Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-5030/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Manueli Ostoić Čačinović, uz sudjelovanje Anite Burza, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GP iz [adresa], III. M.U.B. 33-3/8, koju zastupa opunomoćenica Martina Kolar, odvjetnica u Zagrebu, Zaharova 3, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi primitka u hrvatsko državljanstvo , nakon usmene i javne rasprave, 21. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA:UP/I-224-02/18-01/3047, URBROJ:511-01-203-24-26 od 15. listopada 2024.
II Nalaže se tuženiku da riješi o zahtjevu tužiteljice u roku od 60 dana od dana dostave ove presude.
III Nalaže se tuženiku naknaditi trošak upravnog spora tužiteljici u iznosu od 2.500,00 Eura u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224-02/18-01/3047, URBROJ:511-01-203-24-26 od 15. listopada 2024., odbijen je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo.
1.2. Uvodno se napominje kako je povodom zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo tužiteljice doneseno rješenje od 4. svibnja 2021. kojim je odbijen njezin zahtjev jer nije dokazala pripadnost hrvatskom narodu, a povodom pokrenutog upravnog spora protiv navedenog rješenja presudom Upravnog suda u Zagrebu broj Us I-1787/21 od 29. travnja 2022. poništeno je naprijed navedeno rješenje tuženika KLASA: UP/I-224-02/18-01/3047, URBROJ: 511-01-203-18-7 od 4. svibnja 2021., te je naloženo tuženiku u roku 60 dana odlučiti o zahtjevu tužiteljice.
1.3. Osporavano rješenje tuženika doneseno je povodom naprijed navedene presude.
2. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda pravila postupka. Dalje je navela kako tuženik tumači samo isprave koje mu idu u korist dok ostale relativizira.
2.1. Tužiteljica se ponovno pozvala na primjenu odredbe čl.8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 102/19), kojom je u čl.16. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine , broj: 53/91, 70/91, 28/92, 119/93, 130/11 i 110/15) iza stavka 2.dodan stavak 3.koji glasi: "Iznimno od stavka 2.ovoga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđeno pripadnost hrvatskom narodu.
2.2. Istaknula je kako je uz zahtjev dostavila isprave iz kojih proizlazi da se u pravnom prometu izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda navodeći njezino članstvo u Zajednici Hrvata u Republici Makedoniji, Ogranak Kumanovo.
2.3. Ponovno se pozvala na hrvatsko državljanstvo brata navodeći da iz bratove domovnice proizlazi da je pripadnik hrvatskog naroda, kao i da je baka po majci G. Dodala je i da je njezina majka G i hrvatska državljanka.
2.4. Tužiteljica je ponovno navela kako se tuženik upušta u ocjenu motiva zbog čega je izvršena izmjena podataka u izvatku o unosu i ažuriranju osoba Centra za zapošljavanje Kumanovo, iako je izmjena izvršena gotovo godinu dana ranije od podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva.
2.5. Ukazuje kako kod utvrđivanja određenih činjenica postoje i drugi dokazi, za utvrđivanje činjenice poput izjave stranke, koja se u konkretnom slučaju potkrjepljuje činjenicama kako gotova cijela obitelj pripada hrvatskom narodu, pa je životno i logično da pripada i sama tužiteljica. Tuženik se nije osvrnuo na okolnost nacionalne pripadnosti njezine obitelji, kao i duh u kojem je odgajana.
2.6. Tuženik pogrešno smatra kako je tužiteljica mogla u svim oblicima isprava koje je tražio isticati narodnost (u rodnom listu tužiteljice ta rubrika ni ne postoji). Tuženik se prilikom ocjene tužiteljičine pripadnosti hrvatskom narodu rukovodio isključivo službenim ispravama dok ostale priložene dokaze zanemaruje, time da se u odnosu na službene isprave koji mu ne odgovaraju za donošenje pozitivnog rješenja upušta i u ocjenu motiva zbog čega je izmjena izvršena, iako je ista izvršena gotovo godinu dana ranije od podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva. Dodala je kako se tuženik neosnovano i protivno Zakonu o općem upravnom postupku upušta u ocjenu dokaza koje tužiteljica nije dostavila-prijavu rođenja svog sina.
2.7. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da je tužiteljica podnijela zahtjev po pravnoj osnovi iz čl.16.st.1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 130/11. i 110/15.) . Dalje je dodao kako je neosnovan navod tužiteljice da tuženik tumači samo isprave koje mu idu u korist dok ostale relativizira., a neosnovano je i pozivanje tužiteljice na Ustav RH.
3.1 Naglasio je kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl.8 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu, a tužiteljičina majka je G dok je otac M.
3.2 Ponovno je istaknuo kako članstvo u zajednici Ž u [adresa] nije dokaz nacionalne pripadnosti hrvatskom narodu niti isto može biti osnova za donošenje drugačije odluke bez prilaganja drugih pravno-relevantnih dokaza o pripadnosti hrvatskom narodu. Poznato je i da pripadnici drugih naroda mogu biti članovi udruga, društava i zajednica koje promiču interese hrvatske zajednice u inozemstvu.
3.3 Naveo je kako tužiteljica nije dokazala svoje osobno izjašnjavanje pripadnosti hrvatskom narodu, a osobna pripadnost hrvatskom narodu odlučna je činjenica za stjecanje hrvatskog državljanstva po navedenoj pravnoj osnovi bez obzira na obiteljsku povezanost te se iz tog razloga ne može govoriti o životnoj logičnosti.
3.4 Niti po međunarodnom niti po hrvatskom pravu ne postoji pravo na stjecanje hrvatskog državljanstva što je ukazano Odlukom Ustavnog uda RH broj U-I-1559/2000 od 12. ožujka 2003
3.5. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.
7. Prema podacima spisa predmeta tužiteljica je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo podnijela 17. srpnja 2018. na temelju pripadnosti hrvatskom narodu u skladu s člankom 16. Zakona o državljanstvu („Narodne novine“ broj 53/91, 28/92, 113/93 i 130/11i 110/15).
8. Uvidom u osporavano rješenje od 15. listopada 2024. sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju pripadnosti hrvatskom narodu odbijen, s obrazloženjem da izjašnjavanje o njezinoj nacionalnoj pripadnosti kroz duži period nije bilo nedvojbeno budući se na fakultetu izjašnjavala kao Z. Izjašnjavanje nacionalne pripadnosti ne može biti dvojbeno nego jedino i isključivo, kroz duže vremensko razdoblje. Članstvo u Zajednici Hrvata u Makedoniji nije dokaz njezine nacionalna pripadnosti hrvatskom narodu. Činjenica da je tužiteljičina majka hrvatsko državljanstvo stekla pri rođenju nije od utjecaja na drugačije rješenje, jer je osobna pripadnost hrvatskom narodu odlučna činjenica za primitak u hrvatsko državljanstvo po čl.16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a ne drugih osoba, bez obzira na njihovu obiteljsku povezanost.
9. Odredbom članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa], može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona, a da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.
10. Odredbom članka 8. stavka 1. točke 5. navedenog Zakona propisano je da prirođenjem hrvatsko državljanstvo može steći stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava među ostalim i pretpostavci da se iz njegovog ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu.
11. Odredbom članka 26. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da će Ministarstvo unutarnjih poslova odbiti zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva ako nisu ispunjene pretpostavke, osim ako je to ovim Zakonom drugačije uređeno.
12. Prema shvaćanju ovog suda pripadnost određenom narodu je primarno subjektivna kategorija koja mora biti potkrijepljena dokazima i ispravama u kojima će biti jasno označena i vidljiva opredijeljenost podnositelja zahtjeva za pripadnost hrvatskom narodu tijekom života, te je potrebno da se svijest o nacionalnoj pripadnosti objektivizira tako da se ta pripadnost iskazuje određenim ponašanjem osobe koja se u pravnom prometu deklarira kao pripadnik hrvatskog naroda, osobito navođenjem hrvatske narodnosti u pojedinim ispravama i koja se pripadnost izražava kroz način života podnositelja zahtjeva.
13. Tužiteljica je u postupku priložila dokumentaciju izvadak o unosu i ažuriranju osoba Centra za zapošljavanje, Prijavu/odjavu na obvezno socijalno osiguranje iz koje je vidljivo da se izjašnjavala kao pripadnik hrvatskog naroda
14. U pravu je, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica kada tvrdi da je trebalo uzeti u obzir sveukupne životne okolnosti.
15. Naime činjenice da se tužiteljica izjašnjavala kao G navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, da su majka tužiteljice, baka i brat hrvatski državljani, da je član Zajednice Hrvata u Makedoniji, upućuju da je tužiteljica odgajana kao pripadnik hrvatskog naroda, budući da se pripadnost nekom narodu ne stječe preko noći, nego kroz cijeli život i odgojem u obitelji. Tuženik nije obrazložio na koji način majka tužiteljice pripada hrvatskom narodu.
16. Također, sukladno pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj U-III-4851/2019 od 22. prosinca 2020. u kojem je navedeno da stajališta tuženika i upravnih sudova - da je u konkretnom slučaju odlučan izostanak navođenja hrvatske narodnosti u pojedinim ispravama - nije u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o hrvatskom državljanstvu, jer se navedenim Zakonom kao dokazna sredstava nisu popisivale samo i isključivo isprave. Nadalje Ustavni sud navodi da opisano tumačenje mjerodavnih odredbi Zakona o hrvatskom državljanstvu ima tim više elemente arbitrarnosti, jer tuženik i upravni sudovi, navodeći da se pripadnost hrvatskom narodu dokazuje ispravom u kojoj je upisan podatak o narodnosti, nisu uzeli u obzir činjenicu da takav uvjet odnosno pretpostavka nisu bili propisani Zakonom o hrvatskom državljanstvu, niti su na bilo koji način proizlazili iz mjerodavnih odredbi Zakona o hrvatskom državljanstvu.
17. Stoga osnovano tvrdi tužiteljica da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno niti su pravilno ocijenjeni priloženi dokazi.
18. Iz navedenih razloga, prema mišljenju suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.
19. Stoga će u postupku nakon ove presude nadležno tijelo donijeti novo rješenje, te utvrditi ispunjava li tužiteljica ostale uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo sukladno citiranim propisima nakon što potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje uvažavajući pri tome iznesena pravna shvaćanja i primjedbe suda.
20. Prema shvaćanju ovog suda, uz uvažavanje odluke Ustavnog suda, upravno tijelo dužno je tumačiti i primjenjivati sve mjerodavne propise u njihovoj ukupnosti, polazeći od združenih učinaka koje oni proizvode za stranku u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja, a imajući u vidu da njihove odluke ne smiju dovoditi do nerazumnog i objektivno neopravdanog ishoda za samu stranku, a ponajmanje kršiti njihova ustavna prava ili objektivne vrijednosti ustavnog poretka.
21. Stav je ovog Suda kako tuženik u osporavanom rješenju neopravdano nije uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljica odrastala i odgajana u hrvatskom duhu. Pretjerani formalizam u konkretnom slučaju stvara štetne učinke za tužiteljicu.
22. U pravu je, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica kada tvrdi da je trebalo uzeti u obzir sveukupne životne okolnosti, a posebno okolnost da je i odgajana i živjela u obiteljskom okruženju u kojem su članovi obitelji hrvatski državljani.
23. Iz navedenih razloga, prema mišljenju suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.
24. Stoga će u postupku nakon ove presude nadležno tijelo donijeti novo rješenje, te utvrditi ispunjava li tužiteljica ostale uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo sukladno citiranim propisima nakon što potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje uvažavajući pri tome iznesena pravna shvaćanja i primjedbe suda sukladno odredbi članka 81. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima.
25. Slijedom navedenog je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, uvažio tužbeni zahtjev.
26. Tužiteljici je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe iznos od 1.250,00 EUR (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46) i za zastupanje na ročištu iznos od 1.250,00 EUR (Tbr. 27/2 u svezi s Tbr. 46), tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.500,00 Eura.
U Zagrebu 21. svibnja 2026.
Sutkinja
Manuela Ostoić Čačinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Martina Kolar, [adresa] Zagreb, Zaharova 3
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
