Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-699/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja JP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Ivici Mačvaninu odvjetniku iz Nuštra, [adresa], protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, OIB: 76674680107, Horvatova ulica 82 zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-460/2022-20 od 07. ožujka 2025. u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-460/2022-20 od 07. ožujka 2025.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene po rješenju o ovrsi u predmetu Javnog bilježnika Mirjane Trkman Pajić u Zagrebu posl. broj: Ovrv -6736/11 i predmetu Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Ovr -16/2022. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Točkom II izreke naloženo je tužitelju da tuženiku plati trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 eur sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 165/23-dalje: ZPP).

3. U žalbi tvrdi da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna i da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Tvrdi da tužitelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio dokaz o prijenosu tražbine te da je postojala obveza obavještavanja dužnika o promjeni vjerovnika, u smislu odredbe čl. 32 OZ/2012. Ugovor o cesiji tuženik da je sklopio s bivšim vjerovnikom 23. siječnja 2018. te da u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovdje tuženik nije bio aktivno legitimiran dok te sporne činjenice sud prvog stupnja nije raspravio. Tvrdi i da je pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja o neosnovanosti prigovora zastare. Tuženik da je svojim zahtjevom za opoziv od 07. studenog 2019. povukao zahtjev za izravnu naplatu zbog čega da podnošenjem tog zahtjeva nije prekinuta zastara predmetne tražbine, u smislu odredbe čl. 242. st. 1. ZOO-a dok je zahtjev podnesen FINI 11. listopada 2022., nakon zastare predmetne tražbine jer je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 24. rujna 2011. Tvrdi i da dostavom prijedloga za izvansudsku ovrhu tužiteljevom poslodavcu 21. prosinca 2021., radi provedbe naplate na plaći nije prekinuta zastara jer je u vrijeme podnošenja tog prijedloga predmetna tražbina već bila u zastari.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovorom na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

-da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ovrv - 6736/11 Mirjane Trkman, pravomoćno 4. listopada 2011.

-da iz sadržaja Ugovora o cesiji od 23. siječnja 2018. proizlazi da je tuženik s trgovačkim društvom Tele2 d.o.o., 23. siječnja 2018. godine sklopio Ugovor o cesiji, kojim je stari vjerovnik ustupio tuženiku kao novome vjerovniku predmetnu tražbinu,

da je iz zahtjeva za opoziv vidljivo da je EOS MATRIX dana 7. studenog 2019. opozvao u cijelosti zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu koji se provodi temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave,

-da je tuženik dana 12. siječnja 2022. ponovno podnio zahtjev za naplatu

Financijskoj agenciji po osnovi predmetnog rješenja,

-da nije zastarjela predmetna tražbina jer da je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu financijskoj agenciji, odnosno podnošenjem rješenja na naplatu trgovačkom društvu MONS MULTIFIDUS d.o.o dana 17. srpnja 2019.,

-da tuženik nije bio dužan obavijestiti javnog bilježnika o promjeni ovrhovoditelja, koja je nastupila nakon donošenja rješenja o ovrsi.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tome pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi članka 365. stavka 2. ZPP -a, ovaj sud nije utvrdio postojanje navedenih bitnih procesnih povreda. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

9. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je ovrha na cjelokupnoj imovini prednika ovršenika Tele 2 d.o.o određena rješenju o ovrsi donesenom po Javnom bilježniku Mirjani Trkman pod. posl. br. Ovrv-6736/11 od 31. kolovoza 2011. pravomoćnim 4. listopada 2011. te da je ovdje tuženik Eos Matrix d.o.o. podnio zahtjev za izvansudsku ovrhu na plaći ovršenika po osnovi rješenja o ovrsi, ovdje tužitelja, koji je povodom žalbe nakon proteka roka zaključkom suda prvog stupnja u predmetu posl. br. Ovr- 16/2022-3 upućen na pokretanje parnice zbog žalbenih razloga iz čl. 50. stavak 1. točka 7 i 11. OZ-a. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je, je li ovdje tuženik bio ovlašten zahtijevati predmetnu isplatu i je li zastarjela navedena tražbina.

10. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je ovdje tuženik ovlašten zahtijevati predmetu isplatu prijedlogom za izvansudsku ovrhu na plaći ovršenika od 21. prosinca 2021., temeljem prijedloga za ovrhu Javnog bilježnika Mirjane Trkman Ovrv-6736/11 jer iz sadržaja ugovora o cesiji proizlazi da je raniji vjerovnik, trgovačko društvo Tele 2 d.o.o. tu tražbinu prenijelo na ovdje tuženika.

11. Protivno žalbenim tvrdnjama, raniji vjerovnik nije trebao obavijestiti Javnog bilježnika o ustupu tražbene jer je ustup izvršen (23. siječnja 2018.) nakon donošenja rješenja o ovrsi po osnovi kojega tuženik zahtjeva predmetnu izvansudsku ovrhu na plaći tužitelja kao ovršenika, u smislu odredbe čl. 284 st. 2. Ovršnog zakona (“Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20.:dalje OZ) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi.

12. U smislu te zakonske odredbe, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od poslodavca ili drugog isplatitelja stalnoga novčanog primanja da mu isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena. Znači tuženik nije trebao zahtijevati od javnog bilježnika izdavanje novog rješenja o ovrsi ni pred njim dokazivati svoje pravno sljedništvo već je po osnovi rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Mirjane Trkman Ovrv-6736/11 donesenog u odnosu na prednika izvansudskom ovrhom kao pravni slijednik bio ovlašten zahtijevati namirenje tražbine od poslodavca.

13. Za namirenje predmetne tražbine neodlučno je i je li raniji vjerovnik obavijestio tužitelja kao dužnika o ustupu. Iako je odredbom čl. 82. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15: dalje: ZOO), propisano da je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju kako se ne radi o kogentnoj odredbi ta činjenica ne utječe na valjanost Ugovora o cesiji. Obavijest o ustupu tražbine može biti tek od utjecaja na valjanost ispunjenja tražbine ovdje tužitelja prema ranijem vjerovniku, dok u konkretnom slučaju tužitelj ni ne tvrdi da bi predmetnu tražbinu ispunio ranijem vjerovniku.

14. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja i da nije zastarjela predmetna tražbina zbog proteka roka od 10 godina od pravomoćnosti rješenja o ovrsi, u smislu odredbe čl. 233. stavak 1. ZOO-a.

15. Tužitelj osnovano ukazuje da zastara nije prekinuta podnošenjem prijedloga za izravnu naplatu dostavljenog FINI neutvrđenog dana, zasigurno prije 08. studenog 2019. jer iz zahtjeva za opoziv proizlazi da je ovdje tuženik dana 08. studenog 2019. opozvao zahtjev za naplatu po rješenju o ovrsi Javnog bilježnika posl. br. Ovrv - 6736/11. Budući da tužitelj nije naveo opravdani razloga za takvo postupanje za zaključiti je da je tuženik kao ovrhovoditelj odustao od izravne naplate koju je pokrenuo prije studenog 2019. zbog čega podnošenjem tog zahtjeva nije došlo do prekida zastare.

16. Međutim, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je zastara prekinuta, u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a dana 17. srpnja 2019. dostavom zahtjeva za namirenje po predmetnom rješenju o ovrsi poslodavcu ovršenika Mons Mulfidus d.o.o. jer se sadržajem povratnice potvrđuje da je tog dana putem pošte dostavljen podnesak navedenom poslodavac koji je isti primio 19. srpnja 2019. dok se potvrdom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 04. srpnja 2019. dokazuje da je ovdje tužitelj bio prijavljen na mirovinskom osiguranju kod tog poslodavca, a sadržajem Ugovora o cesiji da je ta tražbina ustupljena tuženiku kao vjerovniku. Stoga nije odlučno je li tužitelj bio obavješten o dostavi tog zahtjeva.

17. Budući da u smislu odredbe čl. 245. st. 1. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da nije protekao zastarni rok od 10 god., u smislu odredbe čl. 233. st. 1. ZOO -a od 2019. do podnošenja predmetnog zahtjeva za namirenje izvansudskom ovrhom dostavljenog 21. prosinca 2021.

18. Pravilno je sud prvog stupnja obvezao tuženika na isplatu dosuđenog iznosa troškova postupka, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP -a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i to utvrđenje suda prvog stupnja određenim žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje.

19. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani te je primjenom odredbe članak 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u to izreci presude.

20. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Rijeci, 21. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić