Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-35/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja Grada Obrovca, OIB: 65496793357, Obrovac, Trg Franje Tuđmana 1, zastupanog po punomoćniku mr. sc. Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 7. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zastupnice po zakonu tuženice FĐ, na ročištu za objavu odluke 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj Grad Obrovac, OIB: 65496793357 vlasnik za cijelo poslovnog prostora koji se nalazi u zgradi na adresi [adresa], sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište površine 2 m2, stambena zgrada, [adresa], 18, 20, 22, 24, površine 404 m2, ukupne površine 406 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to poslovnog prostora opisanog u zemljišnoj knjizi kao: 14. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŢNO VLASNIŠTVO (E-14), Poslovni prostor br. 6 (podrum) na adresi [adresa] kao posebni dio koji se sastoji od prostora P=11,98 m2, spremišta P=24,46 m2 i ureda P=14,78 m2, ukupne površine 51,22 m2, za cijelo, što je tuženik Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti da se tužitelj, temeljem ove presude, uknjiži kao vlasnik za cijelo na predmetnoj nekretnini, uz istovremeno brisanje istog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak ovoga postupka u iznosu od 5.598,44 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ovoga rješenja, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana .

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 13. veljače 2024. navodi kako je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine pobliže opisane u izreci ove presude, a na istoj je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] vlasnicom upisana tuženica za cijelo. Napominje se kako je tužitelj uknjižen vlasnikom etažne jedinice 13 na istoj nekretnini. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja stambenu zgradu s 23 etažne jedinice, a vlasnik za cijelo etažnih jedinica 13 i 14 koje čine jedinstvenu cjelinu je upravo tužitelj. Navedenu stambenu zgradu sagradila je Građevinska radna organizacija "Radnik" iz Benkovca za koju zgradu je isto ishodilo od Općine Obrovac 4. rujna 1984. rješenje o građevinskoj dozvoli. Općina Obrovac, Sekretarijat za upravno-pravne poslove, Odjel za privredu, Odsjek za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove broj: 04/2-UP-I-2883/85 je 20. veljače 1986. donijelo Dozvolu za upotrebu kojom je dozvoljena upotreba stambeno poslovne zgrade vertikalnog gabarita podrum + prizemlje +3 kata + potkrovlje izgrađena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa]. Samoupravna interesna zajednica za stambeno- komunalne djelatnosti Obrovac – pravni prednik tužitelja – je 6. ožujka 1986. kao kupac zaključila s Građevinskom radnom organizacijom "Radnik" Benkovac kao prodavateljem Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora u izgradnji. Temeljem toga ugovora pravni prednik tužitelja je kupio poslovni prostor koji će biti izgrađen u stambeno-poslovnom objektu C-12 u [adresa] u prizemnom i podrumskom dijelu objekta, označenog sa br. 2 neto korisnoj površini od 60 m2, za kupoprodajnu cijenu od 4.561,500 dinara. Predmetni objekt je izgrađen, kupoprodajna cijena je isplaćena u cijelosti i prednik tužitelja je stupio u posjed predmeta kupoprodaje odmah po kupnji. Tužitelj je, dakle, putem pravnog prednika u posjedu predmetnog poslovnog prostora još od 1986. a od 1997. se u tom poslovnom prostoru, uz suglasnost tužitelja, nalazi trgovačko društvo Infra-grad d.o.o. za obavljanje komunalnih djelatnosti. Zakonom o fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu je određeno da na dan 31. prosinca 1990. prestaju djelovati skupštine samoupravnih interesnih zajednica u stambenoj oblasti, skupštine samoupravnih interesnih zajednica komunalnih djelatnosti odnosno skupštine stambeno-komunalnih samoupravnih interesnih zajednica i mandati rukovodnih radnika te da danom 1. siječnja 1991. nabrojane samoupravne interesne zajednice nastavljaju s radom kao fondovi u stambenom i komunalnom gospodarstvu. Uredbom o prestanku rada Fonda u stambenom gospodarstvu je određeno da jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb na području kojih je Fond upravljao stambenim zgradama, danom predstanka rada Fonda preuzimaju nekretnine toga Fonda, koje se nalaze na njihovom području i preuzimaju prava i obveze u svezi s tim nekretninama. Iz navedenoga proizlazi kako je prednik tužitelja stekao vlasništvo predmetne nekretnine za cijelo temeljem ugovora o kupoprodaji, a tužitelj svoje pravo vlasništva izvodi na temelju prava vlasništva svoga prednika, temeljem naprijed citiranog Zakona o fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu te Uredbe o prestanku rada Fonda u stambenom i komunalnom gospodarstvu. Također, podredno, tužitelj navodi i da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću, jer je u samostalnom posjedu iste najmanje od 1986. pa do danas, dok tuženica nije nikada bila niti stvarni vlasnik niti posjednik te nekretnine.

2. Tuženica je u svom odgovoru na tužbu, dostavljenom ovom sudu 21. veljače 2024., u bitnome, navela kako je tužba tužitelja preuranjena, jer je tužitelj podnio temeljem čl. 186. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) zahtjev za mirno rješenje spora, a tuženica je povodom njegovog zahtjeva prije pokretanja ovog postupka odlukom od 17. siječnja 2023. istoga pozvala da u roku od 15 dana dopuni svoj zahtjev na način da dostavi dokaze da je poslovni prostor oznake E-14 zajedno sa poslovnim prostorom E-13 u istoj zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljao predmet kupoprodajnog ugovora od 6. ožujka 12986. Tužitelj je upozoren, ukoliko ne udovolji traženju iz Odluke da se će se smatrati da zahtjev za mirno rješenje spora nije ni podnesen. Uslijed navedenoga, a budući da tužitelj nije postupio po nalogu iz Odluke, koju odluku je zaprimio 23. siječnja 2023., ima se smatrati da zahtjev za mirno rješenje spora nije niti podnesen pa se predlaže ovu tužbu odbaciti.

3. Tužitelj je na gornje navode dostavio dokaze da je 25. siječnja 2023. dostavio Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru podnesak u kojem navodi da ne raspolaže s nikakvom dodatnom dokumentacijom, dok je podnescima od 18. kolovoza 2023. i 8. siječnja 2024. požurivao donošenje meritorne odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, pa, budući da je ista izostala, podnio je predmetnu tužbu.

4. Tuženica je u nastavku postupku istakla kako temelj za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine ne može biti Ugovor o kupoprodaji na koji se tužitelj poziva, jer iz tog ugovora proizlazi da je predmet istoga poslovni prostor površine 54,30 m2 pa tako nikako nije moguće temeljem tog ugovora priznati pravo vlasništva na površini od 105,52 m2, koliko bi iznosila zajedno površina etaža E -13 (koje je tužitelj vlasnik) i E-14 (koje je tužiteljica vlasnica). Isto tako navodi kako spisu ne prileži dokaz da je prednik tužitelja platio kupoprodajnu cijenu za predmetni poslovni prostor. U odnosu na navode tužitelja da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću, tuženica ističe kako još uvijek nije protekao rok dosjedanja iz čl. 159. st. 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV).

5. Prema odredbi čl. 186. a st. 1. ZPP-a osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim se namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. St. 5. istoga članka je određeno ako zahtjev iz stavka 1. ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno uroku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

6. Tužitelj je nesporno podnio Županijskom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora. Iako je isti pozvan Odlukom od 17. siječnja 2023. dopuniti zahtjev, nesporno je da je tužitelj izvijestio podneskom od 25. siječnja 2023. kako nema dokumentaciju koju od njega državno odvjetništvo traži te je te prigode i još u dva navrata (podnescima od 21. kolovoza 2023. i 9. siječnja 2024.) požurio donošenje odluke u postupku mirnog rješenja spora. Budući da spisu nije dostavljena odluka iz tog postupka, ovaj sud smatra kako je tužitelj podnošenjem tužbe sudu 13. veljače 2024. u cijelosti udovoljio procesnim pretpostavkama za podnošenje iste iz čl. 186. a ZPP-a.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju i to naročito Izvadak iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-13 i E-14; Izvod iz katastarskog plana; Zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br. Z-5939/2017/427 od 23. rujna 2019.; Rješenje o građevinskoj dozvoli od 4. rujna 1984.; Dozvolu za upotrebu od 20. veljače 1986.; Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora u izgradnji od 6. ožujka 1986.; Povijesni izvadak iz sudskog registra; analitičku konto karticu Infra-grad [adresa]; Potvrdu HEP-a od 25. listopada 2022.; Potvrdu DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Ispostave za katastar nekretnina Obrovac od 26. listopada 2022. Također je provedeno građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Contera d.o.o. – zastupniku po zakonu OĐ uz očevid na licu mjesta te su saslušane i svjedokinje ĆĐ i KĐ.

8. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

9. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

11. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini – poslovnom prostoru koji se nalazi u zgradi na adresi [adresa], sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 14. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-14).

12. Nesporno je u ovom postupku kako je tužitelj vlasnik poslovnog prostora koji se nalazi u istoj zgradi u [adresa] označenog kao Etažno vlasništvo (E- 13). Nesporno je također i da je tuženica uknjižena kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

13. Ono što je sporno i što je u ovom postupku trebalo utvrditi je činjenica predstavlja li predmetna nekretnina jednu cjelinu sa poslovnim prostorom kojeg je tužitelj vlasnik (E-13), odnosno je li po osnovi kupoprodaje ili dosjelošću tužitelj odnosno njegov pravni prednik stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.

14. Uvidom u Zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br. Z-5939/2017/427 od 23. rujna 2019. utvrđeno je kako su raspravi bili prisutni punomoćnik Grada Obrovca kao i prinudni upravitelj – direktor trgovačkog društva Razvoj i trgovina d.o.o. iz Kruševa. Utvrđeno je kako nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere uknjiženo kao Općenarodna imovina, a kao organ upravljanja upisan je Narodni odbor Općine u Obrovcu. Iz spisu dostavljenog podnesak Republike Hrvatske – Općinskog državnog odvjetništva u Zadru proizlazi kako isti predlažu da evidentirani posjednici u popisnom listu dokažu pravo suvlasništva odnosno osnov stjecanja suvlasništva za predmetne nekretnine. Nazočni zz prinudnog upravitelja Razvoj i trgovina d.o.o. je potvrdio da je dostavljeni etažni elaborat u skladu sa stvarnim stanjem, odnosno da su u istom navedeni svi posebni dijelovi nekretnine i njihovi pripadci.

15. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora u izgradnji od 6. ožujka 1986. utvrđeno je kako je isti sklopljen između SIZ za stambeno -komunalne djelatnosti Obrovac kao kupca te Građevinske radne organizacije "Radnik" Benkovac kao prodavatelja poslovnog prostora koji će biti izgrađen u stambeno -poslovnom objektu C-12 i to u prizemnom i podrumskom dijelu objekta označenog sa br. 2. neto korisnoj površini od 60 m2.

16. Iz spisu priložene dokumentacije je utvrđeno i kako je GP Radnik za zgradu u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor ishodio i Rješenje o građevinskoj dozvoli i Dozvolu za upotrebu.

17. Iz povijesnog izvatka za društvo Infra-Grad d.o.o. utvrđeno je kako je osnivač istoga Grad Obrovac.

18. Iz iskaza saslušane svjedokinje KĐ proizlazi kako ona radi u Gradu Obrovcu od 1997. a tamo živi od 1996. i poznato joj je da se predmetni poslovni prostor nalazi u [adresa] u [adresa] u zgradi koju oni zovu "C - 12". Tu je zgradu gradio Radnik Benkovac i SiZ je kupio taj poslovni prostor za potrebe tadašnje općine koja je pravni prednik tužitelja. Radi se o poslovnom prostoru koji se sastoji od dvije etaže i to prizemlja i podrumskog dijela. Napomenula je kako je u vrijeme izgradnje i kupovine te zgrade izračun korisne površine bio drugačiji. Naime, u neto korisne površine se nisu uračunavali podrumi, šupe i sl. Predmetni poslovni prostor je bio predmet kupoprodajnog ugovora i koristi ga komunalna tvrtka osnovana negdje 1997. Nakon rata je taj poslovni prostor bio u posjedu tužitelja, a ne zna što je bilo kroz rat. U podrumskim prostorijama tog poslovnog prostora je bila sva projektna dokumentacija kompletne infrastrukture koju je gradila bivša općina pa smatra da je i to dokaz kontinuiranog posjeda te nekretnine.

19. Iz iskaza saslušane svjedokinje ĆĐ proizlazi kako je djelatnica tužitelja, voditeljica odsjeka za komunalno, a ranije je bila direktorica Infra -grada d.o.o., komunalnog društva koje i dalje koristi predmetnu nekretninu. Predmetni poslovni prostor se sastoji od prizemlja i podrumskih prostorija u koje se može doći samo kroz prostorije koje koristi Infra-grad, postoji jedan ulaz u te prostorije. u podrumskom dijelu desno se nalazi poslovni prostor koji koristi Infra-grad, a lijevo su zatvorene podrumske prostorije u kojim se nalazi arhiva, alati koje koristi Infra-grad, kao i stara arhiva vodovoda i kanalizacije. Poznato joj je da se navedene prostorije na opisani način koriste od rata, za ranije razdoblje nema saznanja. Predmetni poslovni prostor je kupio SiZ za stambeno komunalno od Radnika koji je gradio tu zgradu.

20. Sud je iskaze obje saslušane svjedokinje uvažio kao istinite i vjerodostojne, jer su iskazivale o činjenicama o kojima imaju neposredna saznanja, s obzirom na svoju povezanost sa predmetom spora takva saznanja i mogu imati, a i svi navodi su suglasni sa ostalim dokazima provedenim u ovom postupku.

21. U ovoj pravnoj stvari proveden je očevid na licu mjesta uz prisutnost građevinskog vještaka OĐ kojem je dan nalog identifikacije predmetne nekretnine, utvrđenje predstavlja li ona jedinstvenu cjelinu zajedno sa etažom E -13 te jesu li te obje nekretnine odnosno ta nekretnina sastavni dio ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora u izgradnji.

22. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka od 18. prosinca 2025., u bitnome, proizlazi kako je po očevidu utvrđeno da je poslovni prostoru u prizemlju (etažna jedinica E-13) spojen stubištem s poslovnim prostorom u suterenu (etažna jedinica E-14) i te dvije etažne jedinice funkcioniraju kao jedan poslovni prostor koji koristi tvrtka Infra-grad d.o.o. iz [adresa]. U spomenuti poslovni prostor je moguće pristupiti samo kroz jedan ulaz koji se nalazi na adresi [adresa]. Zaključno, pregledom spisu priležećeg kupoprodajnog ugovora vještak nije mogao jednoznačno utvrditi jesu li te nekretnine odnosno ta nekretnina (poslovni prostori Infra-grada, etažne jedinice E-13 i E-14) sastavni dio ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora. Naime, kako sam vještak navodi – u prilog navodu da su obje etažne jedinice bile sastavni dio kupoprodajnog ugovora ide dio ugovora u kojem je navedeno da su predmet istoga poslovni prostor u prizemnom i podrumskom dijelu objekta, međutim, na suprotan zaključak navodi izračun korisne površine pri čemu ona površina iz ugovora ne odgovara stvarnoj ukupnoj površini obje etažne jedinice.

23. Prema odredbi čl. 114. st. 1. ZV-a vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

24. Za stjecanje prava vlasništva potreban je osnov stjecanja – titulus – što je u ovoj pravnoj stvari primarno pravni posao – kupoprodajni ugovor kojim je osnov prava vlasništva stekao prednik tužitelja, dok je tužitelj svoje pravo vlasništva stekao temeljem Zakona o fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu i Uredbe o prestanku rada Fonda u stambenom gospodarstvu temeljem koje su jedinice lokalne samouprave (odnosno u ovom slučaju tužitelja) preuzeli nekretnine Fonda koje se nalaze na njihovom području.

25. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi, ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

26. Naime, pravni prednik tužitelja je temeljem kupoprodajnog ugovora stekao pravo vlasništva jedinstvenog poslovnog prostora koji u naravi obuhvaća prizemni i podrumski dio zgrade (etažne jedinice i E-13 i E-14) od Građevinske radne organizacije "Radnik" Benkovac koja je gradila zgradu u kojoj se taj poslovni prostor nalazi. Iako sadržaj ugovora u pogledu iskazane neto korisne površine nije potpuno jednoznačan, iz ukupnosti provedenih dokaza proizlazi da je stvarna volja ugovornih strana bila prijenos jedinstvene funkcionalne cjeline. Takav zaključak potvrđuju nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, činjenica da predmetni prostor ima samo jedan ulaz kroz prizemlje, kao i kontinuirano i nesmetano korištenje cijelog prostora od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika od trenutka sklapanja ugovora pa nadalje. Upis tuženice izvršen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige nije posljedica njezinog samostalnog pravnog temelja stjecanja prava vlasništva, već posljedica zakonske presumpcije iz čl. 190. Zakona o zemljišnim knjigama prema kojoj ako nije moguće utvrditi vlasnika prema odredbama toga članka u postupku osnivanja i obnove zemljišne knjige, upisat će se Republika Hrvatska kao vlasnik odnosno suvlasnik katastarske čestice koja je predmet postupka, a sve to iz razloga što za dokaz vlasništva upravo te etažne jedinice, predmetne, nije bila dostavljena dostatna dokumentacija.

27. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 163. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tužitelju priznat trošak sastava tužbe i podneska od 27. veljače 2024. od po 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 8. toč. 1.) i trošak zastupanja na ročištima održanim 8. listopada 2024., 19. prosinca 2024., 7. svibnja 2206. i očevidu 17. listopada 2025. od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) što uz važeću vrijednost boda od 2,00 eura, pripadajući PDV, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 93,23 eura, na presudu u iznosu od 93,23 eura i trošak vještačenja u iznosu od 1.661,98 eura, ukupno iznosi 5.598,44 eura.

29. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 21. svibnja 2026.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe u iznosu od 186,45 eura

- Tuženici po ŽDO Zadar