Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2083/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Rajčiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Luetiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1895/2022-22 od 27. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1895/2022-22 od 27. lipnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu poslovni broj: P-1895/2022-22 od 27. lipnja 2025. kojom je presudio:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tužitelj IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik za cijelo suvlasničkog dijela od 1/2 idealnih dijelova cjeline sada upisanog na ime tuženika na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik KĆ dužan trpjeti, pa se ovlašćuje tužitelj IĆ temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti izvršiti upis navedenog suvlasničkog dijela na svoje ime za cijelo uz istovremeni izbris toga prava sa imena tuženika KĆ u navedenom idealnom dijelu. II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, samo ako se opre tužbenom zahtjevu."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tuženiku iznos od 1.812,50 EUR.“

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini oznake zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i ovlast za uknjižbu na navedenoj nekretnini.

6. Tužbeni zahtjev zasniva se na tvrdnji tužitelja da je 2003., zajedno s JĆ, kupio parcelu u [adresa], koju da su njih dvojica 2007. realno podijelili. Tužitelju da je pripao dio koji danas ima oznaku zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je realnom diobom tužitelj te stupio u samostalni i kvalificirani posjed, kao i da je u nesmetanom posjedu te nekretnine od trenutka kupnje do danas.

7. Prvostupanjski je sud odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan uz zaključak da tužitelj nije mogao steći više prava nego li je imao njegov suvlasnik JĆ (pravni prednik tuženika) s kojim je tužitelj, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, 2003. kupio osnovnu nekretninu prijašnje oznake zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ("stara" zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koju su 2007. njih dvojica podijelili po pola nakon čega da je JĆ svoju polovicu prodao tuženiku KĆ.

8. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi kako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i samih isprava, a što da je posljedica okolnosti da prvostupanjski sud nije izvršio ocjenu izvedenih dokaza, posebno ne ključnih dokaza u ovoj pravnoj stvari.

9. Iz do sada izvedenih dokaza proizlazi:

- da su kupci IĆ (tužitelj) i JĆ (pravni prednik tuženika) 4. kolovoza 2003. kupili od prodavateljice HĆ nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što proizlazi iz priloženog kupoprodajnog ugovora,

- da je predmetna kupnja izvršena po sistemu „viđeno-kupljeno“, dakle bez nazočnosti geodeta, a što je razvidno iz sadržaja kupoprodajnog ugovora iz 2003. u kojem se kao površina kupljene nekretnine navodi površina od 654m[2] ,[2] a iz skice geodeta kojeg su kupci izveli na teren radi diobe navodi se površina od 875m ,

- da su kupci IĆ (tužitelj) i JĆ (pravni prednik tuženika) 2007. nisu izveli geodeta na teren radi identifikacije kupljene nekretnine, već radi diobe, što je razvidno iz situacije 1:200 (str. 42. spisa),

- da je geodet, na zahtjev IĆ (tužitelj) i JĆ (pravni prednik tuženika), dao prijedlog diobe one parcele koju su mu oni pokazali kao njihovu kupljenu parcelu,

- da je zadatak geodeta bio dati prijedlog one parcele koju su mu tužitelj IĆ i JĆ (pravni prednik tuženika), a ne identificirati tu parcelu na način da utvrdi oznaku, međe i površinu,

- da je geodet utvrdio da je ta pokazna parcela imala ukupno 875 m[2] , a prijedlog diobe je bio na sjeverni dio „A“ površine 437,70 m[2] i južni dio „B“ površine 437,30 m ,

- da su potom IĆ (tužitelj) i JĆ (pravni prednik tuženika) izvršili diobu na način da su izvlačili šibice pa je dio „B“ pripao tužitelju IĆ, a dio „A“ je pripao JĆ (pravnom predniku tuženika),

- da su IĆ (tužitelj) i JĆ (pravni prednik tuženika) tom prilikom izvršili realnu diobu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je tužitelj IĆ stupio u posjed dijela „B“, a JĆ (pravni prednik tuženika) je stupio u posjed dijela „B“, što proizlazi iz njihovog sporazuma (ugovora o diobi) od 14. veljače 2007.,

- da je tužitelj odmah po diobi ogradio svoj dio tako da između posjeda tužitelja IĆ i posjeda JĆ (pravni prednik tuženika) postoji međašnji zid koji je izgrađen po međi koju je označio geodet,

- da su predmetnim sporazumom od **.**.2007. IĆ (tužitelj) i JĆ (pravni prednik tuženika) definirali uvjete gradnje na svojim međašnjim nekretninama na način da su ugovorili da svoje stambene objekte (obiteljske kuće) mogu graditi na udaljenosti 2m od međe između njihovih parcela,

- da je u trenutku sklapanja predmetnog sporazuma **.**.2007. IĆ (tužitelj) već imao izgrađene temelje svoje obiteljske kuće (članak 4. sporazuma),

- da je iz geodetskog elaborata br. [broj] od 13. prosinca 2019., koji je potvrđen od katastra, pa kao takav predstavlja javnu ispravu, i to kopiji katastarskog plana (str. 31. spisa), koji je sastavni dio geodetskog elaborata, proizlazi da je kuća tužitelja izgrađena na udebljanosti od 2m od međe s parcelom tuženika (mjerilo kopije katastarskog plana je 1:500, a udaljenost stambenog objekta tužitelja od međe s tuženikom je 4 mm, što znači da je na terenu udaljenost kuće tužitelja od međe s tuženikom 2metra, izračun: 4 × 500 = 2000 mm ili 2m),

- da su, usprkos izvršenoj realnoj diobi nekretnine, IĆ (tužitelj) i JĆ (pravni prednik tuženika) u karton zemljišta za k. o. [katastarska općina] pod brojem ZP-15/07 izvršili upis vlasništva svaki za po ½ dijela cijelog,

- da je u lipnju 2007. JĆ (pravni prednik tuženika) svoj dio „A“ čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prodao tuženiku KĆ, što proizlazi iz iskaza stranaka i svjedoka (ugovor osnovni i aneks, iako priložen tužbi nije isprintan u fizičkom spisu, već je dostupan samo u eSpisu),

- da se tuženik KĆ pod br. [ broj] u karton zemljišta upisao kao vlasnik za ½ dijela zem. [katastarska čestica] [adresa],

- da je nakon toga proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u kojem je „stara“ čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dobila novu oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tužitelj i tuženik su uknjiženi kao suvlasnici u jednakim dijelovima, kako su to bili i u kartonu zemljišta,

- da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] utvrđeno da se zapadna međa „nove“ čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne poklapa s međom za koju su tužitelj i tuženik smatrali da je zapadna međa njihovih parcela zbog čega je „nova“ čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] imala površinu od 792m[2] , odnosno dio „A“ je imao 379 m , a dio „B“ je imao površinu od 420m ,

- da je tužitelj 2013. legalizirao svoj stambeni objekt te na temelju rješenja o izvedenom stanju ishodio rješenje o utvrđivanju građevne čestice slijedom čega je bilo moguće izraditi parcelacijski elaborat,

- da je parcelacijskim elaboratom „nova“ čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 792m[2] , podijeljena na čest. zem. [katastarska čestica] površine 379 m (posjed tuženika) i čest. zem. [katastarska čestica] površine 420m[2] (posjed tužitelja),

- da je zbog „pomicanja“ zapadne međe u postupku preoblikovnja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] parcela „A“ (danas čest. zem. [katastarska čestica]) „izgubila“ 53m[2] , dok je parcela „B“ (danas čest. zem. [katastarska čestica]) „izgubila“ 14m , što proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka,

- da je parcelacijski elaborat proveden u katastru i zemljišnoj knjizi tako da su formirane čest. zem. [katastarska čestica] u posjedu tuženika i čest. zem. [katastarska čestica] u posjedu tužitelja s tim da se parcelacijski elaborat odnosio samo na parcelaciju, ne i promjenu vlasništva zbog čega su obje parnične stranke uknjižene kao suvlasnici obiju novoformiranih nekretnina (zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), svaki za po ½ dijela,

- da je rješenje katastra o parcelaciji klasa UP-I-932-07/20-02/199 postalo pravomoćno 5. lipnja 2020., što proizlazi iz priložene klauzule pravomoćnosti (str. 24. spisa).

10. Slijedom navedenog pravilno tužitelj prigovora kako je prvostupanjski sud samo naveo da je pregledao u spis priloženu dokumentaciju, dok nije izvršio ocjenu izvedenih dokaza.

Iz priloženih isprava proizlazi kako se u predmetnom slučaju radilo o kupnji po sistemu „viđeno-kupljeno“ od strane i tužitelja i tuženika, dakle kupnji nekretnine bez nazočnosti geodeta koji treba identificirati nekretninu te potvrditi međe i površinu. Kupnja po sistemu „viđeno-kupljeno“ podrazumijeva da kupac prihvaća nekretninu u stanju u kojem se nalazi u trenutku kupnje, odnosno prihvaća stvar u viđenom stanju bez prava na naknadne prigovore zbog nedostataka ili oštećenja.

Za predmetni slučaj bitan je položaj međe između parcela tužitelja i tuženika, odnosno okolnost je li današnja međa identična međi u trenutku realne diobe između tužitelja IĆ i JĆ (pravnog prednika tuženika), a koja realna dioba je izvršena u siječnju 2007., prije nego li je tuženik od JĆ kupio svoju parcelu.

Kako je naprijed navedeno, iz javne isprave kopije katastarskog plana, koja je sastavni dio geodetskog elaborata potvrđenog od strane katastra, proizlazi da je međa između čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] identična međi u trenutku realne diobe za što je dokaz položaj obiteljske kuće tužitelja (udaljenost 2m od međe – članci 4.i 5. sporazuma).

Također je ta međa utvrđena i u rješenju o utvrđivanju građevne čestice UP/I - 350-05/19-05/000081 od 18. studenog 2019. koje obvezuje tuženika s obzirom da je sudjelovao u tom postupka. Nadalje, rješenje katastra o parcelaciji klasa UP -I-932- 07/20-02/199, kojim je provedena parcelacija prema navedenoj međi između čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postalo pravomoćno 5. lipnja 2020.

11. Nadalje, ključno pitanje za rješenje predmetnog spora je pitanje jesu li na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dosjelošću s obzirom da se u historijatu tužbe tužitelj poziva na samostalan i kvalificiran posjed predmetne nekretnine od trenutka realne diobe do utuženja. Međutim prvostupanjski se sud o tome uopće nije očitovao, kako to pravilno u žalbi prigovora tužitelj. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću stjecatelj vlasništvo stječe na temelju zakona (originarno), dok na temelju zakona prestaje vlasništvo upisanih zk vlasnika. Dakle, stjecatelj svoje pravo vlasništva ne izvodi iz prava vlasništva svog prednika već to pravo izvodi iz zakona slijedom čega je stjecanje na temelju dosjelosti stjecanje na temelju zakona - ex lege. Stoga je u slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću stjecatelj ovlašten u zemljišnoj knjizi upisati tako stečeno pravo vlasništva.

12. Posebno je bitno ukazati kako predmet spora nije čest. zem. [katastarska čestica] k.o.

[adresa] i kvadratura te čestice.

13. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju drugostupanjski sud smatra kako se prvostupanjska presuda zbog uočenih i navedenih propusta prilikom njezinog donošenja ne može ispitati posebno stoga što su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni. Na ovaj je način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se tužitelj u žalbi opisno poziva. Stoga je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

14. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega otkloniti uočenu bitnu povredu postupka, te će potom ponovnom ocjenom izvedenih dokaza, te eventualno i izvođenjem novih dokaza, doći do valjanih zaključaka o postojanju/nepostojanju odlučnih činjenica za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, a koje su kao takve dijelom navedene u obrazloženju ovog drugostupanjskog rješenja. Dakle, nakon što otkloni uočenu bitnu povredu postupka te raspravi sva sporna pitanja na koja je upozorio ovaj drugostupanjski sud, prvostupanjski će sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP-a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 21. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić