Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-5109/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice FK, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 30. ožujka 2026., broj: Pp-97/2026, na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.,

r i j e š i o j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenice FK, te se ukida pobijana presuda u točki 1. izreke i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

p r e s u d i o j e :

II. U povodu žalbe okrivljenice FK, preinačuje se prvostupanjska presuda u točki 2. izreke u pravnoj oznaci djela na način da se djelo okrivljenice pravno označava kao prekršaj iz članka 229. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19).

III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice FK te se potvrđuje prvostupanjska presuda u točki 2. izreke.

IV. Uslijed odluke pod točkama I. – III. preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za prekršaj činjenično i pravno opisan u točki 2. izreke prvostupanjske presude okrivljenici FK izriče novčana kazna u iznosu od 150,00 eura (stopedeset eura), a koju je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom, računajući od dana primitka presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

V. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenica je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura), u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Vinkovcima okrivljenica je proglašena krivom i kažnjena ukupnom novčano kaznom u iznosu od 300,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 1. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troška prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, navodeći u bitnom da je presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi, razlozi o odlučnim činjenicama su potpuno nejasni i proturječni iskazima danim u postupku. Sud je počinio povredu materijalnog prekršajnog prava jer je pogrešno zaključio da nema okolnosti koje isključuju krivnju.

Sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje, kada je odlučnu činjenicu o tome tko je zapravo počinio prekršaj utvrdio dokazanom, proglasivši ju krivom, iako je nesporno da ona navedeni prekršaj nije počinila, već je do istog došlo omaškom u radu knjigovodstvenog servisa. Odredbom članka 24.a Prekršajnog zakona određeno je da nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelja bude kažnjen. Člankom 38. Prekršajnog zakona propisano je da sud može osloboditi od kazne počinitelja u određenim slučajevima. Člankom 139. Prekršajnog zakona propisano je da sud može okrivljenika djelomično ili u cijelosti osloboditi obveze naknade troškova postupka, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati. Smatra da je kazna koja joj je određena suviše visoko određena te da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da prekršaj za koji je osuđena nije ona osobno počinila, već je do istog došlo propustom druge osobe (knjigovođe), da zbog navedenog prekršaja nije nastupila nikakva štetna posljedica, da je izrazila žaljenje za počinjenje prekršaja, da inače nije sklona nepoštivanju zakona i drugih propisa u Republici Hrvatskoj, a što dokazuje i činjenica da je prekršajno neosuđivana, a također sud nije uzeo u obzir činjenicu da nema nikakve imovine da živi od gotovo minimalne plaće, da je majke dvoje maloljetne djece, koju uzdržava, te da bi joj plaćanjem navedene kazne bilo otežano njihovo uzdržavanje, zbog čega predlaže da ju sud oslobodi plaćanja kazne te da ju oslobodi plaćanja troškova prekršajnog postupka. Uz sve navedeno smatra da je sud propustio uvažiti njezin istaknuti prigovor zastare, te je trebao donijeti oslobađajuću presudu jer je u konkretnom slučaju sukladno odredbama članka 13. i 13.a Prekršajnog zakona nastupila zastara.

4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba okrivljenice je osnovana za djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude, a neosnovana je za djelo pod točkom 2. izreke.

6. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je u prvostupanjskom postupku za djelo pod točkom 1. počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, kako to osnovano ističe žaliteljica.

7. Naime, okrivljenica je u točki 1. izreke prvostupanjske presude proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 1. Zakona o radu, da kao poslodavac, u sdg u caffe baru ev, eg, evidenciju o radnicima nije vodila na propisan način u skladu sa odredbom čl. 5. Zakona o radu, a u svezi s odredbama Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima jer evidencija o radnicima sastavljena u eg za radnike VK, ĆK, AK i DK ne sadrži sve podatke iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima i to podatke iz čl. 3. st. 1. t. 14. Pravilnika, odnosno podatak o mjestu rada odnosno ukoliko ne postoji stalno ili glavno mjesto rada napomena da se rad obavlja na različitim mjestima.

8. Međutim, u okviru navedenog činjeničnog opisa djela nije navedeno vrijeme počinjenja prekršaja iz optužnog akta, pa je izreka presude u tom dijelu nerazumljiva.

9. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenice kao osnovanu i prvostupanjsku presudu za djelo pod točkom 1. ukinuti, s time da će sudac prvostupanjskog suda otkloniti istaknute nedostatke, imajući u vidu razloge ovog rješenja, kao i navode žalbe, a nakon toga donijeti novu zakonitu odluku.

10. Odlučujući nadalje o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom za djelo pod točkom 2. izreke nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, jer od dana počinjenja prekršaja pa do donošenja ove odluke nije proteklo više od četiri godine, u smislu odredbe članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona, kao i nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Vinkovcima točno utvrdio činjenično stanje, međutim, kako u cijelosti nije navedena pravna oznaka djela, budući nije naveden stavak 2. članka 229. Zakona o radu, kojim je propisana novčana kazna za fizičku osobu poslodavca, koji status ima okrivljenica u konkretnom slučaju, to je u tom dijelu preinačena točka 2. izreke prvostupanjske presude.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenice te uvida u priloženu dokumentaciju, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenice stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu.

12. Neosnovano žaliteljica poriče počinjenje prekršaja, navodeći da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, kada je odlučnu činjenicu o tome tko je zapravo počinio prekršaj utvrdio dokazanom, proglasivši ju krivom, iako je nesporno da ona navedeni prekršaj nije počinila, već je do istog došlo omaškom u radu knjigovodstvenog servisa, pa postoje okolnosti koje isključuju njezinu krivnju.

13. Naime, odredbom članka 229. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu, propisan je prekršaj poslodavca fizičke osobe ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vodi na propisan način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i o radnom vremenu (članak 5.), što znači da je izričito propisana odgovornost poslodavca za navedeni prekršaj, te isti može prenijeti određene poslove na drugog subjekta, ali ne može prenijeti svoju prekršajnu odgovornost, jer poslodavac nikakvim ugovorom ne može mijenjati kogentne norme.

14. Nadalje, u vezi navoda žaliteljice da se radi o beznačajnom djelu, jer je odredbom članka 24.a Prekršajnog zakona određeno da nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelja bude kažnjen, ističe se da za zaključak o beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja potrebno je kumulativno ostvarenje dva elementa i to neznatnost stupnja ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, te izostanak potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Kako se u konkretnom slučaju radi o povredi odredaba o vođenju podataka o radnom vremenu radnika za rad nedjeljom na temelju kojih ima pravo na povećanu plaću, to se ne može raditi o neznatnom stupnju ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra. Isto tako, kako okrivljenica nije postupala s potrebnim povećanim stupnjem dužne pažnje u vezi rada knjigovodstvenog servisa u odnosu na prava njezinih radnika, to nije ostvaren niti subjektivni element za primjenu članka 24.a Prekršajnog zakona.

15. Također, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka u odnosu na navedeni prekršaj, kako to neosnovano ističe žaliteljica, navodeći da je presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi, razlozi o odlučnim činjenicama su potpuno nejasni i proturječni iskazima danim u postupku.

16. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljenici za navedeni prekršaj u granicama zakona i primjerena težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenice i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te nije prestroga, time više što je izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 229. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu, važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja, za poslodavca fizičku osobu bila propisana novčana kazna u rasponu od 7.000,00 do 10.000,00 kuna (929,05 do 1.327,23 eura), a kako okrivljenica nije priložila dokaze o svom materijalnom stanju i obiteljskim prilikama, to nema osnove za dodatno ublažavanje izrečene novčane kazne.

17. U vezi navoda žaliteljice da člankom 38. Prekršajnog zakona propisano je da sud može osloboditi od kazne počinitelja u određenim slučajevima, ističe se da kako je odredbom članka 38. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da će sud osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje, te je stavkom 2. istog članka propisano da sud može osloboditi od kazne počinitelja: 1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, 2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, 3. kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu, to u konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan od propisanih zakonskih uvjeta za primjenu instituta oslobođenja okrivljenice od kazne.

18. Nadalje, u konkretnom slučaju nije primijenjen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu (NN 151/22), koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 2023., iako propisuju neznatno niži raspon kazni za prekršaj koji se okrivljenici stavlja na teret, jer s obzirom na izrečene znatno ublažene novčane kazne i u odnosu na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu (NN 151/22), a prema načelu konkretnosti, nema mjesta primjeni tog blažeg propisa, budući isti ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenicu.

19. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena, a troškovi su odmjereni blizu donje granice propisanih okvira paušalnih troškova prekršajnog postupka, a kako okrivljenica nije dostavila dokaze da bi plaćanjem navedenog iznosa bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje niti osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati, to nema osnove za promjenu odluke o troškovima postupka.

20. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

21. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki 2. izreke.

U Zagrebu 21. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.