Poslovni broj Pr-175/2020-59

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korljan & partneri d.o.o. Zadar, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 18. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, 21. svibnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 9.315,57 Eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 7,28 Eura od 16.06.2015.,

- na iznos od 58,18 Eura od 16.07.2015.,

- na iznos od 152,35 Eura od 16.08.2015.,

- na iznos od 182,23 Eura od 16.10.2015.,

- na iznos od 280,12 Eura od 16.11.2015.,

- na iznos od 86,64 Eura od 16.12.2015.,

- na iznos od 171,51 Eura od 16.01.2016.,

- na iznos od 140,31 Eura od 16.03.2016.,

- na iznos od 112,36 Eura od 16.04.2016.,

- na iznos od 115,62 Eura od 16.07.2016.,

- na iznos od 44,48 Eura od 16.08.2016.,

- na iznos od 88,48 Eura od 16.09.2016.,

- na iznos od 85,68 Eura od 16.10.2016.,

- na iznos od 126,69 Eura od 16.11.2016.,

- na iznos od 94,02 Eura od 16.12.2016.,

- na iznos od 51,56 Eura od 16.01.2017.,

- na iznos od 84,68 Eura od 16.02.2017.,

- na iznos od 130,58 Eura od 16.03.2017.,

- na iznos od 365,06 Eura od 16.04.2017.,

- na iznos od 172,66 Eura od 16.05.2017.,

- na iznos od 102,58 Eura od 16.06.2017.,

- na iznos od 439,80 Eura od 16.07.2017.,

- na iznos od 251,00 Eura od 16.08.2017.,

- na iznos od 87,28 Eura od 16.09.2017.,

- na iznos od 397,51 Eura od 16.10.2017.,

- na iznos od 273,55 Eura od 16.11.2017.,

- na iznos od 266,32 Eura od 16.03.2018.,

- na iznos od 173,97 Eura od 16.04.2018.,

- na iznos od 298,13 Eura od 16.05.2018.,

- na iznos od 35,47 Eura od 16.06.2018.,

- na iznos od 227,06 Eura od 16.07.2018.,

- na iznos od 276,08 Eura od 16.08.2018.,

- na iznos od 85,71 Eura od 16.09.2018.,

- na iznos od 91,84 Eura od 16.10.2018.,

- na iznos od 319,89 Eura od 16.11.2018.,

- na iznos od 120,99 Eura od 16.01.2019.,

- na iznos od 44,37 Eura od 16.02.2019.,

- na iznos od 222,84 Eura od 16.03.2019.,

- na iznos od 197,71 Eura od 16.04.2019.,

- na iznos od 263,06 Eura od 16.06.2019.,

- na iznos od 185,65 Eura od 16.07.2019.,

- na iznos od 229,13 Eura od 16.08.2019.,

- na iznos od 177,23 Eura od 16.09.2019.,

- na iznos od 188,54 Eura od 16.11.2019.,

- na iznos od 77,02 Eura od 16.12.2019.,

- na iznos od 206,16 Eura od 16.01.2020.,

- na iznos od 212,54 Eura od 16.02.2020.,

- na iznos od 57,65 Eura od 16.03.2020.,

- na iznos od 115,10 Eura od 16.04.2020.,

- na iznos od 438,65 Eura od 16.05.2020.,

- na iznos od 702,27 Eura od 16.06.2020.

do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za t ri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve ovo u roku od 15 dana, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći .

II. Nalaže se tuženoj po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplati tužitelju iznos od 5.015,58 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 21. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve ovo u roku od 15 dana , dok se za više zatraženi iznos u visini od 1.625,00 Eura zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u visini od 2.600,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj BF iz [adresa] (dalje: tužitelj) 7. rujna 2020. sudu podnosi tužbu protiv tužene Republike Hrvatske (dalje: tužena) u kojoj navodi da je tužitelj posljednjih pet godina zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske kao policijski službenik Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske policije Zadar. Obzirom da je tužitelj svoje radne zadatke obavljao kao policijski službenik na moru, njegova služba da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i blagdanom. Naime, organizacija rada da je bila takva da je tužitelj određeni broj dana u mjesecu, koji varira od mjeseca do mjeseca, proveo na terenu odnosno na ophodnom brodu tuženice dok je ostatak dana u mjesecu bio slobodan. Tužitelj da je temeljem višednevnih radnih naloga poslodavca u dane zaduženja neprekidno bio na brodu, dakle, 24 sata dnevno. Sukladno odredbi čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) i odredbi čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17) radnik da ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i rad noću, blagdanom, nedjeljom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Također, sukladno čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike da je propisano kako će se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava za 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25% i za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva dana u tjednu u drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom rada dužim od 90 minuta 10%, a za rad u turnusu 5%. Nadalje, st. 2. tog članka da je propisano kako se navedeni dodaci ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni dok je st. 11. propisano da je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno. Čl. 38. st. 12. Kolektivnog ugovora da je propisano kako se redovni mjesečni fond radnih sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu dobije tako da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8. Nadalje, čl. 51. aktualnog odnosno čl. 57. starog Kolektivnog ugovora da je propisano da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Međutim, ne samo da tužitelj zbog prirode posla nije mogao napustiti plovilo tijekom terenskog rada, već to nije niti smio, obzirom da je morao biti na dispoziciji u svakom trenutku te promptno reagirati u svakoj hitnoj situaciji i odazvati se pozivu nadređenih. Kako da je tužitelj stoga izvan radnog vremena bio pripravan i u svakoj intervenciji zajednički reagirao sa ostalim kolegama i članovima posade, ovdje da nije riječ o pasivnom dežurstvu već o aktivnoj pripravnosti za rad odnosno prekovremenom radu, radu noću, nedjeljom i blagdanima za koji rad da tužitelj nije plaćen. Obzirom da tužitelj ne raspolaže evidencijom o prisustvu na radu, platnim listama i radnim nalozima tužene po kojima je postupao, predlaže pribaviti označene isprave za c ijelo sporno razdoblje konkretno razdoblje od svibnja 2015. do podnošenja ove tužbe te po pribavi tih isprava odrediti provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku, nakon čega da će tužitelj visinom odrediti svoj tužbeni zahtjev na isplatu razlike plaće za razdoblje od svibnja 2015. do podnošenja ove tužbe, a iz čega proizlazi da tužitelj sudu podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz odredbe čl. 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Podredno, ukoliko sud ocijeni da ne postoje uvjeti za stupnjevitu tužbu, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 100.001,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj navodi i to da se je prethodno podnošenju ove tužbe, ovo sukladno odredbi čl. 186.a ZPP, 20. svibnja 2020. obratio tuženoj rad pokušaja mirnog rješenja spora, međutim, tužena da je na prijedlog tužitelja negativno odgovorila dopisom od 24. kolovoza 2020. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 9. travnja 2021. tužena osporava činjenične navode tužbe i protivi se postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako osnovi tako i visini. Opreza radi izjavljuje prigovor zastare za tužiteljeva potraživanja za svibanj 2015. Tužitelj da traži isplatu neisplaćenih dodataka na plaću za period od svibnja 2015. do zaključno svibnja 2020. navodeći da je svoje radne zadatke obavljao kao policijski službenik na moru, priroda njegova posla da iziskivala je prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i blagdanima i ističući da je, temeljem višednevnih radnih naloga poslodavca, u dane zaduženja neprekidno bio na brodu, dakle 24 sata dnevno, dalje navodeći da zbog prirode posla nije mogao napustiti plovilo tijekom terenskog rada, već to nije niti smio, obzirom da je morao biti na dispoziciji u svakom trenutku te promptno reagirati u svakoj hitnoj situaciji i odazvati se pozivu nadređenih. Stoga, kako je tužitelj „izvan redovnog radnog vremena“ bio pripravan i u svakoj intervenciji zajednički reagirao s ostalim kolegama i članovima posade, tužitelj da zaključuje da nije riječ o pasivnom dežurstvu već o aktivnoj pripravnosti za rad odnosno prekovremenom radu, radu noću, nedjeljom i blagdanima za koje tužitelj nije plaćen. Takve navode tužena osporava i protivi se osnovi i visini tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelost. Navodi da kada službenici idu na teren 4 dana po nalogu poslodavca, da je sasvim evidentna činjenica da se oni ta 4 dana ne mogu nalaziti kod kuće i da se nalaze na mjestu koje je unaprijed određeno nalogom za terenski rad , ali to da je priroda terenskog rada i ne može se tumačiti na način da su službenici 96 sati u dežurstvu . Iz izvješća o radnim nalozima koje podnosi zapovjednik plovila da je razvidno ukupno trajanje službe i efektivni rad za vrijeme trajanja terenskog rada, a također da je razvidna i činjenica da je hitnih situacija u utuženom periodu bilo svega nekoliko te da su netočne tvrdnje podnositelja da je bio na dispoziciji u svakom trenutku. Sukladno Izvješćima o radnim nalozima da je razvidan broj stvarno odrađenih sati rada (rad na moru te rad na kopnu je posebno prikazan u Izvješćima i ubrojen je i jedan i drugi rad u stvarno odrađene sate rada), svaki pristanak u luku, rad pogonskih motora, potrošnja goriva, broj izvršenih kontrola plovila te broj prevaljenih nautičkih milja. Tako da se npr. u izvješću navodi „Posada obavlja pješačku ophodnju po mjestu do 12,00 sati - prevencije radi. U popodnevnim satima isplovili smo prema Sedmovraću i Srednjem kanalu ka Zadarskom kanalu.“ Ta Izvješća da su potpisana od strane zapovjednika plovila. Institut rada na terenu da je poseban uvjet rada i kao takav predmet autonomnog reguliranja odnosa između poslodavca i radnika koji je u konkretnom slučaju reguliran odredbom čl. 56. Kolektivnog ugovora. Zakon o radu da nije regulirao pojam terenskog rada kao ni pojam pripravnosti za vrijeme terenskog rad. Uvidom u dokumentaciju da je utvrđeno da su tužitelju obračunati i isplaćeni svi sati rada sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovoru (za rad noću uvećanje 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom 150%, za prekovremeni rad 50%) te je mu je u utuženom periodu također isplaćivana naknada za terenski rad u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora te naknada za pasivno dežurstvo u smislu čl. 57. Kolektivnog ugovora, a što da je sve vidljivo iz obračunskih lista plaće. Sukladno čl. 42. Zakona o policiji policijski službenik da je dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj. Na temelju Zakona o policiji da je donesena Uredba o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“ br. 129/11) kojom da se utvrđuju vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona. Plaća policijskog službenika da se sastoji od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. Osnovna plaća policijskog službenika da se utvrđuje množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom, uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža. Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika da se sastoji od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe. Visina dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima Vlada Republike Hrvatske propisuje posebnom uredbom sukladno Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o policiji. Dodatak za specifičnost policijske službe utvrđuje se za: 1. povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, 2. osobno policijsko zvanje, 3. odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja. Sukladno čl. 6. Uredbe dodatak na osobno policijsko zvanje da se obračunava prema osobnom zvanju policijskog službenika bez obzira na koje je radno mjesto raspoređen. Policijskim službenicima pomorske policije staž osiguranja da se računa u povećanom trajanju tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih u obavljanju policijskih poslova računa kao 16 mjeseci staža osiguranja sukladno čl. 17. Zakona o policiji. Iako terenski dodatak služi za pokriće povećanih troškova za vrijeme rada na terenu, u Kolektivnom ugovoru kojim je određeno pravo radnika na naknadu tog troška da su propisani i uvjeti koji moraju biti ispunjeni za ostvarivanje tog prava. Tako da se pravo na terenski dodatak, a koji predstavlja primanje iz radnog odnosa, uvjetuje trajanjem terenskog rada. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda da nije životno i logično da bi efektivni (stvarni, faktični) rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Revr 753/09-2 od 17. studenog 2009.). Dakle, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora službenik da može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke. Nadalje, sukladno čl . 57. Kolektivnog ugovora vrijeme provedeno na brodu izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom (pripravnost za rad) te je sukladno čl. 44. st. 4. Kolektivnog ugovora, za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu tužitelju isplaćeno 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva. Ovdje tužena upućuje na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1127/13 od 11. svibnja 2016. koje da je doneseno povodom izjavljene revizije u predmetu tužitelja, policijskog službenika Pomorske policije kojim je prihvaćena revizija tuženice na način da su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, a u obrazloženju koje da odluke Vrhovni sud navodi “potrebno je istaknuti kako tuženica s pravom u reviziji ukazuje na tumačenje čl. 39. u vezi sa čl. 50. Kolektivnog ugovora koje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora“. Prema tom tumačenju, neovisno o tome što se u rad na terenu u smislu čl. 50. Kolektivnog ugovora (radi ostvarenja prava na dodatak za rad na terenu) uračunava ukupno vrijeme provedeno na terenu – i to od trenutka kada je službenik trebao doći na posao (na svoje uobičajeno radno mjesto, odnosno mjesto od kuda se upućuje na teren) pa do trenutka povratka na uobičajeno radno mjesto – pravo na uvećanje plaće iz čl. 39. Kolektivnog ugovora službenik ostvaruje samo za stvarno (faktično) odrađene sate rada. Za postojanje prekovremenog rada bitno je postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. Tužena ističe da policijski službenici postaje pomorske policije na plovilima na terenskom radu ne rade uredovno radno vrijeme od 8 sati od ponedjeljka do petka, nego rade 10-12 sati redovnog rada prema unaprijed utvrđenom rasporedu rada dok im je preostalih 12 -14 sati priznato kao pasivno dežurstvo (slobodno vrijeme na terenskom radu je pravno valorizirano kao pasivno dežurstvo), dakle, da rade po posebnom rasporedu rada koji je utvrđen čl. 42. Zakona o policiji. Za svaki prekovremeni rad, ukoliko ga je bilo, da je tužitelju izdan nalog za prekovremeni rad. Poseban raspored rada da uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i neradnim danim, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drugačiji način. Zakon o policiji i propisi doneseni na temelju istog da uređuju specifičnost radnopravnog položaja policijskih službenika. Na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena Zakonom o policiji ili propisima donesenim na temelju Zakona o policiji da se primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu odnosno kolektivni ugovori. Policija da je služba s jasno određenim pravilima i zakonskom regulativom tako da je tužena mišljenja da je neozbiljno špekulirati o radnom vremenu policijskih službenika i o specifičnosti radno-pravnog uređenja, koje je zakonom jasno propisano. Upućuje na presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R-553/2018-2 od 08. kolovoza 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu te odbijen zahtjev u istovrsnoj pravnoj stvari, a dijelove koje tužena dalje citira. Naglašava da vrijeme koje je tužitelj proveo na službenom plovilu spavajući ili odmarajući se, jednostavno nema karakter prekovremenog rada pa mu se ne može ni honorirati kao prekovremeni rad. Prekovremeni rad i pripravnost da su dva različita pojma i da ne mogu imati istu narav. Tužena je mišljenja da je činjenično i pravno neutemeljeno sate koji nisu upisani u evidenciju radnih sati preračunavati u prekovremeni rad, a da istovremeno u Izvješćima koja su potpisali sami tužitelji nema evidencije o izvršenim poslovima i postupanjima za vrijeme tih sati u svezi čega citira dio obrazloženja presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-34/2016-3 od 18. listopada 2018. Upravo da su tužitelji za vrijeme rada na terenu sami vodili evidenciju radnih sati i upravo da je evidencija radnih sati na terenu potpisana od strane samih tužitelja. Broj stvarno odrađenih sati rada koje su tužitelji upisivali na terenu u evidencijama tj. Izvješćima da je upisan u Registar službenih poslova i upravo onoliki broj stvarno odrađenih sati rada koji je upisan u Registar da odgovara broju radnih sati u Obračunskim listama tj. plaćama za određeni mjesec. Policijski službenici Postaje pomorske policije Zadar da rade po unaprijed utvrđenom rasporedu rada sukladno Naputku o načinu dnevnog raspoređivanja policijskih službenika i vođenju Registra službenih poslova, a koji Naputak je donio ministar unutarnjih poslova na temelju čl. 42. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11). Po pozivu ili po potrebi policijski službenici pomorske policije da postupaju samo u izvanrednim situacijama i za svaki takav rad da je izdan nalog za prekovremeni rad. Ističe da su takve izvanredne situacije rijetkost i da su sve zabilježene u službenim evidencijama (Dnevniku događaja), a kada kaže rijetkost da misli da takvih izvanrednih situacija ima 10ak godišnje po policijskom službeniku. Broj stvarno odrađenih sati rada da je vidljiv iz Registra službenih poslova koji predstavlja službenu evidenciju te da se ne bi trebale posebno utvrđivati činjenice koje se nalaze u bazama podataka odnosno službenim evidencijama javnopravnih tijela. Policija da je služba s jasno određenim pravilima i zakonskom regulativom tako da je tužena mišljenja da je neozbiljno nagađati o radnom vremenu policijskih službenika i o specifičnosti radno-pravnog uređenja, a koje je zakonom jasno propisano. Za postojanje prekovremenog rada da je bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. Slijedom svega iznesenog tužena predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan u cijelosti te potražuje naknadu troškova ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Ocijenivši da tužitelj ima imovinskopravni interes za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b st. 2. ZPP budući je u zahtjevu za mirno rješenje spora koji je uputio Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru (list spisa 5-7) prethodno pokretanju ovog spora od tužene zatražio dostavu ovdje relevantne radnopravne dokumentacije koja je nedvojbeno nužna za određivanje visine tužbenog zahtjeva na isplatu plaće, pri čemu obveza tužene na dostavu tražene dokumentacije proizlazi iz čl. 9. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br. 120/12) te čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br. 32/15, 112/15, 35/17) kao i nadalje iz čl. 12. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 37/11), čl. 13. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 32/15) i čl. 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 73/17), međutim, da tužena nije postupila po njegovom traženju poradi čega tužitelj prethodno podnošenju predmetne tužbe nije imao isprave nužne za određivanje visine tužbenog zahtjeva, sud je predmetnu stupnjevitu tužbu ocijenio dopuštenom. Osim toga, tužena u ovom postupku niti ne osporava pravo tužitelja na podnošenje tzv. stupnjevitu tužbu kao ni svoju obvezu dostave po tužitelju tražene radnopravne dokumentacije za utuženo razdoblje, dapače, već uz odgovor na tužbu sudu dostavlja obračunske liste plaće, a potom i ostalu radnopravnu dokumentaciju dostavu koje je tužitelj zatražio tužbom.

4. Po zaprimanju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financije Božene Kačanić od 30. travnja 2025. i pisanog očitovanja stalnog sudskog vještaka na prigovore tužitelja od 19. lipnja 2025., tužitelj je podneskom od 30. prosinca 2025. u smislu čl. 186.b st. 4. ZPP odredio tužbeni zahtjev na način da od tužene po osnovi neisplaćene plaće za rad u razdoblju od 01. svibnja 2015. do 31. svibnja 2020. potražuje isplatu iznosa od ukupno 9.315,57 Eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom specificiranom u tom podnesku. Sud ovdje ističe da ovakvo određivanje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbe već određivanje tužbenog zahtjeva u smislu čl. 186.b st. 4. ZPP, koje je određivanje u slučaju podnošenja tzv. stupnjevite tužbe zakonska obveza tužitelja kojoj se tužena ne može protiviti.

5. U dokaznom je postupku sud pregledao i pročitao zahtjev BF za mirno rješenje spora podnesen Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru 20. svibnja 2020. s potvrdom o uručenju (list spisa 5-7), odgovor broj: N-DO-58/2020-4 od 24. kolovoza 2020. (list spisa 8), obračunske isprave za isplatu plaće-naknade plaće za BF za razdoblje od 3/2020 do 3/2015 (list spisa 16-136), sudsku praksu (list spisa 139-160), naloge za prekovremeni rad (list spisa 162-227), radne naloge i izvješća o obavljenim nalozima s prilozima (list spisa 228-1173), evidenciju radnih sati (list spisa 1174-1296), iskaz svjedoka HF (list spisa 1301-1302), iskaz svjedoka JF (list spisa 1303), iskaz svjedoka CF (list spisa 1304), sudsku praksu (list spisa 1320-1326), iskaz svjedoka KF (list spisa 1329-1331), iskaz svjedoka NF (list spisa 1331-1332), iskaz svjedoka MF (list spisa 1334-1335), sudsku praksu (list spisa 1343-1357), iskaz svjedoka FF (list spisa 1359-1360), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financije Božene Kačanić od 30. travnja 2025. (list spisa 1368-1427), sudsku praksu (list spisa 1434-1448, 1456-1458), očitovanje stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financije Božene Kačanić od 19. lipnja 2025. (list spisa 1466-1474), zapisnik Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr- 47/2019 od 13. veljače 2020. koji sadrži iskaze svjedoka OF (list spisa 1512 - 1516), EF (list spisa 1516-1517) i AF (list spisa 1517-1519), potvrdu o plaćanju troškova sudskog vještaka u iznosu od 53,08 Eura (list spisa 1523) i sudsku praksu (list spisa 1533-1536) te je saslušao stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financije Boženu Kačanić (list spisa 1509) i tužitelja LF (list spisa 1538-1539). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi, osim dokaznog prijedloga tužene za provođenje financijskog vještačenja na okolnost da li je tužena u obračunskim listama plaće-naknade plaće tužitelju obračunala plaću (uz pripadajuće dodatke) za sve radne sate evidentirane u Registru službenih poslova, ovo stoga što u postupku nije bilo sporno da je tužena tužitelju ispravno obračunala plaću za sve one sate rada koje tužena u evidenciji radnog vremena evidentira kao (redoviti i prekovremeni) rad tužitelja, a poradi čega sudskom vještaku po ovom prijedlogu tužene nije niti bilo potrebno naložiti da nalaz i mišljenje izradi i na tu okolnost.

5.1. Posebno se u svezi provedenog dokaznog postupka napominje da je tužena prvotno predlagala izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka AF, OF i EF, međutim, kako je naknadno podneskom od 6. veljače 2024. predložila da sud taj dokaz ne izvodi neposredno nego da pročitao kao dokaz u postupku iskaze koje su ti svjedoci dali u predmetu ovog suda poslovni broj Pr-47/2019 s čime se je tužitelj suglasio podneskom od 15. veljače 2024., to je sud umjesto saslušanja ovih svjedoka u dokaznom postupku vodeći računa o načelu ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka pročitao iskaze koje su navedeni svjedoci dali u pravno i činjenično istovrsnom predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019. Također, napominje se i to da je obzirom na promjenu uređujućeg suca u ovoj pravnoj stvari na ročištu 12. prosinca 2025. glavna rasprava počela iznova te je strankama dana mogućnost da se u smislu čl. 315. st. 3. ZPP očituju o tome da se ranije u postupku saslušani svjedoci ponovno ne saslušavaju već da se pročitaju zapisnici o izvođenju dokaza saslušanjem tih svjedoka. Kako su obje stranke bile suglasne da sud personalne dokaze ne izvodi ponovno već da pročita zapisnike na Kojima su ranije u tijeku postupka izvedeni ti dokazi, to je sud u dokaznom postupku pročitao iskaze ranije u tijeku postupka saslušane svjedoke.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.1. Isplatu iznosa u visini od 9.315,57 Eura bruto tužitelj od tužene potražuje kao iznos plaće koji da mu tužena nije isplatila za rad izvan redovnog radnog vremena u razdoblju od svibnja 2015. do uključno svibnja 2020. godine uvećan za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te neradnim danom pa je tako predmet ovog spora pravo tužitelja kao policijskog službenika pomorske policije na isplatu plaće za rad izvan redovnog radnog vremena tijekom višednevnih plovidbi na koje je plovidbe u utuženom periodu upućivan radnim nalozima tužene kao poslodavca.

6.2. Sukladno čl. 60. st. 1., st. 2. i st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje: ZoR) radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac pri čemu se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, ali se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

6.3. U svezi s navedenim, sud ističe Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 04. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena koja u odredbi čl. 2. toč. 1. i toč. 2. radno vrijeme definira kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom dok vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

6.4. Odredba čl. 61. ZoR propisuje da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno dok je odredbom čl. 33. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, dalje: Zakon o policiji) propisano da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru. Pri tome, čl. 42. Zakona o policiji propisuje i to da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način.

6.5. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZoR poslodavac je radniku dužan u radnom odnosu za obavljeni rad isplatiti plaću, a u svezi čega odredba čl. 90. st. 1. ZoR određuje da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

6.6. Konačno, sukladno čl. 94. ZoR radnik za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, ima pravo na povećanu plaću, a u svezi čega čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/13, dalje: KU/13) kao i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17, 12/18, dalje: KU/17) propisuju da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% te koji se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, pri čemu u odnosu na prekovremeni rad propisuje da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno pri čemu umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 u kojem mu se slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

6.7. Istaknimo ovdje i to da sukladno čl. 41. KU/13 kao i čl. 35. KU/17 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a u svezi čega sud ističe da je čl. 9. st. 3. ZoR propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

7. U ovom postupku među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od svibnja 2015. do uključno kolovoza 2020. bio policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske policije Zadar, te da je tijekom utuženog razdoblja ostvarivao plaću kod tužene obavljajući poslove radnog mjesta policijskog službenika pomorske policije.

7.1. Također, u postupku nije sporno da je rad tužitelja kod tužene u utuženom razdoblju od 01. svibnja 2015. do 31. kolovoza 2020. bio organiziran na način da tužena tužitelja radnim nalogom upućuje na ophodnu službu na moru (višednevnu plovidbu), pri čemu su u radnom nalogu kojim se tužitelj, kao jedan od članova posade broda, upućuje na višednevnu plovidbu određeni članovi posade broda, brod (plovilo) na kojem posada plovi, početak i završetak plovidbe datumom i satom, mjesto tj. pomorski sektor (pozorničko-ophodno područje) obavljanja djelatnosti te opći i posebni radni zadaci. Nesporno je i to da se u tekstu određenih radnih naloga kojima se tužitelja kao jednog od članova posade broda upućuje na plovidbu navodi (aktivno) radno vrijeme članova posade po pojedinom danu višednevne plovidbe, ali i da je o trajanju službe te radu tijekom višednevne plovidbe vođena posebna evidencija koja je prilagana uz svaki pojedini radni nalog na koji se ta evidencija odnosi i koja predstavlja sastavni dio predmetnih radnog naloga.

7.2. Nadalje, među strankama nije sporno da je u utuženom razdoblju tužena tužitelju obračunala i isplatila kao prvo, plaću za rad u (aktivnom) radnom vremenu prema satnici evidentiranoj u evidenciji radnih sati uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom (za satnicu aktivnog radnog vremena); kao drugo, naknadu za pasivno dežurstvo koju tužena tužitelju priznaje kao naknadu za dežurstvo na plovilu tuženika u vrijeme izvan satnice evidentiranog (aktivnog) radnog vremena; te kao treće, plaću za rad u vremenu koje je tužitelj proveo obavljajući poslove po nalogu poslodavca za prekovremeni rad izvan satnice evidentiranog (aktivnog) radnog vremena uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada ( tzv. vrijeme intervencija).

7.3. Istaknimo pri tome da činjenica da je tužena u utuženom razdoblju tužitelju po osnovi pasivnog dežurstva za trajanja višednevnih plovidbi isplatila naknadu za pasivno dežurstvo među strankama nije sporna, a kako ta naknada sukladno čl. 44. KU/13 i čl. 38. KU/17 predstavlja naknadu koju službenik ostvaruje temeljem činjenice da je pripravan za rad i u svakom se trenutku spreman i obvezan odazvati pozivu poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu (za prekovremeni rad), pravo na isplatu ove naknade za pasivno dežurstvo prema ocjeni suda nije od utjecaja na eventualna prava tužitelja na isplatu plaće za ukupni efektivno stvarno obavljeni rad tijekom trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju. Ovo jer, a koju činjenicu sud detaljno obrazlaže u nastavku presude, tužitelj u utuženom razdoblju nije radio neprekidno 24 sata unutar jednog dana tijekom višednevne plovidbe već je imao vrijeme dnevnog odmora, i upravo je u tom razdoblju tužitelj bio pasivno dežuran i s osnova te činjenice ostvario naknadu za pasivno dežurstvo.

7.4. Također valja istaknuti i to da pravo na terenski dodatak (dodatak za rad na terenu) sukladno čl. 56. KU/13 kao i čl. 50. KU/17 predstavlja naknadu koju službenik ostvaruje za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio pri čemu pored terenskog dodatka službenik ima pravo i na dodatke iz čl. 44. KU/13 odnosno čl. 38. KU/17 za svaki stvarno odrađeni sat rada, što znači da pravo na terenski dodatak ne isključuje pravo na uvećanje plaće po osnovi čl. 44. KU/13 odnosno čl. 38. KU/17, a poradi čega se isplatom terenskog dodatka ne može kompenzirati neisplata plaće za efektivno odrađene sate rada državnog službenika. Nastavno sud ističe i to da niti dodatak za smjenski rad (rad u drugoj smjeni) i rad u turnusu ne isključuju pravo na uvećanje plaće po osnovi čl. 44. KU/13 odnosno čl. 38. KU/17 (osim što se međusobno isključuju dodatak za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni), a iz čega proizlazi utvrđenje suda da je postojanje prekovremenog rada neovisno o pitanju radi li tužitelj u drugoj smjeni ili u turnusu. Štoviše, čl. 44. KU/13 kao i čl. 38. KU/17 precizira vrijeme koje se smatra prekovremenim radom za slučaj kada službenik radi u drugoj smjeni odnosno u turnusu, a iz čega kao logičan proizlazi zaključak da je prekovremeni rad moguć i onda kad radnik radi u drugoj smjeni i u turnusu.

7.5. Konačno, među strankama nije sporno to da tužena za tužitelja u utuženom razdoblju nije donijela pisana rješenja o preraspodjeli radnog vremena pa se stoga na rad tužitelja u utuženom razdoblju ne primjenjuju odredbe o preraspodijeljenom radu.

8. Međutim, kao sporno se u postupku postavilo pitanje da li tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće u većem iznosu od onog koji mu je tužena obračunala i isplatila za rad u utuženom razdoblju od svibnja 2015. do uključno svibnja 2020. odnosno da li je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta za trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju u duljoj satnici od one koju mu tužena evidentira i plaća kao (aktivno) radno vrijeme, a budući tužitelj tvrdi da je poslove svog radnog mjesta za tuženu obavljao i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena, a zbog kojeg da mu razloga osim plaće koju mu je tužena obračunala i isplatila za rad u evidentiranom radnom vremenu i za rad u evidentiranom prekovremenom radu, pripada i pravo na isplatu plaće za rad u preostalom razdoblju višednevnih plovidbi u kojem je tužitelj radio, uvećane za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom.

8.1. Iz isprava u svezi rada i radnog vremena tužitelja koje prileže spisu – naloga za prekovremeni rad (list spisa 162-227), radnih naloga i izvješća o obavljenim nalozima s prilozima (list spisa 228-1173) i evidencije radnih sati (list spisa 1174-1296) te obračunskih isprava za isplatu plaće-naknade plaće za BF za razdoblje od 3/2020 do 3/2015 (list spisa 16-136) - kao nedvojbeno proizlazi da je tužitelj radne zadatke tj. poslove svog radnog mjesta obavljao za (aktivnog) radnog vremena u satnici određenoj u navedenim ispravama (u pravilu 8, 10 ili 12 sati dnevno) te u pojedinim slučajevima i izvan određene satnice (aktivnog) radnog vremena odnosno tijekom tzv. intervencije kao aktivnog rada izvan unaprijed određene satnice radnog vremena (i satnica kojih je sati tužitelju evidentirana kao vrijeme prekovremenog rada za potrebe obračuna plaće). Iako tako izričito samo iz ovih materijalnih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj u utuženom razdoblju, osim za u tim ispravama evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, radne zadatke obavljao i za preostalog vremena trajanja višednevnih plovidbi, sud je već cijeneći samu vrstu radnih (općih i posebnih) zadataka članova posade broda u međusobnoj svezi sa sadržajem u postupku izvedenih personalnih dokaza, a sve navedeno cijeneći u kontekstu općepoznatih činjenica iz svakodnevnog života kao i opsežne sudske prakse o ovoj temi o radnjama koje članovi posade broda nužno moraju obavljati za vrijeme boravka na plovilu bilo da se isto nalazi na otvorenom moru ili na vezu tijekom višednevnih službi na moru, ovo posebno u pogledu osiguranja života članova posade te zaštite plovila i imovine na plovilu od oštećenja, ali i nadalje općepoznate činjenice da biološki nije moguće neprekidno aktivno i efektivno obavljati radne zadatke tijekom nekoliko dana neprekidno bez fizičkog i psihičkog odmora, kao nedvojbeno u ovom postupku utvrdio da je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta sukladno uputama i u korist tužene i izvan satnice (aktivnog) radnog vremena evidentiranog u predmetnim ispravama, međutim, ne neprekidno (24 sata dnevno) za trajanja višednevnih plovidbi, budući je prema utvrđenju suda tužitelj unutar svaka 24 sata višednevne plovidbe imao vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati. Neosnovano pri tome tužena navodi da se broj stvarno odrađenih sati rada koji je upisan u Registru službenih poslova koji predstavlja službenu evidenciju ne bi trebao posebno utvrđivati jer da ne treba posebno utvrđivati činjenice koje se nalaze u službenim evidencijama javnopravnih tijela, ovo jer evidencija radnog vremena, čak i kad se radi o evidenciji koju vodi javnopravno tijelo, nije jedini niti isključivi dokaz, a niti dokaz koji bi imao jaču dokaznu snagu od drugih adekvatnih dokaza u pogledu utvrđivanja činjenice o stvarnom broju efektivno odrađenih sati rada policijskog službenika u određenom vremenskom periodu. Naime, kako ZPP nema pravila o dokaznoj snazi određenih dokaza naspram drugih dokaza tj. ne sadrži pravila o tzv. privilegiranim dokazima, to je tužitelju dopušteno dokazivati da ono što je evidentirano kao radno vrijeme u evidenciji radnog vremena koju kao poslodavac vodi tužena, nije ispravno odnosno nije potpuno te da je tužitelj efektivno radio veći broj sati od onog broja koji mu tužena evidentira u službenoj evidenciji radnog vremena i koji broj radnih sati koristi za potrebe obračuna plaće (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 850/2024 od 17. rujna 2024.).

8.2. Kao osnovni radni zadaci tužitelja i preostalih članova posade plovila za vrijeme višednevne plovidbe radnim nalozima u utuženom razdoblju su određeni, među ostalim, nadzor i osiguranje državne granice uz uporabu ugrađenih sustava na plovilu, koordinacija rada sa Nacionalnim pomorskim centrom za praćenje pomorskog prometa , obilazak teritorijalnog mora i nadzor sukladno analizi rizika, obilazak kritičnih točki, osmatranje ribogojilišta putem termovizije, nadzor pomorskog prometa s ciljem sprječavanja nezakonitih prelazaka i s ciljem opažanja i utvrđivanja da li trgovački brodovi u međunarodnom pomorskom prometu krše pravila plovidbe najkraćim uobičajenim pomorskim putem, praćenje i kontrola ulazaka i boravka stranih jahti i brodica u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru, nadzor i kontrola protuzakonitog ribolova, dozvola za športski i rekreacijski ribolov uz posebnu pozornost na nezakonito prikupljanje zaštićenih vrsti školjki kao i traganje za počiniteljima kaznenih djela i prekršaja za koja se progoni po služenoj dužnosti te ostali poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, a već narav kojih radnih zadataka prema ocjeni suda svjedoči u prilog utvrđenju da članovi posade broda među kojima i ovdje tužitelj ove poslove ne obavljaju isključivo za vrijeme evidentirane im satnice (aktivnog) radnog vremena već da nadzor državne granice i ostale poslove na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije koji su u opsegu poslova njihovog radnog mjesta, vrše i nakon proteka evidentiranih im radnih sati tijekom svakog pojedinog dana višednevne plovidbe budući se ovi zadaci, osim neposrednim obilaskom državne granice i teritorijalnog mora (tijekom evidentiranog radnog vremena), obavljaju i promatranjem indikatora rizika za svako promatrano plovilo (brzina plova, smjer plova, fizički kontakt, atipična plovidba, zastava plovila, prolazna i odredišna luka, vrsta plovila, obavljanje ribolova u suprotnosti sa pozitivnim propisima, nezakonito prikupljanje školjki) kao i cjelodnevnim korištenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru te korištenjem svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (VMS, AIS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, evidencija izdanih dozvola u R/Š ribolovu), a kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka koji su u utuženom periodu također obavljal i poslove radnih mjesta policijskih službenika pomorske policije (člana posade broda), iz čijih iskaza proizlazi da su članovi posade broda među kojima i tužitelj efektivno obavljali poslove svog radnog mjesta i izvan po tuženoj im evidentiranog (aktivnog) radnog vremena. Tako svjedok HF (list spisa 1301-1302) iskazuje da je u utuženom razdoblju tužitelj bio mornar, obavljao mornarske poslove održavanja i čišćenja plovila, a od policijskih poslova je radio sve što i oni, ostali članovi posade, a to znači održavanje javnog reda i mira, prevoženje osoba, bolesnika i slično, odnosno policijske poslove u smislu nadzora državne granice, dodajući da je također i ispunjavao potrebne zapisnike, izvješća i slično za što je bio ovlašten. U utuženom razdoblju da je tužitelj sudjelovao u višednevnim službama koje su trajale puna tri dana, četvrti dan da bi se vraćali kući u kojem periodu je on (svjedok) bio upravitelj stroja i u kojem periodu je cijela posada u cijelosti svoje vrijeme provela na brodu, da su mogli dobiti zadatak u bilo koje doba dana i noći i dužni postupati po tom zadatku, da su cijelo vrijeme prilikom obavljanja službe morali biti u službenoj uniformi. Nadalje, svjedok JF (list spisa 1303) iskazuje da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao mornar, dok je on (svjedok) bio upravitelj stroja, da su u tom periodu više puta oni radili zajedno, ali da je tužitelj znao mijenjati plovila odnosno raditi i na brodu tipa A, B i C dok je on (svjedok) u tom periodu radio uglavnom na brodu tipa A, da je osim mornarskog posla tužitelj obavljao i policijski posao, da su u tom periodu višednevne službe na moru trajale 4 dana, nekad i 8 kada su bili baš na samoj državnoj granici, da ta služba funkcionira tako da u bilo koje doba dana i noći može doći do poziva od dežurne službe po kojim oni onda postupa ju kakvih je poziva i bilo, da tijekom višednevnih službi nisu mogli napustiti plovilo jer ono previše košta da bi se s tim mogli igrati, pa da su tako cijelo vrijeme bili vezani za brod. U bitnom identično iskazima tih dvaju svjedoka iskazuje i svjedok PF (list spisa 1304) koji navodi da je u utuženom razdoblju tužitelj radio kao mornar, a on (svjedok) kao upravitelj stroja na plovilu tipa B, da su višednevne službe u tom periodu trajale više dana s plovilom tipa A da bi se isplovilo prvi dan u 08,00 sati ujutro, a vratilo četvrti dan u 08,00 sati navečer dok bi se s plovilom tipa B isplovilo u 12,00 sati prvog dana, a vratilo u 12,00 sati četvrtog dana, dalje iskazujući da u tijeku cjelokupne višednevne službe oni kao članovi posade nisu mogli napustiti brod nakon evidentiranog im redovnog radnog vremena pojašnjavajući da je služba funkcionirala tako da se oni prvog dana službe upoznaju s poslovima koji su im za tu službu zadani, da su cijelo vrijeme trajanja službe odgovorni za plovilo na kojem se nalaze skupi sustavi i da plovilo ne smiju napuštati, da su osim redovnih zadataka koje bi dobili na početku službe uvijek bilo nekih izvanrednih zadataka pa bi tako šef smjene u postoji javio njihovom zapovjedniku što treba napraviti, a onda bi zapovjednik broda odabrao dva ili tri službenika, zavisi o poslu, da po tome postupe. Sve gore izneseno dalje potvrđuje svojim iskazom i svjedok KF (list spisa 1329-1331) koji iskazuje da je tužitelj radio na plovilu tipa A, B i C, da je bio mornar dok je on (svjedok) bio upravitelj stroja, da su radili po radnom nalogu po zadacima koji su u radnom nalogu bili navedeni, a tužitelj da je nekad imao i tzv. guardie ili noćna dežurstva za koja misli da su mu plaćene, ali ne zna točno, dalje pojašnjavajući da misli da je služba na brodu trajala 4 dana ali moguće i pet do sedam dana, upitan o klasičnom radnom vremenu tijekom višednevnih službi odgovarajući da su oni uvijek imali radni nalog na kojem su bili navedeni zadaci koji bi trebali obaviti, da se uvijek vršio ukrcaj, kupovala spiza, odrađivale bi se smjernice za svaki pojedini dan, ali sve poslove da je teško staviti u neke okvire jer da su oni postupali i izvan ovih zadataka koji su bili navedeni u radnom nalogu s obzirom da bi kao policajci uočili određene situacije na moru i nakon tako određenog radnog vremena i tada bi morali postupati. Dalje je iskazao da su dobivali dojave od strane dežurstava za određene zadaće, to su bile dojave za nešto što nije navedeno u samom radnom nalogu, primjerice obiteljsko nasilje, prijevozi bolesnika, kršenje javnog reda i mira i sl. Upitan da li su mogli svojevoljno tijekom višednevne službe napustiti plovilo odgovara da je brod za vrijeme višednevne službe njegovo radno mjesto i da bi se samo po odobrenju zapovjednika mogli udaljiti recimo po nabavku hrane i slično zato što zapovjednik mora znati gdje mu se nalazi posada, dok mu traje ta služba – teren on da ne može napuštati brod. Upitan da li se tužitelj odmarao na brodu kad bi mu završilo redovno radno vrijeme, svjedok odgovara da bi to zavisilo od njegove smjene, on da bi se mogao ići odmoriti i spavati, međutim, s obzirom da bi recimo radio propeler broda da bi bilo nemoguće zaspati bez čepića u uhu, isto tako kad se priprema obrok, tako da onog klasičnog odmora nije bilo, eventualno bi se odspavalo ako bi se uhvatilo neko vrijeme. U bitnom identično iskazuje i svjedok NF (list spisa 1331-1332) koji navodi da je radio s tužiteljem do 1. siječnja 2019. kada je otišao u mirovinu, tužitelj je bio mornar policajac, a on zamjenik zapovjednika na ophodnom brodu tipa A, a od 1. listopada 2015. do 1. listopada 2016. vršitelj dužnosti načelnika postaje pomorske policije. Ove višednevne službe da bi trajale 4 nekad i 5 dana i za to vrijeme da bi oni na brodu proveli 24 sata svaki od tih 4 odnosno 5 dana. Tužitelju da je plaćeno redovno radno vrijeme koje bi u jednom danu iznosilo 8,10 ili 12 sati, a ovo ostalo da ne bi bilo plaćeno, to ostalo da se tretiralo kao pasivno dežurstvo, ali da tužitelju to pasivno dežurstvo nije plaćeno osim nekog minimalnog iznosa. Upitan da li je tužitelj izvan tog redovnog radnog vremena mogao napustiti brod i kretati se i raditi što je htio, svjedok je odgovorio da je on osobno za cijelo vrijeme trajanja službe, dakle, 24 sata dnevno bio u brodu, da bi u vrijeme kad je bio zamjenik zapovjednika broda nekog od članova posade zatekao bez uniforme da bi ga sankcionirao, dakle, oni da su cijelo vrijeme na brodu, a kada napuste brod u mjestu gdje se vežu da su također u uniformi, ako nemaju neki zadatak onda da djeluju preventivno, prošetaju kroz mjesto, dakle, cijelo to vrijeme trajanja službe i izvan radnog vremena da oni moraju biti u uniformi, a brod eventualno može napustiti netko ako treba otići do dućana ili slično. Ponovio je da je redovno radno vrijeme dnevno trajalo 8,10 ili 12 sati, ali njihov rad da je obuhvaćao i ovo vrijeme izvan toga, međutim, oni da nisu mogli pisati da 4 dana rade 24 sata jer bi onda ispalo da je već popunjena satnica pa taj službenik ne bi mogao biti poslan na sljedeću službu zbog čega da se to tretiralo kao pasivno dežurstvo nakon redovnog radnog vremena. Upitan da li su se radnje nakon redovnog radnog vremena evidentirale i gdje svjedok je odgovorio da su se neke radnje evidentirale, većinom nisu, a one koje jesu da bi se zapisale u brodskom dnevniku. Konačno, svjedok IF (list spisa 1359-1360) sudu iskazuje da je on od 2019. godine u mirovini, ali da je prije toga povremeno radio s tužiteljem pa da tako konkretno za razdoblje od 2015. – 2019. može reći da je tužitelj radio kao mornar na plovilu tipa A i C, a on (svjedok) da je inače radio kao kapetan plovila tipa B i C. Te službe koje su tada postojale da su trajale uglavnom tri ili četiri dana za koje vrijeme bi posada konstantno bila na brodu, evektivno radno vrijeme da bi bilo između 8 i 12 sati dnevno, a ostalo vrijeme koje bi provodili u svakom slujčaju na brodu brod bio vezan u određeni porat kada bi se radile funkcije kao što su čuvanje broda, čišćenje broda, spremanje hrane, ovisno o vremenu jer može biti i nevrijeme, dodajući da je kroz cijelo to vrijeme posada dežurna, na mobitelu i vezi jer u svakom trenutku dok traje služba mogu dobiti dojavu za intervenciju. Svaki mjesec da su članovi imali određeni fond sati pa da se pred kraj mjeseca znalo članovima posade pisati da su recimo radili 4 ili 6 ili 7 sati efektivno, iako su ustvari radili više, ovo da bi se zadovoljio mjesečni fond sati. Što se tiče samog odmora za vrijeme trajanja službe, on da nije bio posebno definiran da bi recimo bilo određeno pola sata u nekom periodu nego bi se članovi posade nakon ovog efektivnog radnog vremena bavili raznim aktivnostima, recimo ako netko od članova ne bi osiguravao ili čistio brod trenutno, čitao bi novine, gledao televiziju, zaspao, ali to je sve bilo nedefinirano jer se u svakom trenutku mogla dobiti dojava. Nigdje da nije bilo napisano kada je vrijeme spavanja, a osim toga nikada da ne bi mogli spavati svi članovi posade jer bi bila organizirana dežurstva od drugog kolege dok jedan spava i slično. Oni da su radili poslove koji nisu vezani samo za poslove na moru nego i poslove policije na kopnu. Zaključno je naveo da su članovi posade u uniformi bili na brodu i zvan broda, dakle, ako moraju proći po otoku to su morali napraviti u uniformi, nigdje da nije pisalo da mogu hodati u civilu. Zapravo da nije bilo moguće da se cijelih 24 sata efektivno radi tako da su radili na način da su obavljene radnje izvan radnog vremena, a koje su bile hitne, napisali da su ih radili u radnom vremenu. Upitan da li su se mornari odmarali nakon redovnog radnog vremena svjedok je odgovorio da na brodu nema odmora, da je netko kuhao, netko čistio brod, a netko pecao.

8.3. Iznesene je svjedočke iskaze sud ocijenio životnim i logičnim te ih je prihvatio kao istinite obzirom osim što su međusobno u bitnom identični, ovakvi iskazi svjedoka odgovaraju općepoznatim činjenicama o brodskim sustavima na plovilima kakva pomorska policija koristi za obavljanje radnih zadataka kao i nespornim činjenicama o vrsti i naravi poslova pomorskih policajaca, a vrsta i narav kojih proizlaze i iz spisu priležećih radnih naloga koje dostavlja sama tužena kao relevantnu materijalnu dokumentaciju, a tužena prigovorima nije dovela u pitanje vjerodostojnost i istinitost ovih svjedočkih iskaza. Niti činjenica da su svjedoci i sami kao tužitelji pokrenuli postupke protiv tužene ne govori u prilog nevjerodostojnosti niti pristranosti njihova iskaza već prema ocjeni suda upravo suprotno tome, govori u prilog objektivnosti i vjerodostojnosti njihova iskaza budući sudu nije životno niti logično da bi ovi svjedoci i sami protiv tužene pokrenuli postupke radi isplate plaće ukoliko činjenice o kojima iskazuju kao svjedoci u ovom postupku, a na kojim činjenicama temelje svoje tužbene zahtjeve u postupcima u kojima imaju ulogu tužitelja, nisu istiniti, izlažući se davanjem lažnog iskaza progonu za kazneno djelo za koje je zapriječena kazna zatvora.

8.4. Radni zadatak za kojeg svi svjedoci iskazuju da su članovi posade obavljali neprekidno za višednevnih plovidbi, poslove osiguranja broda i čuvanja brodskog inventara, dakle, posao nadzora i čuvanja plovila u vlasništvu tužene, a koji posao nedvojbeno obavljaju po nalogu same tužene budući se radi o stvarima u njezinom vlasništvu na zaštitu i čuvanje kojeg ih tužena obvezuje radnim nalozima, prema ocjeni suda članovi posade dakle i tužitelj nedvojbeno obavljaju ne samo za trajanja evidentiranog im (aktivnog) radnog vremena već za cijelog trajanja višednevne plovidbe (osim onda kada spavaju) budući nadzor nad vremenskim uvjetima radi sigurnosti plovila i imovine na plovilu, članovi posade na brodu nesporno ne prestaju vršiti onim trenutkom kada se plovilo priveže na vez po završetku evidentiranog im (aktivnog) radnog vremena. Priroda po svjedocima opisanog načina rada cijenjena u svezi sa sadržajem radnih naloga koji prileže spisu, prema ocjeni ovog suda govori u prilog zaključku da se radi o poslovima koje članovi posade nužno obavljaju i prije početka radnog vremena (provjera strojeva i brodskih sustava te priprema motora i broda za isplovljavanje) kao i po završetku radnog vremena (održavanje i pregled strojeva i sustava broda, popravci kvarova, održavanje strojeva, pranje i čišćenje broda, ispunjavanje izvješća i druge dokumentacije) odnosno kontinuirano kroz 24 sata dnevno osim u vrijeme kada spavaju (briga o sigurnosti broda i imovini na brodu, sigurnost članova posade, kontrola brodskih sustava, kontrola pomoćnih motora, praćenje službenih veza i službenog mobitela, nadzor vremenskih uvjeta, briga o vezu broda, nadzor radara). Ipak, iskazujući o efektivnom obavljanju radnih zadataka i izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, ovi svjedoci sudu iskazuju i to da su za vrijeme višednevne plovidbe imali dnevni odmor dakle vrijeme kada su spavali i odmarali, trajanje kojeg odmora obzirom na narav poslova službenika pomorske policije kao i narav mjesta gdje se isti nalaze tijekom višednevne plovidbe (na brodu koji je općepoznato ograničenog prostora te nije uređen za ugodu), ovisi o događajima svakog pojedinog dana kao i vremenskim uvjetima radi čega često taj odmor nije neprekidan, ne traje neprekidno 12 sati unutar 24 sata i nije jednake kvalitete kao odmor „kod kuće“, ali koji ukupno ipak traje više sati dnevno. U bitnom identično iskazima ovih svjedoka sudu je iskazivao i sam tužitelj (list spisa 1538-1539) čiji je iskaz sud prihvatio kao istinit, ovo jer tužitelj sudu iskazuje uvjerljivo, iznoseći neposredna saznanja o relevantnim činjenicama, životno i logično te vjerodostojno obzirom na općepoznate činjenice iz svakodnevnog života kao i opsežne sudske prakse u predmetima identične činjenične i pravne naravi u kojima sudi ovaj sud. Tako tužitelj sudu iskazuje da je u utuženom periodu radio na radnom mjestu policijski službenik mornar, da je obavljao višednevne službe na plovilu tužene i to na plovilu tipa A, B i C uz napomenu da plovila tipa A i B idu na višednevne službe u trajanju od 4 do 7 dana, da na plovilu tipa A ima 5 do 7 članova posade i na njemu da bi obavljali višednevnu službu u trajanju od 5 do 7 dana, a plovilo tipa B ima 3 do 4 člana posade i na njemu bi obavljali višednevnu službu u trajanju 4 dana; da ih je na višednevnu plovidbu poslodavac upućivao radnim nalogom i u tom radnom nalogu, ovisno o kojem se periodu radi jer da se do određenog perioda radilo drugačije, bude naveden datum početka višednevne plovidbe i datum kraja višednevne plovidbe, unutar svakog od dana višednevne plovidbe da imaju 10 sati radno vrijeme i sve intervencije koje su radili po dojavama da im je poslodavac stavljao unutar tog radnog vremena, a onda da je u nekom periodu ovaj radni nalog počeo izgledati tako da im je bilo navedeno radno vrijeme za svaki pojedini dan višednevne plovidbe primjerice određenog dana 10 sati ; u radnom nalogu da budu navedeni članovi posade i radni zadaci, ali ne poimenice po članu posade već za cjelokupnu posadu, ali iako bi njima poslodavac u radnom nalogu naveo da im je u danu radno vrijeme 10 sati, nakon proteka tog radnog vremena da ne bi došli drugi službenici na brod koji bi njih zamijenili do početka radnog vremena idućeg dana već da su oni kao članovi posade za cijelo vrijeme višednevne plovidbe morali ostati na brodu, da se ne bi nakon tog evidentiranog radnog vremena oni mogli udaljiti svojim privatnim poslom; da iako je njima unutar jednog dana višednevne plovidbe evidentirano radno vrijeme u određenom trajanju, članovi posade poslove na brodu tj. radne zadatke obavljaju i izvan tog radnog vremena, da nismo oni imali posebno recimo čistaća ili mehaničara koji bi čistio brod ili vršio popravke već da su to radili oni kako unutar evidentiranog radnog vremena tako i nakon; da se tijekom 24 sata na brodu nešto događa recimo pukne neka pumpa ili slično i upravo su oni članovi posade ti koji sve to nadziru i brinu o tome; da konstantno vode računa o vremenskim uvjetima; a kada bi njima u danu završilo to evidentirano radno vrijeme, da ne bi došla nekakva služba koja bi vodila računa o sigurnosti broda i imovine već ako su oni na plovidbi 4 dana da oni cijela ta 4 dana vode računa o tome; dodajući da su za cijelo vrijeme višednevne plovidbe morali biti u službenim uniformama ; ali i iskazujući da su oni imali unutar dana i vrijeme za odmor, da su morali naravno spavati, ali to da nije odmor kao da ste kući, da oni nemaju normalne krevete tj. da neki brodovi nemaju normalne krevete pa da se ne može čovjek odmoriti, dodajući da bi on rekao da su imali dnevno više sati odmora, ali ipak da to ovisi o događajima jer da neke dane zbog potrebe intervencija nismo imali takav neprekidni odmor. Zaključno je tužitelj iskazao i to da na plovilu imaju 4 do 5 sustava koji su stalno upaljeni tijekom višednevne plovidbe i članovi posade da ovisno o dogovoru prate te sustave pa tako policijski kanal, pomorski kanal, Coast watch.

8.5. Cijeneći tako iskaze svjedoka HF, JF CF, KF, NF i FF te uvjerljiv i životan iskaz tužitelja u međusobnoj svezi sa kao prvo, činjenicom koja proizlazi iz iskaza gore iznesenih iskaza da policijski službenici pomorske policije za cijelog trajanja višednevne plovidbe, dakle i nakon evidentiranog (aktivnog) radnog vremena moraju biti u službenoj uniformi što prema ocjeni suda nedvojbeno svjedoči u prilog činjenici da isti i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena moraju imati vidljivo obilježje svojstva policijskog službenika i biti na službenom plovilu kao svom mjestu rada za čime nedvojbeno ne bi bilo potrebe da oni i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ne obavljaju radne zadatke svog radnog mjesta u svojstvu policijskog službenika; kao drugo, općepoznatom činjenicom iz opsežne sudske prakse istovrsnih sporova da su članovi posade sve pripreme za isplovljavanje s plovilom dužni obaviti prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena budući plovilo isplovljava s veza u sat početka njihovog (aktivnog) radnog vremena, a što logično znači da svakodnevno prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena koje započinje s isplovljavanjem plovila s veza članovi posade vrše kontrolu broda u smislu da li svi brodski uređaji uredno rade te da li brod ima svu potrebnu opremu za isplovljavanje te u smislu paljenja i pripreme brodskih sustava za plovidbu budući bi u protivnom isplovljavanje bilo nemoguće; kao treće, činjenicom koja također proizlazi iz sadržaja iznesenih iskaza kao i sadržaja radnih naloga u spisu, tom da članovi posade niz poslova na brodu čak po izričitom nalogu tužene obavljaju tek po završenoj plovidbi i time izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena pa tako primjerice poslove održavanja plovila urednim i čistim za operativnu uporabu i poslove popravaka i održavanja strojeva na brodu; kao četvrto, činjenicom da poslove nadzora državne granice članovi posade vrše i izvan evidentirane satnice redovnog vremena budući ove poslove vrše i kontinuiranim praćenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru uz korištenje svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (VMS, AIS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, evidencija izdanih dozvola u R/Š ribolovu), a koje su sustave i veze prema nalogu tužene dužni nadzirati neprekidno tijekom višednevne plovidbe poradi čega se, o čemu sudu iskazuju saslušani svjedoci, ne smiju udaljavati s broda ni nakon završetka (aktivnog) radog vremena osim iznimno i s određenom poslovnom svrhom; kao peto, općepoznatom činjenicom iz svakodnevnog života da boravak na plovilu bez obzira da li se plovilo nalazi na otvorenom moru ili vezu zahtjeva opetovanu aktivnost članova posade kroz 24 sata dnevno u pogledu kontrole vremenskih uvjeta radi osiguranja sigurnosti plovila i života članova posade, a u pogledu čega sud ističe da je nesporno da svi članovi posade za cijelog trajanja višednevne plovidbe poduzimaju radnje za osiguranje sigurnosti plovila i sigurnosti članova posade te čuvanja brodskog inventara od prijetećih oštećenja upravo po nalogu tužene koja u utuženom razdoblju nije zapošljavala treće osobe za potrebe čuvanja i nadzora broda kroz ono vrijeme koje se članovima posade na brodu tijekom višednevne plovidbe evidentira kao dnevni odmor, a o čemu sudu detaljno i uvjerljivo iskazuju i gore označeni svjedoci; te kao šesto, činjenicom da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer oni obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvaju državnu granicu i održavaju plovilo na kojem rade, a koje činjenice osim iz iskaza označenih svjedoka proizlaze i iz priloženih radnih naloga s izvješćima; sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao ne samo za trajanja evidentiranog (aktivnog) radnog vremena već i izvan tako evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, međutim, ne za cjelokupnog trajanja višednevne plovidbe (službe) budući je općepoznato da biološki nije moguće, a ovom sudu niti životno ni logično da članovi posade uopće ne spavaju niti odmaraju za cjelokupnog trajanja višednevne plovidbe (službe), kako to uostalom zaključuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Revr 1483/14 od 21. rujna 2016., Revr-1332-16-2 od 26. listopada 2016. i Revr-1084/13-2 od 23. studenog 2016.; dakle, sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao za cijelog vremena višednevne plovidbe (službe) osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno (unutar 24 sata), a poradi čega sukladno ZoR te KU/13 i KU/17 tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće za svaki sat kada je na mjestu rada efektivno obavljao radne zadatke u korist tužene neovisno što se radi o vremenu izvan po tuženoj evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena dok to pravo ne ostvaruje za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno budući u tom vremenu tužitelj efektivno nije obavljao radne zadatke (tako i Županijski sud u Zagrebu presudi poslovni broj Gž R-1150/2023 od 29. listopada 2024., Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-3196/2021 od 24. rujna 2024. i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-3197/2021-3 od 15. veljače 2022.). Napominje se pri tome da sud uvažava činjenicu koja proizlazi iz iskaza tužitelja kao i svjedoka koji su uz tužitelja u utuženom periodu bili članovi posade plovila, da vrijeme dnevnog odmora tužitelja na plovilu (zbog uvjeta na plovilu i vezu te kontinuiranog nadzora veza i brodskih sustava) nije jednako kvalitetno kao vrijeme odmora izvan mjesta rada, osim čega isto predstavlja i vrijeme pasivnog dežurstva što nedvojbeno utječe na kvalitetu odmora te da dnevni odmor tužitelj ponekad nije koristio u neprekidnom trajanju od 8 sati već da je spavao i odmarao kada bi uspio uhvatiti vremena između obavljanja poslova svog radnog mjesta ili vremena intervencija, međutim, ove činjenice ne opravdavaju dosudu plaće tužitelju i za vrijeme trajanja dnevnog odmora budući tijekom istog tužitelj spava i odmara, dakle, efektivno ne obavlja radne zadatke u korist tužene, dok se nedostatak kvalitete tog dnevnog odmora prema ocjeni suda tužitelju kompenzira upravo kroz naknadu za pasivno dežurstvo, kakvo stajalište potvrđuje primjerice i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R - 1061/2020-2 od 04. studenog 2020. u kojoj navodi da u situaciji kad je policijski službenik boravio više dana na brodu po 24 sata dnevno, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kad za obračun plaće uračunava 8 sati dnevnog odmora odnosno kad službeniku priznaje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad samo za stvarno odrađene sate duže od punog radnog vremena, ali ne i za sate kad službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke već se odmara kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji u presudama broj Revd-3474/2023-2 od 21. veljače 2024. i broj Rev 908/2023-2 od 30. travnja 2024. daje shvaćanje da nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika pomorske policije trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno (u tom smislu taj sud i u odluci broj Revr 753/09 -2 od 17. studenog 2009.) već je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati, a koje se vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, ne može smatrati prekovremenim radom, kakvim je pravnim shvaćanjem Vrhovni sud Republike Hrvatske reafirmirao pravno shvaćanje ranije zauzeto u odlukama broj Revr 1085/2013 od 25. siječnja 2017., Rev 487/2023-2 od 22. studenog 2023. i Rev 400/2022-2 od 11. siječnja 2024.

8.6. Takvo utvrđenje suda o efektivnom radu tužitelja tijekom višednevnih plovidbi u utuženom periodu nije dovedeno u pitanje iskazima svjedoka OF, SF i AF, čije je iskaze sud pročitao sa zapisnika Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019 uz suglasnost stranaka (umjesto izvođenja dokaza neposrednim saslušanjem ovih svjedoka), a budući niti jedan od ovih svjedoka nije član posade koji je u utuženom periodu boravio na brodu s tužiteljem pa da bi o konkretnom efektivnom obavljaju poslova radnog mjesta tužitelja kroz utuženi period i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena mogao iznijeti osobna i neposredna saznanja dok se jedan boravak na brodu u trajanju od 4 dana svjedokinje SF, iz čijeg iskaza pri tome ne proizlazi da je ona na brodu boravila u svojstvu određenog člana posade (zapovjednik broda, upravitelj stroja ili mornar) ne može smatrati dovoljnom osnovom koja bi svjedokinji dala saznanja o tome koje su sve poslove i u kojem trajanju članovi posade obavljali tijekom trajanja višednevnih plovidbi u cjelokupnom utuženom razdoblju ; te se nadalje ni iskaz svjedokinje OF da ona ima vlastiti brod pa da bi ona osobno znala viđati pomorske službenike tijekom njihova dnevnog odmora za višednevnih plovidbi u kupaćim gaćicama i da sjede u kafiću, ne može smatrati dovoljnom osnovom temeljem kojeg bi sud kao nedvojbeno utvrdio da je tužitelj tijekom višednevnih plovidbi poslove svog radnog mjesta obavljao isključivo onoliko sati koje mu je tužena evidentira la u evidenciji radnog vremena; ovo vodeći računa o utvrđenju suda da su pomorski policajci među kojima i tužitelj tijekom 24 sata višednevne plovidbe imali 8 sati dnevnog odmora. Osim toga, svjedoci OF, SF i AF u većem dijelu svog iskaza iskazuju o postupku obračuna plaća pomorskih policajaca, međutim, u ovom postupku nije sporno da je tužena obračunala i tužitelju isplatila plaću za one sate rada koji su mu kao (aktivno) radno vrijeme te prekovremeni rad evidentirani u evidenciji radnog vremena koju tužena kao poslodavac vodi, a o kojoj činjenici iskazuju ovi svjedoci, već je sporno da li je tužena bila dužna tužitelju pored toga obračunati i isplatiti plaću i za one sate koje je tužitelj efektivno radio, a koji sati nisu evidentirani u evidenciji radnog vremena, o kojoj pak činjenici efektivnog rada tužitelja ovi svjedoci kao rukovodeći službenici (voditeljica/pomoćnica načelnika/načelnik) logično i životno niti ne mogu imati neposrednih saznanja budući u utuženom periodu nisu radili kao pomorski policajci članovi posade broda na kojem je radio tužitelj kao zapovjednik broda odnosno kao član posade broda, a niti kao članovi posade na kojem drugom plovilu tužene pa da bi o efektivnom radu članova posade na brodu tužene mogli barem iskazivati okolnosno. Poradi navedenog je sud iskaz svjedoka OF i SF u dijelu u kojem iskazuju da su tijekom dnevnog odmora (nakon završetka radnog vremena) pomorski policajci slobodni, da mogu raditi što žele i da se u njihovo slobodno vrijeme (tužena) ne dira, a cijeneći njihove iskaze u međusobnoj svezi s iskazima svjedoka članova posade koji su o obavljanju radnih zadataka tijekom višednevne plovidbe iznijeli svoja osobna i neposredna saznanja koja su prema ocjeni suda sasvim životna i logična te u potpunosti uvjerljiva, ocijenio konstruiranim sa svrhom uspjeha tužene u ovom sporu, na što posebno sudu ukazuje i činjenica da su dijelovi iskaza svjedoka OF i SF kontradiktorni. Tako primjerice svjedokinja OF prvo iskazuje da pomorski policajci tijekom pasivnog dežurstva za trajanja višednevne plovidbe mogu izaći na obalu, čitati knjigu, biti u kabini jer da se njihovo slobodno vrijeme ne dira, međutim, kasnije iskazuje da se pomorski policajci i u tom vremenu moraju javiti na službeni poziv, koja pak obveza prema ocjeni suda logično i životno onemogućuje službenike činiti za vrijeme dnevnog odmora što žele, a kako to prvo svjedokinja iskazuje da isti čine. Nadalje, svjedokinja SF iskazuje da su tijekom njenog četverodnevnog boravka na plovilu po završetku radnog vremena popili kavu u kafiću i obavili spizu te se vratili na brod, međutim, kakav iskaz ne svjedoči u prilog navodu tužene da tužitelj tijekom dnevnog odmora može raditi što god želi odnosno da svojim slobodnim vremenom raspolaže kako želi, budući obavljanje „spize“ i boravak u kafiću za ispijanja kave (koji je općepoznato iz svakodnevnog života u otočnim lukama u kojima se privezuje brod u neposrednoj blizini veza broda) ukazuje na to da policijski službenici moraju i izvan (aktivnog) radnog vremena biti u neposrednoj blizini broda odnosno na brodu jer su pomorski policajci i za slobodnog vremena, a kako to dalje navodi svjedokinja SF, praktički na radnom mjestu. Štoviše, svjedok AF iskazuje da je policajac policajac 24 sata, dakle, ukoliko se policijski službenik nalazi na brodu, onda da je on nakon završetka redovnog radnog vremena po radnom nalogu i dalje na tom mjestu – brodu, a što potvrđuje iskaze saslušanih svjedoka čije je saslušanje predložio tužitelj te samog tužitelja koji sudu iskazuju da se pomorski policajci za vrijeme višednevne plovidbe ne mogu udaljavati od broda niti kada završi njihovo (aktivno) radno vrijeme odnosno da ne mogu otići svojim privatnim poslom. Također, u potpunosti je sudu neuvjerljiv iskazi svjedoka OF u dijelu u kojem iskazuje da se nikada nitko od pomorskih policajaca nije žalio na povredu prava iz radnog odnosa, a budući je u Republici Hrvatskoj općepoznato iz svakodnevnog života da su pomorski policajci protiv tužene pokrenuli stotine parničnih postupaka upravo radi isplate plaće za efektivni rad u periodu od 2014. godine na dalje, ovo nakon što su izvan suda putem sindikata i u svezi kolektivnog pregovaranja tražili sustavno rješavanje pitanja primjerene naknade za rad pomorskih policajaca tijekom višednevnih plovidbi, pa se ne može kao uvjerljiv prihvatiti iskaz svjedokinje da se pomorski policajci nisu žalili na povredu prava iz radnog odnosa niti navod tužene da se pomorski policajci nisu žalili u svezi radnog vremena, uvjeta rada i načina obračuna plaće. Nadalje, ranije u obrazloženju izneseno utvrđenje suda nije dovedeno u pitanje niti iskazom svjedoka MF (list spisa 1334- 1335) budući ovaj svjedok, iako djelatnik tužene, u utuženom periodu nije bio član posade broda koji je tijekom višednevnih plovidbi boravio na brodu s tužiteljem pa da bi o konkretnom efektivnom obavljaju poslova radnog mjesta tužitelja kroz utuženi period i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena mogao imati osobna i neposredna saznanja dok mu činjenica da je on bio s njima nekoliko terena nedvojbeno ne daje dovoljna saznanja o ovdje pravno relevantnim činjenicama. Zbog navedenog je razloga dio iskaza ovog svjedoka da je za vrijeme višednevne službe na moru tužitelj radio efektivno svaki dan 8 do 12 sati, a ostali dio bio u pasivnom dežurstvu osim ako iz pasivnog dežurstva ne bi bio podignut na rad za što su im plaćeni prekovremeni sati, sudu neuvjerljiv i konstruiran s ciljem uspjeha tužene u sporu. Što se tiče navoda ovog svjedoka da službenici van radnog vremena ili spavaju ili odu nas piće kada većinom budu u civilu , sud taj navod nije cijenio nedvojbenim dokazom da nakon što im završi evidentirano (aktivno) radno vrijeme tužitelj više efektivno ne radi, ovo kao prvo jer je takav navod suprotan iskazima onih svjedoka koji osobno jesu članovi posade i koji su o ovoj činjenici iskazali da oni ne smiju tijekom cijele višednevne plovidbe skinuti službenu uniformu te kao drugo suprotan iskazu tužitelja koji je sudu o ovoj činjenici iskazivao uvjerljivo i u bitnom identično iskazima svjedoka koji su pomorski policajci.

9. Obzirom na utvrđenja suda o efektivnom radu tužitelja u utuženom periodu, sud je stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo, računovodstvo i financije Boženi Kačanić naložio izraditi nalaz i mišljenje na okolnost plaće za broj stvarno određenih sati unutar utuženog razdoblja s obzirom na radno mjesto tužitelja i radne naloge, uzimajući u obzir 8 sati odmora unutar 24 sata, vodeći računa o dodacima na rad koji se međusobno isključuju, po mjesecima utuženog razdoblja odnosno drugim riječima na okolnost (bruto) iznosa plaće koji bi tužitelju bio obračunat za rad u označenom razdoblju da je osim obračuna plaće za redovno radno vrijeme i evidentirani prekovremeni rad (unutar svakih 24 sata tijekom višednevnih plovidbi) plaća obračunata kao da je tužitelj radio 16 sati dnevno (24 sata umanjena za 8 sati dnevnog odmora), uz sva pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada te izračun razlike između iznosa (bruto) plaće koja je tužitelju obračunata u označenom razdoblju i tako obračunatog iznosa plaće; postupajući po kojem je nalogu stalni sudski vještak za knjigovodstvo, računovodstvo i financije Božena Kačanić izradila nalaz i mišljenje od 30. travnja 2025. (list spisa 1368- 1427) iz kojeg proizlazi da razlika između (bruto) iznosa plaće koji bi tužitelju bio obračunat za rad u označenom razdoblju da je osim obračuna plaće za redovno radno vrijeme i evidentirani prekovremeni rad (unutar svakih 24 sata tijekom višednevnih plovidbi) plaća obračunata za rad 16 sati dnevno (24 sata umanjena za 8 sati dnevnog odmora), uz sva pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada i iznosa (bruto) plaće koja je tužitelju stvarno obračunat iznosi ukupno 9.315,57 Eura. Tom je nalazu i mišljenju tužitelj prigovorio, međutim, nakon što je stalni sudsko vještak Božena Kačanić na prigovore tužitelja dala detaljno i opsežno pisano očitovanje od 19. lipnja 2025. (list spisa 1466-1474), tužitelj je u svom podnesku od 30. prosinca 2025. naveo da na nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 30. travnja 2025. nema prigovora i da ga prihvaća u cijelosti kao stručan, jasan i metodološki ispravan. Tužena je pak po zaprimanju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financije Božene Kačanić od 30. travnja 2025. na očitovanje, u podnesku od 19. svibnja 2025. istaknula da u pogledu izračuna nema primjedbi, ali da ostaje kod svih navoda i prigovora u pogledu paušalnog načina utvrđenja broja radnih sati po principu 24 sata umanjeno za 8 sati odmora, umjesto da se izračun temelji na stvarno odrađenim satima rada. Dakle, ni tužena nije imala prigovora na matematički obračun sadržan u nalazu i mišljenju sudskog vještaka od 30. travnja 2025. dok se izneseni prigovor tužene u biti ne odnosi na matematičku i računsku ispravnost nalaza i mišljenja sudskog vještaka već na zadatak koji je sud odredio sudskom vještaku, a u svezi čega sud ističe da je u ovom postupku ocjenom svih izvedenih dokaza u međusobno j svezi kao nedvojbeno utvrdio da efektivno (stvarno) odrađeni sati rada tužitelja u utuženom periodu nisu ispravno prikazani u radnopravnim ispravama koje je tužena dostavila u spis i da ti materijalni dokazi nisu jedini dokaz na ovu okolnost, a svakako nisu niti privilegirani dokaz na ovu okolnost. Zadatak sudskom vještaku je određen upravo temeljem nedvojbeno utvrđenih činjenica o efektivnom radu tužitelja u utuženom razdoblju odnosno temeljem nedvojbenog utvrđenja suda da je (kako se to prethodno u obrazloženju detaljno obrazlaže) tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao za cijelog vremena višednevne plovidbe (službe) osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno (tako i Županijski sud u Rijeci u presudi poslovni broj Gž R-72/2025 od 17. srpnja 2025., Županijski sud u Puli- Pola u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-59/2025 od 28. travnja 2025., Županijski sud u Rijeci u presudi poslovni broj Gž R-688/2021-3 od 10. siječnja 2024., Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-1405/2021-2 od 25. travnja 2023., Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-1028/2022-2 od 26. listopada 2022., Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-1501/2021-3 od 31. ožujka 2022., Županijski sud u Splitu u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-1205/2020-2 od 20. siječnja 2022., Županijski sud u Osijeku u presudi poslovni broj Gž R-514/2021-2 od 13. siječnja 2022., Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-1361/21-2 od 07. prosinca 2021., Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-685/2021-2 od 23. rujna 2021. i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-1061/2020-2 od 04. studenog 2020.). Stoga nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financije Božene Kačanić od 30. travnja 2025. uistinu jest izrađen uzimajući da je tužitelj u utuženom razdoblju tijekom višednevnih plovidbi poslove svog radnog mjesta obavljao ukupno 16 sati dnevno (24 sata umanjeno za 8 sati dnevnog odmora), međutim, ta činjenica nije pretpostavka već je to temeljem dokaza izvedenih u postupku po sudu nedvojbeno utvrđena činjenica, kako je to prethodno u presudi obrazloženo. Obzirom da je sud vrijeme efektivnog rada tužitelja u utuženom razdoblju utvrdio upravo ocjenom personalnih dokaza izvedenih u ovom postupku temeljem kojih je utvrdio narav i opseg poslova koje je tužitelj obavljao i izvan po tuženoj mu evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, cijeneći pri tome posebno specifičnosti radnog mjesta tužitelja i specifičnost organizacije rada policijske službe, ovako izrađeni nalaz i mišljenje nije u protivnosti sa pravnih shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u rješenju broj Rev 2703/2019 od 16. prosinca 2020. (na koje se shvaćanje tužena poziva u svom očitovanju na nalaz i mišljenje sudskog vještaka) u kojem se navodi da se plaće za prekovremeni rad može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od radnog vremena, a ne i sate kada nisu izvršavani radni zadaci. Ovo stoga jer je sudski vještak sukladno nalogu suda u nalazu i mišljenju obračunao (bruto) razliku između plaće koja je stvarno obračunata tužitelju i one koja bi mu bila obračunata da je tužena plaću obračunala za sve stvarno odrađene sate rada tijekom višednevne plovidbe u utuženom razdoblju osim za sate dnevnog odmora za trajanja kojeg dnevnog odmora tužitelj prema utvrđenju ovog suda nije izvršavao radne zadatke. Otklonjen je time prigovor tužene da se paušalno utvrđuje broja radnih sati po principu 24 sata umanjeno za 8 sati odmora, umjesto da se izračun temelji na stvarno odrađenim satima rada. Što se pak tiče pogreški računovodstvene i financijske prirode koje tužena iznosi na 3 i 4 stranici svog podneska od 19. svibnja 2025., sud je usporedbom navoda tužene o pogreškama sa sadržajem nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 30. travnja 2025. (list spisa 1368-1427) utvrdio da se po tuženoj istaknute pogreške uopće ne odnose na predmetni nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Naime, na stranici 4. predmetnog nalaza i mišljenja se ne navodi razlika plaće u iznosu od 8.103,06 Eura već se navodi raspored sati rada i odmora unutar 24-satne službe i utvrđivanje prekovremenih sati rada; nalaz i mišljenje ne sadrži Tablice 1 do 24 niti sadrži Tablice za period iza svibnja 2020; konačno, nalaz i mišljenje ne sadrž i Tablice 25 i 26 niti ikoje tablice sadržane u nalazu i mišljenju imaju onaj sadržaj koji tužena navodi. Kako je iz navedenog jasno da se po tuženoj istaknute pogreške na stranici 3 i 4 podneska od 19. svibnja 2025. ne odnose na predmetni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Božene Kačanić, a vodeći račun a da na 1 stranici tog podneska tužena ističe da u pogledu izračuna nema primjedbi, sud nije ovaj podnesak tužene dostavljao sudskom vještaku radi davanja pisanog očitovanja na isti, međutim, pozvao je sudskog vještaka na ročištu pred sudom usmeno iznijeti prethodno pisano dani nalaz i mišljenje, čime je tuženoj omogućio vještaku postaviti eventualna pitanja koja ima u svezi danog nalaza i mišljenja. U svom je iskazu stalni sudski vještak za knjigovodstvo, računovodstvo i financije Božena Kačanić (list spisa 1509) navela da u cijelosti ostaje kod pisano danog nalaza i mišljenja od 30. travnja 2025. dok tužena od sudskog vještaka nije tražila nikakva pojašnjenja, otklanjanje nejasnoća niti je istaknula konkretne prigovore na koje bi se sudski vještak imao očitovati. Kako je pri tome sud nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financije Božene Kačanić od 30. travnja 2025. cijenio objektivnim, jasnim, detaljnim i izrađenim sukladno pravilima struke budući ovaj nalaz i mišljenje kao prvo, sadrži podatke o svim relevantnim parametrima nužnim za traženi obračun razlike u plaći pa tako ukupni broj sati tužitelja proveden na poslu prema radnim nalozima, sati početka i završetka rada, redovni sati rada, vrijeme korištenja dnevnog odmora, ostvareni prekovremeni sati, iskorišteni slobodni dani, broj sati rada noću, sati rada blagdanom, subotom i nedjeljom, sve što je detaljno, jasno i pregledno prikazano za svaku pojedinu kalendarsku godinu utuženog razdoblja; kao drugo, jer je nalaz i mišljenje izrađen sukladno važećim primjenjivim propisima među kojima i primjenjivim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike u pogledu načina obračunavanja prekovremenog rada na razini jednog mjeseca, o visini naknade za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanom te o načinu i visini obračuna naknade za pasivno dežurstvo; te kao treće, jer je dani obračun izrađen temeljem po ovom sudu u ovom postupku nedvojbeno utvrđene činjenice o stvarnom trajanju efektivnog rada tužitelja tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju; sud je temeljem ovog materijalnog dokaza kao nedvojbeno utvrdio da s obzirom na efektivno odrađene sate rada tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada tužitelju uz iznos koji mu je po osnovi plaće i naknade plaće tužena obračunala i isplatila za utuženo razdoblje, pripada i dodatni iznos od ukupno 9.315,57 Eura bruto, mjesečno u iznosima navedenim u Tablici 8. sa lista 20-21 nalaza i mišljenja (list spisa 1385-1386) poradi čega je točkom I. izreke presude naložio tuženoj isplatiti tužitelju iznos od ukupno 9.315,57 Eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose razlika plaća, odluka o kojoj je kamati utemeljena na čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) kojom je propisano kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje obveze osim glavnice duguje vjerovniku i zatezne kamate, a sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koje reguliraju visinu zatezne kamate kroz utuženo razdoblje, pri čemu je sud tijek zakonske zatezne kamate odredio za svaki pojedinačni mjesečni iznos plaće od 16og u idućem mjesecu kao prvog dana po danu dospijeća plaće na naplatu sukladno čl. 92. ZoR.

9.1. U odnosu na navod tužene da je Zajednička komisija za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora dala tumačenje čl. 44. u svezi čl. 56. Kolektivnog ugovora , pri čemu je nedvojbeno da tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-1231/2021- 2 od 26. rujna 2023.), sukladno kojem djelatnik pomorske policije, bez obzira na to što na terenu provodi nekoliko dana, pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. odnosno čl. 38. Kolektivnog ugovora ostvaruje samo za stvarno odrađene sate, ali ne i sate koje je na terenu proveo spavajući, odmarajući se i sate kad nije izvršavao radne zadatke, je za istaknuti da je sud u ovoj pravnoj stvari kao nedvojbeno utvrdio koliko je sati tužitelj povrh u evidenciji radnog vremena evidentiranih mu sati (aktivnog) radnog vremena, efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta te mu je upravo i isključivo za te sate, a ne i za one sate koje je tužitelj proveo odmarajući i spavajući (8 sati unutar 24 sata sud uzima kao dnevni odmor u kojem tužitelj nije efektivno radio) priznao pravo na isplatu plaće uz sva pripadajuća uvećanja sukladno primjenjivim odredbama KU/13 i KU/17. Dakle, utvrđenja ovog suda nisu u suprotnosti sa tumačenjem odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike na koje se tužena poziva.

9.2. Po tuženoj istaknuti prigovor zastare za tražbinu tužitelja po osnovi plaće za svibanj 2015. godine, sud je ocijenio neosnovanim. Naime, tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu (neisplaćenog dijela) plaća za rad u periodu od svibnja 2015. do uključno svibnja 2020., dakle, isplatu plaća koje na naplatu dospijevaju od 15. lipnja 2015. na dalje. Kako se zastara tražbine po osnovi plaće cijeni ovisno o danu dospijeća obveze na isplatu plaće budući je čl. 215. ZOO propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze što je nedvojbeno tek dan nakon dospijeća plaće na isplatu, te kako je sukladno ovdje primjenjivom čl. 139. ZoR zastarni rok tražbine po osnovi isplate plaće i naknade plaće pet godina, sud utvrđuje da od dospijeća na naplatu prve plaće koja je predmet tužbenog zahtjeva 15. lipnja 2015. do dana podnošenja podnošenja tužbe 7. rujna 2020. s kojim je danom sukladno čl. 241. ZOO došlo do prekida zastare, a imajući pri tome u vidu da je prethodno podnošenju tužbe i to 20. svibnja 2020. tužitelj tuženoj dostavio zahtjev za mirno rješenje spora podnošenjem kojeg je sukladno čl. 186.a st. 3. ZPP zastarijevanje za predmetnu tražbinu zastalo, to nije nastupila zastara predmetne tražbine tužitelja jer od dospijeća na naplatu tražbine tužitelja 15. lipnja 2015. pa do podnošenja tužbe, uz zastoj zastare koji je nastupio 20. svibnja 2020., nije protekao rok od pet godina propisan čl. 139. ZoR.

10. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na čl. 154. st. 1. ZPP kojom je propisano da je stranka koja izgubi u sporu dužna protivnoj stranci naknaditi parnične troškove i temeljem koje je odredbe sud odbio kao neosnovan zahtjev tužene kao stranke koja je u cijelosti izgubila u sporu za naknadu troška postupka u zatraženom iznosu od 2.600,00 Eura dok je tužitelju priznao pravo na naknadu troškova, međutim, sukladno čl. 155. ZPP samo onih koji su bili nužni za vođenje ovog parničnog postupka, visinu troška na naknadu kojeg tužitelj ima pravo utvrdivši temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja pojedine radnje. Tužitelju je tako priznato pravo na naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 32. toč., 1. Tarife), troška sastava tužbe podnesene sudu 7. rujna 2020. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 23. travnja 2021. kojim se očituje na odgovor na tužbu i iznosi dokazne prijedloge (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 9. srpnja 2021. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave na kojem se provodio dokazni postupak 5. listopada 2021. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak pristupa na ročište određeno za 25. studenog 2021. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave na kojem se raspravljalo o predmetu spora 10. listopada 2023. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročišt ima glavne rasprave na kojima se provodio dokazni postupak 19. prosinca 2023. i 25. siječnja 2024. (2 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 15. veljače 2024. kojim se očituje o dokaznom prijedlogu tužene (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave na kojima se raspravljalo o predmetu spora 14. ožujka 2024. i 8. travnja 2024. (2 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave na kojem se provodio dokazni postupak 5. lipnja 2024. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 26. svibnja 2025. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 11. lipnja 2025. kojim se očituje na očitovanje tužene na nalaz i mišljenje sudskog vještaka (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave na kojem se je raspravljalo o glavnoj stvari te se provodio dokazni postupak 12. prosinca 2025. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 30. prosinca 2025. kojim tužbeni zahtjev određuje u smislu čl. 186.b ZPP (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave na kojem se je provodio dokazni postupak te se raspravljalo o predmetu spora 18. veljače 2026. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i trošak pristupa na ročište za objavu presude 21. svibnja 2026. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife) , a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 4.062,50 Eura te uvećano za materijalne troškove nastale po osnovi provedenog financijskog vještačenja (900,00 Eura + 53,08 Eura) iznosi 5.015,58 Eura. Tužitelju sukladno čl. 151. st. 3. ZPP pripada pravo na zatraženu zateznu kamatu na priznati mu iznos parničnog troška tekuću od dana donošenja ovog rješenja kojim se tuženoj nalaže plaćanje parničnih troškova tužitelju do isplate.

10.1. Nije sud kao osnovan priznao zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava podnesaka od 31. siječnja 2023., 29. lipnja 2023., 22. kolovoza 2023., 30. kolovoza 2023. i 27. kolovoza 2025. kojima tužitelj požuruje postupanje suda budući se ne radi o podnescima nužnim za vođenje ovog spora. Nadalje, sud nije kao osnovan priznao niti zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podnesaka od 4. listopada 2023., 22. svibnja 2024., 28. veljače 2025., 11. prosinca 2025. i 16. travnja 2026. budući se radi o podnescima u kojima tužitelj sudu ukazuje na recentnu sudsku praksu i stoga, a obzirom da sud poznaje pravo i sudsku praksu, podnescima sastav kojih nije bio nužan za vođenje ovog postupka poradi čega tužitelj sukladno čl. 155. ZPP ne ostvaruje pravo na naknadu troška nastalog sastavom t ih podnesaka. Nije priznat niti zahtjev tužitelja za sastav podneska od 22. studenog 2024. budući se radi o podnesku u kojem tužitelj predlaže sadržaj zadatka koji bi sud trebao odrediti sudskom vještaku, a obveza je tužitelja bila još u tužbi navesti okolnosti na koje predlaže provesti predloženo vještačenje odnosno zadatak koji traži da sud odredi sudskom vještaku kao što je sukladno načelu usmenosti postupka bila mogućnost i obveza tužitelja na bilo kojem od niza održanih ročišta glavne ovaj zadatak iznijeti usmeno na sudskom ročištu, za zastupanje na kojem je tužitelju priznato pravo na naknadu troškova.

U Zadru, 21. svibnja 2026. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženoj po ODO GUO Zadar.