REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P Ob-103/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Sanji Vrabec-Vrančić, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ČĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vesna Šnur odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika ŠĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi razvoda braka, odluke o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima s djetetom i uzdržavanja djeteta maloljetnog MĆ i djeteta maloljetne CĆ, koju djecu zastupa poseban skrbnik ĆĆ dipl. pravnica iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, nakon zaključene nejavne glavne rasprave održane 22. travnja 2026. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice, tuženika osobno te u nenazočnosti uredno pozvane djece zastupanog po posebnom skrbniku, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak koji su dana 22. listopada 2016. u Vođincima sklopili tužiteljica ZĆ, tada OĆ, rođena **.**.1982. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženik ŠĆ, rođen **.**.1990. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], činjenica sklapanja kojeg braka je upisana u matici vjenčanih matičnog područja Vođinci za godinu 2016. pod red. br. 00012.

II. Dijete maloljetni MĆ, rođen **.**.2018. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i dijete maloljetna CĆ, rođena **.**.2019. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zajednička djeca tužiteljice i tuženika, stanovat će s majkom tužiteljicom ZĆ koja će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na tu djecu vezano za zaštitu zdravlja djece i njihovo školovanje. Preostale sadržaje roditeljske skrbi tužiteljica ZĆ i tuženik ŠĆ u odnosu na navedenu zajedničku maloljetnu djecu ostvarivat će ravnopravno, zajednički i sporazumno.

III. Osobni odnos djeteta maloljetnog MĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] i djeteta maloljetne CĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem, tuženikom ŠĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se kroz neposredne susrete u mjestu stanovanja djece i oca bez prisutnosti majke djece i putem video poziva sve po dogovoru roditelja i djece uvažavajući prostornu udaljenost mjesta stanovanja djece i oca, školske i izvanškolske obveze djece, poslovne obveze roditelja, sukladno postojećoj dinamici ostvarivanja ovih osobnih odnosa.

III.1. Ukoliko dogovor roditelja i djece izostane, osobni odnosi djece MĆ i CĆ s ocem tuženikom ŠĆ ostvarivat će se prvi i treći vikend u mjesecu i to subotom od 11,00 do 16,00 sati i nedjeljom od 11,00 do 17,00 sati izvan kućanstva majke tužiteljice ČĆ radi ostvarivanja kojih će osobnih odnosa otac tuženik ŠĆ preuzimati djecu u kućanstvu u kojemu stanuju s majkom u vrijeme određeno za početak ostvarivanja osobnih odnosa, te djecu u to isto kućanstvo vraćati u vrijeme određeno za završetak ostvarivanja ovih osobnih odnosa te će osobni odnosi ostvarivati i putem video poziva u trajanju do trideset minuta uz uspostavu poziva nedjeljom u vremenu od 17,00-18,00 sati.

IV. Nalaže se tuženiku ŠĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za uzdržavanje djeteta maloljetnog MĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] plaćati mjesečno novčani iznos od 200,00 eura (slovima: dvijestotineeura) počevši od 02. svibnja 2024., pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i za uzdržavanje djeteta maloljetne CĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] plaćati mjesečno novčani iznos od 200,00 eura (slovima: dvijestotineeura) počevši od 02. svibnja 2024., pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, koje mjesečne obveze ima ispuniti do petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec i kako bude dospijevale ima ih platiti tužiteljici EĆ, majci i zakonskoj zastupnici navedene maloljetne djece koja s majkom stanuju, s tim da iznose mjesečnih uzdržavanja koji su dospjeli od 2. svibnja 2024. do dana zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari 22. travnja 2026., s danom dospijeća petnaestog dana u mjesecu na koji se obveza odnosi, ima platiti odjednom u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude pri čemu se tuženiku imaju uračunati uredno podmirene obveze plaćanja uzdržavanja sukladno Rješenju Općinskog suda u Vukovaru suda poslovni broj P Ob-103/2024-8 od 19. studenog 2024..

V. Nalaže se tuženiku ŠĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za uskraćeno uzdržavanje djeteta maloljetnog MĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] platiti mjesečno iznos od 150,00 eura (slovima: jednastotina pedeseteura) i za uskraćeno uzdržavanje djeteta maloljetne CĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] platiti mjesečno iznos od 150,00 eura(slovima: jednastotina pedeseteura), sve za razdoblje od 1. veljače 2022. do 1. svibnja 2024., što je ukupan iznos od 7.800,00 eura (slovima: sedamtisućaosamstotinaeura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja teče:

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. studenog 2022. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1 studenog 2023. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. siječnja 2024. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 300,00 eura počevši od 1. travnja 2024. sve uplatom na račun majke i zakonske zastupnice, tužiteljice ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] koji ima otvoren kod ErsteßSteiermarkische bank d.d. IBAN: [broj bankovnog računa].

VI. Nalaže se tuženiku ŠĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] platiti tužiteljici EĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura (slovima: dvijestotinepedeseteura) u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Kod ovoga je suda 2. svibnja 2024. zaprimljena tužba koju je tužiteljica podnijela protiv tuženika u kojoj tužbi traži da sud razvede brak koji su sklopili 22. listopada 2016. u Vođincima s obzirom da su njihovi bračni odnosi teško i trajno poremećeni i da od 30. kolovoza 2018. godine ne žive u obiteljskoj zajednici sa svojom zajedničkom maloljetnom djecom, u odnosu na koju tužiteljica predlaže da i nakon razvoda braka nastave stanovati sa njom, da ona samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na tu djecu u dijelu koji se odnosi na odlučivanje o zdravlju djece, školovanju, ishođenju osobnih dokumenata, prijave prebivališta i boravišta djece, a da ostale sadržaje tužiteljica i tuženik i nadalje ostvaruju zajedno, sporazumno i ravnopravno, da se odlukom suda odredi način ostvarivanja osobnih odnosa djece s tuženikom kao ocem uvažavajući prostornu udaljenost mjesta stanovanja djece i mjesta stanovanja tuženika, da sud naloži tuženiku za djecu platiti uskraćeno uzdržavanje za vrijeme od 1. veljače 2022. do 29. travnja 2024. po 150,00 eura mjesečno za svako dijete, da se tuženiku naloži za dijete CĆ plaćati ubuduće mjesečno uzdržavanje u iznosu od 200,00 eura, a za dijete MĆ ubuduće mjesečno uzdržavanje u iznosu od 250,00 eura te da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove.

1.1. Istovremeno s podnošenjem tužbe sudu, tužiteljica je kao predlagateljica osiguranja, sudu podnijela i prijedlog radi osiguranja u smislu odredbe čl. 529. st. 1. i čl. 537. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15 i 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 u daljem tekstu ObZ) protiv tuženika kao protivnika osiguranja radi plaćanja uzdržavanja za djecu.

1.2. Rješenjem poslovni broj: P Ob-103/2024-8 od 19. studenog 2024. sud je, po prijedlogu tužiteljice, odredio privremenu mjeru radi uzdržavanja djece i naložio tuženiku plaćati za djecu uzdržavanje u novcu i to mjesečno za sina iznos od 195,16 eura i za kćer mjesečno iznos od 195,16 eura počevši od 19. studenog 2024. , pa dok za to postoje zakonski uvjeti, a najduže do pravomoćnog okončanja ovoga parničnog postupka.

2. Tuženik se nije protivio zahtjevu tužiteljice za razvodom njihovog braka niti prijedlogu da njihova zajednička maloljetna djeca nastave stanovati s njom kao majkom, potvrdio je navode iz tužbe da zajedno ne žive šest, sedam godina, da djecu nije viđao proteklih godinu i pol dana, te iznio da bi želio s njima ostvarivati osobne odnose.

2.1. U podnesku od 20. veljače 2026. iznio je tuženik da s djecom održava kontakt telefonom, da su njegova mjesečna primanja 1.000,00-1.300,00 eura mjesečno, da za sina Č plaća uzdržavanje 150,00 eura i da mu još 50,00 eura mjesečno, da za kći Š daje, bez sudske odluke, mjesečno 100,00 eura, da ima ratu kredita 120,00 eura mjesečno i da stan u [adresa] plaća 300,00 eura mjesečno, te da se osobni odnos djece s njim zbog prostorne udaljenosti mogu ostvarivati mjesec dana ljeti, te se protivio zahtjevu tužiteljice da joj naknadi troškove ovog sudskog postupka.

2.2. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. travnja 2026. tuženik je izjavio da bi i ubuduće za djecu uzdržavanje mogao plaćati u mjesečnom iznosu od ukupno 400,00 eura, kako ga plaća po postojećoj privremenoj mjeri.

Na tome je ročištu tužiteljica potvrdila ove navode tuženika te su suglasno izjavili da se i osobni odnosi ostvaruju putem video poziva uz prethodni dogovor njih kao roditelja i inicijativu tuženika.

3. U smislu odredbe čl. 358. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23- Odluka Ustavnog suda i 156/23, u daljem tekstu ObZ) dijete je stranka u svim postupcima pred sudom u kojima se odlučuje o njegovim pravima i interesima, tako da je primjenom odredbe čl. 240. ObZ-a Zavod za socijalni rad Područni ured Vinkovci (u tekstu koji slijedi: Zavod) radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta u ovom bračnom sporu, zajedničkoj maloljetnoj djeci tužiteljice i tuženika MĆ i CĆ u rješenjima od 17. svibnja 2024., imenovao posebnog skrbnika u osobi ĆĆ dipl. pravnice s položenim pravosudnim ispitom, stručnoj radnici Centra za posebno skrbništvo Zagreb Podružnica Osijek (stranica spisa 18-19 i 20-21) koja je posebna skrbnica tijekom provedbe ovoga postupka štitila prava i interese navedene djece.

3.1. Posebna skrbnica je u očitovanju na tužbu iznijela da je u najboljem interesu djece da roditelji tijekom sudskog postupka postignu sporazum, te da isti bude vođen interesom djeteta i da bude u skladu s djetetovom dobrobiti, te da ukoliko roditelji ne postignu sporazum sud zatraži službenim putem od nadležnog stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad nalaz i mišljenje te podatke o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama stranaka uz obvezno uključivanja maloljetne djece u obradu.

4. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom dijelu postupka izvršen je uvid u i pregledan je vjenčani list, rodni list na ime CĆ, rodni list na ime MĆ i izvješće o provedbi postupak obveznog savjetovanja (stranica spisa 9-12), timska sinteza stručnog tima Hrvatskog zavod za socijalni rad Područnog ureda Vinkovci od 4. ožujka 2025. s mišljenjem i prijedlogom, socijalna anamneza istog područnog ureda od 26. veljače 2025. i nalaz i mišljenje psihologa toga ureda od 24. siječnja 2025. sve za tužiteljicu i maloljetnu djecu (stranica spisa 39-44), izvješće o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama tuženika od 20. lipnja 2025. sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad Područni ured Šibenik i zapisnik sastavljen kod istog područnog ureda 10. lipnja 2025. s izjavom tuženika (stranica spisa 56-58), obavijest Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] od 8. kolovoza 2025. (stranica spisa 64), potvrde o visini dohotka i primitaka za razdoblje od travnja do prosinca 2024. i za razdoblje od siječnja do rujna 2025. sve za tuženika (stranica spisa 73-76) te je sud izveo dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika kao parnične stranke (stranica spisa 66-67).

4.1. Iz vjenčanog lista, rodnog lista na ime CĆ i rodnog lista na ime MĆ utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik bračni drugovi koji su brak sklopili 22. listopada 2016. u Vođincima i da je činjenica toga braka upisana u matici vjenčanih matičnog područja Vođici za godinu 2016. pod rednim brojem 00012, te da su oni roditelji dvoje zajedničke maloljetne djece, sina MĆ rođenog **.**.2018. u [adresa] i kćeri CĆ rođene **.**.2019. u [adresa].

4.2. Iz izvješća o provedbi postupka obveznog savjetovanja utvrđeno je da je, prije pokretanja ovog postupka kod suda, po prijedlogu tužiteljice, uz sudjelovanje oba bračna druga, proveden postupak obveznog savjetovanja kod Zavoda, koji je okončan 28. veljače 2024. bez izrade plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

4.3. Iz timske sinteze stručnog tima Zavoda od 4. ožujka 2025. s mišljenjem i prijedlogom utvrđeno je da je na temelju mišljenja socijalnog radnika od 26. veljače 2025. i nalaza psihologa od 24. siječnja 2025. za tužiteljicu, mišljenje stručnog tima da djeca i nadalje ostanu stanovati s tužiteljicom kao majkom s obzirom da je ona motivirana i dalje skrbiti za djecu na primjeren način te da ispunjava sve uvjete za skrb o djeci, kao i da njezinom obradom nisu utvrđene kontraindikacije za nastavak života djece s majkom uz prijedlog da se osobni odnosi djece s tuženikom koji je njihov otac ostvaruju kako je to predložila tužiteljica ako se obradom područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad nadležnog za tuženika utvrdi da ispunjava uvjete za ostvarivanje osobnih odnos s djecom na predloženi način.

4.4. Iz socijalne anamneza istog područnog ureda od 26. veljače 2025. utvrđeno je da je tužiteljica zaposlena u struci, a po zanimanju je medicinska sestra, da je ostvarila sedamnaest godina radnog staža u struci, da je dobrog zdravstvenog stanja, da je jedini brak sklopila s tuženikom i da su oni roditelji dvoje maloljetne naprijed navedene djeca, da su djeca uredno psihofizičkog razvoja, s tim što kći ima problema sa zdravljem, da je bračna zajednica tužiteljice i tuženika prestala u kolovozu mjesecu 2018. kada je tužiteljica sa sinom napustila tuženika ne znajući da je trudna s drugim djetetom, da je do prekida bračne zajednice u 2021. godini tuženik posjećivao djecu svaka dva tjedna i da kroz to razdoblje nije uspjelo obnavljanje njihove zajednice života, da od tada otac djecu ne posjećuje, ne čestita im rođendane i blagdane, ne plaća njihovo uzdržavanje, te da je privremenom mjerom određeno da djeca trebaju stanovati s njom, da tužiteljica s djecom živi u dvorišnom stanu u vlasništvu njezinih roditelja u prikladno namještenom stambenom prostoru koji je opremljen novijim pokućstvom i priključen na vodu, struju, centralno grijanje na drva, te da majka primjereno skrbi o djeci i da nema kontraindikacija za njezin prijedlog da i dalje djeca ostanu stanovati s njom.

4.5. Iz nalaza i mišljenja psihologa toga ureda od 24. siječnja 2025., sve za tužiteljicu i maloljetnu djecu, utvrđeno je da je tužiteljica u kontaktu smirena, staložena osoba spremna na dogovore i kompromis, formom i sadržajem urednog tijeka misli, prosječne verbalne produkcije, u razgovoru primjerenog raspoloženja i emocionalnog reagiranja, u njezinim odgojnim stavovima da nisu uočene predrasude i devijacije, da je zadovoljna sobom i sretna, da je testovima pristupala odgovorno i savjesno, upute razumjela i slijedila, te da je društvena, ekstrovertirana osobe, prijateljski usmjerena prema drugima, s empatijom za druge, da lako prihvaća ljude i ideje.

4.6. Iz izvješća o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama od 20. lipnja 2025. sastavljenog po Hrvatskom zavodu za socijalni rad Područni ured Šibenik za tuženika i zapisnika sastavljenog kod istog područnog ureda 10. lipnja 2025. s izjavom tuženika utvrđeno je da je tuženik završio srednju školu za zanimanje elektromehaničar, da je radio na građevini i kao zaštitar, te da sada vozi taksi, da u posljednjim šest godina osam mjeseci boravi u [adresa], a preostalo vrijeme na adresi prebivališta, da iz dvije izvanbračne zajednice i jedne bračne ima četvero maloljetne djece, da za dvoje izvanbračne djece plaća uzdržavanje u novcu, i to za najstarije 950,00 kuna mjesečno, kako je određeno odlukom suda, a za najmlađe dijete da plaća uzdržavanje bez da je to određeno odlukom suda, da uzdržavanje za djecu čija je majka tužiteljica ne plaća iako bi sukladno odluci suda trebao plaćati 350,00 eura mjesečno, da mu je račun blokiran zbog ovrhe radi neplaćanja uzdržavanja, da ne prihvaća roditeljsku odgovornost u pogledu dužnosti plaćanja uzdržavanja za svu djecu navodeći da to nije u mogućnosti, da je tuženik dobrog zdravlja, da ne boluje od nikakvih bolesti, da je imao "problema s drogom", zbog toga i prometnu nesreću, da mu je oduzeta vozačka dozvola, da se "izvukao od droge", te da je u danoj izjavi na zapisnik kod toga tijela, izjavio da ne želi prisustvovati psihologijskom testiranju jer da to nema smisla zato što to tijelo služi njegovoj supruzi ĆĆ u svrhu zlostavljanja.

4.7. Iz obavijesti Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Vinkovci od 8. kolovoza 2025. utvrđeno je da je Zavod proveo po psihologu razgovor s djecom čiji su roditelji tužiteljica i tuženik, sa svakim djetetom ponaosob, da je starije dijete upoznato s postupkom na njemu primjeren način, da je tijekom zajedničkog boravka djece s majkom u uredu psihologa uočena emocionalna vezanost za majku što je potvrđeno i kroz kasniji razgovor s djecom te da djeca prema majci iskazuju pozitivne emocije, zadovoljni su životom s majkom i ništa ne žele mijenjati, dok žele povremene kontakte s ocem, oni im nedostaju, ali su povrijeđeni očevom nezainteresiranošću za njih.

4.8. Iz potvrde o visini dohotka i primitaka za razdoblje od travnja do prosinca 2024. i za razdoblje od siječnja do rujna 2025. sve za tuženika utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od travnja do prosinca mjeseca 2024. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 7.493,85 eura i imao poreza i prireza 490,77 eura, te da je u razdoblju od siječnja do rujna mjeseca 2025. ostvario dohodak o nesamostalnog rada u iznosu od 1.216,73 eura i imao poreza i prireza da je imao od 46,53 eura.

4.9. Saslušana kod ovoga suda kao parnična stranka tužiteljica je u svome iskazu ponovila navode iznesene u tužbi te u postupku obrade po psihologu i socijalnom radniku kod Zavoda te dodala da tuženik za djecu uzdržavanje ne plaća, da je zbog toga protiv njega morala ponijeti kaznenu prijavu, da djecu uzdržava od svoje mjesečne plaće koja je 1.300,00 eura, da za kćer vrtić košta 100,00 eura mjesečno, da sin ide logopedu četiri puta mjesečno i da za svaki odlazak plaća 15,00 eura, da trenira rukomet i da je članarina 20,00 eura mjesečno te da ga svaka dva, tri tjedna odvozi na utakmice te na treninge utokom i četvrtkom, da sudjeluje u podmirenju režijskih troškova života s djecom i svojom majkom u roditeljskoj kući i da ne plaća stanarinu, da sin nema problema sa zdravljem, da kćer boluje od epilepsije i da je unazad godinu dana imala dva napada, da je od tada sve u redu, da u liječenju koristi sirup koji pije ujutro i navečer, koji ne plaća, da ju svakih šest mjeseci vodi na EEG snimanje i zato uzima slobodan dan na poslu, da ne može više živjeti s tuženikom u bračnoj zajednici, ali da želi da djeca imaju s tuženikom bolji odnos jer je on njihov otac i da bi se on trebao vezano za to potruditi.

4.10. Saslušan kod ovoga suda kao parnična stranka tuženik je u svom iskazu ponovio navode dane tijekom postupka u podnescima koje je dostavio sudu i u postupku prikupljanja podataka kod za to nadležnog Područnog ureda Šibenik Hrvatskog zavoda za socijali rad te iskazao suglasnost za razvodom braka koji je sklopio s tužiteljicom, kao i suglasnost s prijedlogom da djeca nastave stanovati s njom kao majkom, iznio je da nije bio u mogućnosti za djecu plaćati uzdržavanje zbog životnih okolnosti u kojima se našao jer je firmu morao ugasiti, a zbog prometne nezgode mu je oduzeta vozačka dozvola te je nekoliko mjeseci bio bez posla, da je posudio novac da plati sve dospjele iznose uzdržavanja za djecu čija je majka tužiteljica i da je tu obvezu izvršio u cijelosti, da kada živi u [adresa] najam stana plaća 250,00 eura mjesečno i režije što bude ukupno 400,00 eura, da ga sin poznaje, a kćer baš i ne, da bi s njima želio ostvarivati osobne odnose možda putem video poziva, da sina iako zna da ima telefon nikada nije zvao, da nije vlasnik nekretnina niti pokretnina veće vrijednosti, te da trenutno radi kao dostavljač na biciklu dva sata dnevno, nekada više, te da zaradi do 800,00 eura mjesečno i da će za djecu uzdržavanje dalje redovito plaćati.

4.11. Izvedeni dokazi ocijenjeni su, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- odluka Ustavnog suda RH i 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 89/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljem tekstu ZPP), brižljivo i pažljivo i to svaki izvedeni dokaz zasebno i svi izvedeni dokazi u njihovoj međusobnoj povezanosti.

5. Člankom 12. ObZ-a određeno je da je brak uređena životna zajednica žene i muškarca, da se sklapa suglasnom izjavom žene i muškarca u građanskom ili vjerskom obliku (čl. 13. st. 1. ObZa), dok je člankom 31. ObZa- određeni da su bračni drugovi u braku ravnopravni (st.1), da su bračni drugovi dužni jedan drugom biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose (st. 2.) te da bračni drugovi sporazumno odlučuju o rađanju i podizanju djece te o obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici (st. 3). Člankom 51. ObZ-a, određeno je da će sud razvesti brak 1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, 2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ili 3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana, dok je člankom 50. ObZ-a određeno da razvod braka može tužbom zahtijevati jedan bračni drug, a oba bračna druga prijedlogom za sporazumnim razvodom braka, kao i da muž nema pravo na razvod braka za vrijeme trudnoće žene za sve dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života.

5.1. Budući da je sud iz izvedenih dokaza utvrdio da je u braku tužiteljice i tuženika došlo do teškog poremećaja bračnih odnosa koji su doveli do faktičnog prekida ove zajednice 2018. godine, od kada se ta zajednica nije obnavljala i nema izgleda da će se obnoviti budući da tužiteljica ustraje na zahtjevu za razvodom braka, a tuženik je s tim zahtjevom suglasan, smatra se da su tužiteljica i tuženik kao bračni drugovi sudu podnijeli prijedlog za sporazumni razvod braka, u smislu odredbe čl. ObZ-a, valjalo je brak tužiteljice i tuženika razvesti, na temelju odredbe čl. 50. u sv. s odredbom čl. 51. ObZ-a, te odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

6. Člankom 5. ObZ-a određeno je da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno i neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štiti prava djeteta i njegovu dobrobiti (st. 1.), te da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s djetetovom dobrobiti (st. 2).

Člankom 6. ObZa- određeno je da roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira smo u slučaju potrebe.

Člankom 56. ObZ-a određeno je da bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete mogu predložiti, povodom tužbe radi razvoda braka, s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visinu uzdržavanja djeteta te da sud nije vezan prijedlogom bračnih drugova.

Člankom 413. Obz-a određeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i:

1. odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili se razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja ili;

2. odlukom o utvrđuju ili osporavanju majčinstva ili očinstva, kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno. U smislu čl. 91. ObZ-a roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, roditelj se roditeljske skrbi ne može odreći, a roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobnom zrelošću, a u sadržaj roditeljske skrbi, kako je to određeno čl. 92. ObZ-a, ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje djetetovom imovinom kao i prava i dužnost zastupanja djetetovih osobnim i imovinskih prava i interesa.

Člankom 104. ObZ-a određeno je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, te da su roditelji, kada trajno ne žive zajedno, dužni ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te da zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

Člankom 9. st. 1., 2. i 3. Konvencije o pravima djeteta, čije je odredbe sud primijenio prilikom donošenja odluka vezano za dobrobit zajedničkog maloljetnog djeteta tužiteljice i tuženika, propisano je da je nužno poštivati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit te da će se dijete protiv svoje volje odvojiti od svojih roditelja samo ako je to potrebno radi dobrobiti djeteta, kako je to i u čl. 119. ObZ-a.

Člankom 18. iste Konvencije određeno da se u najvećoj mogućoj mjeri ima primijeniti načelo zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta, jer roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga, naročito što roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, kako je to u čl. 104. ObZ-a, kao i da roditelji ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za razvoj djeteta, kako je to u čl. 27. iste Konvencije.

7. Stoga je sud, u smislu čl. 413. ObZ-a ovom odlukom kojom razvodi brak tužiteljice i tuženika, odlučio i da će njihova zajednička maloljetna djeca, nakon razvoda njihovog braka, nastaviti stanovati s tužiteljicom kao majkom, što je sukladno dobrobiti djece i u zaštiti njihovog najboljeg interesa i da će tužiteljica u odnosu na navedenu djecu samostalno donositi odluke vezao za zaštitu zdravlja svakog djeteta i školovanje djece, dok će preostale sadržaje roditeljske skrbi tužiteljica i tuženik ostvarivati ravnopravno, zajednički i sporazumno.

Zbog hitnosti u donošenju odluka o ovim sadržajima roditeljske skrbi (zdravlje djece i njihovog školovanja), kako bi se premostila moguća šteta zbog prostorne udaljenosti djece koja stanuju s majkom i mjesta stanovanja njihovoga oca, sud je odredio samostalno postupanje tužiteljice kao roditelja s kojim će djeca stanovati, u opisanim dijelovima roditeljske skrbi, dok nije osnovanim ocijenio traženje tužiteljice da samostalnu roditeljsku skrb ostvaruje vezano za zastupanje djece pred javno pravnim tijelima prigodom ishođenja osobnih dokumenata za njih i kod bitnog osobnog prava djece prijave prebivališta i boravišta s obzirom da opisane aktivnosti zahtijevaju angažman oba roditelja i imaju se ostvariti kroz njihovu međusobnu komunikaciju kojom će pokazati svjesnost o potrebi zaštite ovih prava njihove zajedničke maloljetne djece, cijeneći pri tome i da kod tuženika nije utvrđeno postojanje okolnosti koja bi ostvarivanje roditeljske skrbi u opisanim sadržajima njega onemogućavala.

Ukazuje se tuženiku na potrebu postupanja u vremenu i rokovima potrebnim da se pravovremeno zaštite osobna prava i interesi svakog navedenog djeteta u najvećoj mogućoj mjeri kada je potrebna pisana suglasnost oba roditelja.

7.1. Sud je utvrdio da je tužiteljica odgovorni roditelj koji o djeci na odgovarajući način skrbi od njihova rođenja, da je osjetljiva na dječje potrebe koje na odgovarajući način i u potrebnom trenu zadovoljava stavljajući ih ispred vlastitih, da djecu pravilno odgaja, da podržava potrebu ostvarivanja osobnih odnose djece s ocem uz potrebu većeg angažmana oca, te da je s ocem uspješno dogovorila ostvarivanje osobnih odnosa putem video poziva s obzirom na prostornu udaljenost mjesta stanovanje djece i oca.

Istovremeno, tuženik kao otac se ne protivi tome da djeca i nadalje stanuju s majkom, osobne odnose s djecom nije ostvarivao od 2021. te uzdržavanje za djecu nije plaćao do donošenja privremene mjere radi uzdržavanja po kojoj je plati sve dospjele mjesečne iznose njome određenog uzdržavanja za djecu, iskazao je želju za ostvarivanjem osobnih odnosa s djecom i svijest o potrebi redovitog plaćanja uzdržavanja određenog odlukom suda.

7.2. Budući da je sud utvrdio da je sukladno dobrobiti djece pokušati uspostaviti i dalje razvijati emocionalni odnos djece s ocem, radi pravilnog i emocionalnog razvoja djece nužno je potrebno da svako dijete ostvaruju osobne odnose s ocem, tako da je sud je odredio da će se osobni odnosi zajedničke djece tužiteljice i tuženika, s tuženikom kao ocem ostvarivati na način opisan u toč. III.i iII.1. Izreke ove presude uz uvažavanje prostorne udaljenosti mjesta stanovanja djece s majkom i mjesta stanovanja tuženika, te mogućnosti suvremene tehnologije uspostavljana audio-vizualne veze koja je dostupna i parničnim strankama.

7.3. Ukazuje se tužiteljici na važnost ostvarivanja ovog prava djeteta koje je od osobite važnosti za dobrobit djeteta, te na pravne posljedice nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, i to mogućnost izricanja novčane kazne u iznosu od 3980,00 eura, mogućnost izricanja zatvorske kazne od jednog do šest mjeseci i mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati, sve u smislu odredbe čl. 417. ObZ-a.

8. Odluka suda o uzdržavanju koje je dužan svakom navedenom maloljetnom djetetu plaćati njihov otac, ovdje tuženik, kao roditelj s kojim djeca neće stanovati, donesena je primjenom čl. 317. ObZ-a, kojom je određeno da sud odluku o uzdržavanju u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja, te je sud, u smislu čl. 307. ObZ-a, uzeo u obzir potrebe maloljetnog djeteta i ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje svakog djeteta (čl. 311. ObZ-a), cijeneći da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (čl. 309. ObZ-a), da je tuženik obveznik plaćanja uzdržavanja za jedno maloljetno dijete, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja svoga maloljetnog djeteta (čl. 288. ObZ-a) u visini zakonom određenog minimalnog novčanog iznosa iz čl. 314. ObZ-a, da se, iznimno, potrebe djeteta mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonom propisanog minimalnog iznosa, ali ne nižem od polovice toga iznosa, ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece, kao i da, u smislu 426. ObZ-a, sud u parnicama o uzdržavanju maloljetnog djeteta nije vezan zahtjevima stranaka.

9. Sud je cijenio tijekom postupka utvrđene činjenice na strani djece i to da je zajednički sin tužiteljice i tuženika dijete u dobi od osam godina, da pohađa osnovnu školu u mjestu u kojem stanuje, da trenira nogomet za što majka plaća mjesečnu članarinu 20 eura, odvozi ga dva puta tjedno na treninge i dva do tri puta mjesečno na utakmice u kojima igra, da nema problema sa zdravljem, kao i da je zajednička kći tužiteljice i tuženika dijete u dobi od nepunih sedam godina, da pohađa dječju vrtić za što majka mjesečno plaća 100,00 eura, da ima problema sa zdravljem, u liječenju da koristi sirup koji je lijek s liste besplatnih lijekova i zbog kojeg je majka odvozi svakih šest mjeseci na EEG pregled kada uzima na poslu slobodan dan, da djeca stanuju s majkom u zajedničkom kućanstvu sa bakom po majci, da tužiteljica sudjeluje u plaćanju režijskih troškova toga kućanstva i da najam ne plaćaju, da se potrebe djece mogu zadovoljiti iznosom mjesečno određenog zakonom propisanog minimalnog novčanog iznosa potrebnog za uzdržavanje djeteta dobi svakog djeteta čiji su roditelji tužiteljica i tuženik.

10. Sud je cijenio i utvrđene činjenice na strani tuženika, kao oca naprijed navedene djece i roditelja s kojim djeca ne stanuju, pa tako obveznika plaćanja uzdržavanja za njih, i to da je tuženik zaposlen s nepunim radnim vremenom na poslovima dostavljača na biciklu s obzirom da mu je oduzeta vozačka dozvola, da mjesečno prosječno zaradi oko 1.200,00 eura, da je osim navedenoj djeci, tuženik otac i starijeg sina Č za kojega plaća mjesečno uzdržavanje određeno odlukom suda u iznosu od 150,00 eura i da mu još 50,00 eura, te najmlađe kćeri M za koju plaća uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 100,00 eura sukladno dogovoru s njezinom majkom, da ima režijske troškove i najamninu kad stanuje u [adresa] oko 350,00-400,00 eura mjesečno, da ima ratu kredita 120,00 eura mjesečno, da nije vlasnik nekretnina, da je vlasnik automobila oštećenog u prometnoj nesreći zbog koje mu je oduzeta vozačka dozvola, da tuženik, od faktičnog prestanka bračne zajednice 2018. godine do određivanja privremene mjere u ovome postupku, uzdržavanje za djecu čija je majka tužiteljica nije plaćao, da je platio sve dospjele iznose tom privremenom mjerom određenog uzdržavanja za oboje djece, da je svjestan obveze redovitog plaćanja uzdržavanja za djecu i iskazao je spremnost doprinositi tom uzdržavanju mjesečnim iznosom od 200,00 eura za svako navedeno dijete.

11. Zakonom propisani minimum kao novčani iznos uzdržavanja koje ima platiti roditelj koji ne stanuje sa svojim maloljetnom djecom u dobi zajedničkog sina i zajedničke kćeri tužiteljice i tuženika, a oni su djeca koja su u vrijeme podnošenja tužbe sudu bila u dobi punih šest i nepunih pet godina, a u vrijeme zaključenja glavne raspravu ovoj pravnoj stvari u dobi su od punih osam i nepunih sedam godina, mijenjao se sukladno odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečnim uzdržavanjem djeteta (Narodne novine br. 48/2023, 49/2024 i 75/2025) i iznosio je u razdobljima opisanim u toč. IV. Izreke ove presude navedene mjesečne iznose i to je iznos koji je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom.

11.1. Sukladno tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine br. 48/2023, 49/2024 i 75/2025) koje su bile u primjeni u istim opisanim razdobljima nakon podnošenja tužbe sudu i kojima su određeni prosječni mjesečni iznosi uzdržavanja djeteta u skladu s dobi djeteta i primitcima roditelja obveznika uzdržavanja, tuženik bi bio u obvezi plaćati naprijed navedeni minimalni novčani iznos uzdržavanja za roditelja s primitkom do 1.016,00, do 1.148,00 odnosno sada roditelj s primitkom do 1.318,00 eura.

12. Stoga je sud cijeneći naprijed utvrđene činjenice koje su od značaja za odluku o uzdržavanju svakog naprijed navedenog djeteta, u toč. IV. izreke ove presude, naložio tuženiku plaćati uzdržavanje za maloljetnog sina kroz cijelo utuženo razdoblje u mjesečnom iznosu od 200,00 eura, kao i za maloljetnu kćer kroz cijelo utuženo razdoblje plaćati uzdržavanje u mjesečnom iznosu 200,00 eura, a ubuduće pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 200,00 eura za svako navedeno dijete, koju svaku mjesečnu obvezu ima ispuniti do petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec i kako bude dospijevala ima je platiti tužiteljici, majci i zakonskoj zastupnici navedene maloljetne djece, s tim da iznose mjesečnih uzdržavanja koji su dospjeli od 2. svibnja 2024. do dana zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari 22. travnja 2026., s danom dospijeća petnaestog dana u mjesecu na koji se obveza odnosi, ima platiti odjednom u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude.

12.1. Ukupne materijalne potrebe svakog navedenog djeteta koje će se zadovoljiti plaćanjem opisanog uzdržavanja određenog u novcu odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i određeni su, u smislu čl. 311. ObZ-a, prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja i koji je sukladno odredbi čl. 310. ObZ-a na ovaj način ispunio svoju obvezu uzdržavanja djeteta u zadovoljavanju djetetovih materijalnih potreba, nasuprot tužiteljici koja je roditelj s kojim navedena djeca stanuju i koji svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o toj djeci, te je sukladna odredbi čl. 314. ObZ-a i tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta uz uvažavanje cijena robe i usluga u Republici Hrvatskoj koje su nužne za zadovoljenje materijalnih potreba naprijed navedene djece.

13. Odredbom čl. 289. ObZ-a određeno je da je roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan platiti naknadu za uskraćeno uzdržavanja od nastanka toga prava pa do podnošenja tužbe (st.1), da se smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec krajem mjeseca za koje je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema čl. 314. toga zakona (st. 2), te da tražbina djeteta iz stavka 1. toga članka prema roditelju koji ga nije uzdržava zastarijeva za vrijeme od pet godina od dan nastanka obveze (st. 3).

14. S obzirom da je nesporno utvrđeno da tužiteljica i tuženik sa svojom zajedničkom djecom u bračnoj zajednici ne žive od 2018. godine i da kroz vrijeme do podnošenja tužbe sudu tuženik uzdržavanje za djecu nije plaćao, nego ga je počeo plaćati tek nakon što je sud odredi privremenu mjeru u ovom postupku, osnovan je zahtjev za plaćanjem uskraćenog uzdržavanja za djecu u mjesečnom iznosu od 300,00 eura (150,00 eura mjesečno za svako dijete) i za zatraženo razdoblje od 1. veljače 2022. godine do podnošenja tužbe sudu, pa je stoga, primjenom odredbe čl. 289. st. 1. i 3. ObZ-a, odlučeno kao u toč. V. izreke ove presude, uvažavajući okolnosti zaposlenosti tuženika, te potrebu uzdržavanja još dvoje maloljetne djece čiji je otac.

14.1. Na opisane novčane iznose uskraćenog uzdržavanja tuženik je dužan platiti zateznu kamatu po stopi određenoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja na svaki dospjeli iznos teče od prvog dana mjeseca koji slijedi poslije mjeseca na koji se obveza odnosi s obzirom da se smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koje je uzdržavanje trebalo dati, kako je propisano odredbom čl. 289. st. 2. ObZ-a.

15. Odluka suda o troškovima ovog parničnog postupka donesena je primjenom odredbe čl. 366. ObZ-a te je sud vodeći računa o okolnosti slučaja i ishodu ovoga postupka u kojemu je tužiteljica bila zastupana po punomoćniku – odvjetniku, dok se tuženik zastupao, te u kojemu je tuženik iskazao suglasnost sa zahtjevom tužiteljice da se njihov brak razvede i vezano za donošenje odluke o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s njihovom zajedničkom maloljetnom djecom, dok se zahtjevu za plaćanjem uzdržavanja protivio u pogledu visine, tako da je sud utvrdio da je tužiteljica pravovremeno zatražila naknadu troškova koji su joj nastali u iznosu od 200 bodova kao jednokratna nagrada iz Tbr. 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika bez obzira na broj po odvjetniku poduzetih procesnih radnji, uvećano za pripadajući PDV iz Tbr. 42. iste Tarife i uz vrijednost boda određenu Tbr. 50. te Tarife, što je ukupno 500,00 eura, od kojeg je iznosa sud naložio tuženiku tužiteljici platiti polovinu odnosno iznos od 250,00 eura u roku od 15 dana.

U Vukovaru 21. svibnja 2026.

Sudac:

Sanja Vrabec-Vrančić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi županijskom sudu kao drugostupanjskom, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici.

2. Tuženiku.

3. Posebnom skrbniku maloljetnog djeteta.

- po pravomoćnosti:

4. Matični ured Vinkovci.

5. Matični ured Šibenik.

6. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vinkovci.