Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama-Buie
Buje, Istarska 1
Posl.br. Pp-1500/2024-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Sanji Božić Turina uz sudjelovanje sudske zapisničarke Jelene Blažanović, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ČG iz [adresa], zastupan po Milanović Ivanu, odvjetniku iz Umaga, zbog prekršaja iz čl.282.st.9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog Policijske postaje Umag s ispostavom Buje, primjenom čl.183. Prekršajnog zakona, na održanoj glavnoj raspravi bez nazočnosti okrivljenika i njegova branitelja, dana 14. svibnja 2026. god.
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENIK: TG, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1986., od oca Č, sa boravištem u [adresa], hrvatski državljanin, po zanimanju slobodni umjetnik, zaposlen, s mjesečnim primanjima oko 1.000,00 EUR, neoženjen, nema djece, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan,
kriv je
što je dana 28. lipnja 2024. god. u 11,55 sati, na cesti u Umagu, u naselju Stela Maris, upravljao osobnim vozilom reg. oz. [registarska oznaka], prilikom kontrole od strane ovlaštene službene osobe odbio se podvrgnuti alkotestiranju i nije prihvatio testiranje pomoću odgovarajućeg tehničkog sredstva radi utvrđivanja prisutnosti alkohola u organizmu,
čime je počinio prekršaj iz čl.282.st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog čega mu se temeljem odredbe čl.282.st.9. cit. zakona,
izriče
novčana kazna
od 1.320,00 (tisuću tristo dvadeset) eura.
Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.
Upozorava se okrivljenik da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako dobrovoljno plati dvije trećine (2/3) izrečene novčane kazne u gore navedenom roku.
Svakim daljnjim načinom naplate, novčana kazna naplatiti će se u punom iznosu.
Temeljem članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.
Ako okrivljenik novčanu kaznu i troškove prekršajnog postupka ne plati u cijelosti ili djelomično u određenom roku, naplatiti će se prisilno.
Okrivljenik je dužan izvršiti uplate prema priloženim uplatnicama.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Umag s ispostavom Buje je povodom prigovora okrivljenika na izdati mu prekršajni nalog pod brojem 211-07/24-1/7649 od 28. lipnja 2024. godine, dostavila isti na daljnje postupanje zbog djela prekršaja opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljeni je ispitan pred ovim sudom, gdje je u svojoj obrani naveo da se ne smatra krivim, da se radilo o situaciji kada je prilikom obavljanja posla dostavljača nasilno zaustavljen od osobe koja nije bila u uniformi, koja se predstavila kao policijski službenik, neprimjereno postupajući prema njemu. On da je nastavio vožnju i nakon toga da je sa rotacijskim svijetlima zaustavljen od policijskih službenika koji su tražili od njega da se podvrgne alkotestiranju, no da to nije odbio nego da je samo tražio da mu se pojasni razlog zaustavljanja u prometu, jer da nije počinio nikakvo djelo prekršaja. Jedan od policijskih službenika da mu je rekao da će mu to naknadno objasniti, a potom je konstatirano da je alkotostiranje odbio, iako je potom nekoliko puta molio da ga se alkotestiranju podvrgne.
3. U svojstvu svjedoka ispitani su policijski službenici DG, VG, i AG.
4. DG, iskazao je kako je navedene prilike upravljao svojim privatnim vozilom krećući se [adresa] u [adresa] i bio izvan službe, krećući se iz u smjeru [adresa]. Na pješačkom prijelazu kod naselja Stella Maris, njegovo vozilo da je pretekao okrivljeni, na mjestu gdje to nije dopušteno i on se zaustavio na ulazu u samo naselje Stella Maris. Da mu je tada pristupio i pokazao službenu iskaznicu, rekao da stane sa strane, tražio od njega dokumente na uvid koje je on odbio dati, te mu rekao da iste pripremi jer da je pozvao policijske djelatnike koji su neposredno nakon toga došli i preuzeli postupanje prema njemu, dok drugih saznanja o tome što se dalje događalo, nema.
5. VG, iskazao je kako se sjeća navedenog postupanja, kada je obaviješten od drugog policijskog službenika da mu okrivljenik prilikom njegovog postupanja odbija dati dokumente, zbog čega da je došao sa još jednim službenikom na mjesto događaja. Naveo je kako je okrivljenika zaustavio dajući mu svjetlosne signale sa vozila, te radi sumnje da bi isti upravljao pod utjecajem alkohola ponuđeno mu je alkotestiranje, što je isti izričito odbio. Samo postupanje oko alkotestiranja, da je vodio je drugi policijski službenik, AG, dok se on nalazio nekoliko metara udaljen, pa da nije čuo sav sadržaj komunikacije između njih dvoje, zbog čega da se ne može očitovati da li je okrivljenik propisno upozoren kada mu je ponuđeno alkotestiranje. Također je naveo da ga je policijski službenik obavijestio o razlogu zaustavljanja okrivljenika, po njegovim riječima, da je to bilo njegovo nepropisno pretjecanje, zbog čega ga je želio legitimirati.
6. Policijski službenik AG, iskazao je da se sjeća kako je navedene prilike po dojavi drugog policijskog službenika koji je tada bio izvan službe, koji je započeo postupanje prema okrivljeniku radi nekog drugog prekršaju u prometu o kojem on nema saznanja. On da je okrivljenika pitao da ili je konzumirao alkohol i da je dužan podvrći se testiranju, on je to odbio, tražeći pojašnjenje jer je očito bio revoltiran prijašnjim postupanjem. On da je upozoren da takvim odbijanjem čini djelo prekršaja i isto tako upoznat je o visini kazne za takav prekršaj. Također je naveo da se ne sjeća da li je okrivljenik nakon prvotnog odbijanja tražio da se alkotestira.
7. Branitelj okrivljenika na održanoj glavnoj raspravi u završnoj riječi naveo da cijeneći s jedne strane obranu okrivljenika, a s druge strane iskaze svjedoka proizlazi da se radi o nesporazumu te da je okrivljenik tražio objašnjenje vezano za alkotestiranje, tražeći objašnjenje se ne iskazuje i odbijanje, to posebito kako se cijeni da je u svojoj obrani naveo da je on tražio provođenje alkotestiranja, a ispitani svjedok koji je provodio tu radnju se ne sjeća, te stoga predlaže da se oslobodi od optužbe.
8. U postupku je sud na uvidu imao izvješće o izvršenom prekršaju, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola iz koje je vidljivo da se imenovani odbio podvrći opisanom ispitivanju, naredbu o određivanju mjere opreza, te izvod iz prekršajne evidencije.
9. Analizirajući obranu okrivljenika i sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sud nalazi utvrđenim da su se u njegovu postupanju stekla obilježja prekršaja koji mu je optužnim prijedlogom stavljen na teret.
10. Nakon provedenog postupka utvrđeno je kao nesporno da je okrivljenik kritičnog dana upravljao motornim vozilom kao dostavljač, da su ga zaustavila dva policijska službenika sa rotacijskim svjetlima, po dojavi kolege koji je bio izvan službe a policijski službenik AG postavio mu je zahtjev za alkotestiranjem i upozorio ga na posljedice odbijanja alkotesta, dok okrivljenik unatoč tome alkotestiranju nije pristupio.
11. Policijski službenik upoznao ga je dakle, s obvezom podvrgavanja testiranju, pri čemu se pozvao na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, čime ga propisno upozorio. Iako je okrivljenik tvrdio da nije odbio testiranje, već je samo tražio dodatno objašnjenje razloga zaustavljanja, svjedok AG jasno je iskazao da je okrivljenik na njegov zahtjev pritom odbio testiranje, unatoč naknadnim molbama da mu se omogući alkotest, kako je to okrivljeni naveo u svojoj obrani.
12. U pogledu iste činjenice, odnosno da je okrivljeni odbio alkotestiranje, potpuno sukladno, iskazao je i policijski službenik VG.
13. Svjedok T, dovoljno je jasno opisao situaciju da se zaključi kako nije bilo nikakvog nesporazuma, jer je okrivljenik znao što se od njega traži i nije to učinio. Traženje pojašnjavanja razloga zaustavljanja, nije izraz nesporazuma o tome što se traži, nego uvjetovanje izvršenja zakonite naredbe, što ne opravdava odbijanje alkotestiranja.
14. Zakon ne predviđa pravo vozača da uvjetuje podvrgavanje alkotestiranju prethodnim dobivanjem pojašnjenja. Odredba čl.282.st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jasno propisuje bezuvjetnu dužnost postupanja prema zahtjevu policijskog službenika i ne predviđa iznimku od dužnosti podvrgavanja alkotestiranju.
Ukoliko je okrivljenik nakon odbijanja, zaista naknadno tražio da se podvrgne alkotestiranju, opisano djelo prekršaja je dovršeno u trenutku prvotnog odbijanja, dok naknadna promjena stava ne utječe na počinjeni prekršaj.
15. Također, svjedok T, potvrdio je konstatacijom da je okrivljenik "tražio pojašnjenje jer je očito bio revoltiran prijašnjim postupanjem", time je sam svjedok dao objašnjenje okrivljenikova ponašanja, jer potvrđuje da je odbijanje bilo svjesno i s razlogom, a ne zbog nesporazuma.
16. Isti svjedok u svojem je iskazu naveo da se ne sjeća da li je okrivljenik nakon prvotnog odbijanja tražio da se alkotestira, čime on nije potvrdio da je okrivljenik naknadno tražio alkotestiranje, nego je samo izjavio da se ne sjeća, što nije potvrda okrivljenikove tvrdnje.
17. Nadalje, iskaz svjedoka T ocjenjuje se kao vjerodostojan, jer je opisao situaciju logično i uvjerljivo a izjava da se ne sjeća navedene okolnosti naknadnog zahtjeva okrivljenika, upravo govori o objektivnosti, čime je dao iskren odgovor u granicama svog pamćenja.
18. Opisanim odbijanje ostvaruju se obilježja prekršaja iz odredbe čl.282. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim je propisano da su vozači dužni postupati prema zahtjevima policijskog službenika vezano uz ispitivanje prisutnosti alkohola, droga ili lijekova.
19. Kako okrivljeni kao vozač motornog vozila, tako nije postupio, počinio je djelo prekršaja za koji se tereti, zbog čega je proglašen krivim, a prijedlog branitelja za oslobođenje od optužbe nije utemeljen.
20. Nadalje, neutemeljena je tvrdnja okrivljenika iz njegove obrane da nije počinio nikakvo djelo prekršaja, jer je uvidom u njegovu prekršajnu evidenciju utvrđeno da je odlukom ovog suda pod br. Pp-1966/2024, proglašen krivim i kažnjen radi djela prekršaja iz odredbe čl.74.st.2. Zakona sigurnosti prometa na cestama, odnosno da je u isto vrijeme i na istom mjestu, koje se navodi u izdanom prekršajnom nalogu, izvršio radnju pretjecanja na mjestu gdje to nije dopušteno, a što je potvrđeno i iskazom svjedoka DG.
21. Za počinjeno djelo prekršaja, sud je izabrao vrstu primjerene prekršajne sankcije i to novčanu kaznu u najnižem novčanom iznosu, imajući pri tome u vidu utvrđeni stupanj krivnje u srazmjeru sa društvenom opasnošću djela kao općom i posebnom svrhom kažnjavanja. Sud je u obzir uzeo sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja (olakotne i otegotne okolnosti) i to u smislu odredbe čl.36. Prekršajnog zakona, utvrđujući pri tome stupanj krivnje, te ranije ponašanje počinitelja.
22. Kao olakotnu okolnost na strani okrivljenika sud je našao da on do sada nije kažnjavan za ovakva djela prekršaja, stoga je ocijenjeno da će se temeljem tako utvrđenih okolnosti izrečenom novčanom kaznom ispuniti svrha postupka, te da je ona primjerena težini počinjenog djela te ličnosti okrivljenika.
23. Sud nije u postupku našao opravdane razloge da okrivljenom izrekne zaštitnu mjeru obzirom da isti nije kažnjavan za ovakva djela, kako je to gore opisano, te nije utvrđeno da postoji opasnost da će on upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj, odnosno zaštitna mjera ne bi bila u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i ostalih istaknutih okolnosti, kao i prekršaja koji se mogu očekivati, te sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, stoga je ocijenjeno da će se i izricanjem novčane kazne postići svrha kažnjavanja.
24. Troškovi prekršajnog postupka izrečeni su u paušalnom iznosu, razmjerno složenosti i trajanju postupka.
U Bujama, dana 21. svibnja 2026. godine.
Zapisničarka
Jelena Blažanović, v.r.
Sutkinja
Sanja Božić Turina, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Okrivljenik ili njegov branitelj, zakonski zastupnik, stranke, podnositelj optužnog prijedloga i oštećenik (čl.192. Prekršajnog zakona) imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana po primitku otpravka ove presude, pa se žalba podnosi u dva istovjetna primjerka pismeno i predaje se osobno ili putem pošte ovom Općinskom sudu u Pazinu, Stalnoj službi u Bujama za Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
O TOME OBAVIJEST:
1. Okrivljeniku i branitelju,
2. Tužitelju,
3. Prekršajna evidencija, po pravomoćnosti,
4. Spis, ovdje.
