Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: P-190/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji toga suda Nataši Sever, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima KR, Renati Žerjav i Hrvoju Žerjavu, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hinko Žerjav i Renata Žerjav iz Varaždina, protiv tuženika VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Senki Zuber Šanjek, odvjetnici iz Varaždina, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave 5. svibnja 2026., održane u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu za objavu i uručenje presude 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine čkbr. [katastarska čestica] oranica Duga Njiva sa 1412 m2 upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

pa je tuženik VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine za korist tužitelja.

Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana. ", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (petstoeura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, po punomoćniku, podnio je tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva, navodeći da je tuženik upisan kao vlasnik čkbr. [katastarska čestica] oranica Duga njiva sa 1412 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je tuženik vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem rješenja Naslovnog suda broj Z-6850/2024 od 30. siječnja 2025. godine, koje je doneseno u izvanparničnom postupku radi sređenja zemljišnoknjižnog stanja putem pojedinačnog ispravnog postupka , da je spomenutim rješenjem tužitelj upućen da ostvarenje svojih prava na predmetnoj nekretnini ostvaruje u parničnom postupku. Tužitelj je tvrdio da je on vlasnik predmetne nekretnine budući da je vlasništvo nad istom stekao dosjelošću, odnosno zakonitim, istinitim, savjesnim i samostalnim posjedovanjem, uključujući i posjedovanje svojeg prednika, majke IR DR, od 2004. godine pa do danas, da je predmetna nekretnina nekada bila u vlasništvu SR ŠR i I (to su tužiteljev pradjed i prabaka), da su oni imali troje djece- SR, SR K i PR UR, da je predmetnu nekretninu naslijedio SR, a on je predmetnu nekretninu darovao svojoj kćeri IR DR i predao ju njoj u posjed , da je DR u posjed te nekretnine stupila 2004., kada je osnovala svoj OPG te je predmetna nekretnina tijekom 2004. unesena i evidentirana u Upisniku poljoprivrednih gospodarstva OPG-a Sever, da je od tada predmetna nekretnina u posjedu DR, odnosno njezinog sina IR (tužitelja), budući da je on sada vlasnik OPG -a. Tužitelj je naveo da se nalazi u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine već više od 20 godina, da je njegov posjed zakonit, istinit, savjestan i samostalan te je tražio da se utvrdi vlasnikom kčbr. [katastarska čestica] oranica Duga Njiva sa 1412 m2 upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. U odgovoru na tužbu (list 24-26 spisa), po punomoćnici, tuženik je potvrdio daje upisan kao vlasnik čkbr. [katastarska čestica] oranica Duga njiva povr. 1412 m2 up. u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem rješenja Općinskog suda u Varaždinu br. Z-6850/2024 od 30. siječnja 2025. u postupku sređenja zemljišnih knjiga, da je istim rješenjem tužitelj (točnije tužitelj i njegova majka DR) bio odbijen s prigovorom kojim se je usprotivio prijenosu prava vlasništva na tuženika (tamo predlagatelja) iz istih razloga zbog kojih je podnio ovu tužbu. Tuženik je naveo da nije istina da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini jer se nalazi u posjedu iste od 2004. do danas, da to što je DR bila evidentirana u Upisniku poljoprivrednih gospodarstava od 2004. na predmetnoj nekretnini u konkretnom slučaju ne znači ništa jer je ona bila u zakupu iste i kao takva je ostvarila pravo na dobivanje poticaja od strane Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju RH, da se dosjelošću može steći vlasništvo na nekretnini u smislu čl.159 st.1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u nastavku skraćeno ZV) po proteku 10, odnosno 20 godina ako posjed ima određenu kakvoću i traje neprekidno kroz propisani broj godina, da tužitelj i njegovi prednici nisu bili u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine ni 10 godina, no bitno je da ni u jednom trenu nisu bili u poštenom posjedu, nego jedino kao zakupci i to kako bi mogli ostvariti poticaj kao OPG, da prema čl.18. st.3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik prilikom stjecanja nije znao (ili imao razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo na posjed, da je tužitelj svakako znao da se u posjedu predmetne nekretnine nalazi zbog toga što je to njegovoj prednici DR dozvolio PR (muž UR) koji se u katastru vodio kao posjednik jer se taj očevidnik vodi samo na jednog od članova domaćinstva (u pravilu na mušku osobu), da je tuženik spornu nekretninu kupio od UR kupoprodajnim ugovorom od 18. travnja 2024., a UR je tu nekretninu stekla darovanjem od svog oca pok. ŠR negdje 1976. od koje godine je suprug UR – PR evidentiran kao posjednik iste u katastru, a to je potvrdila i ZR, majka DR (tužitelj je njen sin), kćerka ZR ŠR i V, kada je saslušana kao svjedok u pojedinačnom ispravnom postupku, da je majci tužitelja DR je njezin otac SR (brat UR) dao u vlasništvo druge nekretnine, dakle on je isto kao i UR od roditelja ŠR i V dobio darovanjem druge nekretnine, da su tužitelj, odnosno njegovi prednici također od svojih roditelja dobili nekretnine i to štoviše veće vrijednosti od one UR, da je sve prethodno navedeno imao u vidu sud prilikom donošenja rješenja br. Z-6850/2024 od 30. siječnja 2025. kojim je predmetnu nekretninu prenio u vlasništvo tuženiku, da svoju tezu da je njegov posjed predmetne nekretnine zakonit, istinit, savjestan i samostalan tužitelj ničim ne potkrepljuje, kao i da je tužbeni zahtjev postavljen na način da se njime ni teoretski ne može provesti upis prava vlasništva u korist tužitelja u zemljišnim knjigama pa je zbog svega navedenog, tuženik predlagao odbiti tužitelja s njegovim tužbenim zahtjevom i obvezati ga na naknadu troškova postupka prouzročenih tuženiku ovim nepotrebnim postupkom.

4. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u priležeću dokumentaciju u spisu: izvadak iz BZP-a od 08. 04. 2025. (list 4 spisa), rješenje broj Z-6850/2024 od 30. siječnja 2025. (list 5-8 spisa), upisnik poljoprivrednih gospodarstava od 03.02. 20024. (list 9-12 spisa), zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta od 23.01. 2024. sačinjenog od strane Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (list 19-17 spisa), izjavu o davanju zemljišta na korištenje bez naknade od 30. 01. 2004. (list 32 spisa), dopis Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 14. 8. 2025. na listu 35 spisa), ovosudni spis Z-6850/2024, saslušao je svjedoke ČR, DR, ĆR, ŽR i UR, kao i stranke u svrhu dokazivanja.

5. Tužitelj je u ovom postupku tražio utvrđenje vlasništva nekretnine- kčbr. [katastarska čestica] oranica Duga njiva sa 1412 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], smatrajući da je vlasništvo stekao dosjelošću.

6. Naime, rješenjem ovog suda broj: Z-6850/2024 od 30. siječnja 2025., tužitelj je kao podnositelj prigovora u tom predmetu upućen na ostvarivanje svojih prava na predmetnoj nekretnini u parničnom postupku.

7. Prema čl.159. st.1-3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17-dalje: ZV), dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari; samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja; samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

8. Prema čl.160. ZV-a, vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost; u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici; nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati; kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću; kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću; na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

9. Prema čl.18. st.1-5. ZV-a, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed); posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet; posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada; ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku; posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

10. Nesporno je da su tužitelj, odnosno njegovi prednici u posjedu predmetne nekretnine kontinuirano od 2004., kada je tužiteljeva majka DR otvorila OPG, čiji je bila nositelj. Navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja, kao i saslušanih svjedoka DR i ĆR, roditelja tužitelja te svjedoka ČR i ŽR, nesrodnih sa strankama. Također navedeno proizlazi i iz izjave o davanju zemljišta na korištenje bez naknade od 30. 01. 2004. (list 32 spisa) i upisnik poljoprivrednih gospodarstava od 03.02. 20024. (list 9-12 spisa).

11. Sporno je ima li posjed tužitelja zakonske kvalitete temeljem kojih je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine.

12. Tužitelj je naveo da, uključujući i posjedovanje svoje majke DR, posjeduje predmetnu nekretninu više od 20 godina (od 2003. godine do danas) , da je njegov posjed kontinuiran jer od 2003. godine do danas samo oni (on i njegova majka DR) posjeduju tu nekretninu, da je njihov posjed zakonit (temelji se na valjanom pravnom temelju za posjedovanje (pravo na posjed) u vidu usmenog ugovora o darovanju, te pisanoj izjavi o davanju zemljišta na korištenje bez naknade), da je istinit (posjed nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, niti zlouporabom povjerenja) i pošten (u trenutku stjecanja posjeda /2003. godine/ posjednica DR nije znala niti je s obzirom na okolnosti imala razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed).

13. Utvrđujući kvalitete posjeda radi utvrđenja prava vlasništva tužitelja na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sud je cijenio iskaze svjedoke, kao i iskaze stranaka.

14. Tako je svjedokinja DR, majka tužitelja, iskazala da su predmetnu nekretninu njezini djed i baka D i I usmenim putem darovali njenom ocu TR negdje između 1970. i 1973. godine, o čemu joj je govorio njen otac, ali da isti zbog zdravstvenog stanja nije bio u mogućnosti tu nekretninu obrađivati pa je ponudio njenoj teti UR i njezinom suprugu PR da se koriste sa tom nekretninom dok on ne vidi što će sa tim, da je otac 1990., kada se udala, odlučio da će joj dati tu nekretninu kad bude vrijeme, odnosno kada suprug i ona budu spremni za to, a onda je 2003. rekao da neka suprug i ona stupe u posjed, ona je provjerila podatke i vidjela da gruntovno nije upisana nekretnina, a u katastru je bio upisan PR, njezin tetak, da je 2004. otvoren OPG, a otac je umro 2003. godine pa nisu uspjeli napraviti sve kako je trebalo, pojasnila je da to znači da bi gruntovno to sve išlo na nju.

15. Što se tiče darovanja usmenim putem, o kojem je iskazivala svjedokinja DR, valja reći da niti sadašnji ZV, a niti ranije važeći Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj: 53/91-dalje:ZOVO), važeći u vrijeme usmenog darovanja o kojem je iskazala navedena svjedokinja (između 1970. i 1973.) nisu određivali stjecanje vlasništva nekretnine usmenim darovanjem. Dapače, čl.119. st.1. ZV-a određuje da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Jednako tako i čl.33. ZOVO bilo je određeno da se pravo vlasništva na nekretninu na temelju pravnog posla stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom.

16. Dakle, tužiteljeva majka nije stekla vlasništvo predmetne nekretnine od svog oca, a temeljem pravnoga posla.

17. Dalje, svjedokinja DR, iskazala je da kada je tetku (PR) rekla da je upisan u katastru, da je isti rekao da nema problema, da će se on maknuti i da su već sljedećeg dana potpisali "papir", pojasnila je da se radi o izjavi o davanju zemljišta na korištenje bez naknade, a kada joj je ista predočena sa lista 32 spisa, potvrdila je da se radi o izjavi o kojoj je iskazala.

18. No, iz izjave o davanju zemljišta na korištenje bez naknade od 30. 01. 2004. (list 32 spisa), proizlazi da tom izjavom vlasnik/suvlasnici zemljišta, među kojima i PR, daju zemljište, navedeno u određenom posjedovnom listu, na korištenje bez naknade do 1. 1. 2010. poljoprivrednom gospodarstvu DR.

19. Osim što je izjava vremenski određena pa bi značilo da se nakon 1. 1. 2010. zemljište vraća osobi koja ga je dala na korištenje bez naknade, iz sadržaja izjave nedvojbeno proizlazi da zemljište na korištenje bez naknade daje vlasnik ili suvlasnik zemljišta. Time dotadašnji posjednik predaje posjed u smislu odredbe čl.10. st.3. ZV - a, drugom posjedniku u neposredan posjed, dok on ostaje posredni posjednik. Dakle, neposredni posjednik nije samostalan posjednik jer koristi tuđe zemljište uz dopuštenje vlasnika.

20. Prednica tužitelja, njegova majka DR, čak i ukoliko je nevična pravu, obzirom na okolnosti pribavljanja navedene izjave u kojoj su pored PR navedeni i drugi vlasnici/suvlasnici zemljišta koji su također svoje nekretnine dali na korištenje bez naknade, mogla je i morala znati da ta izjava ne može biti temelj za stjecanje vlasništva nekretnina. U protivnom, značilo bi da su potpisom izjave svi navedeni vlasnici/suvlasnici zemljišta prenijeli svoje vlasništvo na DR, kao nositeljicu poljoprivrednog gospodarstva.

21. Dakle, sud smatra da navedenu izjavu PR "da nema problema, da će se on maknuti", o kojoj je iskazala svjedokinja DR, valja sagledati u kontekstu potrebe poljoprivrednog gospodarstva, a koje u trenutku osnovanja nije imalo dovoljno vlastite imovine, odnosno nekretnina za korištenje.

22. Da je tome tako, ukazuje i dio tužiteljevog odgovora da mu je poznato da je PR bio upisan u katastru, a što zna iz hrpe dokumentacije koju je njegova majka prilagala agenciji za ARKOD.

23. Tužitelj je iskazao da UR nikada nije spomenula da je to njezina nekretnina, da se znalo tko želi obrađivati i može obrađivati tu nekretninu jer je već tada UR bila gospođa u godinama i na neki način je bila zahvalna da nekretninu obrađuje tužiteljeva obitelj, nikada nije rekla da je to njezina nekretnina i nije prigovarala nikada, vjerojatno poštujući želju svojeg supruga i svojih roditelja da nekretnina ostane u obitelji.

24. Iako je tužitelj osporavao vlasništvo UR na predmetnoj nekretnini, navedena tužiteljeva izjava o "zahvalnosti" za obradu nekretnine od strane tužiteljeve obitelji ne bi imala smisla ukoliko predmetna nekretnina nije bila vlasništvo UR.

25. Ovdje valja reći da je iskaz UR glede evidentiranog posjednika u katastru proturječan materijalnoj dokumentaciji jer je PR, njezin suprug, u vrijeme davanja izjave o davanju zemljišta na korištenje bez naknade od 30. 01. 2004. (list 32 spisa), bio evidentiran kao posjednik u posjedovnom listu 1334 (i 2142), a koji je majka tužitelja DR kao nositelj poljoprivrednog gospodarstva bila dužna priložiti uz navedenu izjavu.

26. Svjedokinja UR iskazala je da je predmetu nekretninu prodala tuženiku, da je predmetnu nekretninu njoj njen otac D dao u miraz pored još jedne njive zv. Kračina i to je omeđeno i u katastru zapisano na nju, da se udala 1967. i negdje kroz godinu dana je to njen otac zapisao na nju u katastru, da se onda nije išlo u gruntovnicu nego na katastar, da je njen otac to zapisao na nju, a porez na nekretninu je plaćao njen suprug PR. Dakle, unatoč tome što je svjedokinja iskazala da je cijelo vrijeme ona bila upisana kao posjednik, to što je iskazala da je porez na nekretninu plaćao njezin suprug, potvrđuje da je njezin suprug PR bio evidentiran u katastru.

27. Činjenicu da je UR predmetnu nekretninu dobila u miraz, u svojem iskazu je potvrdio svjedok ČR. Iskaz navedenog svjedoka, sud je prihvatio jer je nesrodan sa strankama, nije u zavadi sa strankama, a predložen je kao svjedok od strane tužitelja pa nije imao razloga svjedočiti u korist tuženika.

28. Osim toga i svjedok ŽR, koji je iskazao da je njegova nekretnina susjedna predmetnoj nekretnini, u svojem iskazu je naveo da još dok je sada pok. PR bio živ, a nesretno je stradao u prometnoj sa traktorom negdje 2006. godine, uvijek je bilo problema oko međe između njihovih dviju nekretnina pa je i UR znala prigovarati, a što joj nije zamjerio jer je štitila svoje. Također je svjedok iskazao da ne može detaljno iskazati o imovinsko-pravnim odnosima, ali da zna da se govorilo da je to njiva od " S", a da su PR zvali " Š". Navedeni svjedok je iskazao i da je od DR i ĆR čuo da im je PR dao u najam tu nekretninu kako bi okrupnili zemljište radi košnje jer su bili u OPG-u.

29. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da ne postoji valjani pravni osnov za stjecanje tužiteljevog vlasništva na predmetnoj nekretnini, odnosno tužiteljeva majka DR vlasništvo predmetne nekretnine nije stekla od svog oca darovanjem usmenim putem, a izjava o davanju zemljišta na korištenje bez naknade od 30. 01. 2004. nije pravni osnov za stjecanje vlasništva nekretnine. Također je sud utvrdio da tužiteljeva majka temeljem izjave o davanju zemljišta na korištenje bez naknade od 30. 01. 2004. nije bila samostalna posjednica predmetne nekretnine, a obzirom na korištenje do 1. 1. 2010. prestaje biti i poštena posjednica predmetne nekretnine.

30. Naprotiv, tuženik je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem pravnog posla i temeljem ovosudnog rješenja poslovni broj: Z-6850/2024 od 30. siječnja 2025., njegovo pravo vlasništva uknjiženo je u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

31. Valja dodati da je prema izvodu iz posjedovnog lista 4759 k. o. [katastarska općina] od 18. 04. 2024., priležećeg u ovosudnom spisu Z-6850/2024, kao posjednica predmetne nekretnine bila evidentirana upravo UR, a ne tužitelj ili njegovi prednici.

32. Konačno, predmetna nekretnina brisana je iz upisnika ARKODA s OPG-a DR, PETAR SEVER, PRIGOREC 17 A (dopis Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 14. 8. 2025. na listu 35 spisa).

33. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da unatoč kontinuitetu, tužiteljev posjed nema zakonsku kvalitetu za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću pa je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

34. Odluku o troškovima ovog postupka, sud je donio temeljem čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP-a), primjenjujući važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23).

35. Sud je tuženiku, kao trošak koji je bio potreban za vođenje ovog postupka, priznao traženi trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 eura, prema Tbr. 8.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 26. 1. 2025., 26. 3. 2026. i 5. 5. 2026., svaki u iznosu od 100,00 eura, prema Tbr. 9.1. Tarife, PDV-a na iznos od 400,00 eura, a u iznosu od 100,00 eura, prema Tbr. 46. Tarife, a što čini ukupni trošak tuženika u iznosu od 500,00 eura, koji je tuženiku dosuđen i platež naložen tužitelju.

Ivanec, 21. svibnja 2026.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude, dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Hinko Žerjav, odvjetnik u ZOU Hinko Žerjav i Renata Žerjav iz Varaždina

2. Senka Zuber Šanjek, odvjetnica iz Varaždina