Poslovni broj: Pn-2335/2023-60

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Plevnjak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Anamarija Udiljak, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Irene Plevnjak, odvjetnice, i punomoćnice tuženika Anamarije Udiljak, odvjetnice, 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 842,25 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. rujna 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8,18 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. rujna 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.163,95 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. rujna 2023. pa do isplate.

IV/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 467,92 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. rujna 2023. pa do isplate.

V/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.301,01 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 20. rujna 2023. navodi da je 3. lipnja 2023. između njega i tuženika, ispred stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa], došlo do fizičkog sukoba u kojemu mu je tuženik zadao udarac zatvorenom šakom u glavu i lice, uslijed čega je zadobio razderotinu unutarnje i vanjske strane donje usne, liječenu u KB Dubrava s ukupno dvadesetak šavova. Navodi da je nastanak i tijek štetnog događaja takav da za nastalu štetu isključivo odgovara tuženik te smatra da mu pripada pravo na isplatu iznosa od 4.006,20 EUR s osnove neimovinske štete i 476,10 EUR s osnove imovinske štete, sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. rujna 2023. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Primarno ističe prigovor nužne obrane iz čl. 1052. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, navodeći da je tužitelj prvi inicirao fizički kontakt snažnim udarcem vlastitom glavom o glavu tuženika te da mu je tuženik uzvratio jednim udarcem isključivo u svrhu zaustavljanja napada. Podredno ističe prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja u omjeru od minimalno 85%, te osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da između stranaka postoji dugotrajan susjedski sukob u kojemu tužitelj redovito inicira incidente, podnosi kaznene prijave i uznemiruje ostale stanovnike zgrade. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka osporava navode tuženika suprotne njegovima. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, nema prigovor na nalaz i mišljenje vještaka te predlaže usvojiti tužbene zahtjeve u cijelosti, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

4. Tuženik u daljnjem tijeku postupka osporava navode tužitelja suprotne njegovima. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju (listovi 5-12 spisa), fotografije (listovi 13-15 spisa), mišljenje (listovi 16- 17 spisa), račune (listovi 18-22 spisa), detalje plaćanja (listovi 23-24 spisa), potvrdu (list 25 spisa), prijedlog za sklapanje nagodbe za naknadu štete (listovi 26-27 spisa), odgovor (listovi 28-30 spisa), e-mail korespondencija (listovi 32-33 spisa), sudska praksa (listovi 64-68 spisa), optužnicu (listovi 116-122 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (listovi 129-130 spisa), Zapisnik o glavnoj raspravi (listovi 135-141 spisa), presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. broj Pp-10607/2023-11 od 11. lipnja 2024. (listovi 143-154 spisa), saslušani su tužitelj (listovi 111-113 spisa), tuženik (listovi 113-115 spisa) i svjedoci ER (list 124 spisa), URG (list 125 spisa), IR (listovi 125-126 spisa), LR (listovi 132-134 spisa), AR (listovi 169-171 spisa), ZRG (listovi 171-172 spisa), CR (listovi 173-174 spisa) te je provedeno medicinsko vještačenje po liječniku vještaku specijalistu opće kirurgije, subspecijalistu plastične kirurgije doc.dr.sc. Zvonimiru Puljizu, dr.med. (listovi 179-181 spisa).

6. Tužbeni zahtjevi su djelomično osnovani.

7. Među strankama nije sporno da je 3. lipnja 2023. ispred stambene zgrade na Vukomerečkoj cesti 15 u Zagrebu između tužitelja i tuženika došlo do fizičkog sukoba, da je tuženik tužitelju zadao udarac u predjelu lica te da je tužitelj kao posljedicu toga udarca zadobio razderotinu unutarnje i vanjske strane donje usne, liječenu u KB Dubrava kirurškim zatvaranjem rane s ukupno dvadesetak šavova. Nije sporno ni da je aktivno liječenje završeno kontrolnim pregledom specijaliste maksilofacijalne kirurgije 27. lipnja 2023. kada su šavovi izvađeni, niti da na donjoj usni zaostaje vidljiv ožiljak u duljini od oko 3 cm s parestezijama okolice. Nije sporno niti da se tuženik, kada mu je majka tužitelja prišla pred zgradom, ispričao riječima: „Susjeda, oprostite što sam udario vašeg sina.".

8. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u svezi s osnovanošću prigovora nužne obrane i suodgovornosti u postupku su saslušani tužitelj i tuženik te svjedoci IR (supruga tužitelja), ER (majka tužitelja), LR (svjedok prisutan događaju, predložen od tuženika) i URG (bivši predstavnik stanara). Provedeni su uvid u presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. broj Pp-10607/2023-11 od 11. lipnja 2024. te uvid u optužnicu OKDO Zagreb KO-DO-947/2024 od 12. lipnja 2024. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenih zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po doc. dr. sc. Zvonimiru Puljizu, specijalistu opće kirurgije i subspecijalistu plastične kirurgije, iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja i usmenog očitovanja na ročištu od 25. ožujka 2026. u bitnom proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio razderotinu unutarnje i vanjske strane donje usne s pratećim parestezijama okolice i zaostalim vidljivim ožiljkom u duljini od oko 3 cm koji predstavlja naruženje blagog stupnja, da nije zaostalo trajnih funkcionalnih posljedica niti smanjenja životne aktivnosti, te da vještak nije mogao sa sigurnošću utvrditi koji od udarca (udarac glavom o glavu ili udarac šakom) bi sam po sebi rezultirao opisanom ozljedom donje usne.

9. Tužitelj je iskazao da ga je tog jutra iz sna probudilo zvono portafona, da je po dizanju doručkovao i obukao se te sišao ispred zgrade s namjerom da obavijesti predstavnicu stanara da ga ne uznemirava dok spava. Navodi da se obratio jedino predstavnici stanara, da mu je tuženik ničim izazvan prišao iza grma i unio mu se u lice, naslanjajući čelo na njegovo te da ga je on instinktivno gurnuo tjemenom, a da mu je tuženik potom zadao udarac u lice. Navodi da ruku nije vidio jer da su bili preblizu, ali da je prema silovitosti udarca zaključio da se radilo o zatvorenoj šaci. Nakon udarca, pod utjecajem adrenalina, sam se odvezao na hitnu, a na pitanje o pozivu policije iskazuje da se ne može sjetiti je li on ili je njegova supruga pozvala policiju.

10. Tužiteljev iskaz proturječi sadržaju Zapisnika o ispitivanju osumnjičenika od 3. lipnja 2023. koji je tužitelj isti dan potpisao pred policijskim službenicima, a prema kojemu je tužitelj sam izjavio da se unio u lice tuženika. Na ročištu tužitelj nije osporio potpis nego jedino sadržaj iskaza, tvrdeći da se ne sjeća što je izjavio pozivajući se na moguće djelovanje anestezije. Navedeno nije uvjerljivo jer je ispitivanje pred policijom obavljeno u 12:20 sati, a iz medicinskog iskaza i tužiteljevog vlastitog iskazivanja o događajima koji su uslijedili (da se sam odvezao na hitnu, glasno na portafon dozivao suprugu, organizirao dolazak majke) proizlazi nedvojbeno da je u tom trenutku bio sposoban za davanje svjesnog iskaza. Nije uvjerljivo da bi tužitelj u trenutku ispitivanja pred policijom bio u takvom stanju uzrokovanom anestezijom koje bi isključivalo svjesnost i raspoznavanje, a tek koji sat ranije bio sposoban sam upravljati vozilom.

11. Nadalje, tužiteljev iskaz o tome da se jedino obratio predstavnici stanara i da se nije obratio tuženiku, te da mu je tuženik prišao „iza grma" nije suglasan ni s iskazom svjedoka ŽR koji je, nasuprot tome, opisao da je tužitelj agresivno prišao cijeloj grupi sustanara i da je između tužitelja i tuženika došlo do neposrednog verbalnog sukoba prije fizičkog kontakta. Ta verzija konzistentna je i s iskazom samog tuženika. Iskaz tužitelja u bitnom dijelu koji se tiče inicijative za fizički kontakt sud stoga ne prihvaća kao istinit.

12. Tuženik je saslušan na istom ročištu te je iskazao da se između sustanara radilo o unaprijed dogovorenom, uobičajenom uređivanju okućnice, da je tužitelja o košnji unaprijed obavijestila predstavnica stanara, i to putem oglasne ploče i WhatsApp grupe te da svi ostali stanari jesu, a jedino tužitelj nije pomaknuo vozilo. Navodi da je tužitelj iz zgrade izašao glasno vičući, prišao predstavnici stanara i prijetio joj, a da mu je on sam prišao kao prvi susjed koji je pokušao razriješiti situaciju. Iskazuje da mu se tužitelj zatim unio u lice naslanjajući tjeme na njegovo čelo te da ga je udario glavom o glavu, a da je on tužitelja instinktivno udario lijevom rukom od ispod, bez zamaha, jer da između njih nije bilo razmaka. Potvrđuje da je lijevak i da se ispričao majci tužitelja jer mu je žao što je do incidenta uopće došlo, uz napomenu da je bio napadnut. Navodi da tužitelj od tada svakodnevno narušava mir, presreće ga ispred djece i verbalno mu prijeti, a da je u zaštiti pribjegao snimanju i dostavi snimki policiji i državnom odvjetništvu.

13. Ovaj iskaz sud u bitnim dijelovima prihvaća kao istinit. Naime, iskaz tuženika o dinamici događaja konzistentan je s policijskim zapisnikom od 3. lipnja 2023. koji je tužitelj potpisao i prema kojemu je sam potvrdio da se unio u lice tuženiku. Opis fizičkog kontakta (tužitelj tjeme naslanja na tuženikovo čelo, a potom dolazi do udarca glavom o glavu, fizički je plauzibilan i sukladan tuženikovoj tjelesnoj konstituciji, koji je niži i manji od tužitelja, kao i opisu da je udario od ispod bez zamaha. Navod o ispričavanju majci tužitelja potvrđen je iskazom svjedokinje ER, koji u tom dijelu nije osporen. Dosljednost tuženikovog iskaza na svim točkama koje su provjerljive (položaj stranaka, mehanizam udarca, slijed događaja) daje mu dokaznu vrijednost. Iskaz se djelomično ne prihvaća jedino u dijelu u kojemu tuženik navodi da nije postojao nikakav njegov doprinos nastanku situacije, budući da je i sam prišao tužitelju u trenutku verbalnog sukoba s predstavnicom stanara.

14. Svjedokinja IR, supruga tužitelja, iskazala je da je tog jutra oko 8:30 prepoznala glas predstavnice stanara na portafonu i da je odgovorila da suprug spava i da ona ne vozi auto. Navodi da je tužitelj, pola sata nakon toga, doručkovao i obukao se te odlučio sići kako bi rekao predstavnici stanara da ih prestane uznemiravati dok spavaju. Nakon 4 do 5 minuta tužitelj je opet zazvonio na portafon i rekao joj da siđe jer da mu je tuženik razbio glavu. Dok je silazila stubištem s otvorenim prozorima čula je kako susjedi vrijeđaju tužitelja i prijete mu da će se opet nešto dogoditi. Kada je sišla zatekla je tužitelja krvavog, a krvav je bio i pod, dok su ga susjedi okruživali te su se pri njenom dolasku odmaknuli. Nije primijetila nikakve ozljede ili modrice na tuženiku.

15. Valja istaknuti kako svjedokinja nije bila prisutna u trenutku fizičkog sukoba. Naime, sama navodi da je sišla tek nakon što ju je tužitelj pozvao portafonom. Njezin iskaz o tome što je čula sa stubišta (vrijeđanje i prijetnje od susjeda) nije potkrijepljen iskazom drugog svjedoka i stoji nasuprot iskazima tuženika i svjedoka ŽR. Iskaz da nije primijetila ozljede na tuženiku ne znači da se iste isključuju. Valja napomenuti da se svjedokinja nalazila u stanju šoka, a koji je i sama opisala, dok je tuženik naveo da je zadobio posjekotinu. Navod o krvi na podu, koji svjedokinja opisuje, suglasan je s medicinskom dokumentacijom i u tom dijelu je uvjerljiv. Svjedokinja opisuje tok liječenja kojem je neposredno svjedočila te isti sud prihvaća u cijelosti. U dijelu koji se tiče dinamike samog sukoba, budući da ista nije bila nazočna te da se radi o iskazu osobe bliske tužitelju, sud ne može prihvatiti taj dio iskaza svjedokinje.

16. Svjedokinja ER, majka tužitelja, iskazala je da je došla do zgrade tek nakon dolaska policije, da je tužitelja zatekla u stanju šoka te da je tuženik, kada joj je prišao, rekao: „Susjeda, oprostite što sam udario vašeg sina." Navodi da su ostali prisutni susjedi bili u blizini, na parkiralištu. Ovaj iskaz sud u dijelu koji se tiče tuženikovog ispričavanja prihvaća kao istinit.

17. Navod o tuženikovom ispričavanju nije osporen, suglasan je s tuženikovim vlastitim iskazom o tome da se ispričao jer mu je žao što je do incidenta došlo, i predstavlja relevantnu nesporno utvrđenu činjenicu. Svjedokinja, međutim, nije bila prisutna u trenutku samog sukoba stog njezin iskaz nema dokaznu vrijednost u pogledu dinamike štetnog događaja. Iskaz je kratak, konzistentan i bez unutarnjih proturječnosti, a u dijelu koji je moguće provjeriti podudara se s tuženikovim iskazom.

18. Svjedok LR iskazao je da je bio jedan od sustanara koji su tog jutra sudjelovali u košnji, da je predstavnica stanara o planiranoj košnji unaprijed obavijestila stanare putem oglasne ploče i WhatsApp grupe te da su svi stanari osim tužitelja pomaknuli vozila. Navodi da je tužitelj izašao iz zgrade agresivno te da je krenuo prema predstavnici stanara prijeteći joj, da su se ostali stanari pokušali umiriti situaciju, a da mu je tuženik prišao kao prvi. Iskazuje da je tužitelj tuženika udario glavom o glavu kao prvu fizičku radnju, da se tuženik odmaknuo i instinktivno ga udario šakom u usta te da je tužitelj potom prijetio da će otići u stan po palicu i pištolj i da će ih sve poubijati. Navodi da se nalazio dva do tri koraka od stranaka, s tužiteljem s desne i tuženikom s lijeve strane, s bočne strane, a nasuprot da je stajala predstavnica stanara sa suprugom. Incident procjenjuje na ukupno pola sata.

19. Svjedok LR bio je neposredni očevidac štetnog događaja, nalazio se na udaljenosti dva do tri koraka, u poziciji koja mu je omogućavala bočni pogled na obje stranke. Iskaz u bitnom dijelu, da je tužitelj inicirao fizički kontakt udarcem glavom o glavu, konzistentan je s tuženikovim iskazom te s fizičkim opisom mehanizma (udarac od ispod, bez zamaha) koji odgovara tuženikovoj tjelesnoj konstituciji i tužiteljevoj prednosti u visini i tjelesnoj masi. Ovi elementi međusobno se podupiru na način koji nije rezultat dogovora iskaza nego unutarnje logičke konzistentnosti.

20. Sud je imao u vidu da je svjedok blizak tuženiku u smislu da s njim dijeli okućnicu i da je i sam bio sudionik zajedničke akcije košnje koja je bila neposredni povod incidenta. Međutim, sama ta okolnost ne isključuje dokaznu vrijednost iskaza, a sam sadržaj iskaza ne pokazuje znakove koji bi upućivali na koordiniran nastup ili naknadnu prilagodbu, jer je opis detaljan, prostorno konkretan i ne pretjeruje u krivnji tužitelja izvan onoga što je verificirano i na druge načine. Iskaz je u tom dijelu prihvatljiv.

21. Sud nije prihvatio prigovor nužne obrane iz čl. 1052. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO). Kako ZOO ne definira nužnu obranu, pa se njezin sadržaj određuje primjenom čl. 21. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 11422., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje KZ), prema kojemu je nužna ona obrana koja je prijeko potrebna za odbijanje istodobnog ili izravno predstojećeg protupravnog napada. Čak i uz prihvaćanje tuženikove verzije prema kojoj je tužitelj inicirao neposredni tjelesni kontakt unošenjem u lice i guranjem tjemenom ta radnja nije dosegla intenzitet koji bi udarac šakom u lice činio prijeko potrebnim i razmjernim odgovorom. Indiciju u prilog ovom zaključku pruža i presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. broj Pp- 10607/2023-11 od 11. lipnja 2024. kojom je utvrđeno da u postupanju tuženika nisu ostvareni uvjeti nužne obrane, premda ta presuda nije pravomoćna i ne veže ovaj sud u ocjeni. Slijedom navedenog, budući da je nesporno da je tuženik tužitelju zadao udarac koji je prouzročio ozljedu opisanu u medicinskoj dokumentaciji, temeljne pretpostavke odgovornosti iz čl. 1045. st. 1. ZOO-a su ispunjene.

22. Dakle, na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka te rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, proizlazi da postoji uzročna veza između ponašanja obje strane i nastanka štetnog događaja. Sud je pri ocjeni doprinosa tužitelja nastanku štete posebno uzeo u obzir sljedeće okolnosti, koje u svojoj ukupnosti nalažu utvrđenje doprinosa u omjeru višem od simboličnog.

23. Odredbom čl. 1092. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Na odgovarajući se način ta odredba primjenjuje i na neimovinsku štetu, sukladno čl. 1106. ZOO-a.

24. Pitanje doprinosa oštećenika ne utječe na postojanje odgovornosti za štetu, nego isključivo na opseg naknade koja mu pripada. Pri utvrđivanju omjera doprinosa sud ocjenjuje uzročno-posljedičnu vezu između postupanja oštećenika i nastanka, odnosno povećanja štete, te uspoređuje značenje okolnosti koje čine temelj štetnikove odgovornosti s okolnostima koje predstavljaju oštećenikov doprinos, a kako to izričito naglašava Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-53/2023-2.

25. Sud je, ocjenjujući omjer doprinosa stranaka nastanku štetnog događaja, uzeo u obzir sljedeće okolnosti na strani tužitelja, koje zajedno i u međusobnoj uzročnoj povezanosti čine kumulativni doprinos nadilazi tipičnu situaciju jednostrane provokacije: dugotrajni obrazac antagonističkog ponašanja, svjesna i namjerna odluka o konfrontaciji, verbalni napad na prisutne susjede te iniciranje neposrednog fizičkog kontakta.

26. Štetni događaj nije nastao kao izolirani incident, nego kao kulminacija dugotrajnog i sustavnog eskaliranja međususjedskog sukoba koje je tužitelj aktivno održavao. Iz iskaza tuženika, iskaza svjedoka ŽR te ostalih okolnosti utvrđenih u postupku razvidno je da tužitelj sustavno narušava mir u zajedničkim prostorima zgrade. Bez tog dugotrajnog obrasca ponašanja tužitelja, do predmetnog štetnog događaja tog jutra ne bi ni došlo, jer ne bi postojao eskalacijski kontekst koji je taj jutarnji susret pretvorio u fizički incident.

27. Također, tužitelj nije slučajno naišao na susjede. Iz vlastitog iskaza tužitelja razvidno je da je, nakon što je čuo od supruge da je predstavnica stanara pozvonila na portafon, obukao se i sišao iz stana s izričitom namjerom da konfrontira predstavnicu stanara. Radi se dakle o slobodnoj, smišljenoj i planiranoj odluci o ulasku u situaciju sukoba, a ne o iznenadnom i nepredvidivom događaju. Ta okolnost bitno povećava težinu tužiteljevog doprinosa jer isključuje element slučajnosti koji bi inače mogao ublažiti ocjenu.

28. Tužitelj se, dolaskom ispred zgrade, nije ograničio na obraćanje isključivo osobi koja ga je pozvala portafonom, nego je, kako je utvrđeno na temelju iskaza svjedoka, agresivno pristupio grupi prisutnih sustanara i verbalno napao predstavnicu stanara, prijetio joj i uzrokovao stanje straha i uznemirenosti prisutnih. Time je tužitelj aktivno eskalirao situaciju izvan uobičajenih granica verbalnog izražavanja nezadovoljstva i stvorio okolnosti u kojima je fizički incident bio predvidiva posljedica.

29. Ključna činjenica koja tužiteljev doprinos uzdiže iznad razine pukog verbalnog provokativnog ponašanja jest to da je tužitelj, kako je utvrđeno na temelju iskaza tuženika i svjedoka, prišao tuženiku, unio mu se u lice i naslonio tjeme na tuženikovo čelu i dva puta trznuo glavom, iniciravši time neposredni tjelesni kontakt. Upravo to što je tužitelj sam inicirao fizički kontakt, a nije tek verbalno provocirao, onaj je element koji ovaj predmet razlikuje od situacija u kojima je omjer suodgovornosti utvrđivan u nižem iznosu od 50%. Doprinos koji se temelji isključivo na verbalnoj provokaciji, bez fizičkog kontakta, u praksi VSRH rezultira omjerima od 20 do 30%. Kada oštećenik inicira i fizički kontakt, omjer se kreće prema 50% i više, a u ovom predmetu taj element kumulira se s prethodno opisanim dugotrajnim obrascem i svjesnom odlukom o konfrontaciji.

30. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti u njihovoj kumulaciji (dugotrajni obrazac antagonističkog ponašanja tužitelja koji je stvorio kontekst nužan za nastanak incidenta, svjesnu i planiranu odluku o silasku s namjerom izazivanja sukoba, verbalni napad na prisutne susjede koji je eskalirao situaciju izvan uobičajenih granica te konačno iniciranje neposrednog fizičkog kontakta kojim je tuženik doveden u situaciju refleksne samozaštite), sud ocjenjuje da je tužiteljev doprinos nastanku štetnog događaja i nastanku štete pretežan i ocjenjuje da je doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja 70%, a doprinos tuženika 30%, primjenom čl. 1092. st. 1. u svezi s čl. 1106. ZOO-a.

31. Ovaj sud je mišljenja kako suodgovornosti tuženika iznosi 30%, što odražava činjenicu da je tuženik taj koji je zadao fizički udarac šakom, i koji, ma koliko bio reaktivan i nesrazmjeran, predstavlja štetnu radnju bez koje konkretna ozljeda ne bi nastala.

32. S obzirom da je među strankama tijekom postupka bilo sporno i pripada li tužitelju pravo na isplatu iznosa naknade s osnove pretrpljene neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, to je radi utvrđivanja odlučnih činjenica u svezi osnove i visine tužbenih zahtjeva tijekom postupka provedeno medicinsko vještačenje po liječniku vještaku liječniku vještaku specijalistu kirurgije specijalistu opće kirurgije, subspecijalistu plastične kirurgije, doc.dr.sc. Zvonimiru Puljizu, dr.med., iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja (listovi 179-181 spisa) u bitnom proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju od 3. lipnja 2023. zadobio razderotinu na unutrašnjoj i vanjskoj strani donje usne. Temeljem uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, podatke iz osobnog zdravstvenog kartona i pregleda tužitelja, vještak nalazi da kod tužitelja u štetnom događaju nisu zaostale trajne posljedice. Tužitelj je pretrpio fizičke boli jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta od 7 dana i manjeg intenziteta još oko mjesec dana. Nadalje, vještak je mišljenja da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja (1-2 sata). U nastavku liječenja bio je prisutan sekundarni strah, i to jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 14 dana. Nakon toga je zaostao kasni strah u obliku zabrinutosti za mogućnost ponavljanja sličnog događaja. Tužitelju je bila potrebna pomoć i njega druge osobe za vrijeme liječenja po 2 sata dnevno kroz mjesec dana za održavanje osobne higijene, pribavljanje i pripremu hrane, odlaske na preglede liječnika i pretrage, kao i druge svakodnevne potrebe. Kod tužitelja je zaostalo naruženje , i to ožiljak na donjoj usni u duljini od oko 3 cm koji je uredno zacijelio, ali je vidljiv drugim osobama uvijek, a praćen je trnjenjem i osjetljivošću na hladnoću te predstavlja naruženje blagog stupnja. Vještak navodi da je aktivno liječenje završeno s kontrolnim pregledom specijaliste maksilofacijalne kirurgije 27. lipnja 2023.

33. Očitujući se na primjedbe tuženika iz podneska od 19. studenog 2025., vještak prilikom saslušanja na glavnoj raspravi održanoj 25. ožujka 2026. (listovi 192- 193 spisa) pojašnjava da na zadatak koji mu je bio zadan u vezi razlike u nalazima od 3. i 5. lipnja 2023. nije smatrao da postoji suštinska razlika među tim nalazima i smatra da su s medicinske strane nalazi sukladni, no da je nalaz maksilofacijalnog kirurga iz hitnog prijema od 3. lipnja 2023. kontradiktoran u svom administrativnom dijelu, jer da je u tekstu nalaza liječnik napisao dijagnozu VLC Labii inf., što podrazumijeva razderotinu donje usne, dakle otvorenu ranu koja zahtjeva u sklopu svoje obrade i šivanje, a u nastavku tog nalaza se upravo to i navodi da je učinjena revizio vulneris i suturae. To znači da se ovdje radilo, ne o površinskoj, nego otvorenoj rani donje usne koja je tada obrađena i šivana, ali da je problem u tome što je u zaglavlju tog nalaza pogrešno navedena tzv. MKB šifra. Navedena je šifra S00.5 koja je šifra za površinsku ozljedu (ekskorijaciju), a trebalo je opisanu ranu klasificirati sa S01.5 Ukoliko sagledamo prvi nalaz na ovaj način onda on nije u nikakvoj koliziji s nalazom liječnice opće prakse od 5. lipnja 2023. Na poseban upit punomoćnika tuženika da pojasni razliku nalaza i u drugim dijelovima, odgovara da se navedene razlike u nalazima odnose na simptomatologiju rane u samom trenutku ozljede, odnosno dva dana kasnije te da je očekivano da je oteklina veća nakon dva dana, jer da je jednostavno takav mehanizam cijeljenja. Postoje reakcije organizma u samoj rani koji dovode do toga da je rana slijedećih nekoliko dana više otečena, više bolna, a onda s obzirom da je rana bila na donjoj usni to je uzrokovalo ograničenje otvaranja usta. Na poseban upit punomoćnika tuženika s obzirom na navedene razlike u dijagnozi i opisu bi li mogao bez sumnje zaključiti da je uzrok ozljeda isti, s obzirom na stanje pacijenta i u odnosu na 3. i 5. lipnja 2023., odgovara da je upravo bio suočen s tim nalazima kad je dobio ovaj spis s razlikama i da apsolutno može potvrditi da odgovaraju istoj ozljedi. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li moguće da je između ta dva nalaza nastupio neki drugi događaj koji bi mogao objasniti te razlike navodi da prema onome što piše i u jednom i u drugom nalazu smatra da je u skladu s vremenskim tijekom nakon jedne te iste ozljede i mišljenja je da u međuvremenu nije bilo nikakvog drugog ozljeđivanja tužitelja. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li moguće utvrditi je li do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom udarca glavom o glavu ili je ozljeda posljedica udarca šakom odgovara da ne može sa sigurnošću ustvrditi koji od ta dva udarca bi završio s ovakvom ozljedom. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li kod tužitelja kao posljedica ozljeđivanja došlo do prekida živčanih vlakana, navodi da tužitelj nije imao nikakvog motoričkog deficita na pregledima kod maksilofacijalnog kirurga niti prilikom njegovog pregleda u sklopu ovog vještačenja. Navodi da se tužitelj žali na navedene senzacije u području ožiljka (trnjenje i preosjetljivost) što je subjektivan simptom, ali poznato je da se često dešava u okolici ožiljaka, zato što je kod razderotine kože u određenoj mjeri došlo i do oštećenja osjetnih živaca, dakle tegobe su subjektivne u smislu osjeta, ali nikako ne u smislu pokretljivosti usne ili bilo kakvo drugog ispada motorike usta. Ne postoji nekakva medicinska pretraga koja bi mogla takve senzacije dijagnosticirati, već se iste utvrđuju kliničkim pregledom. Navodi da svi osjetni živci tako i u području usana, kroz duži vremenski period postupno regeneriraju i da je moguće očekivati potpuni oporavak od takvih smetnji. Obrazlaže da je naruženje utvrdio na pregledu tužitelja koji je bio oko dvije godine nakon ozljede što je dovoljan vremenski odmak da to stanje smatramo definitivnim u smislu izgleda. Fotografije su bile priložene u spisu, ali one su pokazivale svježu ozljedu, a ne ožiljak. One nisu bile bitne za donošenje ocjene o naruženju. Rečeno, vezano za ožiljak se odnosi na ožiljak na vanjskoj strani lica, ožiljke koji su posljedica šivanja unutarnjeg dijela usnice nije ocjenjivao. S obzirom da je to jedini vidljiv ožiljak u području njegove donje usne mišljenja je da je taj ožiljak nastao kao posljedica cijeljenja rane iz ovog štetnog događaja. Navodi da je ocjenu kasnog straha temeljio na navodima tužitelja koji je izjavio prilikom pregleda koji su u skladu s tom ocjenom, a osim toga vidio je u medicinskoj dokumentaciji da se žalio i nadležnom liječniku opće medicine, što je vidljivo iz priložene medicinske dokumentacije.

34. Sud je u cijelosti nalaz i mišljenje liječnika vještaka kirurga doc.dr.sc. Zvonimiru Puljizu, dr.med., budući je vještvo dano jasno i obrazloženo, na temelju cjelokupne u spisu priložene medicinske dokumentacije, podataka u osobnom zdravstvenom kartonu i pregleda tužiteljice, jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke te su prema ocjeni ovog suda usmenim obrazloženjem nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi argumentirano otklonjeni prigovori tuženika te sve eventualne nejasnoće u nalazu i mišljenju.

35. Na temelju rezultata provedenog medicinskog vještačenja te na temelju rezultata provedenog postupka ovaj sud nalazi pouzdano utvrđenim da je tužitelj u svezi u štetnom događaju zadobivenih tjelesnih ozljeda pretrpio bolove i strah, da je u svezi ozljeđivanja u štetnom događaju i nakon provedenog liječenja kod tužitelja zaostalo naruženje pa da je time povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime je tužitelju nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO-a), a prema ocjeni ovog suda utvrđena težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju za nastalu neimovinsku štetu.

36. Cijeneći, u okviru i na način predviđen odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a, prirodu zadobivene ozljede, intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpio tužitelj te imajući u vidu tijek i liječenja te popratne neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen tijekom liječenja, vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu istog, kao i zaostalo naruženje, životnu dob tužitelja (rođen 1982.), primjenom čl. 1100. st. 2. ZOO-a, sud je tužitelju utvrdio pravičnu novčanu naknadu s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 2.732,50 EUR.

37. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno kroz mjesec dana za održavanje osobne higijene, pribavljanje i pripremu hrane, odlaske na preglede liječnika i pretrage, kao i druge svakodnevne potrebe (ukupno 60 sati). Budući da među strankama nije bilo sporno da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani, a navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka, visinu naknade, uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima tužitelj živi po cijeni jednog sata tuđe pomoći od 4,00 EUR, sud je utvrdio primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, dakle tužitelju za potrebnih 60 sati tuđe pomoći novčana naknada utvrđena je novčana naknada u iznosu od 240,00 EUR (čl. 1095. st. 1. ZOO-a), ali tužitelj potražuje iznos od 75,00 EUR.

38. Slijedom navedenog utvrđena je pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 2.732,50 EUR i naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 75,00 EUR, odnosno sveukupno 2.807,50 EUR.

39. S osnove imovinske štete tužitelju pripada naknada troškova lijekova i medicinskih potrepština u iznosu od 27,26 EUR. Ta stavka potkrijepljena je priloženim računima iz ljekarne iz lipnja 2023., a uzročna veza s predmetnom ozljedom razvidna je iz neposredne vremenske podudarnosti računa s periodom liječenja utvrđenog medicinskom dokumentacijom. Ocjena osnovanosti ove stavke ne zahtijeva medicinsko vještačenje jer se ne radi o medicinskom, nego o dokaznom pitanju, a tuženik nije podnio dokaz koji bi tu uzročnu vezu doveo u sumnju, niti je ponudio protudokaz kojim bi osporio da su ti troškovi nastali. Stoga se ta stavka prihvaća kao dokazana imovinska šteta u smislu čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

40. Međutim, imajući u vidu utvrđenu suodgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja u omjeru od 70%, sud je dosuđeni iznos umanjio za taj postotak, pa tužitelju pripada naknada neimovinske štete i naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 842,25 EUR te za troškove liječenja iznos od 8,18 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.163,95 EUR odbijen kao neosnovani, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkama I/, II/ i III/.

41. Tužitelj potražuje iznos od 248,84 EUR na ime troška odvjetničke nagrade za sastav odštetnog zahtjeva upućenog tuženiku, kao stavku imovinske štete. Sud taj zahtjev odbija kao neosnovan.

42. Imovinska šteta u smislu čl. 1089. st. 1. ZOO-a obuhvaća stvarnu štetu - umanjenje imovine oštećenika i izmaklu korist. Trošak sastava odštetnog zahtjeva nije umanjenje imovine koje je prouzročeno štetnom radnjom tuženika. Tuženik je tužitelju nanio tjelesnu ozljedu i upravo ta štetna radnja i njezine neposredne posljedice predstavljaju osnovu odštetnog zahtjeva. Odluka tužitelja da angažira odvjetnika radi sastava pisanog odštetnog zahtjeva upućenog tuženiku koji je fizička osoba je slobodna, autonomna procesna odluka tužitelja, a ne šteta koja je u uzročnoj vezi s tuženikovom štetnom radnjom. Između udarca koji je tuženik zadao i troška odvjetničke nagrade za sastav odštetnog zahtjeva ne postoji uzročna veza u smislu čl. 1091. ZOO-a i taj trošak ne nastaje nužno kao posljedica ozljede, nego kao posljedica tužiteljeve naknadne odluke o načinu ostvarivanja svog prava.

43. Dodatno valja istaknuti da u pozitivnom pravu ne postoji odredba koja bi obvezivala ili poticala tužitelja da šteniku koji je fizička osoba, a šteta je nastala u tjelesnom napadu, podnosi pisani odštetni zahtjev kao preduvjet za pokretanje sudskog postupka. Takva obveza postoji isključivo kada je tuženik osiguravajuće društvo, u kom slučaju odredba čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje: ZOOP) propisuje prethodni postupak podnošenja odštetnog zahtjeva. U ovom predmetu te pretpostavke nema..

44. Tužitelj potražuje i iznos od 200,00 EUR na ime troška nalaza vještaka kojeg je sam angažirao i platio neovisno o ovom parničnom postupku, kao stavku imovinske štete. Sud i taj zahtjev odbija kao neosnovan.

45. Ni taj trošak ne predstavlja imovinsku štetu u uzročnoj vezi s tuženikovom štetnom radnjom. Ozljeda kao takva nije uzrokovala potrebu za angažiranjem privatnog vještaka, tužitelju je bila dostupna medicinska dokumentacija nastala u sklopu liječenja, a sud je u ovom postupku po prijedlogu stranaka proveo sudsko vještačenje na temelju kojeg je i utvrdio medicinsko stanje tužitelja. Privatni nalaz koji je tužitelj pribavio predstavlja njegovu slobodnu poslovnu odluku o tome želi li i na koji način pribaviti stručnu ocjenu vlastitog medicinskog stanja prije ili neovisno o sudskom postupku te takva odluka ne može biti na teret tuženika kao oblik imovinske štete.

46. Stoga se tužbeni zahtjev u dijelu iznosa od 467,92 EUR na ime troška sastava odštetnog zahtjeva i na ime troška privatnog nalaza vještaka odbija kao neosnovan jer navedeni trošak nije imovinska šteta koja je u uzročnoj vezi s tuženikovom štetnom radnjom u smislu čl. 1089. u svezi s čl. 1091. ZOO-a, te je odlučeno kao pod točkom IV/ izreke.

47. Obveza pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju odredbe čl. 1103. ZOO-a, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Jednako tako, sud smatra da i kamate na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege dospijevaju u isto vrijeme kada i neimovinska šteta. (navedeno stajalište zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-1606/2015 od 15. listopada 2019., to se ima uzeti da je šteta i dospjela 20. rujna 2023., jer je tuženik u tom trenutku mogao i morao procijeniti samu štetu i njen obujam, obzirom da je tada raspolagao sa svim relevantnim podacima, slijedom čega su tužitelju na dosuđeni iznos naknade neimovinske i nenovčane imovinske štete zakonske zatezne kamate priznate počevši od 21. rujna 2023. pa do isplate.

48. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 29. prosinca 2023. temelji se na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/2022. i 155/23.).

49. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

50. Imajući u vidu da su predmet spora bili zahtjevi koji se temelje na dvije pravne i činjenične osnove, prema stajalištu ovog suda tužitelj je 30% uspio u osnovi i u visini 18,97%, odnosno njegov uspjeh u sporu iznosi 24,49% (48,97/2). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 75,51% (100%-24,49% uspjeha tužitelja), što znači da je tuženik u većoj mjeri uspio u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tužitelja te se tuženiku odmjerava naknada troška u omjeru od 51,02%.

46. Tuženiku su, u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici, primjenom važeće primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav odgovora na tužbu, prema Tbr. 8/1 – 100 bodova, za sastav 2 podneska (29. travnja 2024. i 19. studenog 2025.), prema Tbr. 8/1-po 100 bodova te za zastupanje na 7 ročišta (7. svibnja 2024., 18. veljače 2025., 24. lipnja 2025., 25. lipnja 2025., 26. lipnja 2025., 8. listopada 2025. i 25. ožujka 2026.), prema Tbr. 9/1-po 100 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 1000 bodova što uzimajući u obzir vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) iznosi 2.500,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti plaćeni trošak za usmeno očitovanje vještaka u iznosu od 50,00 EUR, što ukupno iznosi 2.550,00 EUR. Stoga je tuženiku, sukladno omjeru uspjeha u sporu od 51,02%, dosuđen iznos od 1.301,01 EUR, tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tuženiku iznosi 1.301,01 EUR (toč. V/ izreke).

47. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužiteljici na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP- a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

48. Tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi za pristup na ročište 7. svibnja 2024. jer je isto odgođeno kako bi se tužitelj mogao očitovati na podnesak tuženika od 29. travnja 2024. Tuženiku nisu priznati priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 25. lipnja 2025. i 25. rujna 2025., jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

U Zagrebu 21. svibnja 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici

2. tuženiku po punomoćnici