REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-34/2023-73
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Perici Medakoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Neri Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl u Garešnici, protiv tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Orehovcu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović u Zagrebu, radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Massima Činića, odvjetnika i punomoćnika tuženika GČ, odvjetničkog vježbenika, 21. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Tuženik INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, dužan je tužitelju MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti za razdoblje od 1. studenog 2012. godine do 30. travnja 2016. godine iznos od 12.567,86 EUR bruto sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počam od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče na iznos:
- 464,03 EUR počam od 16. prosinca 2012. godine do isplate;
- 564,03 EUR počam od 16. siječnja 2013. godine do isplate;
- 306,09 EUR počam od 16. veljače 2013. godine do isplate;
- 563,21 EUR počam od 16. ožujka 2013. godine do isplate;
- 502,89 EUR počam od 16. travnja 2013. godine do isplate;
- 512,03 EUR počam od 16. svibnja 2013. godine do isplate;
- 393,31 EUR počam od 16. lipnja 2013. godine do isplate;
- 283,77 EUR počam od 16. srpnja 2013. godine do isplate;
- 154,24 EUR počam od 16. kolovoza 2013. godine do isplate;
- 112,86 EUR počam od 16. rujna 2013. godine do isplate;
- 405,43 EUR počam od 16. listopada 2013. godine do isplate;
- 416,44 EUR počam od 16. studenog 2013. godine do isplate;
- 258,20 EUR počam od 16. prosinca 2013. godine do isplate;
- 386,96 EUR počam od 16. siječnja 2014. godine do isplate;
- 246,78 EUR počam od 16. veljače 2014. godine do isplate;
- 319,24 EUR počam od 16. ožujka 2014. godine do isplate;
- 211,16 EUR počam od 16. travnja 2014. godine do isplate;
- 432,73 EUR počam od 16. svibnja 2014. godine do isplate;
- 386,96 EUR počam od 16. lipnja 2014. godine do isplate;
- 363,20 EUR počam od 16. srpnja 2014. godine do isplate;
- 385,59 EUR počam od 16. kolovoza 2014. godine do isplate;
- 219,61 EUR počam od 16. rujna 2014. godine do isplate;
- 346,65 EUR počam od 16. listopada 2014. godine do isplate;
- 61,69 EUR počam od 16. studenog 2014. godine do isplate;
- 70,94 EUR počam od 16. prosinca 2014. godine do isplate,
- 285,34 EUR počam od 16. siječnja 2015. godine do isplate;
- 193,48 EUR počam od 16. veljače 2015. godine do isplate;
- 150,75 EUR počam od 16. ožujka 2015. godine do isplate;
- 354,71 EUR počam od 16. travnja 2015. godine do isplate;
- 411,14 EUR počam od 16. svibnja 2015. godine do isplate;
- 439,22 EUR počam od 16. lipnja 2015. godine do isplate;
- 128,99 EUR počam od 16. srpnja 2015. godine do isplate;
- 377,88 EUR počam od 16. kolovoza 2015. godine do isplate;
- 172,83 EUR počam od 16. rujna 2015. godine do isplate;
- 64,49 EUR počam od 16. listopada 2015. godine do isplate;
- 337,86 EUR počam od 16. prosinca 2015. godine do isplate;
- 269,92 EUR počam od 16. siječnja 2016. godine do isplate;
- 270,29 EUR počam od 16. veljače 2016. godine do isplate;
- 405,43 EUR počam od 16. ožujka 2016. godine do isplate;
- 269,92 EUR počam od 16. travnja 2016. godine do isplate;
- 67,57 EUR počam od 16. svibnja 2016. godine do isplate, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.800,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se nalazio u radnom odnosu kod tuženika od 1. prosinca 2008. do 30. travnja 2016. na radnom mjestu vozača kamiona- cisterne, temeljem Ugovora o radu na neodređeno radno vrijeme u punom radnom vremenu. Tužitelju je rad kod tuženika bio organiziran kao smjenski rad na način da je voditelj napravio tjedni raspored prve i druge smjene te je tužitelj svaki dan radio po prethodnom pozivu voditelja smjene, odnosno voditelj smjene je jedan dan ranije javio tužitelju točan red vožnje i to najkasnije 12 sati prije početka vožnje. Smjene su bile organizirane na način da je prva smjena bila od 06,00 do 14,00 sati, a druga smjena od 14,00 do 22,00 sata s time da tužitelj ističe kako je u tom vremenu samo započinjao vožnju s obzirom na smjenu u kojoj bi trebao raditi, dok mu je sam rad s obzirom na red vožnje ponekad trajao 4 do 5 sati u jednom danu, a ponekad 13 do 15 sati u jednom danu na koji način je tužitelj radio znatno duže od punog radnog vremena za pojedini mjesec, odnosno tjedan, a koji rad mu nije plaćen budući da mu poslodavac nije isplaćivao pripadajuća uvećanja na plaću. Tužitelj je pri tom radio prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom i blagdanima i neradnim danima, a što mu nije plaćeno. Tužitelj ističe da potražuje razliku plaće za razdoblje od 1. studenog 2012. do 30. travanja 2016.
1.1. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 14. listopada 2025. predlaže sudu da naloži tuženiku isplatiti mu na ime razlike plaće iznos od 12.567,86 eura, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16.-tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da je nesporno da je tužitelj bio u radnom odnosu s tuženikom, a sve temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2016. na radnom mjestu "Vozač teretnog vozila (>7.5 T)" te da je navedeni radni odnos prestao temeljem Odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu: 50000210/27-04-16/1/3007 od 27. travnja 2016. Nadalje navodi da ne bi trebalo biti sporno da je tužitelj, s obzirom na radno mjesto na kojem je bio zaposlen kod tuženika, bio mobilni radnik u smislu Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu te se na istog, u pogledu radnog vremena primjenjuje navedeni Zakon. Suprotno tvrdnjama tužitelja, rad kod tuženika za radnike na koji se primjenjuje ZORROOMR nije organiziran kao klasičan smjenski rad. Naime, sukladno odredbi čl. 17. Pravilnika o radu tuženik izrađuje Kalendar radnog vremena, a sve imajući na umu specifičnost svakog pojedinog radnog mjesta te u skladu s Katalogom radnog vremena tuženika. Mobilnim radnicima tuženika (dakle i radnicima zaposlenima na radnom mjestu "Vozač teretnog vozila (>=7.5 t)," radno vrijeme je određeno kao kategorija S06
- specifično radno vrijeme koje zbog potrebe posla nije moguće unaprijed utvrditi i propisati način izmjene smjena (način rada) u kojem bi radnik ostvario puni godišnji fond sati rada. Kod takvog radnog vremena rukovoditelji određuju dnevni ili tjedni raspored rada pridržavajući se odredaba KU i ZOR-a, kao i ZORROOMR. Kod navedenog radnog vremena rukovoditelji određuju dnevni ili tjedni raspored pridržavajući se odredaba Kolektivnog ugovora i Zakona o radu budući da zbog naravi posla nije moguće unaprijed utvrditi i propisati način rada. Dakle, organizacija rada radnika zaposlenih na radnom mjestu "Vozač teretnog vozila (>=7,5 t)) planira se na tjednom i mjesečnom nivou sukladno internim i zakonskim aktima. Rukovoditelj je zadužen svaki tjedan i mjesec napraviti raspored rada za svakog vozača po autocisterni, te raspored objavi na oglasnoj ploči Odsjeka INA vlastite flote. Tjedni raspored rada objavljuje se četvrtkom za slijedeći radni tjedan, a mjesečni raspored po isteku aktualnog mjeseca. Pritom je vozač dužan držati se rasporeda koji mu je zadao Voditelj Odsjeka INA vlastite flote, te u slučaju spriječenosti (bolest ili slično) mora obavijestiti na vrijeme Voditelja Odsjeka INA vlastite flote o nemogućnosti odsluživanja svoje smjene. Ipak, najbitnije je istaknuti kako su tužitelju podmireni svi dodaci kojem istom pripadaju s osnova noćnog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, a što jasno proizlazi i iz isplatnih lista plaće tužitelja. Ne samo da tužitelj nije radio duže od punog radnog vremena za pojedini mjesec, odnosno tjedan, nego je isti imao manjak fonda sati na mjesečnoj razini, a što je jasno vidljivo iz evidencije radnog vremena tužitelja, međutim tuženik mu je, unatoč navedenom, isplaćivao plaću za puni fond sati, dakle, tužitelju je isplaćena i veća plaća od one koje mu pripada. Tužitelj nikad nije podnio niti jedan prigovor u odnosu na evidenciju radnog vremena, a koje jasno ukazuju na postojanje manjak mjesečnog fonda sati. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti te istoga obvezati na naknadu prouzročenog parničnog troška.
3. U ovom predmetu bila je donijeta presuda pod Poslovnim brojem: Pr-2228/17 od 26. lipnja 2019., kojom je pod točkom I. odbijen tuženi zahtjev tužitelja te je pod točkom II. naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka. Povodom žalbe tužitelja prvostupanjska presuda je ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-1474/2019 od 6. prosinca 2022. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem s tim da je sud dužan provesti novi prethodni postupak, navodeći da je prvostupanjski sud primjenjujući odredbu čl. 4. Zakona o radnom vremenu/08 propustio imati u vidu odredbu čl. 53. tog Zakona prema kojoj je odgođena primjena odredbi čl. 4. 5., 6., 7., 8., 9. i 49. tog Zakona do dana prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju, kao i da se u ponovljenom postupku provede predloženi dokaz financijskim vještačenjem te ocjene već izvedeni te eventualno po strankama predloženi drugi dokazi.
4. Tijekom ponovljenog postupka sud je pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, pročitani su iskazi tužitelja i svjedoka MČK i PČ dani u prethodnom postupku, pročitani su iskazi svjedoka ŽČ i EČ, dani u predmetu ovog suda Poslovni broj: Pr-2232/17 te iskazi svjedoka VČ i KČ dani u predmetu ovoga suda Poslovni broj: Pr-2240/2018, po uputi drugostupanjskog suda proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o., te se vještak dodatno pisano očitovao na uložene prigovore.
5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj sa tuženikom bio u radnom odnosu od 1. prosinca 2008. do 30. travnja 2016., temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova radnog mjesta vozača teretnog vozila (>=7,5t).
7. Među strankama je sporno je li tužitelj u utuženom razdoblju od 1. studenog 2012. do 31. listopada 2017.radio prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, odnosno da li mu je tuženik s navedenih osnova isplatio pripadajuću naknadu plaće te je sporno da li je tužitelj u spornom razdoblju bio mobilni radnik. Tužitelj smatra da je bio smjenski radnik te da mu iz tog razloga tuženik nije na pravi način vodio evidenciju radnog vremena, odnosno da mu nije pravilno isplaćivao plaću i dodatke na plaću u spornom razdoblju, dok tuženik smatra kako je tužitelj u spornom razdoblju bio mobilni radnik te je sukladno tome, tuženik vodio evidenciju radnog vremena tužitelja, prema Zakonu o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, te sukladno Kolektivnom ugovoru za radnike tuženika, Pravilniku o radu tuženika i Zakonu o radu, odnosno tuženik tvrdi kako je tužitelju u cijelom utuženom razdoblju, u cijelosti isplaćena plaća kao i dodaci na plaću.
8. Svjedok MČK, u svom iskazu navodi kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu rukovoditelja upravljanja ugovornih transporta, tužitelj joj nije poznat, međutim ima saznanja da je isti bio vozač Odjela transporta Sisak, nadalje ističe kako je bila upoznata s obzirom da je obavljala poslove voditelja Odjela transporta Zagreb, sa radnim vremenom vozača, pa je tako tužiteljev rad kod tuženika bio organiziran sukladno Zakonu o mobilnim radnicima, a što znači da se evidencija radnog vremena vodila putem tahografa u licenciranoj aplikaciji i to je predstavljalo zakonsku evidenciju radnog vremena. Navodi kako svi vozači, pa tako i tužitelj svaki dan kada rade unose sve svoje podatke u analogni tahograf, a od 2017. godine, u digitalni tahograf vozači svaki dan unose početak radnog vremena, svaku pauzu evidentiraju, a vožnja se bilježi automatski, ti podaci se potom učitavaju i tako očitani se nalaze u toj aplikaciji. Ističe kako tužitelj nije radio u smjenama te kako mu je tuženik plaćao sve dodatke za sve sate odrađene u određenom periodu dana sukladno Kolektivnom ugovoru, a što znači da ako je radio od 14,00 do 22,00 sata, tada bi dobio dodatke za rad u drugoj smjeni, a ako je radio od 22,00 do 06,00 sati onda bi dobio dodatke za sve sate koje je odradio u tom režimu, odnosno za noćni rad, kako je to propisano Kolektivnim ugovorom. Nadalje navodi kako je tužitelj sukladno Zakonu imao i tjednu pauzu što znači da je imao pauzu tjedno minimalno 48 sati te je mogao raditi od ponedjeljka do četvrtka i potom imati tjedni odmor u petak i subotu. Radnik je mogao raditi i 15 sati, ukoliko radi 15 sati onda mu se tih dodatnih 3 sata upisuje u neki drugi dan, s time da se pazi u kojem režimu rada su odrađena ta tri sata, da bi na kraju mjeseca radnik dobio plaćene sve dodatke na sate koje je odradio.
9. Svjedok PČ u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika kao vozač, tužitelj mu je poznat na način da su zajedno radili kod tuženika, ponekad čak i na istom kamionu, da je radno vrijeme kod tuženika organizirano na način da dobiju radni nalog danas za sutra u smislu kuda voze, ponekad se mora doći ranije na utovar, te ako postoje dvije ture vožnje, to ponekad završi navečer. Navodi kako kod tuženika vozači rijetko rade 8 sati, uglavnom rade 13 do 14 sati, ne uvijek ali uvijek više od 8 sati, te im tuženik ne plaća sate iznad 8 sati rada. Ističe kako imaju tjedni odmor, dva dana u tjednu, ponekad i ta dva dana nisu spojena, u putni radni list se upisuje vrijeme dolaska na posao, vrijeme odlaska, vrijeme vožnje, vrijeme stajanja, vrijeme polaska, te sve što se radi se upisuje u radni list i to čine vozači, a svi ti podaci moraju odgovarati podacima u tahografu, međutim tuženik im ne isplaćuje plaću sukladno podacima iz tahografa.
10. Tužitelj u svom iskazu navodi kako već dvije godine nije zaposlen kod tuženika, a u spornom razdoblju je obavljao poslove vozača kamiona, te je osobno vodio evidenciju radnog vremena i upisivao je u putne radne naloge početak rada, završetak rada, pauze, dok se u tahografskim listićima upisuje samo ono što radi kamion, a ne ono što on radi te se u listićima vidi kada je kamion krenuo i kada je stao. Navodi kako mu u spornom razdoblju šef transporta TČ napisao tjedni raspored te je napisao 1. smjena, 2. smjena, 3. smjena, te stoga smatra da ukoliko postoje tri smjene, tada radno vrijeme mora biti 8 sati, a ne 12 sati. Navodi da kada je bio njegov tjedni raspored, čekao je kod kuće da ga se nazove i da mu se kaže kada mora doći, gdje mora voziti i kada se mora vratiti, tuženik je vodio tri vrste evidencija te je jedna bila stvarna, jedna je bila po tuženikovom nahođenju, a treća je bila vođena radi obračuna plaća. Ističe kako ne zna koliko je radio na tjednoj razini, te kako ima ugovor o radu sa poslodavcem u kojem je ugovorio 40 sati rada tjedno, nadalje kako tuženik nije evidentirao sate rada kako treba te mu radi toga nije isplatio sve odrađene sate.
11. Svjedok ŽČ u svom iskazu navodi da radi kod tuženika na radnom mjestu vozača, od prosinca 2008. te je prema prijašnjem ugovoru o radu njegovo radno vrijeme bilo 40 sati tjedno, a prema novom ugovoru o radu njegovo radno vrijeme je puno radno vrijeme, dok je u razdoblju od 1. studenog 2012. do 31. listopada 2017. svaki dan radio drugačije, pa je tako ponekad radio po 8 sati, a češće je radio duže od 8 sati, ponekad 14 ili 15 sati. Ističe kako su trebali raditi u smjenama na način da se radi 2 dana 1. smjena, 2 dana 2. smjena te da su 2 dana slobodni, međutim navodi kako im je rad bio organiziran u dvije smjene i to iz razloga što je jedna smjena trajala 10 do 12 sati, pa nije bilo prostora za 3. smjenu. Ističe kako su imali unaprijed napravljen raspored na temelju kojeg su mogli znati kada voze 1. ili 2. smjenu, ali nisu znali koliko će dugo trajati vožnja. Ističe kako mu je tuženik za neke dane koje je odradio preko 8 sati isplaćivao pripadajuću dnevnicu, za neke nije, nadalje kako je bilo slučajeva da je sam u smjeni radio i manje od 8 sati, te ističe kako evidencija radnog vremena na temelju koje se obračunavala plaća se vodila kao smjenski rad prema tjednom rasporedu, odnosno ako je radio 6 sati upisalo bi mu se 6 sati, ako je radio 14 sati upisalo bi mu se 12 sati jer mu sustav nije dao drugačije upisati.
12. Svjedok IČ u svom iskazu navodi da kod tuženika radi od 2001. kao vozač te mu je neposredno nadređeni bio TČ, ističe kako se vozačima isplaćuju dodaci za rad u drugoj smjeni, noćni rad, rad nedjeljom i subotom, ali tuženik to obračunava na nekakav svoj način koji ne odgovara stvarnom stanju, ističe kako tuženik tvrdi kako su oni mobilni radnici, ali on od 2001. godine cijelo vrijeme radi jednako. Nadalje navodi kako nakon četiri dana rada vozači dobiju 2 dana slobodna, ali kada se pojave izvanredne okolnosti ili kada je sezona tada ponekad rade 5 dana i dobiju 1 dan slobodan.
13. Svjedok TČ u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu rukovoditelja Ina vlastite flote Sisak, te ističe kako je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu vozača teretnog vozila iznad 7,5 tona, odnosno kao vozač cisterne, kako evidenciju radnog vremena tužitelja, vodi sam tužitelj i to putem tahograf uređaja i putem putnog radnog lista, također sam vozač odnosno tužitelj popunjava putni radni list i na njemu evidentira svoje radno vrijeme od trenutka kada je došao na posao do kada je otišao sa posla. Ističe kategorički da tužitelj ne radi prekovremeno, već radi sukladno Zakonu o radnom vremenu mobilnih radnika, pa tako navodi da je tužitelj u spornom razdoblju radio isključivo do 40 sati tjedno, može se dogoditi da je tužitelj odradio i više od 40 sati tjedno jer po Zakonu o radnom vremenu mobilnih radnika, vozač može raditi i to 60 sati tjedno, ali prosjek unutar 4 mjeseca rada svakog vozača, pa tako i tužitelja mora se svesti na prosjek do 40 sati tjedno, te je to kod tuženika u praksi uvijek tako i na to se posebno pazi. Ističe kako je nemoguće u praksi da vozač radi 8 sati svakodnevno, te da ima prekovremene sate ukoliko radi 9 sati već se to gleda na razini od 4 mjeseca unazad i fondu sati koji prosječno nikada ne prelazi više od 40 sati tjedno.
14. Svjedok KČ u svom iskazu navodi kako je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu višeg referenta za transport, vezano za vođenje Evidencije radnog vremena tužitelja ističe da tužitelj popunjava putni radni list i tužitelj kao i drugi vozači mu to na kraju radnog dana predaju, potom on te podatke unosi u kompjutorski program Excel i to podatke od vremena dolaska do njegovog povratka u Sisak, a nakon toga krajem mjeseca svi ti podaci se dostavljaju u sustav SAP, a radi se o tuženikovom sustavu koji je vezan za isplatu plaće. Ističe da tužitelj ne radi i nikada nije radio prekovremeno, da njegov radni tjedan može iznositi 60 sati tjedno međutim, prosjek svih radnih sati odrađenih u jednom mjesecu ne smije biti veći od 48 sati tjedno, a tužitelj nikada nije imao odrađen taj prosjek već je tužitelj imao odrađen prosjek čak i manji od 40 sati tjedno, navodi kako tužitelj radi u sustavu na način da 4 dana uzastopno radi a potom je tri dana slobodan. Radni tjedan u SAP programu koncipiran je na 40 sati tjedno, te navodi kako su tužitelju plaćeni svi njegovi stvarno odrađeni sati sa svim dodacima u vidu rada u smjenama i u vidu rada subotom i nedjeljom, a sve sukladno KU tuženika.
15. Budući da je drugostupanjski sud u svojoj odluci kojom je ukinuo prvu prvostupanjsku presudu naložio da se u ponovljenom postupku provede financijsko vještačenje to je sud isto i proveo.
16. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Vještak Tkalec d.o.o. od 22. rujna 2025., proizlazi da je vještak mišljenja:
1. Ako je rad tužitelja trebalo evidentirati na način kako to tumači tužitelj, odnosno kada tužitelj u dane od ponedjeljka do petka nije radio ili je radio manje od 8 sati treba evidentirati kao da je radio 8 sati, tada neobračunata plaća za prekovremeni rad i rad blagdanom, u varijanti primjene 40-satnog radnog tjedna, u razdoblju od 01.11.2012. do 30.06.2016. godine, iznosi ukupno 15.414,70 EUR bruto. Dodatak za rad noću, subotom i nedjeljom je podmiren u cijelosti.
2. Ako je rad tužitelja trebalo evidentirati na način kako to tumači tužitelj, odnosno kada tužitelj u dane od ponedjeljka do subote nije radio ili je radio manje od 8 sati treba evidentirati kao da je radio 8 sati, tada neobračunata plaća za prekovremeni rad i rad blagdanom, u varijanti primjeno 48-satnog radnog tjedna, u razdoblju od 01.11.2012. do 30.06.2016. godine iznosi ukupno 12.567,85 EUR bruto. Dodatak za rad noću, subotom i nedjeljom je podmiren u cijelosti.
3. Ako je rad tužitelja trebalo evidentirati na način kako to tumači tuženik, a kao razliku između odrađenih sati i fonda radnih sati, bez dodavanja sati u danima kada tužitelj nije radio ili je radio manje od 8 sati, uzimajući u obzir i ostvarene slobodne sate, tada neobračunata plaća za prekovremeni rad i rad blagdanom, u varijanti primjeno 40-satnog radnog tjedna, u razdoblju od 01.11.2012. do 30.06.2016. godine iznosi ukupno 505,52 EUR bruto. Dodatak za rad noću, subotom i nedjeljom je podmiren u cijelosti.
4. Ako je rad tužitelja trebalo evidentirati na način kako to tumači tuženik, odnosno kao razliku između odrađenih sati i fonda radnih sati, bez dodavanja sati u danima kada tužitelj nije radio ili je radio manje od 8 sati, uzimajući u obzir i ostvarene slobodne sate, u varijanti 48-satnog radnog tjedna od 01.07.2013. godine, pa nadalje, tada je u razdoblju u razdoblju od 01.11.2012. do 30.06.2016. godine prekovremeni rad, kao i rad noću, subotom i nedjeljom podmiren u cijelosti i tužitelj nema potraživanja s te osnove. U ovoj varijanti ostaje nepodmiren dodatak za rad blagdanom (koji je isti u svim varijantama ovog nalaza) u iznosu od ukupno bruto 142,18 EUR i to:
52,76 EUR (397,53 kn) za prosinac 2012. godine,
30,15 EUR (227,16 kn) za studeni 2013. godine,
21,58 EUR (162,63 kn) za travanj 2014. godine i
37,69 EUR (283,95 kn) za kolovoz 2015. godine.
Na stranici 38. nalaza i mišljenja istaknuto je da je tužitelju podmireno 178 sati rada noću više nego što je tužitelj odradio, kao i da je tužitelju na ime rada subotom podmireno 8 sati više nego što je tužitelj odradio. Također na stranici 39 nalaz i mišljenja navedeno je da je u lipnju 2014. tužitelju plaćeno 6 sati rada blagdanom više nego što je tužitelj odradio.
17. Tužitelj nije imao primjedbe na zaprimljeni nalaz i mišljenje, već je sukladno varijanti 2. nalaza postavio svoj konačni tužbeni zahtjev podneskom od 14. listopada 2025.
18. Tuženik je iznio primjedbe na zaprimljeni nalaz i mišljenje podneskom od 9. listopada 2025. navodeći da zadatak vještaku (varijanta 1. i varijanta 2. , po prijedlogu tužitelja) neispravan i protivan Zakonu o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu koji uopće ne predviđa prekovremeni rad jer ne odgovara prirodi i specifičnostima rada mobilnog radnika o čemu svjedoči i sudska praksa koje je tuženik dostavio u sudski spis. U odnosu na sam nalaz i mišljenje vještaka, tuženik ukazuje kako je na stranci 38. Nalaza i mišljenja vještak utvrdio kako je tužitelju podmireno: 178 sati na ime rada noću više nego što je tužitelj odradio; 8 sati na ime rada subotom više nego što je tužitelj odradio; 6 sati rada blagdanom više nego što je tužitelj odradio. U skladu s navedenim, predlaže se da se vještak očituje o točnom iznosu koje je poslodavac - tuženik isplatio tužitelju s gore navedenih osnova. U točki 2. Izračuna sukladno stavu tuženika iz podneska od 16. 04. 2019. godine, vještak izlaže izračune u varijanti 40-satnog radnog tjedna i 48- satnog radnog tjedna pri čemu uzima u obzir stvarni rad tužitelja bez dodavanja sati u danima u kojima tužitelj nije radio. Predlaže se da se vještak očituje je li prilikom utvrđivanja stvarnog odrađenih sati uzeo u obzir stvarni rad tužitelja u jednom danu, uvažavajući kako tužitelj na pojedine dane nije radio 8 sati, odnosno pojedine dane nije radio uopće. U točki 2.2. Izračun u varijanti 48-tnog radnog tjedna nalaza, vještak navodi kako je tužitelj ostvario 14 sati više od fonda dok je ostvario manjak od fonda 1.166 sati, te zaključuje kako tužitelj nema potraživanje s te osnove. Međutim, s obzirom na tako utvrđen manjak sati, predlaže se da se vještak očituje je li tužitelju isplaćena plaća neovisno o utvrđenom manjku sati (je li mu plaćeno više sati od stvarno odrađenih) i koliko iznosi dio plaće koji se odnosi na manjak sati, odnosno je li tužitelj ostvario više slobodnih dana od onoga što mu pripada. Predlaže se da se vještak očituje da je tužitelj uz računanje ili evidentiranje njegova rada u utuženom razdoblju sukladno Zakonu o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu imao više plaćenih sati od stvarno odrađenih i je li u situaciji kada bi u jednom danu radio više od 12 sati - višak sati prebacivan u sljedeći dan, uz odgovarajući koeficijent, a ako je radio u razdoblju od 14,00 do 22,00 sata ili od 22,00 do 06,00 sati jesu li mu obračunavani dodaci za rad u II. ili noćnoj smjeni, kao i dodaci za rad subotom, nedjeljom i blagdanom.
19. Vještak se očitovao podneskom od 17. listopada 2025. navodeći da:
- Na upit tuženika da li su u točki 2. dodavani sati na već odrađene sate navodi da je to jasno opisano u nalazu u 2. točki nalaza (2.1. i 2.2.), stranice 45. i 50. nalaza, prvi odlomak, a i samom mišljenju (točka 3. i 4.), i to da su u obzir uzeti isključivo sati koje je tužitelj stvarno odradio bez dodavanja sati kada je radio manje od 8 sati ili nije radio.
- Na daljnji upit tuženika, u točki 2.2., izračun u varijanti 48 satnog radnog tjedna, da li su tužitelju svi odrađeni sati i podmireni, navodi da je tuženik tužitelju u svakom pojedinom mjesecu obračunao plaću za fond sati baziran na 40-satnom radnom tjednu. Dakle, tuženik u spornom razdoblju tužitelju nije obračunavao plaću za fond od 48 sati tjedno.
Nadalje, tužitelj je u promatranom razdoblju stvarno (bez dodavanja sati) odradio ukupno 7.328 sati, a tuženik mu je u tom razdoblju platio 7.296 (fond na bazi 40-satnog radnog vremena), odnosno tužitelju je plaćeno 32 sata manje od broja sati koje je odradio. Naime, tuženik u podnesku uspoređuje stvarno odrađene sate (7.328) i mjesečni fond sati od 8.480 (djelomično 40-satni, djelomično 48 satni radni tjedan), međutim isto nije ispravno, obzirom da tuženik nije isplaćivao plaću tužitelju za 48- satni radni tjedan, već isključivo za 40-satni radni tjedan (7.296 sati). Stoga se niti ne može tvrditi da je tužitelju plaćeno (7.296) više sati nego je odrađeno (7.328), odnosno isto ne proizlazi iz podataka.
- Nadalje, vještak tužitelju niti u jednom danu nije evidentirao više od 12 sati rada, pa obzirom na to nije bilo „prebacivanja“ sati iz dana u dan.
- Isplaćeni iznosi na ime rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom jasno su naznačeni na obračunskim listama plaće tužitelja, a za koje prepisivanje nije potrebno stručno znanje vještaka.
- Vještak ispravlja navod sa stranice 38. nalaza koji se odnosi na rad subotom i nedjeljom - na ime rada subotom isplaćen je dodatak za sve sate, dok je dodatak za sate rada nedjeljom tuženik platio 8 sati više nego je tužitelj odradio.
20. Tuženik je i nadalje iznosio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka podneskom od 22. siječnja 2026. navodeći da i nadalje osporava postavljeni zadatak vještaku kako je on definiran u varijanti 1. i varijanti 2., po prijedlogu tužitelja. Naime, nalaz i mišljenje vještaka napravljeno u te dvije varijante nije sukladno Zakonu o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, a koji se primjenjuje u konkretnom predmetu. Nadalje, vještak svojim očitovanjem nije odgovorio na pitanje tuženika, a kojim tuženik predlaže da se vještak očituje je li tužitelju isplaćena plaća kao da je odradio cjelokupni fond sati, neovisno o utvrđenom manjku sati, odnosno je li tužitelju isplaćena plaća kao da je odradio 8.480 sati, iako je stvarno odradio 7.328 sati. Također, vještak se nije očitovao niti je li prilikom utvrđivanja stvarno odrađenih sati uzeo u obzir stvarni rad tužitelja u jednom danu, a uvažavajući kako tužitelj pojedine dane nije radio 8 sati, odnosno da pojedine dane nije uopće radio.
21. Vještak se podneskom od 10. veljače 2026. očitovao na prigovore tuženika navodeći da je nalaz sačinjen u 4 varijante i to dvije po stavu tužitelja i dvije po stavu tuženika. U varijantama po stavu tužitelja dodavani su sati kada je tužitelj radio manje od 8 sati ili nije radio, dok u varijantama po stavu tuženika u obzir su uzeti stvarno odrađeni sati tužitelja. Dakle, pod pojmom stvarno odrađeni sati u nalazu su evidentirani sati koje je tužitelj (stvarno) odradio. Tužitelj je u spornom razdoblju stvarno (bez dodavanja sati) odradio ukupno 7.328 sati, a tuženik je za isto razdoblje platio tužitelju plaću za 7.296 sati (mjesečni fond sati utvrđen za 40-satno tjedno radno vrijeme, bez plaćanja prekovremenog rada). Tuženik nije platio tužitelju plaću za 8.480 sati rada za sporno razdoblje (jer ju nije obračunavao na bazi 48-satnog radnog tjedna, već 40-satnog radnog tjedna), već plaću za 7.296 sati rada.
22. Člankom 1. st. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu („Narodne novine“,. broj: 60/08. i 124/10., dalje u tekstu: Zakon o radnom vremenu iz 2008.), odnosno člankom 1. st. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu („Narodne novine“,. 75/13., 36/15 i 46/17., dalje u tekstu: Zakon o radnom vremenu iz 2013.) propisano je da se istim uređuju radno vrijeme i obvezni odmor mobilnih radnika i vozača u cestovnom prijevozu, vremenu vožnje, prekidima vožnje i razdobljima odmora vozača koji obavljaju cestovni prijevoz tereta i putnika.
23. Sukladno čl. 2. st. 1. i 2. Zakona o radnom vremenu iz 2008., odnosno čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o radnom vremenu iz 2013. isti zakon se primjenjuje na mobilne radnike koji sudjeluju u aktivnostima cestovnog prijevoza, vozače, kao i na samozaposlene vozače, na vozače čija je najveća dopuštena masa veća od 3,5 t, kao i na vozače čija je dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3,5 t. 24. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe, kao i nespornu činjenicu da je tužitelj kod tuženika u utuženom razdoblju bio zaposlen kao vozač teretnog vozila mase veće od 7,5 t na istoga se primjenjuje Zakona o radnom vremenu iz 2008., odnosno Zakon o radnom vremenu iz 2013.
25. Člankom 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09., 61/11. i 73/13., u daljnjem dijelu teksta: ZR-a), kao i člankom 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14. i 127/17., u daljnjem dijelu teksta: ZR/14) propisano je kako se na radne odnose primjenjuju odredbe Zakona o radu, osim ako drugim zakonom nije drukčije određeno. Kako se iz prethodno iznesenih razloga na tužitelja kao lex specialis primjenjuje Zakon o radnom vremenu iz 2008., odnosno Zakon o radnom vremenu iz 2013., tužitelj neosnovano upire na odredbe Zakona o radu koje radnika ovlašćuju na pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad, noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugom danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.
26. Sukladno čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radnom vremenu iz 2008., odnosno čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o radnom vremenu iz 2013. prosječno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika ne smije biti dulje od 48 sati. Maksimalno tjedno radno vrijeme može se produljiti do 60 sati, samo ako prosjek od 48 sati nije prekoračen tijekom četiri mjeseca.
27. Pravilnikom o radu kod tuženika od 24. studenog 2014., 16. studenog 2015. i 1. srpnja 2017., regulirano je u članku 12. da se puno radno vrijeme utvrđuje sukladno Zakonu o radu i Zakonu o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu. U članku 11. istoga navodi se da su radno vrijeme, odmori i dopusti propisani odredbama Zakona o radu, Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, tim Pravilnikom i pisanom odlukom poslodavca. Redoviti rad između 22,00 i 06,00 sati sljedećeg dana smatra se noćnim radom. Noćni rad u smislu Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu je rad koji se obavlja tijekom noćnog vremena, odnosno rad koji se obavlja između 00,00 i 05,00 sati. Rad u smjenskom radu između 14,00 i 22,00 sata smatra se radom u II. smjeni. U članku 15. regulirano je tko i na koji način vodi evidenciju radnog vremena kod tuženika, a što je identično onome što je navedeno u KU-u.
28. U internom aktu tuženika nazvanom Postupak upravljanja autocisternama u vlasništvu INA d.d. navodi se u točkama 2.1.3.2. organizacija rada vozača te se navodi da se organizacija rada vozača planira na tjednom i mjesečnom nivou sukladno internim i zakonskim aktima Voditelj Odsjeka INA vlastite flote zadužen je da svaki tjedan i mjesec napravi raspored rada za svakog vozača po autocisterni te raspored objavi na oglasnoj ploči INA vlastite flote. Tjedni raspored objavljuje se četvrtkom za sljedeći radni tjedan, a mjesečni raspored po isteku aktualnog mjeseca. Vozač je dužan držati se rasporeda koji mu je zadao voditelj Odsjeka INA vlastite flote te u slučaju spriječenosti (bolest i sl.) mora obavijestiti na vrijeme voditelja Odsjeka INA vlastite flote o nemogućnosti odsluživanja svoje smjene.
29. Zakon o radnom vremenu iz 2008. godine, čl. 3. t. 5. propisuje da je dnevni odmor dnevno razdoblje tijekom kojeg vozač može slobodno raspolagati svojim vremenom, dok je odmor neprekinuto razdoblje tijekom kojeg vozač može slobodno raspolagati svojim vremenom (čl. 3. toč. 13.) prekid vožnje razdoblje tijekom kojeg vozač ne može upravljati vozilom niti obavljati druge poslove te koje se koristi isključivo za odmor (čl. 3. toč. 16.). Člankom 5. st. 2. Zakona o radnom vremenu iz 2008. propisano je da se radno vrijeme prekida stankom, koja traje najmanje 30 minuta, odnosno 45 minuta, dok je čl. 6. st. 2. Zakona o radnom vremenu iz 2013. propisano da se radno vrijeme prekida stankom koja traje najmanje 30 minuta, ako ukupni zbroj do tada obavljenih radnih sati iznosi između 6 i 9 sati, a stankom od najmanje 45 minuta, ako ukupni zbroj radnih sati iznosi više od 9 sati.
30. Sukladno odredbi čl. 3. Direktive 2002/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. godine, o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju mobilne djelatnosti cestovnog prijevoza, iz radnog vremena isključene su stanke iz čl. 5. i razdoblja odmora iz čl. 6. i ne dovodeći u pitanje zakonodavstvo država članica ili sporazume između socijalnih partnera pod uvjetom da se ta razdoblja nadoknade ili ograniče, razdoblja raspoloživosti iz toč. b.
31. Iz odredbi Zakona o radnom vremenu iz 2008. i 2013. i Direktive 2002/15/EZ proizlazi da su razdoblja dnevnog odmora, odmora, prekida vožnje i stanke isključena iz radnog vremena, a također su iz radnog vremena isključena i "razdoblja raspoloživosti".
32. S obzirom na sve provedene dokaze, sud je utvrdio kako tužitelj kao vozač teretnog vozila težine 7,5 t i više kod tuženika, jest mobilni radnik te se na istog primjenjuje kao lex specialis Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu koje regulira radno vrijeme mobilnih radnika i koji ne predviđa prekovremeni rad, budući mobilni radnik vozi u razdoblju kako je to propisano tim Zakonom, a nakon toga mora stati. Mobilni radnici, pa tako i tužitelj, imaju specifično radno vrijeme u kojem ne mogu unaprijed utvrditi način izmjena smjena, odnosno u kojem nema smjenskog rada.
33. U spornom razdoblju tužitelj koji je kod tuženika radio na radnom mjestu vozača teretnog vozila težine od 7,5 t i više, te koji je prema mišljenju ovog suda, mobilni radnik koji je bio zaposlen u tvrtci koja obavlja cestovni prijevoz tereta za vlastite potrebe, nije radio prekovremeno, a sve s obzirom da Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, nigdje ne propisuje prekovremeni rad, što znači da je isti zabranjen, odnosno isti ne postoji jer vozač smije raditi onoliko koliko smije te potom mora stati.
34. Članak 17. Kolektivnog ugovora za INU d.d. od 27. veljače 2014., odnosno od 10. svibnja 2016., regulira puno radno vrijeme, pa tako navodi da se isto utvrđuje sukladno Zakonu o radu i Zakonu o radnom vremenu i Zakonu o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu. Člankom 22. propisano je da se rad između 22,00 do 06,00 sati sljedećeg radnog dana smatra noćnim radom, rad u smjenskom radu između 14,00 i 22,00 sata smatra se radom u drugoj smjeni. U čl. 26. navodi se da poslodavac vodi evidenciju o odrađenim satima rada jednoobrazno i na tipskom obrascu u svim organizacijskim jedinicama poslodavca, a radnik ima pravo uvida u evidenciju odrađenih sati. U slučaju da radnik ima primjedbu na evidenciju radnih sati, radniku će se ista uručiti radi podnošenja pisanog prigovora neposrednom rukovoditelju najkasnije u roku od 30 dana od dana uručenja evidencije. U slučaju da radnik ne istakne prigovor u roku, smatra se da nema primjedbi na evidenciju radnih sati, a u slučaju opravdanosti prigovora, radniku će se isplatiti razlika plaće s prvom sljedećom isplatom plaće. Tijekom postupka tužitelj nije dokazao da bi podnio bilo kakav prigovor u odnosu na evidenciju radnog vremena.
35. U internom aktu tuženika, Kalendar smjenskog rada za 2017., za Sektor logistike regulirano je specifično radno vrijeme pod oznakom S06, za poslove za koje zbog naravi posla nije moguće unaprijed utvrditi način izmjene smjene, odnosno način rada u kojem bi radnik ostvario puni godišnji fond sati rada, te kod ovog tipa radnog vremena, rukovoditelj određuje dnevni ili tjedni raspored radnog vremena, pridržavajući se odredaba Kolektivnog ugovora i Zakona o radu. Raspored radnog vremena može se pripremiti kao nejednaki raspored radnog vremena po tjednima i mjesecima za određeno razdoblje.
36. Sukladno čl. 17. Kolektivnog ugovora iz 2014. kao i KU iz 2016. te Pravilniku o radu tuženika kao i Ugovora o radu od 1. siječnja 2016., puno radno vrijeme tužitelja i ostalih vozača kod tuženika u utuženom razdoblju utvrđivalo se sukladno Zakonu o radnom vremenu, a što u svom iskazu potvrđuju svjedoci MČK, TČ kao i KČ, navodeći kako tužitelj radi isključivo do 40 sati tjedno, da se ponekad može dogoditi da odradi i više od toga, jer sukladno Zakonu o radnom vremenu mobilnih radnika, vozač može raditi do 60 sati tjedno, ali prosjek unutar 4 mjeseca rada svakog vozača mora se svesti na prosjek do 40 sati rada tjedno.
37. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka TČ, rukovoditelja INA vlastite flote i neposredno nadređenog tužitelju, KČ, višeg referenta za transport i MČK, rukovoditeljice INA vlastite flote ocijenivši iste objektivnim i uvjerljivim, a na temelju njihovih iskaza utvrđeno je da je rad tužitelja i ostalih vozača u razdoblju od 14,00 do 22,00 sata, odnosno od 22,00 do 6,00 sati evidentiran kao rad u drugoj i trećoj smjeni kako bi se istima mogao isplatiti dodatak za rad u smjeni i dodatak za rad noću, koji radnicima tuženika pripada temeljem Kolektivnog ugovora. Međutim, činjenica što su tužitelj i ostali vozači, a kako to tužitelj i svjedok PČ tvrde, radili 10 – 12 sati, a ponekad i 15 sati dnevno i po ocjeni ovoga suda ne znači da su radili u smjenama i prekovremeno. Ovo cijeneći i iskaz svjedoka IČ, također vozača kod tuženika, da su uobičajeno nakon 4 dana rada dobivali 2 slobodna dana, te da njihova plaća ima fond sati prve smjene, odnosno koliko prva smjena određeni mjesec ima fond sati, toliko je i njihov fond sati bez obzira na odrađene sate. Stoga je sud ocijenio objektivnim i iskaz svjedoka KČ kada je iskazao da je tužitelju i ostalim vozačima uvijek isplaćivan puni mjesečni redovni fond sati i da im je na godišnjoj bazi isplaćivano više od stvarno odrađenih sati rada.
38. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja i svjedoka PČ, ŽČ i IČ, budući su isti u suprotnosti si prihvaćenim iskazima svjedoka TČ, KČ i MČK. Naime, činjenica što su tužitelj i ostali vozači, a kako to tvrdi tužitelj i svjedoci PČ, ŽČ i IČ, radili 10-12 sati, a ponekad i 15 sati, ne znači da su radili u smjenama i prekovremeno, budući da su prema njihovim iskazima ponekad radili i manje od 8 sati, kako je to iskazao svjedok ŽČ, a tužitelj tvrdi da ne zna koliko je sati radio tjedno. Navedeno ukazuje da je rad tužitelja i ostalih vozača kod tuženika bio organiziran sukladno Zakonu o radnom vremenu.
39. Na temelju provedenih dokaza u ovom postupku utvrđeno je kako je tužitelj u smislu Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, mobilni radnik te se na istog kao posebni propis primjenjuje citirani Zakon, a kako isti ne propisuje i ne predviđa prekovremeni rad, te kako mobilni radnik svoje radne zadatke, vožnju obavlja u razdoblju kako je to propisno tim Zakonom, nakon čega mora stati, sud je mišljenja kako je tužiteljevo potraživanje neosnovano.
40. Treba naglasiti da je u istovrsnim sporovima, presudom Županijskog suda u Splitu, Poslovni broj: Gž R-405/2019 od 3. ožujka 2020., a kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu; Posl. broj Pr-2233/2017 od 29. siječnja 2019., presudom Županijskog suda u Splitu, Poslovni broj: Gž R-689/2019 od 7. srpnja 2020., a kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu; Posl. broj Pr-2227/2017 od 28. lipnja 2019., presudom Županijskog suda u Splitu, Poslovni broj:
Gž R-758/2019 od 7. srpnja 2020., a kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu; Posl. broj Pr-2240/2017 od 26. lipnja 2019., presudom Županijskog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Gž R- 1547/2019 od 16. lipnja 2020., a kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu; Posl. broj Pr-2230/2017 od 3. rujna 2019., utvrđeno kako žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda. Navedene presude potvrdile su utvrđenja prvostupanjskog suda da se na tužitelje, kao vozače teretnih vozila mase veće od 7,5 tona primjenjuje Zakon o mobilnim radnicima iz 2008. i 2013. kao lex specialis, a kojim je određeno maksimalno tjedno radno vrijeme tzv. „mobilnih radnika“ te da se puno radno vrijeme tužitelja u utuženom razdoblju pravilno utvrđivalo upravo sukladno Zakonu o mobilnim radnicima, Kolektivnom ugovoru, Pravilnika o radu tuženika te Ugovora o radu tužitelja, a što je slučaj i u ovom postupku. I u navedenim sporovima utuženo razdoblje je bilo upravo od studenog 2012. pa nadalje, a drugostupanjski sudovi nisu našli spornim da se na konkretne tužitelje primijenio Zakon o radnom vremenu.
41. S obzirom na navedeno, za rješenje ovog spora nije relevantno utvrđenje koje proizlazi iz osnovnog nalaza i mišljenja financijskog vještaka te dodatna očitovanja vještaka, pa stoga sud sačinjeni nalaz i mišljenje nije posebno cijenio, a samim time niti prigovore tuženika na sačinjeni nalaz i mišljenje.
42. Ovdje valja napomenuti da je u istovrsnim predmetima, a u kojima je utuženo razdoblje bilo kao i u konkretnom slučaju, dakle od studenog 2012. do listopada 2017., ne radeći razliku za period od utuženja do stupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju, Vrhovni sud u svojim odlukama Rev-777/2021 od 17. prosinca 2024., Rev- 989/2021 te Rev-80/2023 od 23. travnja 2025., zauzeo shvaćanje da „Pogrešno je shvaćanje tužitelja da se pobijana presuda temelji na stajalištu da tužitelj, kao mobilni radnik (radnik koji čini dio prijevoznog osoblja zaposlenog u trgovačkom društvu koje obavlja cestovni prijevoz putnika ili tereta, kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe), a na kojeg se primjenjuje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ("Narodne novine" broj 60/08 i 124/10 – dalje: ZORV/08) odnosno Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ("Narodne novine" 75/13, 36/15 i 46/17 – dalje: ZORV/13) nema pravo na povećanu plaću zbog otežanih uvjeta rada, prekovremenog i noćnog rada te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom. Naime, pobijana odluka se temelji na stajalištu da ZORV ne predviđa prekovremeni rad zato što prekovremeni rad ne odgovara prirodi i specifičnostima rada mobilnog radnika, jer zbog načina i vremena rada i same prirode posla, nije moguće unaprijed utvrditi i propisati puni godišnjih fond sati rada. Osim toga, nižestupanjski sudovi su utvrdili ukupni fond sati, a kojem fondu sati tužitelj nije prigovarao (fond sati se, osim toga, bilježi i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu – tahografom) te da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplatio naknadu plaće za više sati od ukupnog broja sati koje je tužitelj odradio te da su mu priznati u naknadi i dodaci rada u drugoj i trećoj smjeni kao i dodaci za rad subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom.“
43. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tužitelja za naknadom troška odbijen. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje OT), budući da je tuženik zastupan po odvjetniku, a prema priloženom troškovniku.
44. Tako su tuženiku priznati slijedeći zatraženi troškovi: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 5. ožujka 2018. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 15. travnja 2019. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 16. travnja 2019. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 13. svibnja 2019. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu za objavu prve prvostupanjske presude održano 26. lipnja 2019. 50 bodova (Tbr. 9/3 OT), za sastavljanje odgovora na žalbu od 15. srpnja 2019. 100 bodova (Tbr. 10/6 OT), za zastupanje na ročištu održanom 28. studenog 2023. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 21. svibnja 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 6. prosinca 2024. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 15. svibnja 2025. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 9. listopada 2025. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav podneska od 22. listopada 2025. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT), za sastav podneska od 22. siječnja 2026. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 14. travnja 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 1300 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% te za uplaćeni predujam za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 550,00 eura, sveukupno trošak tuženika iznosi 3.800,00 eura, a koji trošak je dužan platiti tužitelj.
44.1. Tuženiku su temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), tekućima od presuđenja do isplate.
45. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska kojeg naziva „podnesak od 16. veljače 2018.“, budući da je navedeni podnesak tuženik dostavio u spis i za protivnu stranku na ročištu održanom 5. ožujka 2018. za koje je tuženiku priznat trošak zastupanja. Tuženiku je za zastupanje na ročištu na kojoj je objavljena prva prvostupanjska presuda priznat trošak sukladno važećoj Tarifi. Slijedom navedenog, zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.
46. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 21. svibnja 2026.
Sutkinja:
Danijela Marotti Andrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.
DNA:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
