Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: Pr-19/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Karlovcu po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU ZD i SD, [adresa], protiv tuženika VD, vlasnika obrta za elektroinstalaterske usluge [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate otpremnine, 21. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku VD, vlasniku obrta za elektroinstalaterske usluge [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju KD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati otpremninu u iznosu od 1.856,40 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana 20. listopada 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku VD, vlasniku obrta za elektroinstalaterske usluge [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju KD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućoj od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da s tuženikom kao Poslodavcem sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto pomoćnog radnika kod izvođenja elektroinstalaterskih radova, s time da je u ugovoru kao dan početka rada definiran 17. rujna 2020. godine. Nadalje navodi da je kod tuženika bio u radnom odnosu od navedenog dana do 20. listopada 2025. godine, obzirom je tuženik dana 15. rujna 2025. godine donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojom mu je radni odnos prestao dakle dana 20. listopada 2025. godine istekom otkaznog roka. Nadalje iznosi da je u spomenutoj odluci tuženik jasno definirao svoju obvezu da je tužitelju kao Radniku dužan isplatiti plaću za period rada u obrtu i priznati sva ostala prava, a u nastavku Odluke je navedeno i da Radnik ima pravo na otpremninu koja će mu biti isplaćena s plaćom za 10. mjesec 2025. godine. No, kako dalje navodi, tuženik nije ispunio svoju obvezu isplate plaće za 10. mjesec i otpremnine, pa je tužitelj uputio tuženiku dana 10. prosinca 2025. godine putem svog punomoćnika opomenu pred tužbu. U opomeni je jasno naveo svoja potraživanja koja ima prema tuženiku i ukazao mu da je time što nije K isplatio plaću za 10. mjesec 2025. godine t.j. za period od 1.10.2025. do 20.10.2025. godine počinio prvu naročito tešku povredu radničkih prava iz članka 90. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14,127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: Zakon o radu). Ujedno je ukazao da je time počinio kazneno djelo opisano člankom 132. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25). Nastavno dodaje da je nakon takve opomene tuženik ispunio svoju obvezu i isplatio mu plaću za 10. mjesec 2025. godine, ali mu nije ispunio obvezu isplate otpremnine i time počinio drugu tešku povredu radničkih prava određenu u članku 126. Zakona o radu.
1.1. Slijedom navedenog, a obzirom na odredbe članka 126. stavka 3. Zakona o radu i navode iz Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu zbog gospodarskih razloga od 15. rujna 2025. godine, uz činjenicu da je tužitelj proveo više od 5 godina u radnom odnosu kod tuženika, tužitelj smatra da ima pravo na isplatu otpremnine u iznosu od 1/3 prosječne mjesečne plaće, te navodi da prosjek zadnja tri mjeseca (za 6., 5. i 4. mjesec 2025. godine) iznosi 1.113,84 EUR-a, pa od tuženika potražuje da mu ukupno isplati iznos od 1.856,40 EUR-a i u tom smislu postavlja tužbeni zahtjev.
1.2. Vezano uz isplatu otpremnine tužitelj pobliže još navodi da se otpremnina u radnom pravu, polazeći od prihvaćenog načela in favorem laboratoris, određuje od plaće koju bi radnik, kojemu se otkazuje ugovor o radu, primio da je radio posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. No, tužitelj je u 7. mjesecu 2025. godine bio na bolovanju, a proizlazi da mjeseci u kojima je radnik bio privremeno nesposoban za rad ne ulaze u osnovicu za konačni izračun visine otpremnine , to tužitelj u izračun osnovice uzima iznose bruto 1 plaće za 6., 5. i 4. mjesec 2025. godine. Tužitelj također navodi da je nakon upućivanja opomene pred tužbu i pozivanja tuženika da mu najkasnije u roku 8 dana od primitka opomene isplati predmetno novčano potraživanje, dobio informaciju da je tuženik obaviješten o pošiljci dana 12. prosinca 2025. godine ali ju je odbio primiti, a kako do dana podnošenja ove tužbe nije kontaktirao tužitelja niti je izvršio svoju obvezu isplate otpremnine, to tužitelj podnosi ovu tužbu i sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revr. 91/09-2 od 11. ožujka 2009., potražuje zakonske zatezne kamate s tijekom kako je određeno u id. Odluci. Naime, navodi da se dospijeće tuženikove obveze na isplatu otpremnine računa od dana prestanka radnog odnosa, dakle od 20. listopada 2025. godine nadalje, obzirom se radi o zakašnjenju dobrovoljnog ispunjenja tuženikove obveze. Tužitelj uz to potražuje da mu tuženik plati troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom na glavno potraživanje i troškove postupka.
2. Po zaprimanju tužbe tuženik je pozvan dostaviti odgovor na tužbu u roku 30 dana. U pozivu za dostavu odgovora na tužbu tuženik je upozoren na potrebu očitovanja na navode u tužbi i tužbenom zahtjevu, uz poziv da dostavi dokaze za svoje tvrdnje. Također je upozoren u smislu čl. 331.b Zakona o parničnom postupku, NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22, 155/23 i 146/25, da će u slučaju nedostavljanja odgovora biti donesena presuda zbog ogluhe.
3. Tuženik, međutim nakon urednog zaprimanja tužbe, nije u zadanom roku dostavio odgovor na tužbu a niti je to učinio do pisanja ove odluke, te ni na bilo koji način nije osporio navode iz tužbe i potraživanje tužitelja, pa su se već u tom smislu ispunili uvjeti za donošenje presude temeljem ogluhe.
4. Naime, u navedenim okolnostima u kojima tuženik nije dostavio odgovor na tužbu ni osporio tužbeni zahtjev, pri utvrđenju osnovanosti tužbenog zahtjeva koja proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i dokaza priloženih uz tužbu, uz daljnje utvrđenje da navedene činjenice nisu u suprotnosti s pridonesenim dokazima ili općepoznatim činjenicama, te ne postoje opće poznate okolnosti zbog kojih bi tuženik opravdano bio spriječen dostaviti odgovor na tužbu, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i temeljem čl. 331.b st.1 ZPP-a donesena presuda kao u izreci. Odnosno, nasuprot tome što tuženik nije osporio navode u tužbi ni protivio se postavljenom tužbenom zahtjevu, tužitelj je za svoje tvrdnje pridonio dokaze u vidu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31.01.2025.g. u kojemu je određen početak rada tužitelj dana 17.09.2020. godine, nadalje u vidu obrasca IP1 s obračunom za isplatu plaće na listu 9-15 spisa, potom Odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme iz gospodarskih razloga od dana 15.09.2025. godine, prijave HZMO-a o prestanku osiguranja sa 20.10.2025. godine na obrascu eM-2P, opomene pred tužbu od 10. prosinca 2025. g. s povratnicom i obavijesti o nepreuzimanju pošiljke, te u vidu odluke Vrhovnog suda RH- Revr. 91/09-2 od 11. ožujka 2009. Pored navedenih dokaza tužitelj je u slučaju osporavanja predmetnog potraživanja po potrebi predlagao provesti financijsko vještačenje po vještaku računovodstvene struke na okolnost visine otpremnine. No, u navedenim uvjetima isti je dokaz ocjenjen nepotrebnim jer već i ovako provedeni dokazi dovode do utvrđenja meritorne osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva. Stoga je slijedom meritorno ispunjenih uvjeta u smislu čl. 331.b Zakona o parničnom postupku vezano uz glavno potraživanje donesena presuda zbog ogluhe, kako je to sadržano u točki I izreke ove odluke. Napominje se da je u tom smislu ispušten kao nepotreban dio izričaja iz tužbenog zahtjeva koji se odnosi na specificiranje otpremnine nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja.
5. Naime, vezano uz otpremninu članak 125. Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 određuje da;
(1) Radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnoga neprekidnoga trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem.
(2) Otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće, koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca.
(3) Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije ukupan iznos otpremnine iz stavka 2. ovoga članka ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Slijedom toga i sukladno navedenim odredbama, kao i odredbama Ugovora o radu od 31.01.2025. (točka 16.), te podacima o visini plaće koje je tužitelj priložio uz tužbu donesena je odluka kao u točki I izreke ove presude.
6. Dakle, u ovom predmetu razvidno je da tuženik nije platio tužitelju dužno potraživanje otpremnine u mirnom postupku, iako je preuzeo obvezu za to i takvo pravo tužitelj ima po odredbama naprijed, te je kroz pridonesene dokaze potvrdio da je njegov zahtjev opravdan, pa je slijedom utvrđenja kao naprijed i ispunjenih uvjeta iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku donesena presuda temeljem ogluhe kao u točki I izreke.
7. U točki II izreke ove presude sadržana je odluka o troškovima postupka koje je tužitelj potraživao u tužbi, te je tužitelju obzirom na uspjeh u postupku dosuđen trošak za sastav tužbe s pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 250,00 eur, te uz to predložena zakonska zatezna kamata kao u točki II izreke ove odluke.
U Karlovcu 21. svibnja 2026.
Sudac
Vesna Gračan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka, putem ovoga sud.
Dna:
1. Tužitelju po pun. ZOU Z i S, [adresa].
2. Tuženiku VD, vlasnik obrta za elektroinstalaterske usluge [obrt],
[adresa].
