Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: P-1676/2019-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Marku Baraki , na temelju prijedloga više sudske savjetnice Dore Papić, u pravnoj stvari tužitelja ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima-odvjetnicima u OD Vukušić Bokan i partneri d.o.o., Zadar, Polačišće 2/II, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], zastupane po punomoćnicima-odvjetnicima iz OD Mađarić & Lui d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja AK i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 21.svibnja 2026.

p r e su d i o j e

1. Odbija se kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Nalaže se Tuženiku: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., [adresa], OIB: 53056966535 da Tužitelju: ŠK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 11.889,87 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:

-43,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2008 do isplate,

-47,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2008 do isplate,

-53,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2008 do isplate,

-44,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2008 do isplate,

-57,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2008 do isplate,

-62,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2008 do isplate,

-55,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2008 do isplate,

-55,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2008 do isplate,

-59,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2008 do isplate,

-90,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008 do isplate,

-69,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2008 do isplate,

-96,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008 do isplate,

-100,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2009 do isplate,

-102,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu:28.02.2009 do isplate,

-98,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2009 do isplate,

-90,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2009 do isplate,

-84,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2009 do isplate,

-86,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2009 do isplate,

-89,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2009 do isplate,

-88,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2009 do isplate,

-85,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2009 do isplate,

-91,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009 do isplate,

-96,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009 do isplate,

-102,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2010 do isplate,

-101,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2010 do isplate,

-110,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2010 do isplate,

-108,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2010 do isplate,

-111,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2010 do isplate,

-139,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2010 do isplate,

-134,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2010 do isplate,

-115,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2010 do isplate,

-109,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2010 do isplate,

-100,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2010 do isplate,

-120,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010 do isplate,

-144,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010 do isplate,

-127,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011 do isplate,

-133,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011 do isplate,

-125,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011 do isplate,

-126,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2011 do isplate,

-159,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011 do isplate,

-153,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011 do isplate,

-193,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2011 do isplate,

-179,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011 do isplate,

-164,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2011 do isplate,

-163,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011 do isplate,

-162,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011 do isplate,

-169,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011 do isplate,

-175,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2012 do isplate,

-176,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2012 do isplate,

-172,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2012 do isplate,

-174,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2012 do isplate,

-177,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012 do isplate,

-173,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2012 do isplate,

-174,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2012 do isplate,

-171,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012 do isplate,

-166,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2012 do isplate,

-172,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu 31.10.2012 do isplate,

-175,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu30.11.2012 do isplate,

-173,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012 do isplate,

- 162,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu31.01.2013 do isplate,,

-171,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu:28.02.2013 do isplate

-172,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu:31.03.2013 do isplate,

-168,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu:30.04.2013 do isplate,

-157,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2013 do isplate,

-156,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2013 do isplate,

-159,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2013 do isplate,

-164,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2013 do isplate,

-170,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2013 do isplate, 167,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013 do isplate,

-169,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013 do isplate,

-172,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013 do isplate,

-121,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2014 do isplate,

-124,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.03.2014 do isplate,

-123,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2014 do isplate,

-120,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.05.2014 do isplate,

-118,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.06.2014 do isplate,

-119,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 23.07.2014 do isplate,

-123,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.08.2014 do isplate,

-126,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2014 do isplate,

-125,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2014 do isplate,

-128,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.11.2014 do isplate,

-130,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.12.2014 do isplate,

-129,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2015 do isplate,

- 130,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.02.2015 do isplate,

- 130,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.03.2015 do isplate,

-130,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.04.2015 do isplate,

-130,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.05.2015 do isplate,

-130,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2015 do isplate,

-130,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.07.2015 do isplate,

-130,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2015 do isplate,

-151,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2015 do isplate,

-151,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2015 do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., [adresa], OIB: 53056966535 da Tužitelju: ŠK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.645,52 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:

-5,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2008 do isplate,

-8,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2008 do isplate,

-13,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2008 do isplate,

-6,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2008 do isplate,

-6,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2008 do isplate,

-11,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2008 do isplate,

-42,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008 do isplate,

-21,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2008 do isplate,

-47,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008 do isplate,

-51,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2009 do isplate,

-53,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2009 do isplate,

-48,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2009 do isplate,

-49,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2009 do isplate,

-41,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2009 do isplate,

-36,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2009 do isplate,

37,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2009 do isplate,

40,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2009 do isplate,

40,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2009 do isplate,

37,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2009 do isplate,

43,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009 do isplate,

-47,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009 do isplate,

-54,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2010 do isplate,

-52,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2010 do isplate,

-61,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2010 do isplate,

-59,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2010 do isplate,

-63,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2010 do isplate,

-91,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2010 do isplate,

-85,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2010 do isplate,

-67,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2010 do isplate,

-61,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2010 do isplate,

-52,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2010 do isplate,

-71,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010 do isplate,

-96,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010 do isplate,

-78,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011 do isplate,

-84,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011 do isplate,

-77,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011 do isplate,

- 78,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2011 do isplate,

-111,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011 do isplate,

-104,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011 do isplate,

-131,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2011 do isplate,

-117,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011 do isplate,

-102,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu:30.09.2011 do isplate

-100,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011 do isplate,

-99,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011 do isplate,

-107,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011 do isplate,

-113,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2012 do isplate,

-114,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2012 do isplate,

-109,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2012 do isplate,

-112,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2012 do isplate,

-114,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012 do isplate,

-111,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2012 do isplate,

-112,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2012 do isplate,

-109,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012 do isplate,

-104,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2012 do isplate,

-110,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012 do isplate,

-112,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012 do isplate,

-110,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012 do isplate,

-99,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2013 do isplate,

-109,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2013 do isplate,

-110,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2013 do isplate,

-106,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2013 do isplate,

-94,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2013 do isplate,

-94,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2013 do isplate,

-97,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2013 do isplate,

-101,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2013 do isplate,

-108,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2013 do isplate,

-105,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013 do isplate,

-107,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013 do isplate,

-109,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013 do isplate,

-59,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2014 do isplate,

-62,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.03.2014 do isplate,

-61,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2014 do isplate,

-57,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.05.2014 do isplate,

-56,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.06.2014 do isplate,

-57,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 23.07.2014 do isplate,

-60,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.08.2014 do isplate,

- 64,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2014 do isplate,

-63,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2014 do isplate,

-66,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu:04.11.2014 do isplate,

-68,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu :02.12.2014 do isplate,

-67,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu:10.01.2015 do isplate,

-68,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.02.2015 do isplate,

-68,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.03.2015 do isplate,

-68,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.04.2015 do isplate

-68,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.05.2015 do isplate,

-68,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2015 do isplate,

-68,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.07.2015 do isplate,

-68,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2015 do isplate,

-68,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2015 do isplate,

-68,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2015 do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.214,52 , EUR sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu protiv tuženice radi isplate. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu, dalje u tekstu: Ugovor. Ugovor sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana (dalje i: valutna klauzula). Stoga je valutna klauzula n ištetna. Usprkos tome, tuženik je teretio tužitelja s pozivom na valutnu klauzulu. Ugovorom se tužitelj obvezao tuženiku plaćati kamate. Stopa kamata a) nije određena, jer je uglavljena kao promjenjiva pa u vrijeme zaključenja ugovora tužitelj nije znao koliko će novčanih jedinica morati platiti tuženiku kod plaćanja kamata, te b) nije odrediva, jer ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa kamata može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi (čl.272. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18. dalje ZOO). Pošto su kamate ugovorene ali njihova stopa nije određena i odrediva, stopa kamata određena je čl. 26. st. 3. ZOO u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tuženik je teretio tužitelja za kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo. Postupanjem pod 2. i 3. tuženik je tužitelju pričinio štetu a sebi stekao korist bez osnove. Stoga je tuženik koji je sastavio ugovor dužan vratiti tužitelju stečeno bez osnove zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, od dana stjecanja.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 09.12.2005.g. zaključili Ugovor o kreditu broj 138-50-3182512 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 100.800,00, a da je ugovorena redovna kamata 4,95 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva, da su stranke dana 09.02.2016.g. sklopile DODATAK broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 318-50-3182512, kojim su ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom EUR, da da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti i nepoštenosti ugovorene promjenjive kamatne stope tuženica ističe da je nesporno je da je tužitelj slobodnom voljom sklopio Ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i u valutnoj klauzuli CHF te da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora te da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima., da je Općim uvjetima, kojima se uređuju osnovna pravila poslovnih odnosa između klijenta i Banke, a koji su tužitelju uručeni prilikom sklapanja Ugovora, propisan je način određivanja visine kamatne stope, način obračuna i plaćanja kamate pa je iz istih vidljivo da se kamatna stopa utvrđuje ugovorom o kreditu, ugovara se u postotku u odnosu na glavnicu i izražava na godišnjoj razini, a može se ugovoriti kao fiksna ili promjenljiva, da tužitelj nije obrazložio koliko bi prema njegovom mišljenju trebala iznositi promjenjiva kamatna stopa, a čak i da je takva promjenjiva kamatna stopa ništetna , utuženi iznos bi se mogao računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju, da pravnu osnovu za promjenu kamatne stope predstavljaju upravo odredbe Ugovora o promjenjivosti kamatne stope i opći akti tuženika, a tužitelju ne samo da je pojašnjena odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, već je isti njihovo razumijevanje i prihvat potvrdio javnom bilježniku kao povjereniku suda prilikom solemnizacije Ugovora, da je odredba o promjenjivosti kamatne stope jasna, lako uočljiva, razumljiva, a iz navoda tužitelja u tužbi proizlazi da bi kamatna stopa trebala biti fiksna jer mu fiksna kamatna stopa trenutno odgovara te ignorira činjenicu da prije zaključenja Ugovora nije zahtijevao fiksnu kamatnu stopu, već je pristao na odredbu Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i razumljivo, proizlazi i iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž 2462/2003. U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti i nepoštenosti ugovorene valutne klauzule tuženica ističe kako tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF, da je Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten, da je tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, da je tuženik vodio računa o tužitelju kao klijentu, proizlazi iz činjenice da je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF, da nakon što je tužitelj vlastoručno ispunio Zahtjev za kredit, tuženik i tužitelj zaključili su Ugovor o kreditu, da takav odabir, između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu), da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute , da suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula, da svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama, da nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03) i to da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača , da obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kreditu, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, da se tužitelj ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tuženik ističe prigovor zastare i u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. U odnosu na provedenu konverziju tuženik ističe da su tužitelj i tuženik su dana 09.02.2016.g. zaključili Dodatak broj KONV - 1/2016 Ugovoru kojim je provedena konverzija Ugovora o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015; dalje u tekstu ZIDZPK/15) te su tom prilikom, uvažavajući stroge procedure i odredbe ZIDZPK/15, sve tužiteljeve uplate uzete u obzir na način da su uračunate u otplatu kredita konvertiranog u valutu EUR, da je tuženik je izradio izračun konverzije s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, tako što je početno odobrenu glavnicu kredita s valutnom klauzulom u CHF preračunao u protuvrijednost EUR prema srednjem tečaju na dan isplate kredita te je umjesto ugovorenih kamatnih stopa za kredit uz valutnu klauzulu CHF, obračunao kamatne stope koje je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja s valutnom klauzulom u EUR, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa za primarne klijente., da su Dodatkom broj KONV-01/2016 ugovorne strane su suglasno utvrdile iznos duga, a potpisom Dodatka tužitelj je priznao dug, da je Dodatak broj KONV-01/2016 je pravni posao utemeljeni isključivo na zakonu i volji tužitelja kojim je izvršena konverzija u odnosu na valutu i kamatnu stopu pa tužitelj ne može tvrditi da je ništetan Ugovor o kreditu u kojem se navodi promjenjiva kamatna stopa sve budući isti članak nije na snazi i izmijenjen je danom potpisa Dodatka broj KONV-01/2016 na način kako to propisuje ZIDZPK/15, da su provođenjem konverzije (u odnosu na valutnu klauzulu i kamatnu stopu) su otklonjene sve možebitne nepoštene i ništetne odredbe ranijeg Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, a zamijenjene su, na zakonu osnovanim, novim i zakonitim odredbama, da je VSRH je u oglednom postupku utvrdio da “Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli., da je o dosegu predmetnog sporazuma odlučivao je Vrhovni sud RH u oglednom postupku posl.br. Gos 1/2019, a u kojem je zauzeo određena pravna stajališta primjenjiva i na konkretan slučaj. Pritom, Vrhovni sud RH zaključio je da aneks, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je, da je nadalje, utvrdio je da korisnik kredita u CHF (dakle, i ovdje tužitelj) nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, obzirom da je prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka ugovoru pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz Kolektivnog postupka, a sve iz razloga što se Kolektivni postupak odnosi samo na korisnike CHF kredita, da VSRH navodi i da je ZIDZPK/15 ustanovio posebna pravila temeljem kojih je tuženik, bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju, sklapanje Dodatka, a tužitelj je taj koji je odlučivao o tome želi li ili ne želi prihvatiti Dodatak, odnosno tužitelj je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima, pa je stoga sporazum o konverziji valjan i proizvodi pravne učinke od samog početka tako da je položaj tužitelja izjednačen s položajem svih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane za EUR, da se o pitanju ništetnosti osnovnog ugovora u slučaju sklapanja aneksa upravo u svrhu izvršenja konverzije oglasio se Vrhovni sud Republike Hrvatske koji je u svojoj odluci Rev 1172/2018-2 od 19.03.2019, da uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, posebice činjenicu da je tužitelj samostalno odabrao valutu CHF te da su odredbe osnovnog Ugovora jasne, nedvosmislene i lako uočljive te da su tužitelj i tuženik sklopili Dodatak broj KONV - 01/2016 kojim je izvršena konverzija kredita i smanjena glavnica, razvidno je da ne postoji krivnja niti jednog od suugovaratelja za sklapanje navodno ništavog ugovora. , da je tužitelj je kao ugovorna strana svjesno sklopio Ugovor o kreditu sa svim koristima i rizicima kreditnog odnosa, a kasnije i Dodatak broj KONV-01/2016 kojim je izvršena konverzija kredita u kojem je potvrdio da je upoznat sa svim rizicima i mogućim posljedicama, da je slijedom svega navedenog, vidljivo je da je tužbeni zahtjev očito neosnovan i da tužitelj ne može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu kao ni konverzije. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave priložene spisu i to u Ugovor o kreditu (l.s. 7-10), Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 138-50-3182512 ( l.s. 23-27), prijepis knjigovodstvene kartice na dan 28.lipnja 2019. ( l.s.38- 45) primijenjeni plan otplate kredita za cijeli period otplate (l.s. 46-67), pregled kamatne stope od 23.prosinca 2015. do 28. lipnja 2019. ( l.s .68 ), potvrda od 28. lipnja 2019. ( l.s. 69 ) nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, bankarstvo i računovodstvo mr. sc. Martine Maté (l.s. 177-199), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.

4. Osnovni tužbeni zahtjev nije osnovan, dok je osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja (osnovni) za plaćanje iznosa od 11.889,87 EUR kuna zajedno sa kamatom preciziranom kako je to vidljivo iz točke I. izreke, s osnova tečajne razlike i razlike, naplaćene kamate i kamate koja bi pripadala tuženiku s obzirom na odredbu iz čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15. u daljnjem tekstu ZOO). U prvom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje iznos od 6.645,52 EUR sa osnova tečajne razlike i razlike između kamate naplaćivanje po početnoj ugovorenoj stopi te kamate koja se naplaćivala za trajanje otplate, prema kamatnoj stopi mijenjanoj Odlukama tuženika o visini kamatne stope, da nije primijenjena valutna klauzula.

6. Među strankama nije sporno da su 9. prosinca 2005. zaključili Ugovor o kreditu kojim Ugovorom je tužena kao kreditor odobrila tužitelju kao korisniku kredita stambeni kredit iznosu od 100.800,00 CHF s rokom otplate od 300 mjeseci u 300 jednakih mjesečnih anuiteta. Nije sporno da je čl.1 Ugovora utvrđen iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 100.800,00 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, da je čl.7. Ugovora utvrđeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, da je čl. 4. Ugovora utvrđena kamatna stopa 4,95 % godišnje, s time da je ista promjenjiva, te kako se promjena kamatne stope vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik pristao .

7. Između stranaka također nije sporno da se tijekom trajanja navedenog ugovornog odnosa Odlukama tužene o kamatnim stopama početno ugovorena kamatna stopa mijenjala/povisivala, te da je tako iznosila iznad ugovorene stope od 4,95%, i to 5,45%, 5,95%,5,00%, 4,75%, 3,23%, 5,25% te da su se anuiteti povećavali.

8. Između stranaka također nije sporno da su sklopile Dodatak br 1. Ugovora o kredite br. 138-50-3182512 dana 8.veljače 2016. temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) - konverzija kredita u kredit u EUR.

9. Među strankama je sporna isplata preplaćenih iznosa zbog rasta valute CHF, jesu li ispunjeni uvjeti za utvrđenje ništetnosti Odluka tuženika kojim je mijenjana ugovorna stopa slijedom čega bi tužitelju pripala pravo na potraživanje pretplaćene kamate, kamate koje predstavlja razliku između zakonom propisane kamatne stope iz čl. 26. st. 3. ZOO-a i stvarno naplaćene kamate, odnosno prijeporno je (u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) da li je tužitelju trebalo naplaćivati kamatu samo prema početnoj kamatnoj stopi, te je sporno da li je došlo do zastare potraživanja predmetnih iznosa obzirom na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika.

10. Prvostupanjski sud smatra da je odredba Ugovora o kreditu, prema kojoj je ugovorena mogućnost promjene redovne kamatne stope bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, a da o promjeni nije pojedinačno pregovarano, ništetna sukladno članku 322., u vezi s člankom 324. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje ZOO), te člankom 81. stavkom 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje: ZZP/03) i naročito odredbe članka 82. alineja 10. i 11. ZZP/03 sa posljedicom predviđenom odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 koji predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Ovo stoga jer je tuženik iskoristio svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnuo ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni ovisi isključivo o volji banke, s obzirom da pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope, pa prvostupanjski sud prihvaća stav Visokog trgovačkog suda u presudi od 13. lipnja 2014., poslovni broj Pž-7129/2013-4., da iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača - kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Slijedom navedenog ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je nepoštena, a time i ništetna, pa su sve jednostrane promjene kamatne stope što ih je tuženica poduzimala bile nezakonite. Suprotno navodima tužene, prvostupanjski sud, imajući u vidu navedene odluke Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, u kojima je po kolektivnoj tužbi hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača ''Potrošač'', podnesenoj Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. god. pod br. P – 1401/12, protiv osam najvećih hrvatskih banaka, među kojima je i tužena, pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditima, u kojima su banke bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom mijenjale početno ugovorene kamatne stope, nepoštene i stoga ništave, ovaj sud smatra da je iz navedenih razloga ništava i odredba predmetnog Ugovora o kreditu ( čl. 1.) kojom se isto regulira, slijedom čega na sporni pravni odnos treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz čl. 1111. ZOO) te tužitelju dosuditi razliku anuiteta prema nalazu i mišljenu sudskog vještaka za financije.

11. Dakle, slijedom svega prije obrazloženog, odnosno utvrdivši da su odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita, nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz čl. 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. ZZP/07 u svezi odredbi iz čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 1. ZOO, to je ovaj sud s jedne strane ocijenio neosnovanom točku I. tužbenog zahtjeva tužitelja, dok je s druge strane ocijenio osnovanom točku I. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, slijedom čega je u ovoj pravnoj stvari odlučeno kao pod točkama 1. do 2. izreke ove presude. U odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva tužitelja, a u odnosu na koju ovaj sud drži da n ije jasno precizirano na koje to konkretne odluke tuženika misli, slijedom čega je ovaj sud smatrao da kraj takvog stanja stvari nema prostora prihvatiti tako postavljeni tužbeni zahtjev, te je isti u tome dijelu odbijen i to na način kako je odlučeno kao pod točkom 1. izreke ove presude.

12. Na okolnost visine iznosa koji je tuženica dužna platiti tužitelju provedeno je financijsko vještačenje po vještaku financijske struke mr. sc. Martine Maté 13. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. Martine Maté utvrđeno je da je prema izračunu banka više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 6.645,52 EUR u slučaju da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu iz tužbe, sve za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 1. siječnja 2014., a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konačne otplate kredita, kako je to vještak izračunao, a prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća, pa je za taj iznos tužbeni zahtjev prihvaćen uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu i to na način kako je odlučeno kao pod točkom 2. izreke ove presude.

14. Podneskom od 27. veljače 2024. tužena se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke na način da ne prigovara matematičkom izračunu pretplate po kreditu, no ističe da je vještak prilikom izračuna koristio fiksni tečaj CHF, a da je Ugovorom o kreditu ugovoren srednji tečaj kreditora za CHF na dan dospijeća svakog anuiteta, pa da vještak nije mogao izračunati razliku kao da je ugovoren fiksni tečaj. U navedenom podnesku tuženik također ističe prigovor zastare i protivi se preinaci tužbe učinjenoj od strane tužitelja.

15. U odnosu na prigovor istaknut od strane tuženika, sudski vještak Martina Mate se očitovala na način da ostaje pri svom nalazu i mišljenju u cijelosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju obzirom da se prigovor odnosi na zadatak postavljen vještaku, a ne na sami iskazani izračun.

16. Sud je cijenio stručnim i objektivnim nalaz i mišljenje sudskog vještaka Martine Mate jer se radi o sudskom vještaku koji tu dužnost obavlja više godina, a nema nikakvih okolnosti zbog kojih bi sud sumnjao u stručnost i objektivnost istog. Sud nalazi da u nalazu i mišljenju te dopuni nisu utvrđene nikakve nejasnoće, dok su prigovori tuženika pravne prirode i o njima odlučuje sud o čemu će u nastavku obrazloženja ove presude biti riječi.

17. U presudi Suda EU - presuda broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuto je, da se ta odredba Direktive 93/13/EEZ ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU polazio je od svog ustaljenog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

18. Na okolnost zaključenja ugovora saslušan je tužitelj. Čitanjem iskaza tužitelja ovaj sud je utvrdio da je tužitelj digao kredit radi kupovine nekretnine i to stana za potrebe stanovanja kada je sklopio brak sa svojom suprugom. Kredit je htio podići u Raiffeisen banci obzirom da je tamo imao otvoren račun, prilikom sklapanja Ugovora u banci mu je pojašnjeno kako je najpovoljniji kredit u švicarskim francima. Nadalje tužitelj u svom iskazu navodi da nije ekonomist ni financijski stručnjak te je prihvatio ponudu banke, da se detalja ne sjeća, da se sjeća da je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa ali da u banci nisu objasnili ništa posebno vezano za to. Tužitelj navodi kako nije postojala mogućnost pregovaranja o sadržaju tog ugovora, ugovor je sastavila banka te je potpisan i ovjeren kod Javnog bilježnika, te navodi kako je prilikom sklapanja ugovora više bio koncentriran na verbalnu komunikaciju sa službenikom banke nego na čitanje detalja Ugovora.

19.Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĆK, predložene od strane tuženika na okolnost mogućnosti pregovaranja o sadržaju odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, obzirom da se ista nije odazvala pozivu na ročište održano dana 9.travnja 2026., da izvođenje navedenog dokaza nije relevantno za utvrđenje odlučnih činjenica, slijedom čega je sud rukovodeći se načelom ekonomičnosti postupka odustao od provođenja istog.

20. Prvostupanjski sud smatra, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je on mogao utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

21. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

22. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

23. Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt- 575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose se na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima.

24. Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž - 6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

25. Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž -6632/2017 od 14. lipnja 2018., to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te je takvu ugovornu odredbu utvrdio ništetnom i primijenio fiksni tečaj CHF na dan 1. 2. 2007. u iznosu 1Chf=4,537608 Hrk, pa je slijedom navedenog prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev 1 za ukupan iznos od 6.645,52 EUR uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

26. Što se tiče izvršene konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje ZID ZPK), te navoda tužene da je time nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi, ističe se da se radi o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznose ostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19c.t.6. ZID ZPK na način kako to nalaže zakon. Prema stavu ovog Suda konverzija odnosno potpisivanje tog dodatka između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi. Razlog donošenja navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR .

26.1. Zbog navedenog, u svakom konkretnom slučaju potrebno je utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama, odnosno odgovoriti na pitanje je li konverzija u cijelosti ispunila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

26.2. Dakle, činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi, već treba utvrditi je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarenja pune zaštite, te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada.

27. Prvostupanjski sud smatra da nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženoj, jer je podnošenjem spomenute kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (zavedene pod br. P–1401/12) za zaštitu kolektivnih prava bio prekinut tijek zastare. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci pod br. Rev–2245/17 od 20. ožujka 2018. godine, koje pravno stajalište prihvaća i ovaj prvostupanjski sud, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tužba Udruge ''Potrošač'', podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu pod br. P–1401/12 dana 4. travnja 2012. godine) došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (Revt – 249/14), a to je 13. lipnja 2014. 15. Dakle, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 14. veljače 2019., a tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača 4. travnja 2012., te kako je presuda pred Visokim trgovačkim sudom RH donesena 13. lipnja 2014., a zastarni rok predmetne tražbine prema odredbi čl. 225. ZOO iznosi 5 godina, to se ima smatrati da je predmetna tužba podnesena unutar navedenog zastarnog roka, što istaknuti prigovor zastare čini neosnovanim.

28. Sud je dopustio preinaku tužbe u ovoj pravnoj stvari raspravnim rješenjem od 9.travnja 2026. temeljem odredbe članka 190. stavka 2 ZPP -a- U odnosu na prigovore tuženika se ističe kako konkretnom slučaju se ne radi o preinaci već uređenju tužbe u smislu odredbe čl. 109. u vezi čl. 186. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP.) , jer je tužitelj tek po provedenom vještačenju mogao znati točnu visinu svojeg potraživanja, u skladu s kojim je i uredio tužbene zahtjeve . Tako prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024., u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP -a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju ne bi se u konkretnom slučaju radilo od zastari

29. U odnosu na navode tuženika iz podneska od 27.veljače 2024. kako bi sud, ukoliko nađe tužbeni zahtjev osnovanim, bio dužan uzeti u obzir iznose, odnosno razdoblja kada je tužitelj plaćao manje anuitete i manje kamate za razdoblje kada se tužitelju primjenjivala niža kamatna stopa od početno ugovorene, pri čemu se tuženik poziva na presudu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž-718/2021 od 8. srpnja 2021., te na odluku Vrhovnog suda poslovni broj: Revd-4393/2021-2 od 13. listopada 2021., za istaknuti je kako tuženica u ovom postupku nije istaknula protutužbeni zahtjev, procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi članaka 195. i 196. ZOO-a, već samo iznosi općeniti materijalnopravni prigovor kojim osporava visinu tužbenog zahtjeva, pa je izostala osnovna pretpostavka za odlučivanje o zahtjevu. Takav stav izražen je u odluci proširene sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. prosinca 2023., poslovni broj Rev-549/2023-2, na kojoj sjednici je vijeće povodom revizije tuženice i postavljenog pravnog pitanja "Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražu ju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?" donijelo odluku, odnosno dalo odgovor na postavljeno pitanje, koji glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK

- CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita."

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a, a skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. dalje Tarifa) za tužitelja i to trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1.- 200,00 EUR, sastav podneska od 27. veljače 2022. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 EUR, pristup na ročište od 31.siječnja 2023. Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 EUR, , sastav podneska od 10.listopada 2023. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 EUR, sastav podneska od 13.veljače 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 EUR sastav podneska od 4.travnja 2026. prema Tbr. 8. toč. 1.

– 200,00 EUR, ,pristup na ročište od 9. travnja 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 EUR, što iznosi 1.750,00 EUR, uvećano za zatraženi i pripadajući PDV 25 %, te uvećano za trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, te dodatni iznos troškova vještačenja od 199,08 EUR, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 66,36 EUR, što sveukupno iznosi 2.214,52 .

Zadar, 21.svibnja 2026.

Viša sudska savjetnica

S u d a c

Dora Papić

Marko Baraka

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu putem sustava e-komunikacija, odnosno u tri primjerka ako podnositelj žalbe nije obveznik korištenja e-komunikacije sukladno članku 106.a ZPP-a. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku