REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-17/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivanu Bešliću, u pravnoj stvari tužiteljice ECJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Igor Leskovar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zakonske zastupnice tuženice, 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženici u roku 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 24.457,56 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa i to na iznos od:

697,32 EUR od 2. travnja 2022.

679,32 EUR od 2. svibnja 2022.

679,32 EUR od 2. lipnja 2022.

679,32 EUR od 2. srpnja 2022.

679,32 EUR od 2. kolovoza 2022.

679,32 EUR od 2. rujna 2022.

679,32 EUR od 2. listopada 2022.

679,32 EUR od 2. studenoga 2022.

679,32 EUR od 2. prosinca 2022.

758,21 EUR od 2. siječnja 2023.

758,21 EUR od 2. veljače 2023.

758,21 EUR od 2. ožujka 2023.

758,21 EUR od 2. travnja 2023.

758,21 EUR od 2. svibnja 2023.

758,21 EUR od 2. lipnja 2023.

758,21 EUR od 2. srpnja 2023.

758,21 EUR od 2. kolovoza 2023.

758,21 EUR od 2. rujna 2023.

758,21 EUR od 2. listopada 2023.

758,21 EUR od 2. studenoga 2023.

758,21 EUR od 2. prosinca 2023.

756,93 EUR od 2. siječnja 2024.

756,93 EUR od 2. veljače 2024.

756,93 EUR od 2. ožujka 2024.

756,93 EUR od 2. travnja 2024.

756,93 EUR od 2. svibnja 2024.

756,93 EUR od 2. lipnja 2024.

756,93 EUR od 2. srpnja 2024.

756,93 EUR od 2. kolovoza 2024.

756,93 EUR od 2. rujna 2024.

756,93 EUR od 2. listopada 2024.

756,93 EUR od 2. studenoga 2024.

756,93 EUR od 2. prosinca 2024.

do isplate, i to po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica podneskom od 1. travnja 2026. djelomično povukla tužbu u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 1.176,78 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženici u roku 15 dana naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.052,80 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica stana u [adresa], u drugom katu desno s nusprostorijama, koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica], [adresa] dvorište sa 283m2, dvorište sa 11m2, dvorište sa 3m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] sa 371m3, dalje kčbr. [katastarska čestica] [adresa] dvorište sa 4394m2 te 5175/2, vrt sa 1234m2, ukupno 6296m2. (dalje: nekretnina). Stan koristi zaštićeni najmoprimac EC temeljem Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 16.5.2005. Ovom tužbom potražuje naknadu imovinske štete s osnova izmakle koristi zbog gubitka prihoda od tržišne najamnine u razdoblju od 2.4.2022. do 2.12.2024. sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose. Zaštićena najamnina prema izračunu iznosi 53,49 EUR, a tužiteljica svoja prava temelji na odredbi čl. 50. Ustava Republike Hrvatske, presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014. te Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

1.2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 1. travnja 2026., nakon odbitka zaštićene najamnine i poreznih davanja, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici da isplati tužiteljici iznos od 24.457,56 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća do isplate.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženica osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor promašene aktivne legitimacije tužiteljice navodeći da ugovor o darovanju stana od 26. studenoga 1990. nije valjan jer nije bila izvršena prava predaja nekretnine te da tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva na osnovi tog ugovora. Nadalje ističe da tužiteljica nije dokazala da su ispunjene sve pretpostavke na osnovu kojih je bila obvezna sklopiti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom te da je tužiteljica sklapanjem predmetnog Ugovora o darovanju pristala na situaciju u kojoj postoji nositelj stanarskog prava s prilično velikim ovlastima, koje ga zakonski u većem dijelu stavljaju u položaj sličnim onima vlasnika stana. Također, tuženica navodi da tužiteljica nije dokazala da bi materijalna situacija zaštićene najmoprimke bila takva da prilikom sklapanja predmetnog ugovora o najmu nije bila u mogućnosti plaćati tržišnu najamninu, odnosno da nije imala u vlasništvu kuću ili stan u koji bi se mogla useliti, pa slijedom navedenog ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Zaključno ističe prigovor zastare te navodi kako tužiteljica nije provjerila jesu li se ispunili uvjeti za otkaz odnosno raskid ugovora o najmu stana sukladno odredbama Zakona o najmu stanova, navodeći da je time prekinuta uzročno-posljedična veza između eventualno nastale štete i štetne radnje.

2.2. U daljnjem tijeku postupka, na glavnoj raspravi održanoj 9. travnja 2026. tuženica je učinila nespornom visinu tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 1. travnja 2026. Također, na navedenom ročištu stranke su suglasno navele da odustaju od predloženih, a neprovedenih dokaza s obzirom na to da se u ovome predmetu radi o pravnom pitanju.

3.1. Tužiteljica je podneskom od 1. travnja 2026. povukla dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.176,78 EUR, što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8). Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, pa je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP utvrđeno da je tužba u tome dijelu povučena te je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

3.2. Stranke su na pripremnom ročištu održanom 26. veljače 2026. suglasno predložile da se u ovome predmetu koriste iskazi koje su tužiteljica te svjedoci EC i ĐC dali u predmetu koji se između istih stranaka, za ranije razdoblje, vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-11056/19.

4.1. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (listovi 6-9 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (list 10 spisa), neslužbeni zk. izvadak za nekretninu (list 11 spisa), odluku o priznanju stanarskog prava (list 12 spisa), ugovor o najmu stana od 16.5.2005. (listovi 16-17 spisa), izračun visine zaštićene najamnine (list 18 spisa), neslužbeni zk. izvadak za nekretninu upisnu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Mali Lošinj, k. o. [katastarska općina] zk. ul. br.: [broj ZK uloška] (list 29-37 spisa) te je izvršen uvid u iskaze koje su tužiteljica i svjedoci EC i ĐC dali u predmetu koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem P-11056/19 (list 44- 46 spisa).

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6.

Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid , kao i navoda samih stranaka, kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je tužiteljica vlasnica nekretnine koju je stekla na temelju Ugovora o darovanju sklopljenog 26. studenoga 1990.,

-da navedeni Ugovor nije sklopljen u formi sudskog zapisnika,

-da je čl. 4. Ugovora o darovanju navedeno kako će tužiteljica stupiti u posjed nekretnine nakon iseljenja nosioca stanarskog prava,

-da je tužiteljica 30. ožujka 2025. podnijela tuženici zahtjev za mirno rješenje spora,

-da je tuženica u dopisu od 27. lipnja 2025. otklonila mogućnost mirnog rješenja spora,

-da je između tužiteljice kao najmodavca i EC kao zaštićenog najmoprimca 16. svibnja 2005. zaključen Ugovor o najmu nekretnine sa zaštićenom najamninom, a ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme,

-da su u gore navedenom Ugovoru o najmu nekretnine, kao osobe koje zajedno s najmoprimcem mogu koristiti nekretninu, navedeni suprug ĐC i sin ŠC,

-da je suprug zaštićene najmoprimke ĐC uknjižen u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zk. odjel Mali Lošinj kao suvlasnik nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška].

7.1. Iz iskaza EC, zaštićenog najmoprimca u nekretnini, sud je utvrdio da u navedenome stanu živi od rođenja i da sada (iskaz od 19. listopada 2021.) tamo živi sa suprugom i sinom, a stanarsko je pravo stekao njezin otac E, iza njega njezina majka Đ, a da ona nije vlasnica nekretnina. Također, svjedokinja je navela da je njezin suprug ĐC bio suvlasnik kuće na Cresu u kojoj su oni i drugi članovi šire obitelji ljetovali te da je ta kuća prodana, a da on u vlasništvu ima još pašnjake na Cresu. Kuća na Cresu je prije prodaje bila u suvlasništvu njezinog supruga, njegove sestre i brata.

7.2. Svjedok ĐC potvrdio je navode svoje supruge te je dodatno naveo da na Cresu ima u suvlasništvu staru neuseljivu kuću na selu i poljoprivredna zemljišta, i to 5/12 suvlasničkog dijela (kuća), a zemljišta su u njegovu suvlasništvu i njegove braće, s time da je njegov suvlasnički udio iznosi 1/3. U kući na Cresu, koja je prodana, živio je do 1994., a u toj kući su živjele njegova majka i sestra.

7.3. Tužiteljica je u svom iskazu navela da ne poznaje svjedoke EC i ĐC te da ih je na ročištu na kojem je saslušana vidjela drugi put u životu, a sva komunikacija između njih išla je putem odvjetnika te je navela da nikada nije čula da oni imaju nekretnine na Cresu. Navodi i to da te 1997. nije mogla dobiti nikakve informacije o imovini najmoprimca, a ističe i to da nije niti znala da gospodin ĐC uopće postoji i živi u tom stanu s obzirom na to da ga je EC prijavila bez njezine suglasnosti. U to vrijeme nisu postojale mogućnosti preko različitih mreža ili na sličan način utvrditi nečiju imovinu te smatra da to nije niti bila njezina dužnost jer su to najmoprimci države.

7.4. Iskaz saslušanih svjedoka i tužiteljice sud je prihvatio kao iskren i uvjerljiv s obzirom na to da su navodi iz iskaza u skladu s pisanom dokumentacijom u spisu.

8. Pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P-11056/2019-47 od 12. srpnja 2024., ispravljenom rješenjem poslovni broj P-11056/2019-51 od 21. kolovoza 2024., tuženici je za razdoblje od travnja 2016. do siječnja 2021. naložena isplata iznosa od 24.805,28 EUR s pripadajućim zateznim kamatama kao razlike između tržišne i zaštićene najamnine za nekretninu. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-759/2024 od 17. prosinca 2024, dok je rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Revd -1713/2025-2 od 4. studenoga 2025. odbijen prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

9.1. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice s obzirom na to da predmetni Ugovor o darovanju nije sklopljen u obliku sudskog zapisnika valja reći da je u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju na snazi bio Zakon o prometu zemljišta i zgrada (NN 52/73), koji je prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96). Po čl. 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada za valjanost ugovora o prometu nekretnina tražila se pismena forma. Darovanje nije bilo regulirano pozitivnim zakonodavstvom pa se temeljem Zakona o načinu primjene pravnog propisa donesenih prije 6.4.1991. na tu pogodbu primjenjuju pravna pravila bivšeg OGZ-a. Prema odredbi paragrafa 943. OGZ-a za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje tražila se pismena forma, a po odredbi paragrafa 52 Zakona o javnim bilježnicima iz 1930. za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje tražila se forma javnobilježničkog akta koju je po sudskoj praksi zamijenila forma sudskog zapisnika. Međutim, u konkretnom slučaju tužiteljica nije stupila u neposredan posjed nekretnine (koji nije imao niti njezin prednik jer je u posjedu stana treća osoba – zaštićeni najmoprimac sa svojim prednicima već nekoliko desetljeća) te treba uzeti da pravu predaju zamjenjuje zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, pa je sporni ugovor valjan (tako i VSRH Rev 983/2001). Osim toga, prava predaja ne znači nužno nesamostalan posjed, nego predaju onoga što sam darovatelj u tom trenutku ima. Predaja se sastoji od prednikovog voljnog čina predaje i sljednikovog voljnog čina primanja stvari, koji nisu izostali. Zato je sud utvrdio da je ugovor o darovanju, na temelju kojega se tužiteljica upisala kao vlasnica predmetne nekretnine valjan.

9.2. U odnosu na prigovor da je suprug zaštićene najmoprimke imao u vlasništvu kuću na Cresu, valja reći da je na temelju iskaza svjedoka EC i ĐC sud utvrdio da je navedena kuća bila u suvlasništvu ĐC, njegove sestre i brata, tj. ista nije bila u njegovom isključivom vlasništvu, a tuženica tijekom trajanja ovoga postupka nije dokazala da bi on na temelju dobivene kupoprodajne cijene mogao kupiti drugu useljivu nekretninu, te je na zadnjem ročištu za glavnu raspravu odustala od svih do tada predloženih dokaza, pa tako i u odnosu na provođenje dokaza građevinskim vještačenjem. Također, tuženica tijekom trajanja ovoga postupka nije dokazala da je navedena činjenica uopće i bila poznata tužiteljici, pa je zaključak ovoga suda da u okolnostima konkretnog slučaja tužiteljica ne bi trebala trpjeti štetne posljedice uslijed gore navedene činjenice.

9.3. Tuženica je tijekom trajanja ovoga postupka istakla i prigovor da je tužiteljica sklapanjem predmetnog Ugovora o darovanju pristala na situaciju u kojoj postoji nositelj stanarskog prava s prilično velikim ovlastima. Taj prigovor je neosnovan s obzirom na to da je tužiteljica postala vlasnica predmetnog stana prije stupanja na snagu Zakona o najmu stanova(Narodne novine br. 91/96, dalje: ZNS) koji je stupio na snagu 5. studenoga 1996. Ona je bila "zatečena" zakonskom regulativom i nije mogla utjecati na svoj položaj te samim time nije niti pristala na sustav zaštićenog najma koji je jednostrano nametnula država aktom zakonodavca, bez ikakve mogućnosti tužiteljice da izbjegne nametnuta ograničenja ili na njih utječe.

9.4. Neosnovan je i prigovor zastare. Naime, tražbina tužiteljice odnosi se na naknadu štete-gubitak zarade od najamnine, a ona dospijeva mjesečno, pa se radi o trogodišnjem zastarnom roku iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO). Tužiteljica je 30. ožujka 2025. podnijela zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, sukladno obvezi propisanoj odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP. Odredbom čl. 186.a st. 3. ZPP -a izričito je propisano da podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora zastarijevanje zastaje , pa je samim time jasno da za niti za najstarije utuženo potraživanje (travanj 2022.) nije protekao trogodišnji zastarni rok.

10. Odredbom čl. 30. ZNS-a propisano je da stupanjem na snagu tog zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema ranijim propisima, time da te osobe po samom zakonu stječu prava i obveze najmoprimca, a zaključenje ugovora o najmu nije konstitutivni element za stjecanje tog prava niti odredbe ZNS-a predviđaju da bi propuštanje zaključenja Ugovora o najmu imalo za posljedicu gubitak prava. Slijedom navedenog institut stanarskog prava zamijenjen je najmom - institutom građanskog prava, u kojem se prava i obveze uređuju ugovorom, a pravni položaj ranijih nositelja stanarskog prava je uređen kao pravni položaj najmoprimaca, a ograničenja vlasništva stanarskim pravom uređena su kao ograničenja najmom. Dakle, pravni položaj vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca koji ga koristi propisan je ZNS-om i postoji niz ograničenja prava vlasnika odnosno zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca, a ista se ogledaju u tome što su raniji nositelji stanarskog prava stekli prava i obveze najmoprimaca stupanjem na snagu samog ZNS-a, uz pravo ugovoriti zaštićenu najamninu (osim u slučaju iz čl. 31. st. 2. ZNS-a) koja je znatno niža od tržišne i propisana je Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje iznosa zaštićene najamnine ("Narodne novine" br. 40/97, 117/05) te sklopiti ugovor o najmu na neodređeno vrijeme, kao i u dužnosti vlasnika - najmodavca sklopiti takav ugovor, bez mogućnosti slobodnog izbora osobe najmoprimca i utjecaja na iznos najamnine.

11. Ovdje valja nadodati da prema odredbi čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, pa tako ima i pravo dati nekretninu - stan u najam osobi po izboru i prema tržišnim cijenama.

12. Valja naglasiti i da je Zakonom o najmu stanova propisan postupak otkaza te raskida Ugovora o najmu kao strogo formalni postupak kao i razlozi za isto. Nadalje vlasnik stana-najmodavac ima obvezu plaćanja poreza na dohodak od najamnine i pričuve propisane ZV-om.

13.1. Uvođenjem gore navedenih ograničenja za vlasnike stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nedvojbeno je došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno u čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" br. 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija), koju se Konvenciju tuženica obvezala primjenjivati, kao i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama i istim je miješanjem tim vlasnicima nametnut nerazmjeran i prekomjeran individualni teret, dok, s druge strane u zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca.

13.2. S obzirom da pozitivnim propisima nije ostvarena pravedna raspodjela socijalnog i financijskog tereta jer je stambeno zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca neopravdano prebačeno na samo jednu društvenu skupinu - vlasnike/najmodavce stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i isti sami snose većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavana zaštićenog najmoprimca, pa tako i tužiteljica u konkretnom slučaju, to sud nalazi da je povrijeđeno njezino pravo na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo joj je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje:Ustav), odredbom čl. 30. ZV-a i odredbom čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju (presuda ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014.).

13.3. Iz gore navedenog proizlazi da postoji protupravnost u postupanju tuženice po pitanju reguliranja prava zaštićenih najmoprimaca na stanovima u vlasništvu fizičkih osoba odnosno prava i obveza vlasnika takvih stanova i isto predstavlja povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, čime je utvrđen i osnov tužiteljičina zahtjeva.

14. Slijedom navedenog, tuženica je u obvezi tužiteljici, kao vlasnici stana u kojem je u utuženom razdoblju živio zaštićeni najmoprimac, naknaditi imovinsku štetu koju je tužiteljica pretrpjela uslijed činjenice da je u spornom razdoblju od travnja 2022. do prosinca 2024. bila onemogućena naplatiti najamninu za svoju nekretninu -stan u visini slobodno ugovorene/tržišne vrijednosti, pri čemu nije dužna dokazivati da bi tu nekretninu/stan iznajmila jer bi se na taj način od vlasnika tražilo da dokaže nemoguće s obzirom da zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva istu nije niti mogao iznajmljivati (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2364/16 od 18. siječnja 2018.).

15. Tužiteljica u podnesku od 1. travnja 2026. postavila tužbeni zahtjev na način da je od iznosa tržišne najamnine odbila porezna davanja i iznos zaštićene najamnine te je tuženica na ročištu za glavnu raspravu od 9. travnja 2026. navela kako ne osporava visinu tužbeno zahtjeva.

16. S obzirom na to da je tuženica navela kako ne osporava visinu tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 1. travnja 2026., sud je utvrdio kako je tužiteljica u utuženom razdoblju od travnja 2022. do prosinca 2024. pretrpjela imovinsku štetu u iznosu od 24.457,56 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos kako je to navedeno u tom podnesku, i to kao razliku između pretpostavljene slobodno ugovorene/tržišne najamnine i zaštićene najamnine umanjeno za poreze i prireze. Zato je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti na temelju prethodno citiranih propisa u vezi s odredbom čl. 1089. ZOO te presudom ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014. te odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22) te odučiti kao u izreci presude.

17. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u skladu s vrijednosti predmeta spora od 24.457,56 EUR. Tužiteljici je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe u iznosu od 250 bodova (x2), (Tbr. 7.1. Tarife), sastav podnesaka od 21.1.2026. i 13.3.2026. u iznosu od 250 bodova(x2), (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 26.2.2026. i 9.4.2026. u iznosu od 250 bodova(x2), (Tbr. 9.1. Tarife), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 3.750,00 EUR. Tom iznosu dodan je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 151,40 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na presudu od 151,40 EUR. Slijedom navedenog, tužiteljici je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 4.052,80 EUR sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke rješenja.

U Zagrebu 21. svibnja 2026.

Sudac:

Ivan Bešlić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljica po pun.

- tuženik po pun.