Poslovni broj: Povrv-84/2023.-18.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sucu Antonu Hlača, u pravnoj stvari tužitelja: Ponikve eko otok Krk OIB: 04155352667 sa sjedištem u [adresa], kojega zastupa zakonski zastupnik JJ, direktor, a on zastupan po punomoćniku Petru Petriniću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika: Dikom d.o.o. OIB: 41556153588, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa zakonska zastupnica ŠJ, direktorica, a ona po punomoćniku Goranu Kerežiu, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 15. travnja 2026, javno objavivši 21. svibnja 2026,

p r e s u d i o  j e

I.) Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sudske oznake: Ovrv-315/2023, javnoblježničke oznake: UPP/OS-Ovrv- 46/2023, a kojeg je 7. ožujka 2023, donijela javna bilješkinja AJ iz [adresa], kao povjerenik Općinskog suda u Crikvenici i to u dijelu u kojem je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od: 714,49 EUR, uvećanim za zakonske zatezne kamate, koje teku na:

- iznos od 90,57 EUR (ranije 682,39 HRK), počev od 21. svibnja 2022,

- iznos od 77,99 EUR (ranije 587,60 HRK), počev od 26. lipnja 2022,

- iznos od 77,99 EUR (ranije 587,60 HRK), počev od 26. srpnja 2022,

- iznos od 77,99 EUR (ranije 587,60 HRK), počev od 21. kolovoza 2022,

- iznos od 77,99 EUR (ranije 587,60 HRK), počev od 21. rujna 2022,

- iznos od 77,99 EUR (ranije 587,60 HRK), počev od 21. listopada 2022,

- iznos od 77,99 EUR (ranije 587,60 HRK), počev od 21. studenoga 2022,

- iznos od 77,99 EUR (ranije 587,60 HRK), počev od 24. prosinca 2022,

- iznos od 77,99 EUR (ranije 587,60 HRK), počev od 21. siječnja 2023,

pa do isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

II.) Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sudske oznake: Ovrv-315/2023, javnoblježničke oznake: UPP/OS-Ovrv-46/2023, a kojeg je 7. ožujka 2023, donijela javna bilješkinja AJ iz [adresa], kao povjerenik Općinskog suda u Crikvenici i to u dijelu u kojem je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od: 139,32 EUR, uvećanim za zakonske zatezne kamate, koje teku na:

- iznos od 9,72 EUR (ranije 73,22 HRK), počev od 21. svibnja 2022,

- iznos od 16,20 EUR (ranije 122,04 HRK), počev od 26. lipnja 2022,

- iznos od 16,20 EUR (ranije 122,04 HRK), počev od 26. srpnja 2022,

- iznos od 16,20 EUR (ranije 122,04 HRK), počev od 21. kolovoza 2022,

- iznos od 16,20 EUR (ranije 122,04 HRK), počev od 21. rujna 2022,

- iznos od 16,20 EUR (ranije 122,04 HRK), počev od 21. listopada 2022,

- iznos od 16,20 EUR (ranije 122,04 HRK), počev od 21. studenoga 2022,

- iznos od 16,20 EUR (ranije 122,04 HRK), počev od 24. prosinca 2022,

- iznos od 16,20 EUR (ranije 122,04 HRK), počev od 21. siječnja 2023,

pa do ispate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima te se u tom dijelu, zahtjev tužitelja za isplatom odbija.

III.) Nalaže se, tuženiku: Dikom d.o.o. OIB: 41556153588, isplatiti tužitelju Ponikve usluga d.o.o. OIB 92143159456, iznos od: 750,00 EUR, s osnove nadoknade parničnih troškova postupka, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

I. Postupak koji je prethodio parnici

1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku, kao povjereniku suda, 14. veljače 2023, tužitelj, tada kao ovrhovoditelj, predložio je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženiku, tada ovršeniku, naložiti isplata dužnog iznosa, i to: glavnice u iznosu od: 907,45 EUR, dospjelih kamata u iznosu od 28,04 EUR, kao i daljnjih kamata tekućih na glavnicu, sve uvećano za troškove ovršnog postupka.

1.1. Postupajući po prijedlogu trgovačkog društva Ponikve eko otok Krk d.o.o. iz [adresa], tada kao ovrhovoditelja, javna bilješkinja AJ iz [adresa], kao povjerenik Općinskog suda u Crikvenici, donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sudske oznake: Ovrv-315/2023, javnoblježničke oznake: UPP/OS-Ovrv- 46/2023 dana 7. ožujka 2023, no protiv kojega je trgovačko društvo Dikom d.o.o. iz [adresa], tada kao ovršenik, podnio prigovor 24. ožujka 2023.

1.2. Povodom pravovremenog prigovora trgovačkog društva Dikom d.o.o. iz [adresa], spis javnobilježničkog ovršnog predmeta dostavljen je ovome sudu, a koji je, postupajući po odredbi članka 282. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ), rješenjem donesenim pod

brojem: Povrv-42/2024.-2 dana 18. lipnja 2024 stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno po javnoj bilješkinji, u dijelu kojem je određena ovrha, ukinuvši u tom dijelu provedene radnje.

II. Navodi tužitelja

2. Nastavljajući voditi postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle po pravilima parničnog postupka, ovaj sud je 11. svibnja 2023, zaprimio podnesak trgovačkog društvo Ponikve usluga d.o.o. iz [adresa], a kojim je navedeno trgovačko društvo, sada u statusu tužitelja, izvijestilo sud da u cijelosti ustraje pri svim iznesenim navodima, odbijajući sve prigovore tuženika, a koje je isti, iznio u prigovoru upućenom javnom bilježniku, kao neosnovane.

2.1. U prilog tužbenom zahtjevu, tužitelj je naveo kako se njegov zahtjev za isplatu iznosa glavnice od 901,45 EUR, temelji na vjerodostojnoj ispravi, odnosno na izvatku iz poslovnih knjiga- Saldakontnoj kartici sa stanjem duga na dan 9. veljače 2023. Iz navedene računovodstvene isprave tužitelja, da proizlazi kako tuženik nije podmirio naknadu za pružene javne usluge zbrinjavanja otpada, a koju uslugu tuženiku da pruža komunalno društvo Ponikve eko otok Krk d.o.o. Pored navedene glavnice, tuženik, da tužitelju duguje i kamate, u ukupnom iznosu od 28,04 EUR, obračunate na glavnicu, do zaključno 9. veljače 2023.

2.2. Tužitelj je istaknuo da bi od tuženika potraživao isplatu novčane naknade za pruženu javnu uslugu za objekt tuženika koji posluje u [adresa], na adresi [adresa], a u naravi da se radi o ugostiteljskom objektu Cafe bar „Mare“, koji je označen kao poslovni prostor u prizemlju zgrade s pripadajućom terasom. Korisnikom navedenog poslovnog prostora da je u evidencijama tužitelja, označeno tuženo trgovačko društvo.

2.3. Tuženik da nije podmirio svoju obvezu za pruženu minimalnu javnu uslugu zbrinjavanja otpada za nekućanstva, za vremensko razdoblje od: 1. travnja 2022. pa sve do 31. prosinca 2022. Pored navedenoga, tuženik da nije podmirio niti svoju obvezu za pruženu uslugu zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada, s osnove predanog spremnika od 360 L, a koja usluga, da predstavlja varijabilni dio javne usluge. Tužitelj da obračunava mjesečno pražnjenje 2 spremnika od 360 L, za poslovne subjekte u staroj gradskoj jezgri grada [adresa], sve do uspostave digitalne evidencije.

2.4. Slijedom navedenoga, uvažavajući činjenicu da su tuženiku pružene javne usluge, a naknadu za koje, isti nije podmirio sve do zaključenja ročišta za glavnu raspravu dana 15. travnja 2026, to je predloženo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika.

III. Navodi tuženika

3. Tuženik je, u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, istaknuo kako računovodstvena isprava tužitelja - Saldakontna kartica sa stanjem duga na dan 9. veljače 2023, nije vjerodostojna isprava te da ista, ne odražava stvarno stanje. Dug tuženika, prema tuženiku, da ne postoji, a slijedom čega da se ne može govoriti niti o dospijeću bilo kojeg iznosa tražbine tužitelja, prema tuženiku. U konačnici, da ne postoji niti ugovorni- obvezno pravni odnos između tužitelja i tuženika, a slijedom čega da se potraživanje tužitelja, u cijelosti ukazuje neosnovano, kako u pogledu glavice, kamata te troškova postupka.

3.1. Uvažavajući prethodno navedeno, osporena je tražbina tužitelja te je predloženo ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika i odbiti zahtjev za isplatom, kao neosnovan.

IV. Tijek postupka

4. Rješenjem donesenim pod brojem: Povrv-84/2023.-2, dana 11. travnja 2023, odlučeno je staviti izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno po javnoj bilješkinji, u dijelu kojem je određena ovrha, a slijedom čega su, u tom dijelu, ukinute provedene radnje. Po pravomoćnosti prethodno navedenog rješenja, u ovoj pravnoj stvari nastavilo se je postupati po pravilima koja važe za parnični postupak, i to u sporovima male vrijednosti, imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari 929,49 EUR (zbroj iznosa od 901,45 EUR glavnice i obračunatih kamata do podnošenja prijedloga za ovrhu u ukupnom iznosu od 28,04 EUR).

4.1. Navedenim rješenjem, donesenim pod brojem: Povrv-84/2023.-2, dana 11. travnja 2023, stranke su upoznate sa zakonskom odredbom, prema kojoj je, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište, samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

4.2. Smatrajući to potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, sud je održao ročišta u ovoj pravnoj stvari 21. veljače 2024 i 15. travnja 2026, a na kojim ročištima su raspravljena sporna pravna pitanja. U konačnici, nakon što su na ročištu održanom 15. travnja 2026, pročitane sve isprave priležeće spisu, cijeneći do tog ročišta sve iznesene navode stranaka, odlučeno je ne provoditi daljnje dokaze, slijedom čega je sukladno odredbi članka 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP-a), odlučeno zaključiti ročište za glavnu raspravu, obzirom da je ovaj sud bio stava da bi predmet bio raspravljen tako da se može donijeti odluka.

V. Utvrđenja suda i ocjena provedenih dokaza

5. Radi razjašnjenja bitnih činjenica za ovaj postupak pročitane su sve isprave priležeće spisu pa brižljivo i savjesno ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, stav je ovoga suda da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan, a slijedom čega je platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, valjalo djelomično održati na snazi, dok je u preostalom dijelu, isti valjalo ukinuti i odbiti zahtjev tužitelja za isplatom novčanog iznosa.

5.1. Vodeći se navodima tužitelja, ali i tuženika, kako iz prigovora upućenog javnom bilježniku, tako i naknadno dostavljenim podnescima, u ovome postupku, spornim se prije svega ukazalo pitanje pružanja javne usluge zbrinjavanja otpada, a to iz razloga jer je tuženik, tijekom cijelog postupka, ustrajao pri navodima kako mu, kao korisniku poslovnog prostora, ugostiteljskog objekta koji posluje na adresi u [adresa], nije unutar utuženog razdoblja, pružio javnu uslugu.

5.2. Tuženik je istodobno, učinio nespornim činjenicu da bi bio korisnik poslovnog prostora, odnosno ugostiteljskog objekta s terasom, koji posluje na adresi u [adresa].

5.3. U svezi iznesenih navoda tuženika, ovaj sud vodio se je sadržajem odredbe članka 70. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine“ br. 84/21 i 142/23, dalje: ZGO), koji u stavku 1. propisuje da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine. Korisnikom javne usluge se smatra i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Dakle, može se zaključiti da je vlasnik nekretnine (ili korisnik nekretnine), korisnik usluge ex lege. Korisnik usluge je nadalje dužan, a kako to propisuje navedeni članak 70. ZGO, koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika . Osim toga, korisnik usluge je dužan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi.

5.4. Kako tuženik, nije osporio da je korisnik nekretnine za koju je tužitelj ispostavio račune, kao cijenu javne usluge, te kako nije isticao da se nekretnina na adresi [adresa], u [adresa] ne koristi, to ovaj sud mora odbiti navode tuženika, te ukazati. kako je tuženik, kao pravna osoba koja koristi nekretninu na način da, u dijelu iste posluje ugostiteljski objekt, Cafe bar „ J“, na području pružanja usluge (centar Grada Krka), dužan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge. Stav ovog suda, utemeljen je na sudskoj praksi, pa se u tom smislu, ukazuje na stav drugostupanjskog suda, izražen u presudi Županijskog suda u Puli-Pola broj: Gž-1791/2024-3 od 24. veljače 2025, ali i podudarno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje je zauzeto u odluci broj: Rev-186/2022 od 19. ožujka 2024.

5.5. Kada je u pitanju cijena javne usluge, tužitelj od tuženika, potražuje isplatu cijene po dvije osnove, i to: po osnovi minimalne javne usluge, kao fiksnog dijela te po osnovi pražnjenja dva spremnika od 360 L, a koja usluga, kao varijabilni dio, da je obračunata na osnovi odvoza miješanog komunalnog otpada dva puta mjesečno, u utuženom razdoblju.

5.6. Kada je u pitanju minimalna javna usluga, treba ukazati na odredbu članka 75. ZGO, koja u stavku 1. propisuje da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova pružanja javne usluge. Kako to dalje propisuje odredba članka 76. ZGO, obvezna minimalna javna usluga je iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, članak 23. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada [adresa] („Službene novine PGŽ“ br. 3/22 i 24/23, dalje: Odluka Grada Krka), propisuje kako je cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika koji nije kućanstvo jedinstvena na čitavom području Grada Krka i iznosi: 520,00 HRK mjesečno bez PDV-a, odnosno iznos od 69,02 EUR mjesečno, bez PDV-a, a koji iznos je konvertiran iz HRK u EUR, temeljem fiksnog tečaja konverzije koji iznosi 1 EUR=7.53450 HRK. Kada je u pitanju, cijena tzv. minimalne javne usluge, ovaj sud, može, uvažavajući sadržaj ranije navedenih zakonskih članaka, samo ponoviti stav Ustavnog suda Republike Hrvatske, izražen u odluci broj: U-II-2492/2017 i dr. od 23. ožujka 2021. („Narodne novine“ br. 31/2021), prema kojemu je cijenu obvezne minimalne usluge potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati, odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva, koja uključuju između ostaloga i radnike, spremnike, kamione i drugu opremu. Sustav, ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada, obzirom da bi poslovanje davatelja usluga u tim slučajevima bilo ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti, redovitosti i kvalitete. Slijedom navedenoga, tuženik je, kao nesporni korisnik nekretnine na području Grada Krka, na adresi [adresa], dužan platiti cijenu obvezne minimalne javne usluge za korisnika kategorije nekućanstvo, a koje je određena kao jedinstvena cijena, na čitavom području Grada Krka u iznosu od 69,02 EUR (ranije 520,00 HRK) mjesečno, bez PDV-a od 13%, koji se obračunava na tu uslugu, odnosno iznos od 77,99 EUR, s obračunatim PDV-om. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki I.) izreke. Pritom, sud je, kada je u pitanju visina minimalne javne usluge za korisnika kategorije nekućanstvo , istu utvrdio na temelju Odluka Grada Krka, za razdoblje od svibnja do prosinca 2022. Kada je u pitanju travanj 2022, odnosno račun izdan za to obračunsko razdoblje, sud se je vodio starim Cjenikom javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koji je bio na snazi do 30. travnja 2022. godine. Od 1. svibnja 2022. primjenjuje se novi Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Grada Krka, s time da bi od 1. siječnja 2023. godine cijene bile prikazane u eurima.

5.7. Kada je pak u pitanju druga stavka na računima ispostavljenim tuženiku, odnosno pražnjenje dva spremnika od 360 L, a koja usluga, kao varijabilni dio, da je obračunata na osnovi odvoza miješanog komunalnog otpada dva puta mjesečno, u utuženom razdoblju, valja imati u vidu odredbu članka 69. stavak 1. točka 9. i članka 82. ZGO, a koje davatelju usluge, dakle tužitelju, nameću obvezu vođenja evidencije o preuzetoj količini otpada. Članak 18. Odluke Grada Krka, navodi kako prihvatljivi dokaz izvršenja javne usluge za pojedinog korisnika javne usluge predstavlja

evidencija davatelja javne usluge o izvršenoj javnoj usluzi (automatska elektronička evidencija pražnjenja spremnika tijekom obračunskog razdoblja) za po jedinog korisnika javne usluge. U tom smislu, odredbom članka 14. Odluke Grada [adresa] propisano je, kako je tužitelj, između ostaloga, dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada.

5.8. U prilog tužbenim navodima, tužitelj je ukazao kako na području Grada Krka, još uvijek nije uspostavljena digitalna evidencija, slijedom čega da se korisnicima javne usluge, u kategoriji nekućanstva, varijabilni dio cijene javne usluge za odvoz miješanog komunalnog otpada, obračunava paušalno, dva puta mjesečno, a sve sukladno odredbama iz Odluke Grada [adresa].

5.9. Međutim, ovaj sud je stava, kako se potraživanje tuženika , s osnove varijabilnog dijela cijene javne usluge za odvoz miješanog komunalnog otpada, a koje je navedeno u računima broj: 2391-5-122 (travanj), broj: 3574-5-122 (svibanj), broj: 4880-5-122 (lipanj), broj: 6167-5-122 (srpanj), broj: 7421-5-122 (kolovoz), broj: 8634-5-122 (rujan), broj: 9517-5-122 (listopad), broj; 10247-5-122 (studeni) i broj: 11008-5-122 (prosinac), ukazuje neosnovanim. Naime, tužitelj ne samo da nije pružio bilo kakav dokaz da bi opisanu uslugu izvršio, dakle da bi ispraznio spremnik od 360 L, dva puta mjesečno, već je, i potvrdio tuženikove navode, da se poslovni prostor, koji koristi tuženik, nalazi u staroj jezgri grada [adresa], za koju lokaciju nije uspostavljen sustav odvoza od vrata do vrata, a slijedom čega da tuženiku, za odlaganje otpada, stoji na raspolaganju spremnik postavljen na javnoj površini (park ispred zgrade sjedišta jedinice lokalne samouprave- Grada Krka), koji se smatra primarnim spremnikom u slučaju kada korisnik usluge nema svoj samostalni spremnik. Stoga, ovaj sud je stava, kako je tuženiku, bez osnove na računima zaračunata stavka, za uslugu, koja nije bila pružena, niti je mogla biti pružena.

5.10. Ovome sud je poznata, konačno to je i općepoznata činjenica (potvrdio ju je i tužitelj u podnesku od 11. svibnja 2023) da u staroj gradskoj jezgri grada [adresa], nije uspostavljen sustav odvoza otpada od vrata do vrata, već korisnicima stoje na raspolaganju spremnici na javnoj površini, no za koje, još uvijek nije uspostavljena digitalna evidencija. Međutim, unatoč tome, tužitelj ne može zaračunavati tuženiku uslugu, a koja mu nije pružena, tim više, što takva radnja tužitelja, nema podlogu, u Odluci Grada [adresa]. Naime, iz sadržaja navedene odluke, ne proizlazi da bi tužitelj, bio ovlašten, u prijelaznom razdoblju, do uspostave digitalne evidencije, tuženika, kao korisnika, teretiti dodatno za pražnjenje spremnika od 360 L, dva puta mjesečno. Postupanje tužitelja, u suprotnosti je sa temeljnim načelom Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenata i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (dalje: Direktiva), koja, kada su troškovi gospodarenja otpadom u pitanju, utemeljuje načelo „onečišćivač plaća“. Članak 14. i članak 15. stavak 1. Direktive, u osnovi postavljaju pravne temelje, da onečišćivač, kao korisnik usluge, snosi troškove gospodarenja otpadom, u skladu s količinom predanog otpada (varijabilni dio), kao i troškove za potrebnu infrastrukturu i njezino djelovanje. Ovo posljednje, bili bi tzv. fiksni troškovi, odnosno minimalna javna usluga. Kada je u pitanju varijabilni dio, onda taj dio cijene javne usluge, mora odgovarati stvarno predanoj, odnosno preuzetoj količini otpada, i ne može se paušalno određivati, kao što to čini tužitelj, za pražnjenje spremnika od 360 L, dva puta mjesečno. Ovaj sud je svjestan kako tužitelj, pogotovo tijekom ljetnih mjeseci, ima dodatne troškove zbrinjavanja otpada, zbog povećane potrošnje i boravka gostiju, no za taj dio troškova, ne mogu se paušalno teretiti korisnici usluge, obzirom da bi varijabilni dio na računu trebao biti odraz stvarne količine predanog otpada. Konačno, propust tužitelja, da na lokalitetu stare gradske jezgre grada [adresa], gdje nije uspostavljen sustav odvoza otpada od vrata do vrata, već korisnicima stoje na raspolaganju spremnici na javnoj površini, još uvijek nije uspostavljena digitalna evidencija predane količine otpada, ne može pasti na teret tuženika, odnosno korisnika. Dakle, stav je ovog suda, kako se potraživanje tužitelja, od 64,80 HRK, odnosno 73,22 HRK (sa obračunatim PDVom), sada 9,72 EUR u računu broj: 2391-5-122 (travanj), 108,00 HRK, odnosno 122,04 HRK (sa obračunat im PDVom), sada 16,20 EUR na računu broj: 3574-5-122 (svibanj), 108,00 HRK, odnosno 122,04 HRK (sa obračunatim PDVom), sada 16,20 EUR na računu broj: 4880 -5-122 (lipanj), 108,00 HRK, odnosno 122,04 HRK (sa obračunatim PDVom), sada 16,20 EUR na računu broj:6167-5-122 (srpanj), 108,00 HRK, odnosno 122,04 HRK (sa obračunatim PDVom), sada 16,20 EUR na računu broj: 7421-5-122 (kolovoz), 108,00 HRK, odnosno 122,04 HRK (sa obračunatim PDVom), sada 16,20 EUR na računu broj:

8634-5-122 (rujan), 108,00 HRK, odnosno 122,04 HRK (sa obračunatim PDVom), sada 16,20 EUR na računu broj: 9517-5-122 (listopad), 108,00 HRK, odnosno 122,04 HRK (sa obračunatim PDVom), sada 16,20 EUR na računu broj:10247-5-122 (studeni) i 108,00 HRK, odnosno 122,04 HRK (sa obračunatim PDVom), sada 16,20 EUR na računu broj:11008-5-122 (prosinac), ukazuje neosnovanim, slijedom čega je u tome dijelu zahtjev tužitelja za isplatom glavnice, ali i kamata, odbijen kao neosnovan.

5.11. Konačno, prilikom ocjene pravnog odnosa, tužitelja i tuženika, ovaj sud je stava kako između tužitelja i tuženika, postoji obvezno pravni odnos, sukladno odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), a koji je utemeljen odredbom članka 70. ZGO-a. U smislu navedenoga, odbijaju se kao neosnovani izneseni navodi tuženika glede vjerodostojnosti izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, odnosno Saldakontne kartice sa stanjem duga na dan 9. veljače 2023, a koja je, potvrđena u tijeku postupka dostavljenim računima, broj: 2391-5-122 (travanj), broj: 3574-5-122 (svibanj), broj: 4880-5-122 (lipanj), broj: 6167-5-122 (srpanj), broj: 7421-5-122 (kolovoz), broj: 8634-5-122 (rujan), broj: 9517-5-122 (listopad), broj; 10247-5-122 (studeni) i broj: 11008-5-122 (prosinac).

VI. Troškovi postupka

6. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a, u svezi s člankom 155. istog Zakona, obzirom da su u cijelosti odbijeni prigovori tuženika, glede osnove tužiteljeve tražbine. Odlučujući o troškovima ovog postupka, sud je imao u vidu troškovnik punomoćnika tužitelja predan na ročištu održanom 15. travnja 2026. i utvrđenu vrijednost predmeta spora od: 929,49 EUR. Prilikom odlučivanja o nadoknadi parničnog troška ovaj sud vodio se je i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta; Tarifa).

6.1. Tako je tužitelju, kao osnovana, priznata nadoknada troška za sastav podneska od 11. svibnja 2023. i 13. veljače 2024, u vrijednosti od 75 bodova za svaki podnesak, prema Tbr.8 t.1. Tarife, kao i za zastupanje na ročištima održanim 21. veljače 2024. i 15. travnja 2026, u vrijednosti od 75 bodova za svako, prema Tbr.9 t.1. Tarife. Dakle, sveukupno, tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troška u vrijednosti od 300 bodova. Kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, to tužitelju pripada pravo na naknadu iznosa od: 600,00 EUR (300 bodova x 2,00 EUR = 600,00 EUR). Na navedeni iznos od 600,00 EUR, valjalo je obračunati i iznos PDV-a tužiteljeva punomoćnika od 25% sukladno odredbi Tbr. 46. Tarife, a koji iznosi 150,00 EUR. Dakle, tužitelj, ostvaruje pravo na naknadu troška u ukupnom iznosu od 750,00 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki III.) izreke, obzirom da tužitelj nije potraživao drugih troškova, temeljem troškovnika s lista 197 spisa.

6.2. Prilikom odmjere troškova ovog postupka, sud je vodio računa da bi tužitelj, bio odbijen, za zahtjevom za isplatom iznosa od 139,32 EUR. Međutim, stav je suda kako se radi o razmjernom neznatnom zahtjevu tužitelja, ne samo u odnosu na novčani iznos u odnosu na koji je održan na snazi platni nalog, već i u odnosu na uspjeh u sporu, a s obzirom na osporenu osnovu tužiteljeve tražbine, slijedom čega je odlučeno da na teret tuženika, padne cjelokupni trošak postupka, sukladno odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a.

6.3. Konačno, prilikom odmjere troškova postupka, sud je imao u vidu pravno stajalište, koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Zaključku broj: Su-IV-204/17, sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, a temeljem kojeg presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi se ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje odlukom kojom se objedinjeno odlučuje o troškovima postupka, dakle i troškovima ovršnog postupka, kao i daljnjim troškovima nastalim u dijelu parničnog postupka. Prethodno navedeno stoga jer je platni nalog, samo onaj dio oluke kojim se odlučuje o potraživanju tužitelja koje se temelji na vjerodostojnoj ispravi, dok je odluka o trošku, zasebna odluka, koja ne predstavlja platni nalog

Krk, 21. svibnja 2026.

S u d a c:

Anton Hlača

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Odluka kojom se završava

postupaka u sporovima male vrijednosti, može se pobijati uvažavajući ograničenja propisana odredbom članka 467. ZPP-a. U slučaju podnošenja žalbe, u trenutku predaje iste, za stranku koja podnosi žalbu, nastaje obveza plaćanja sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 4. stavak 1. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).