveze mogao osloboditi jedino odjavom prijemnika na propisani način, što je isti propustio učiniti. Nadalje, tužitelj ističe kako je zaprimio liječničku svjedodžbu za ostvarivanje prava na povlasticu ili oslobođenje od plaćanja mjesečne pristojbe te da je sukladno Odluci nadzornog odbora HRT-a tuženik ĆK oslobođen od plaćanja pristojbe u visi od 50%, koje oslobođenje se primjenjuje od ožujka 2022., dok se utuženo razdoblje odnosi na neplaćene račune od siječnja do lipnja 2021., slijedom čega je tuženik dužan podmiriti svoju zakonsku obvezu plaćanja RTV pristojbe u punom iznosu. Nadalje, nakon prekida i nastavka predmetnog postupka kako je to pojašnjeno u točki 4. obrazloženja tužitelj se očitovao i u odnosu na nasljednicu EK pri tome navodeći kako je tijekom postupka ĆK preminuo, a da je EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Mladena Ježeka, poslovni broj O-3676/22 od 21. lipnja 2022. proglašena kao nasljednica iza pokojnog prvotno naznačenog tuženika čime ostaje u cijelosti kod utuženog potraživanja.

7. Slijedom navedenog, valjalo je obzirom na izmjenu istovjetnosti tužbenog zahtjeva odnosno činjenice kako je sada kao tužena naznačena nasljednica ĆK, njegova kćer EK, temeljem čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) odlučiti kao u točki I. izreke.

8. Imajući u vidu da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, sud je na ročištu dana 2. travnja 2026. zaključio glavnu raspravu i okončao postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje odgode stvorile bespotreban trošak za stranke, a i obzirom se radi o sporu male vrijednosti.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao u toč. II. izreke.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 63,71 eura za RTV pretplatu za razdoblje od siječnja do lipnja 2021. Navedeni iznos koji tužitelj potražuje u ovom sporu predstavlja spor male vrijednosti prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a.

11. Sud prvotno ističe kako je pasivna legitimacija tuženika utvrđena temeljem uvida u evidenciju pretplatnika iz koje proizlazi da je ĆK od 23. svibnja 2017. evidentiran kao obveznik plaćanja radiotelevizijske pristojbe na adresi [adresa], po osnovi posjedovanja TV prijamnika te u evidenciji tužitelja nema naznačene odjave tuženika kao pretplatnika. Iz navedenog proizlazi kako je ĆK u utuženom razdoblju bio obveznik plaćanja RTV pristojbe, a kako je to naznačeno i u evidenciji tužitelja. Za istaknuti je kako prednik tuženika navode tužitelja i spomenutu priloženu dokumentaciju nije osporio.

12. Sud je izvršio uvid u rješenje HZMO-a od 30. siječnja 2012. kojim je ĆK utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100%, a što ne spori niti tužitelj.

13. Nadalje, pravni slijednik tuženika EK ne osporava kako je temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Mladena Ježeka, poslovni broj O-3676/22 od 21. lipnja 2022. proglašena kao nasljednica iza pokojnog ĆK čiji je punomoćnik na ročištu održanom 2. travnja 2026. istaknuo kako ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu tuženika ĆK, osporava osnov i visinu utuženog potraživanja, ističe prigovor aktivne i pasivne legitimacije te prigovor zastare i osporava da su zaprimljeni računi temeljem kojih tužitelj potražuje utuženi iznos. Također ističe i da je pokojni ĆK kao 100%-tni invalid bio oslobođen od plaćanja predmetne pristojbe.

14. Tužitelj ističe kako nasljednici sukladno članku 139. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) odgovaraju za ostavitelje dugove, slijedom čega EK kao nasljednica iza pokojnog ĆK sada obveznik podmirenja utuženog potraživanja.

15. Uvidom u liječničku svjedodžbu za ostvarivanje prava na povlasticu ili oslobođenje od plaćanja mjesečne pristojbe sa lista 34 spisa, sud je utvrdio kako je ista podnesena 25. veljače 2022. gdje je ĆK priznato pravo na oslobođenje od plaćanje pristojbe u visini od 50% sa danom primjene od 1. ožujka 2022.

16. Uvidom u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sa stanjem na dan 20. siječnja 2021., sud je utvrdio da je u istom kao obveznik plaćanja pristojbe naznačen ĆK te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od siječnja do lipnja 2021. u ukupnom iznosu od 63,71 eura (480,00 kn).

17. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23, 18/24, dalje ZHRT) propisano je da su vlasnici radijskih i televizijskih prijemnika na području Republike Hrvatske dužni tužitelju plaćati pristojbu, dok je čl. 36. st. 1. navedenog zakona propisano da vlasnik prijemnika nije dužan plaćati pristojbu ako prijamnik odjavi. Odredom čl. 35. st. 1. ZHRT-a određeno je da visina pristojbe iznosi 1,5 % prosječne neto mjesečne plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj, a temeljem statističkih podataka za prethodnu godinu, iz čega proizlazi i aktivna legitimacija tužitelja.

18. Osoba koja ima u vlasništvu ili posjedu prijamnik, a nije član kućanstva koje plaća mjesečnu pristojbu u skladu sa ZHRT-u, obvezna je HRT-u prijaviti prijamnik najkasnije u roku od 30 dana od dana nabave prijamnika ili registracije motornog vozila s ugrađenim prijamnikom, a promjenu adrese, mjesta stanovanja ili sjedišta najkasnije u roku od 15 dana od dana promjene sukladno čl. 34. st. 5. ZHRT-a.

19. Članak 36. stavak 1. Zakona o HRT-u navodi da osoba iz članka 34. stavka 1. ZHRT-a ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi, a način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom. Odluka o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika od 7. siječnja 2021. određuje da je obveznik plaćanja mjesečne pristojbe obvezan plaćati mjesečnu pristojbu sve dok prijamnik odnosno obvezu plaćanja mjesečne pristojbe ne odjavi na način utvrđen Odlukom (čl. 4.1. Odluke). Obveza plaćanja mjesečne pristojbe, dakle, ne prestaje eventualnom promjenom adrese prebivališta ili boravišta obveznika plaćanja mjesečne pristojbe. Zahtjev za odjavu obveze plaćanja mjesečne pristojbe podnosi se HRT-u, neposredno ili putem punomoćnika u pisanom obliku na urudžbeni odjel HRT-a ili putem pošte preporučenom pošiljkom. Potpis obveznika plaćanja mjesečne pristojbe, odnosno potpis punomoćnika obveznika plaćanja mjesečne pristojbe koji nije odvjetnik na zahtjevu za odjavu mora biti vlastoručan. Ako se zahtjev podnosi putem punomoćnika, neovisno o tome je li punomoćnik odvjetnik ili nije, zahtjevu je, potrebno priložiti i valjano izdanu punomoć na kojoj je vlastoručan potpis obveznika plaćanja mjesečne pristojbe. HRT može od obveznika plaćanja mjesečne pristojbe tražiti dopunu podataka ako na osnovi dostavljenih podataka ne može provesti odjavu prijamnika prema čl. 4.2. Odluke. Izjava koja je sadržana u Zahtjevu za odjavu prijamnika odnosno obveze plaćanja mjesečne pristojbe sadržava izjavu obveznika plaćanja mjesečne pristojbe: (I) da izjavu daje pod prekršajnom i materijalnom odgovornošću, (II) da nema u vlasništvu i/ili posjedu radijski i televizijski prijamnik, odnosno, bilo koji drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, odnosno da nema prijamnik u motornom vozilu registriranom na njegovo ime, (III) da dopušta HRT-u kao voditelju obrade podataka obveznika plaćanja mjesečne pristojbe provođenje kontrole posjeda prijamnika, (IV) da je upoznat s činjenicom da HRT, u slučaju da se utvrdi kako su podaci u zahtjevu odnosno izjavi netočni, ima pravo pokrenuti prekršajni postupak na temelju relevantnih odredaba Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji i Prekršajnog zakona, (V) da je u obvezi, u slučaju ponovne nabave prijamnika ili registracije motornog vozila s ugrađenim prijamnikom, prijaviti HRT-u obvezu plaćanja mjesečne pristojbe najkasnije u roku od 30 dana od dana nabave prijamnika ili registracije motornog vozila s ugrađenim prijamnikom.“ (čl. 4.3. Odluke).

20. Obveza plaćanja RTV pristojbe glasi osobno na vlasnika ili posjednika prijamnika, a u posjedu kojeg je prijamnika ĆK bio u vrijeme prijave TV prijamnika te što isti nije osporio. Nadalje, isti u spis nije dostavio dokaz da je izvršio odjavu predmetnog prijamnika, niti da je isto pokušao prije utuženog razdoblja, kako je to prethodno navedeno. U odnosu na činjenicu da ĆK nije osporio da je u ugovornom odnosu sa tužiteljem, sud ukazuje kako nasljednica EK u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika ničime nije osporila navode i priloženu dokumentaciju tužitelja niti na navedene okolnosti predložio izvođenje dokaza.

21. Nadalje, odredbom čl. 4. st. 4. Odluke propisano je kako će HRT provesti odjavu prijamnika odnosno obveze plaćanja mjesečne pristojbe u odnosu na pokojnu osobu obveznika plaćanja mjesečne pristojbe te u slučaju odlaska obveznika u dom za starije ili nemoćne na temelju dostavljenog izvornika ili preslike smrtnog lista iz nadležnog matičnog ureda umrlih odnosno dostavljene potvrde doma. Isto tako, sud ukazuje kako se RTV pristojba kao zakonska obveza plaća za radijske i televizijske prijamnike odnosno druge uređaje za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dok sam prednik tuženika, a niti nasljednica nisu dokazali kako je u utuženom razdoblju ĆK bio valjano odjavljen i time oslobođen plaćanja predmetne pretplate ili da mu je oslobođenje u visini od 50% priznato u utuženom razdoblju.

22. Sud ističe da je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza i da kao takva ne proizlazi iz vlasništva nekretnine u kojoj se prijamnik nalazi već obveza proizlazi iz ugovornog odnosa između HRT-a i vlasnika odnosno posjednika prijamnika, odnosno iz vlasništva ili posjeda prijamnika, a što obveznik pretplate potvrđuje potpisom na prijavi prijamnika, a o čemu je tužitelj dostavio dokaz.

23. Nadalje, sud ukazuje kako na strani tužitelja ne postoji obveza za dostavu računa preporučeno već običnom poštom, slijedom čega navedeno ne može niti biti predmet dokazivanja. S druge strane, sud također ukazuje kako je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza te ĆK, a sada nasljednici EK kao obvezniku plaćanja nije mogla ostati nepoznata činjenica da se predmetna pristojba naplaćuje na mjesečnoj bazi temeljem izdanih računa pa ukoliko iste nije zaprimio, to ga ne oslobađa od obveze podmirenja predmetne obveze te je isti imao mogućnost obratiti se tužitelju radi utvrđenja visine predmetnog dugovanja za svaki od utuženih računa izdanih na mjesečnoj bazi kao i radi eventualne odjave ukoliko nije korištena navedena usluga u utuženom razdoblju od siječnja do lipnja 2021. ili radi ulaganja prigovora na izdane račune za utuženo razdoblje ili radi oslobođenja u visini od 50% koje mu je priznato tek od 1. ožujka 2022., dakle nakon utuženog razdoblja, čime sud navode prednika tuženika kao i nasljednice istog smatra u cijelosti neosnovanim.

24. U svezi prigovora zastare valja navesti da je odredbom čl. 232. st. 1. toč. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) propisan jednogodišnji rok zastare za tražbinu radiotelevizijske postaje za uporabu televizijskog prijamnika. Na temelju odredbe čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom da je tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 28. prosinca 2021. (što je sud utvrdio uvidom u e-spis pod poslovnim brojem Ovrv- 26969/2021), dok utuženi računi od kojih prvi dospijeva na naplatu 21. siječnja 2021. (račun za siječanj 2021.), to je evidentno kako predmetno potraživanje nije u zastari jer za najstariji utuženi račun zastarni rok ističe 21. siječnja 2022. iz čega proizlazi kako nije protekao zastarni rok niti u odnosu na druge račune koji su dospjeli nakon računa za siječanj 2021., te je time valjalo prigovor nasljednice EK u cijelosti odbiti kao neosnovan.

25. Nadalje, u odnosu na navode prednika tuženika kako se nalazi u teškom materijalnom stanju, sud ističe kako i uz svo razumijevanje suda za materijalnu situaciju u kojoj se nalazio prednika tuženika, isto nije od utjecaja na predmetni postupak jer nije zakonski opravdan razlog za oslobođenje od plaćanja utuženog potraživanja, kao i da odluku o eventualnom oprostu ili umanjenju duga kao i odobrenju za obročnu otplatu radi eventualnog mirnog rješenja spora donosi tužitelj, na zahtjev tuženika, a ne sud pred kojim je navedeno istaknuto.

26. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO-a propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je u savjesno u svemu kako ona glasi.

27. Kako EK kao nasljednica iza pokojnog ĆK u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dostavila dokaz da je isti bio odjavljen na prethodno pojašnjeni propisani način prije ili za vrijeme utuženog razdoblja, niti da je prigovarao utuženim računima, da je do prijave tuženika došlo na neki nezakonit način postupanjem zaposlenika tužitelja, a niti je predložio izvođenje dokaza kojima bi osporio ugovorni odnos niti da je isti bio u utuženom razdoblju oslobođen od plaćanja navedene pristojbe u visini od 50%, uz napomenu suda kako ista nije obavijestila tužitelja o promjeni na strani obveznika plaćanja temeljem činjenice smrti, slijedom čega je utvrđeno da je temeljem odredbe čl. 34. st. 1. ZHTR-a u obvezi istu podmiriti.

28. Nadalje odredbama čl. 9. čl. 29. st. 1. i čl. 65. st. 1. ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje, a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

29. Vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti savjesno u svemu kako ona glasi.

30. Slijedom svega navedenog, valjalo odlučiti kao pod toč. II. izreke sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

31. Priloženu dokumentaciju, dakle izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom je ista neproturječna i predstavlja vjerodostojnu ispravu sukladno odredbi članka 31. OZ-a kojom je propisano da je vjerodostojna isprava račun, mjenica, ček, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga te time po zakonu ovjerovljena privatna isprava i isprava koja se pod posebnim propisima smatra javnom ispravom uz napomenu kako Ovršnim zakonom nije propisano kako vjerodostojna isprava mora sadržavati pečat i potpis punomoćnika tužitelja, da bi se smatrala vjerodostojnom ispravom, te iz nje utvrđuje osnovanost, visinu i dospijeće potraživanja tužitelja, i to u ukupnom iznosu od 63,71 eura, a kako je utvrđeno da su utuženi računi dospjeli i to račun za siječanj 2021. dospijeva 21. siječnja 2021., za veljaču 2021. dospijeva 20. veljače 2021., za ožujak 2021. dospijeva 20. ožujka 2021., za travanj 2021. dospijeva 21. travnja 2021., za svibanj 2021. dospijeva 21. svibnja 2021. te račun za lipanj 2021. dospijeva 21. lipnja 2021., to je osnovano potraživanje tužitelja za isplatom zatezne kamate prvog dana nakon dospijeća kako je isti i zatražio tužbenim zahtjevom, čemu je valjalo udovoljiti, u smislu odredbe članka 29. st. 1. ZOO-a, koji propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, obvezati na isplatu predmetnog potraživanja.

32. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

33. Obzirom se postupak, povodom prigovora prednika tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, dalje Tarifa) te prema zatraženom trošku na zapisnik na ročištu 2.4.2026., a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 63,71 eura, pa je tako tužitelju priznat trošak u visini jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak sukladno Tbr. 7/9 u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV od 25%, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 118/18, 9/21, 51/23), slijedom čega je tužitelju ukupno priznat iznos od 138,27 eura na ime prouzročenih mu troškova ovog postupka, a kako to stoji u toč. III. izreke. Naime, u konkretnom predmetu postupak je započeo kao ovršni na temelju vjerodostojne isprave, povodom kojeg je izjavljen prigovor, slijedom čega je postupak nastavljen kao parnični, sve u okviru istog predmeta i između istih stranaka. S obzirom na navedeno, radi se o jedinstvenoj pravnoj stvari i procesnom kontinuitetu postupka, zbog čega stranke u ovom postupku imaju pravo na jednu (jedinstvenu) nagradu za zastupanje, a ne na zasebne nagrade za ovršni i parnični postupak. Posebno se ističe da se radi o sporu male vrijednosti, slijedom čega bi priznavanje odvojenih nagrada bilo protivno načelu razmjernosti troškova u odnosu na vrijednost predmeta spora.

34. Sud ukazuje kako se pri primjeni zakonskih propisa mora polaziti od temeljne pretpostavke - da je zakonotvorac, normiranjem određene materije, a bez obzira na njene jedinstvene osobitosti, išao za tim, da rezultat primjene propisa ostvari stanovitu legitimnu - razumnu i pravičnu svrhu. Zbog nužno potrebnog suglasja zakona s Ustavom, navedeni interpretativni imperativ izvire iz načela vladavine prava (razumna svrha zakona) i socijalne pravde (pravičnost) kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske sukladno odredbi iz čl. 3. Ustava RH (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14). Slijedom iznesenoga, situacija u kojoj dužnik podmiruje vjerovniku veći iznos troškova postupka nego je utužena glavnica zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti postupka kako je to prethodno navedeno, sud smatra kako bi naplata daljnjih troškova bilo slijedom razumne i pravične svrhe, neprihvatljivo, nepravično i nerazumno, čime je odlučeno kao u točki III. rješenja.

35. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

36. Odluka o trošku tužene temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a čime je odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Zagrebu, 21. svibnja 2026.

Sutkinja:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sp na presudu

- nasljednici EK, pravnoj slijednici tuženika po punomoćniku

U Zagrebu, dana 21. svibnja 2026. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja