Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
Sve baze
  • Sve baze
  • Zakoni
  • Podzakonski
  • Sudska praksa
  • EU propisi
  • Vijesti
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    REPUBLIKA HRVATSKA

    TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

    Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

    Poslovni broj: P-2379/2025-17

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa kojeg zastupa Luka Antunović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6/III., radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 8. travnja 2026. u prisutnosti odvjetničkog vježbenika ŽH, zamjenika punomoćnika tužitelja i odvjetničke vježbenice TH, zamjenice punomoćnika tuženika, dana 22. svibnja 2026.

    p r e s u d i o  j e

    I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od:

    - 5,17 EUR od 6. svibnja 2006. do 30. rujna 2025.,

    - 1,45 EUR od 6. lipnja 2006. do 30. rujna 2025.,

    - 0,89 EUR od 4. srpnja 2006. do 30. rujna 2025.,

    - 1,63 EUR od 7. rujna 2006. do 30. rujna 2025.,

    - 1,09 EUR od 6. listopada 2006. do 30. rujna 2025.,

    - 49,06 EUR od 6. travnja 2009. do 30. rujna 2025.,

    - 53,82 EUR od 6. svibnja 2009. do 30. rujna 2025.,

    - 44,46 EUR od 6. lipnja 2009. do 30. rujna 2025.,

    - 32,83 EUR od 6. srpnja 2009. do 30. rujna 2025.,

    - 32,35 EUR od 6. kolovoza 2009. do 30. rujna 2025.,

    - 40,33 EUR od 6. rujna 2009. do 30. rujna 2025.,

    - 34,19 EUR od 6. listopada 2009. do 30. rujna 2025.,

    - 32,29 EUR od 6. studenoga 2009. do 30. rujna 2025.,

    - 41,63 EUR od 6. prosinca 2009. do 30. rujna 2025.,

    - 59,53 EUR od 22. siječnja 2010. do 30. rujna 2025.,

    - 67,21 EUR od 6. veljače 2010. do 30. rujna 2025.,

    - 64,89 EUR od 6. ožujka 2010. do 30. rujna 2025.,

    - 84,59 EUR od 6. travnja 2010. do 30. rujna 2025.,

    - 84,22 EUR od 6. svibnja 2010. do 30. rujna 2025.,

    - 103,30 EUR od 6. lipnja 2010. do 30. rujna 2025.,

    - 147,63 EUR od 6. srpnja 2010. do 30. rujna 2025.,

    - 121,96 EUR od 6. kolovoza 2010. do 30. rujna 2025.,

    - 183,55 EUR od 6. rujna 2010. do 30. rujna 2025.,

    - 162,62 EUR od 6. listopada 2010. do 30. rujna 2025.,

    - 134,76 EUR od 6. studenoga 2010. do 30. rujna 2025.,

    - 185,94 EUR od 6. prosinca 2010. do 30. rujna 2025.,

    - 226,11 EUR od 6. siječnja 2011. do 30. rujna 2025.,

    - 207,67 EUR od 6. veljače 2011. do 30. rujna 2025.,

    - 201,34 EUR od 6. ožujka 2011. do 30. rujna 2025.,

    - 184,97 EUR od 6. travnja 2011. do 30. rujna 2025.,

    - 211,87 EUR od 6. svibnja 2011. do 30. rujna 2025.,

    - 272,43 EUR od 6. lipnja 2011. do 30. rujna 2025.,

    - 252,04 EUR od 6. srpnja 2011. do 30. rujna 2025.,

    - 386,27 EUR od 6. kolovoza 2011. do 30. rujna 2025.,

    - 380,51 EUR od 6. rujna 2011. do 30. rujna 2025.,

    - 280,47 EUR od 6. listopada 2011. do 30. rujna 2025.,

    - 272,64 EUR od 6. studenoga 2011. do 30. rujna 2025.,

    - 261,93 EUR od 6. prosinca 2011. do 30. rujna 2025.,

    - 282,85 EUR od 6. siječnja 2012. do 30. rujna 2025.,

    - 301,40 EUR od 6. veljače 2012. do 30. rujna 2025.,

    - 298,98 EUR od 6. ožujka 2012. do 30. rujna 2025.,

    - 288,27 EUR od 6. travnja 2012. do 30. rujna 2025.,

    - 292,79 EUR od 6. svibnja 2012. do 30. rujna 2025.,

    - 301,09 EUR od 6. lipnja 2012. do 30. rujna 2025.,

    - 292,45 EUR od 6. srpnja 2012. do 30. rujna 2025.,

    - 296,19 EUR od 6. kolovoza 2012. do 30. rujna 2025.,

    - 289,52 EUR od 6. rujna 2012. do 30. rujna 2025.,

    - 279,12 EUR od 6. listopada 2012. do 30. rujna 2025.,

    - 290,49 EUR od 6. studenoga 2012. do 30. rujna 2025.,

    - 286,25 EUR od 6. prosinca 2012. do 30. rujna 2025.,

    - 296,66 EUR od 6. siječnja 2013. do 30. rujna 2025.,

    - 274,55 EUR od 6. veljače 2013. do 30. rujna 2025.,

    - 284,30 EUR od 6. ožujka 2013. do 30. rujna 2025.,

    - 295,26 EUR od 6. travnja 2013. do 30. rujna 2025.,

    - 284,93 EUR od 6. svibnja 2013. do 30. rujna 2025.,

    - 264,48 EUR od 6. lipnja 2013. do 30. rujna 2025.,

    - 260,57 EUR od 6. srpnja 2013. do 30. rujna 2025.,

    - 260,72 EUR od 6. kolovoza 2013. do 30. rujna 2025.,

    - 273,27 EUR od 6. rujna 2013. do 30. rujna 2025.,

    - 288,57 EUR od 6. listopada 2013. do 30. rujna 2025.,

    - 281,91 EUR od 6. studenoga 2013. do 30. rujna 2025.,

    - 289,69 EUR od 6. prosinca 2013. do 30. rujna 2025.,

    - 284,94 EUR od 6. siječnja 2014. do 30. rujna 2025.,

    - 266,85 EUR od 6. veljače 2014. do 30. rujna 2025.,

    - 269,75 EUR od 6. ožujka 2014. do 30. rujna 2025.,

    - 263,02 EUR od 6. travnja 2014. do 30. rujna 2025.,

    - 262,02 EUR od 6. svibnja 2014. do 30. rujna 2025.,

    - 255,88 EUR od 6. lipnja 2014. do 30. rujna 2025.,

    - 262,09 EUR od 6. srpnja 2014. do 30. rujna 2025.,

    - 269,30 EUR od 6. kolovoza 2014. do 30. rujna 2025.,

    - 274,75 EUR od 6. rujna 2014. do 30. rujna 2025.,

    - 275,31 EUR od 6. listopada 2014. do 30. rujna 2025.,

    - 281,43 EUR od 6. studenoga 2014. do 30. rujna 2025.,

    - 284,25 EUR od 6. prosinca 2014. do 30. rujna 2025.,

    - 284,36 EUR od 6. siječnja 2015. do 30. rujna 2025.,

    - 286,67 EUR od 6. veljače 2015. do 30. rujna 2025.,

    - 286,67 EUR od 6. ožujka 2015. do 30. rujna 2025.,

    - 286,67 EUR od 6. travnja 2015. do 30. rujna 2025.,

    - 286,67 EUR od 6. svibnja 2015. do 30. rujna 2025.,

    - 286,67 EUR od 6. lipnja 2015. do 30. rujna 2025.,

    - 286,67 EUR od 6. srpnja 2015. do 30. rujna 2025.,

    - 286,67 EUR od 6. kolovoza 2015. do 30. rujna 2025.,

    - 286,67 EUR od 6. rujna 2015. do 30. rujna 2025.,

    po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

    II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose i u razdobljima specificiranim u stavku I. izreke predmetne presude po stopi koja čini razliku između zahtijevane stope koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena i stope po kojoj su zatezne kamate obračunate u stavku I. izreke predmetne presude.

    III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 17.591,26 EUR s zateznim kamatama na iznos od:

    − 5,17 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 1,45 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 0,89 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 1,63 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 1,09 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 49,06 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 53,82 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 44,46 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 32,83 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 32,35 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 40,33 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 34,19 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 32,29 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 41,63 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 59,53 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 67,21 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 64,89 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 84,59 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 84,22 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 103,30 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 147,63 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 121,96 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 183,55 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 162,62 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 134,76 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 185,94 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 226,11 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 207,67 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 201,34 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 184,97 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 211,87 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 272,43 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 252,04 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 386,27 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 380,51 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 280,47 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 272,64 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 261,93 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 282,85 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 301,40 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 298,98 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 288,27 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 292,79 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 301,09 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 292,45 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 296,19 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 289,52 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 279,12 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 290,49 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 286,25 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 296,66 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 274,55 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 284,30 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 295,26 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 284,93 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 264,48 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 260,57 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 260,72 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 273,27 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 288,57 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 281,91 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 289,69 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 284,94 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 266,85 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 269,75 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 263,02 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 262,02 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 255,88 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 262,09 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 269,30 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 274,75 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 275,31 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 281,43 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 284,25 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 284,36 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 286,67 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 286,67 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 286,67 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 286,67 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 286,67 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 286,67 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 286,67 EUR od 1. listopada 2015. do isplate

    − 286,67 EUR od 1. listopada 2015. do isplate.

    IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.283,77 EUR s zateznim kamatama od 30. rujna 2015. do isplate.

    V. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

    VI. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 EUR s zateznim kamatama od 22. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

    VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 180,50 EUR s zateznim kamatama od 22. svibnja 2026. do isplate, kao neosnovan.

    Obrazloženje

    1. U tužbi se navodi da su tuženik kao kreditor i RH kao korisnik kredita sklopili 17. ožujka 2006. Ugovor o kreditu 9011090355 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), temeljem kojeg je tuženik isplatio korisnici kredita iznos od 205.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Ističe se da je novčana obveza po Ugovoru o kreditu bila vezana za kretanje tečaja HRK u odnosu na valutu švicarski franak, dakle, da je bila ugovorena valutna klauzula u CHF, bez da je korisnik kredita prilikom sklapanja ugovora bio informiran u potrebnim parametrima potrebnim za donošenje odluke o sklapanju ugovora. Tužitelj ukazuje na pravomoćnu presudu ovog suda, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima), a kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, čime da je tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003., dalje u tekstu: ZZP/03) i to u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. protivno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP-a/03. U tom dijelu da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Tim presudama da je utvrđeno da su odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima ništetne, jer da uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, budući da banka nije informirala potrošača o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, niti tijekom pregovora niti u vrijeme sklapanja ugovora, slijedom čega da je došlo do situacije da je vjerovnik jednostrano odredio obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti, jer nema nikakve kriterije. Stoga da je tuženik dužan vratiti sve što je primio temeljem ništetne valutne klauzule po pravilima o stjecanju bez pravne osnove (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., dalje u tekstu: ZOO). Tužitelj tvrdi da je temeljem Ugovora o ustupu tražbine stekao od korisnika kredita tražbinu koju je ovaj imao prema tuženiku po osnovi povrata onog što je tuženik stekao temeljem ništetne valutne klauzule iz Ugovora o kreditu, o čemu da je tuženik obaviješten pisanim putem. Tužitelj smatra da se u konkretnoj parnici ima pravo pozivati na pravna stajališta iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa potrošača vođene pred ovim sudom pod brojem P-1401/2012. Navodi da je korisnik kredita sklopio s tuženikom 20. siječnja 2016. Dodatak Ugovoru o kreditu, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 102/2015., dalje u tekstu: ZIDZPK/15), ali da se time korisnik kredita nije odrekao prava na puno obeštećenje na koje je imao pravo zbog primjene ništetne valutne klauzule, a niti da je cilj ZIDZPK-a/15 bio obeštećenje korisnika kredita, već je cilj bio izjednačenje korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF s korisnicima kredita s valutnom klauzulom u EUR. Tom prilikom da je konkretnom korisniku kredita utvrđena glavnica bez izuzimanja od primjene ništetne valutne klauzule. Predlaže izvesti dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđenja iznosa koje je korisnik kredita više platio prilikom otplate anuiteta uslijed primjene valutne klauzule u CHF (razlika između onog što je plaćeno i onoga što bi bilo plaćeno da se je cijelo vrijeme primjenjivao početni tečaj za CHF) te radi utvrđenja razlike u preostaloj glavnici kredita između iznosa kojeg je tuženik utvrdio u konverziji i iznosa glavnice koji bi se dobio primjenom početnog tečaja za CHF. Budući da ne može određeno postaviti tužbeni zahtjev za isplatu (onoga što je tuženik primio po osnovi ništetne valutne klauzule) prije nego li mu tuženik dostavi odgovarajući dokumentaciju, koju da mu tuženik nije dostavio (iako mu se je prije podnošenja predmetne tužbe obratio s zahtjevom za dostavu dokumentacije) te prije nego li se temeljem te dokumentacije provede financijsko vještačenje, to podnosi stupnjevitu tužbu, kojom najprije manifestacijskim zahtjevom traži da se tuženiku naloži dostaviti odgovarajuće isprave potrebne za financijsko vještačenje, a potom zahtijeva da se tuženiku naloži isplata iznosa koji će biti određen po provedenim financijskom vještačenju s zateznim kamatama.

    2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer tužitelj nije stranka Ugovora o kreditu, a korisnica kredita, RH, nema pravni interes za podnošenje ovakve tužbe jer je s tuženikom sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu. Osim toga, da se priroda eventualne potrošačke tražbine povrata iznosa plaćenog po osnovi valutne klauzule protivi prenošenju na drugoga, slijedom čega da je ustup takve tražbine, u smislu odredbe čl. 80. st. 1. ZOO-a, nedopušten, uslijed čega da niti Ugovor o ustupu tražbine ne proizvodi nikakve pravne učinke prema tuženiku pa da tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati od tuženika nikakvu isplatu. Pored toga, da je predmet ustupa nepostojeća i neodređena tražbina, budući ugovor o ustupu ne sadrži dovoljno podataka s pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, a niti su strane ostavile trećoj osobi da odredi tražbinu, slijedom čega da je takav prijenos nedopušten.

    3. Sve i kada bi tužitelj imao pravo zahtijevati povrat stečenog temeljem ništetne valutne klauzule, tuženik smatra da on to ne bi mogao učiniti u parnici bez da je istodobno postavio i deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti te klauzule.

    4. Nadalje, tuženik tvrdi da se status potrošača, u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZZP- a/03 ne presumira, već da ga je tužitelj dužan dokazati, što da tužitelj za sada nije dokazao, kao što nije dokazao nitik da je upravo korisnik kredita sam vršio uplate po kreditu.

    5. Tuženik naglašava da su sklapanjem Dodataka Ugovoru o kreditu stranke stvorile novu pravnu osnovu, bez značenja obnove, na način da je kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, dakle, da je položaj korisnika kredita izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Poziva se na pravna stajališta izražena u rješenju Gos 1/2019 te zaključuje da je Dodatak Ugovoru o kreditu valjana nova pravna osnova koja uspostavlja ravnotežu između korisnika kredita kao potrošača i tuženika kao trgovca, da korisnik kredita nema pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti valutne klauzule ili klauzule o promjenjivoj kamatnoj stopi iz izvornog Ugovora o kreditu te temeljem toga zahtijevati daljnje obeštećenje, budući da je već ''obeštećen'' odnosno ''restituiran'', da je korisnik kredita sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa te ga treba promatrati kao korisnika kredita u EUR koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora, jer se kolektivni spor odnosi samo na korisnike kredita u CHF.

    6. Tuženik ističe kako su sporne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF korisniku kredita bile jasne, lako razumljive i lako uočljive, da se o navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste odredbe nisu, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita. Naglašava kako je predočio korisniku kreditu sve relevantne informacije prilikom sklapanja Ugovora o kreditu pa tako i informirao korisnika kredita o rizicima vezanim uz valutnu klauzulu u CHF u onoj mjeri u kojoj je to i samom tuženiku u tom trenutku bilo poznato te kako je korisnik kredita u konačnici donio odluku da želi sklopiti ugovor o kreditu sa svim njegovim odredbama.

    7. Tuženik ističe prigovor zastare, s obzirom da je od pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu, do dana podnošenja tužbe u ovoj parnici, protekao trogodišnji zastarni rok, propisan odredbom čl. 226. ZOO-a.

    8. Osporava zatraženi tijek zateznih kamata, jer smatra da iste mogu početi teći najranije od kada se počinje računati zastarni rok, dakle, od pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu u pogledu ništetnosti valutnih klauzula. Smatra da sud ne smije zanemariti i da je tuženik bio pošteni stjecatelj, u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a.

    9. Stranke su si međusobno osporavale iznijete navode i stajališta.

    10. Tijekom dokaznog postupka pročitani su Ugovor o kreditu (list 12. – 18. spisa),

    IV. Dodatak Ugovoru o kreditu od 20. siječnja 2016. (list 19. – 20. spisa), plan otplate kredita (list 21. – 23. spisa), Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine sklopljen 10. lipnja 2023. između ŽHĆ i tužitelja (list 24. – 29. spisa), obavijest o ustupu tražbine (list 31. spisa), pregled kreditnog kalkulatora (list 63. – 65. spisa), pisani iskaz svjedokinje ŽHĆ (list 122. – 123. spisa), saslušana je svjedokinja ŽHĆ (list 181. – 182. spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. (list 189. – 208. spisa – pisani nalaz i mišljenje) te je pročitana dokumentacija koju je vještak pribavio za potrebe vještačenja, među kojom i Dodatak Ugovoru o kreditu od 8. prosinca 2025. (list 209. – 267. spisa)

    11. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

    12. Predmet spora jest povrat iznosa koje je tuženik primio u okviru otplate kredita primjenom ništetne valutne klauzule u CHF, koja tražbina povrata stečenog bez pravne osnove jest ustupljena od strane korisnika kredita tužitelju.

    13. Među strankama je nesporno da je tuženik s korisnikom kredita RH sklopio Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, kao i da je među njima sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR te da je ta konverzija provedena sukladno odredbama ZIDZPK-a/15.

    14. Sporno je da li je valutna klauzula iz Ugovora o kreditu ništetna, da li je eventualna tražbina potrošača povrata preplaćenog po toj ugovornoj odredbi mogla biti ustupljena tužitelju, može li se tužitelj, kao pravna osoba cesionar, pozivati na pravna stajališta sudova izražena u kolektivnom potrošačkom sporu kojim je utvrđena ništetnost određenih ugovornih odredbi iz ugovora o potrošačkom kreditiranju koje su sklapale određene banke, među kojima i tuženik, u određenom vremenskom razdoblju, jesu li potrošač i tuženik u cijelosti riješili međusobni odnos u pogledu valutne klauzule sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na način da u tom pogledu nemaju nikakvih međusobnih potraživanja ili je i nakon sklapanja tog Dodatka preostalo određeno restitucijsko potraživanje potrošača te je li nastupila zastara utuženog potraživanja.

    15. O ništetnosti valutne klauzule u CHF

    16. Nije sporno da je pred ovim sudom, pod poslovnim brojem P-1401/12, vođen parnični postupak između tužitelja POTROŠAČA – Hrvatske udruge za zaštitu potrošača i tuženika Zagrebačke banke d.d., Privredne banke d.d., Erste & Steiermärkische bank d.d., Raiffeisenbank Austria d.d., Hypo Alpe-Adria Bank d.d., OTP banka Hrvatska d.d., Societe Generale – Splitska banka d.d. (ranije tvrtke HVB Splitska bannka d.d. - pravni prednik tuženika) i Sberbank d.d. (ranije Volksbank d.d.), radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

    17. Nije sporno da je presudom donesenom u navedenom postupku 4. srpnja 2013. utvrđeno, između ostalog, da je drugotužena Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima o kreditima kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time drugotužena Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. postupala protivno odredbama čl. 81.,82. i 90. ZZP-a/03, a u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. ZZP-a/07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (stavak II. izreke).

    18. Nije sporno da je, u konačnici, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, dana 14. lipnja 2018. pod poslovnim brojem Pž-6632/17-10, donio presudu kojom odbija žalbe svih tuženika i potvrđuje prvostupanjsku presudu, između ostalog, pod stavkom III. izreke kojim je utvrđeno da drugotuženik Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima o kreditima kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, čime da je postupano protivno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP-a/03, odnosno kasnije čl. 96. i 97. ZZP-a/07.

    19. Naposljetku, nije sporno da su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 2221/18-11 od 3. rujna 2019., odbijene revizije I. – VII. tuženika i potvrđena drugostupanjska presuda, između ostalog, u navedenom dijelu kojim su odbijene njihove žalbe protiv prvostupanjske presude i ista potvrđena u stavku II. izreke.

    20. Iz navedenog proizlazi da je presuda ovog suda, P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. i na dalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule švicarski franak u potrošačkim ugovorima o kreditu bez da je prethodno potrošače – korisnike kredita u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su povrijeđene odredbe čl. 81., 82. i 90. ZZP-a/03 i čl. 96. i 97. ZZP-a/07, postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

    21. Prema odredbi čl. 52.a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

    22. Tako je i Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015., 14/2019., dalje u tekstu: ZZP/14), a prethodno i ZZP-om/07, predviđeno podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača protiv osobe čije je postupanje u suprotnosti s određenim odredbama tog zakona.

    23. Takvom tužbom za zaštitu kolektivnih interesa može se, između ostalog, zahtijevati utvrđenje da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi (čl. 52.b st. 1. t. 1. ZPP-a).

    24. Prema odredbi čl. 52.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete i isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 52.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

    25. Radi se o parnicama pokrenutim radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava.

    26. Iako tužitelj nije potrošač, isti je s potrošačem RH sklopio Ugovor o ustupu tražbine što ju je navedeni potrošač kao korisnik kredita stekao prema tuženiku temeljem potrošačkog Ugovora o kreditu.

    27. Naime, Ugovorom o kreditu kojeg je RH kao korisnik kredita sklopila s tuženikom kao kreditorom, korisniku kredita je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 205.000,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita za kupnju stambenog objekta (čl. 1. i 2. Ugovora o kreditu), koji kredit se je trebao otplatiti u mjesečnim anuitetima uz primjenu promjenjive kamatne stope koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,35%, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja (čl. 3. i 7. Ugovora o kreditu).

    28. Prema odredbi čl. 3. t. 1. ZZP-a/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu (ZZP/07 stupio je na snagu 7. kolovoza 2007., a predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 19. listopada 2006.), potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je, prema odredbi točke 2. istog članka, trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.

    29. Ništa u Ugovoru o kreditu ne upućuje na to da je RH sklapala taj ugovor kako bi ostvarila financiranje kupnje nekretnine koja bi joj trebala služiti obavljanju njenog zanimanja, određene poslovne aktivnosti ili poduzetničke djelatnosti, a niti bi to proizlazilo iz bilo kojeg drugog dokaza iz predmetnog spisa. Štoviše, u Ugovoru o kreditu se izričito navodi da se radi o kreditu za kupnju stambenog objekta, dakle, nekretnine namijenjene stanovanju, što potvrđuje i RH u svom iskazu, slijedom čega se zaključuje da je RH kao potrošač sklopila Ugovor o kreditu s tuženikom kao kreditnom institucijom u čiji redovni predmet poslovanja ulazi odobravanje kredita, dakle, tuženik je u tom ugovoru imao ulogu trgovca.

    30. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 17. ožujka 2006., dakle, u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog potrošačkog spora i sadrži identične odredbu o valutnoj klauzuli (i o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi) koja je navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđena ništetnom, iz razloga što se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, uslijed čega potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedena odredba podrazumijeva i koje rizike nosi, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene.

    31. Stoga se zauzeta pravna stajališta o ništetnosti navedenih odredbi iz potrošačkih ugovora o kreditu sklapanih u navedenom razdoblju između potrošača i, između ostalog, ovdje tuženika, odnose i na predmetni Ugovor o kreditu.

    32. Točno je da je u kolektivnom potrošačkom sporu pružena (tek) apstraktna pravna zaštita, stoga je u pojedinačnim parnicama radi naknade štete ili isplate (stečenog bez pravne osnove) uslijed povrede potrošačkih prava i interesa tuženiku dopušteno dokazivati da je u konkretnom slučaju postupio sukladno ZZP-u/03, dakle, da je konkretna valutna klauzula u CHF bila razumljiva korisniku kredita, jer mu je prethodno tuženik dao sve informacije koje su mu bile potrebne da shvati što ta odredba podrazumijeva i koje rizike nosi te da se je o istoj pojedinačno pregovaralo.

    33. Naime, prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

    34. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 2. ZZP-a/03).

    35. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4 ZZP- a/03).

    36. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP- a/03).

    37. Nepoštena ugovorna odredba je ništava (čl. 87. ZZP-a/03).

    38. Stoga, kao što je to već pravomoćno utvrđeno u kolektivnom potrošačkom sporu, ugovorna odredba o ugovaranju obveze kredita u valuti CHF, s obvezom otplate u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu), jest jasna i lako uočljiva, ali je upitno je li u konkretnom slučaju za korisnika kredita bila razumljiva, u smislu je li on bio od strane tuženika potpuno informiran o rizicima i pravnim posljedicama ugovaranja valutne klauzule u CHF (prema informacijama s kojima je tuženik tada mogao raspolagati) te je li navedena odredba bila predmet pojedinačnog pregovaranja.

    39. Ako se utvrdi da korisniku kredita valutna klauzula u CHF nije bila razumljiva te da ta odredba nije bila predmet pojedinačnog pregovaranja, tada vrijedi utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom potrošačkom sporu da takva odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da je zbog toga nepoštena i, posljedično, ništava.

    40. Dakle, protivno shvaćanju tuženika, o načelnoj ništetnosti valutne klauzule u predmetnom Ugovoru o kreditu već postoji pravomoćna odluka pa tužitelj nije dužan podnositi tužbeni zahtjev za ponovno utvrđenje ništetnosti te odredbe, iako bi i za to imao pravnog interesa, s obzirom da se u konkretnoj parnici mora utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke da se pravna stajališta iz presude donesene u kolektivnom sporu primjene i u ovoj parnici, dakle, da li je konkretna valutna klauzula bila predmetom pojedinačnog pregovaranja te je li korisniku kredita bila razumljiva.

    41. Svjedokinja RH u svom iskazu navodi da joj je predmetni kredit bio potreban za financiranje kupnje stana za stanovanje. Nakon što je došla u banku i zatražila kredit u određenom iznosu, banka da joj je ponudila određene opcije s time da kunski kredit nije bio jedna od njih, a ona da je izabrala sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u CHF iz razloga što joj je u tom slučaju anuitet bio najniži. Nije znala iz kojeg razloga je anuitet bio najniži upravo kod ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Navela je da joj je bilo jasno da će joj se mjesečni anuitet mijenjati ovisno o kretanju tečaja valute CHF, ali da ju prilikom sklapanja ugovora o kreditu nitko od strane banke nije upozorio da sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u CHF nosi neke posebne rizike naspram sklapanja ugovora s klauzulom u nekoj drugoj valuti niti da su tom prilikom razgovarali o stabilnosti valute CHF. Navela je da nije mogla pregovarati o sadržaju pojedinih odredaba o kreditu te da je cjelokupni ugovor sastavila banka. Onda da je osobno sam otplaćivala predmetni kredit te da je imala ugovoren trajni nalog temeljem kojeg se svaki mjesec određeni iznos skidao s njenog računa.

    42. Sud iz iskaza saslušane svjedokinje utvrđuje da je korisniku kredita bilo jasno što znači valutna klauzula, dakle, da mu je bilo jasno da iznos njegovog mjesečnog anuiteta ovisi o kretanju ugovorenog tečaja CHF naspram kune, ali isto tako proizlazi da mu prije sklapanja Ugovora o kreditu nitko od strane zaposlenika tuženika nije dao informacije o rizicima i pravnim posljedicama ugovaranja valutne klauzule konkretno u CHF, niti je imao saznanja o tome da Hrvatska narodna banka štiti tečaj hrvatske kune u odnosu na valutu Euro, ali ne i u odnosu na valutu švicarski franak.

    43. Isto tako, to što je banka korisniku kredita predočila da je stopa ugovornih kamata najniža za ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, što se automatski reflektira na visinu mjesečnog anuiteta, na način da je on niži u odnosu na anuitete kredita s valutnom klauzulom u EUR pa je korisnik kredita odabrao onu valutnu klauzulu s kojom će kreditno opterećenje biti niže, ne znači da se je o valutnoj klauzuli u CHF pojedinačno pregovaralo.

    44. Pojedinačno pregovaranje podrazumijeva da je korisnik kredita dobio sve relevantne obavijesti da bi mogao donijeti informiranu odluku o tome u kojoj valuti želi sklopiti ugovor o kreditu te da temeljem tih saznanja pregovara s bankom o uvjetima kredita, a u konkretnom slučaju korisnik kredita RH takve obavijesti nije dobila, već joj banka ponudila sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u nekoliko valuta te joj vjerojatno rekla koliko joj iznosi početni mjesečni anuitet u svakom od tih slučajeva, bez ikakve napomene o rizicima koje nosi svaka pojedina valuta. To nije pojedinačno pregovaranje.

    45. Stoga se utvrđenja suda iz pravomoćne presude iz potrošačkog kolektivnog spora odnose i na konkretni slučaj, budući da valutna klauzula u CHF potrošaču nije bila razumljiva i o njoj se nije pojedinačno pregovaralo.

    46. Budući da korisnik kredita RH nije dobila odgovarajuće informacije po pitanju parametara od kojih ovisi te od kojih se mijenja tečaj valute HRK u odnosu na tečaj valute CHF, da se o valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo i da je ista uzrokovala očitu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je navedena odredba nepoštena i, posljedično, ništava.

    47. Posljedica ništetnosti valutne klauzule jest bila u tome da je potrošač (korisnik kredita) RH imala prema tuženiku tražbinu povrata novčanog iznosa kojeg je tuženik stekao temeljem te ništetne odredbe, dakle, u okviru instituta stjecanja bez pravne osnove, imala je pravo na povrat onog što je primjenom navedene odredbe platila tuženiku, sve sukladno odredbi čl. 323. st. 1. u vezi čl. 324. st. 1. ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti ugovora ili njegovih pojedinih odredbi te čl. 1111. st. 1. ZOO-a o stjecanju bez pravne osnove.

    48. O cesiji tražbina potrošača

    49. Tražbina potrošača RH povrata stečenog bez pravne osnove mogu biti predmetom ustupa, jer njihov prijenos nije zabranjen zakonom niti su one strogo osobne naravi niti se po svojoj naravi protive prenošenju na drugog (čl. 80. st. 1. ZOO- a).

    50. Primatelj tražbine (cesionar) ima prema dužniku (cesusu) ista prava koja je ustupitelj tražbine (cedent) imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).

    51. Iz predmetnog Ugovora o ustupu tražbine proizlazi da je RH ustupila tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku po osnovi povrata preplaćenih iznosa po osnovi valute, kamata i svih plaćenih naknada nastalu temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu (čl. 1. i 2. Ugovora o ustupu tražbine).

    52. Valja istaknuti da je tražbina dovoljno određena ako su u ugovoru jasno naznačeni vjerovnik, dužnik i pravni temelj iste, a ista je odrediva ako ugovor sadrži dovoljno podataka temeljem kojih se ti elementi mogu odrediti (čl. 272. st. 1. ZOO-a).

    53. U konkretnom slučaju Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, dok je samo utvrđivanje visine iste ostavljeno za kasnije, s obzirom da se taj iznos, ako je sporan, bez provođenja financijskog vještačenja ne može utvrditi.

    54. Stoga je tražbina koja se ustupa jasno određena, a time je i sama činidba ugovora jasno određena pa nema mjesta zaključku o ništetnosti predmetnog Ugovora o ustupu tražbine zbog neodređenosti činidbe, u smislu odredbe čl. 269. i 270. st. 1. ZOO-a.

    55. Potpuno je nebitno što tužitelj nema svojstvo potrošača, jedino je relevantno da je na njega prenesena tražbina potrošača nastala primjenom pravomoćno utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi iz potrošačkih ugovora.

    56. Ovo stoga, što se radi o prenosivoj imovinsko – pravnoj tražbini čiji se objektivni identitet prijenosom na drugog vjerovnika ne mijenja, dakle, promjenom osobe vjerovnika nije promijenjen identitet tražbine koja se ustupa, što je osobito vidljivo iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a prema kojoj primatelj tražbine (cesionar) ima prema dužniku (cesusu) ista prava koja je ustupitelj tražbine (cedent) imao prema dužniku do ustupanja.

    57. Novčane tražbine potrošača nisu strogo osobne tražbine, niti se njihova narav protivi ustupanju, a niti je prijenos istih zabranjen zakonom, dakle, iste su prenosive, kao i većina novčanih tražbina, bez obzira na svojstvo njihova nositelja (tako i Sud EU, u presudama C-383/18 od 11. rujna 2019. i C-519/19 od 18. studenog 2020.).

    58. Slijedom navedenog, tužitelj je aktivno legitimiran potraživati od tuženika ono šte je isti primio od RH u ispunjenju Ugovora o kreditu primjenom ništetne valutne klauzule u švicarskim francima, u okviru onoga što je i sama RH mogla zahtijevati od tuženika.

    59. O pravnim učincima Dodatka Ugovora o kreditu

    60. RH je svoj odnos s tuženikom po pitanju valutne klauzule iz Ugovora o kreditu regulirala Dodatkom Ugovoru o kreditu od 8. prosinca 2015.

    61. Tim Dodatkom se uvode promjene u načinu ispunjenja obveza iz Ugovora o kreditu sukladno odredbama ZIDZPK-a/15, konkretno njegovim odredbama čl. 19.c st. 1. t. 1., 2. i 3., tako što se otplata kreditnih obveza, umjesto uz valutnu klauzulu u CHF, veže uz valutnu klauzulu u EUR te se korisnik kredita obvezuje kredit vraćati prema srednjem tečaju banke za EUR na dan plaćanja, tako što se umjesto ugovorene kamatne stope iz Ugovora o kreditu, primjenjuje kamatna stopa koju banka primjenjuje na kredite s valutnom klauzulom vezanom za valutu EUR te tako što se otplatni plan koji je izrađen prema odredbama Ugovora o kreditu zamjenjuje novim otplatnim planom izrađenim prema odredbama ZIDZPK-a/15.

    62. Dodatkom Ugovoru o kreditu utvrđeno je:

    - da na dan 30. rujna 2015. korisnik kredita duguje tuženiku temeljem Ugovora o kreditu neotplaćenu glavnicu u iznosu od 89.894,59 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke tuženika (čl. 3. Dodatka),

    - da na dan 30. rujna 2015. preplata korisnika kredita iznosi 9.896,68 EUR što, preračunato u kune prema srednjem tečaju za EUR banke tuženika na taj dan, odgovara iznosu od 75.585,89 kn (čl. 3. Dodatka),

    - da je u prijelazom razdoblju od 30. rujna 2015. do dana sklapanja Dodatka vršena otplata kredita tijekom kojeg je izvršena daljnja preplata u iznosu od 412,79 EUR (čl. 4. Dodatka),

    - zbog čega ukupna preplata na dan sklapanja Dodatka iznosi 10.309,47 EUR ili 78.738,58 kn koja će se iskoristiti za podmirenje budućih anuiteta, tako da će se do 50% iznosa anuiteta podmiriti iz preplate, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi (čl. 5. Dodatka),

    - da na dan sklapanja Dodatka nakon što se obračunaju učinci konverzije i učinci nastali u prijelaznom razdoblju, preostala neotplaćena glavnica kredita prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u EUR iznosi 88.413,64 EUR (čl. 6. st. 1. Dodatka),

    - koja će se otplatiti uvećana za kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi (način promjene i početna stopa utvrđeni su Dodatkom) u preostalih 131 mjesečnih anuiteta koji iznose po 892,98 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja (čl. 6. st. 2. i 3. i čl. 7. Dodatka).

    63. Kao što je već navedeno, među strankama nije sporno da je Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen sukladno odredbama ZIDZPK-a/15.

    64. Valja naglasiti da je ZIDZPK/15 donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZIDZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR. Taj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja. Pritom valja spomenuti da problem kredita vezanih za CHF nije svojstven samo Republici Hrvatskoj, već se pojavio i u drugim državama srednje i jugoistočne Europe, radi čega su zakonodavci i u tim zemljama posegnuli za zakonskim rješavanjem problema, a ta se rješenja razlikuju od države do države jer nema jedinstvenog pristupa rješavanju istog problema u državama članicama Europske unije (tako je do zakonskih intervencija unutar EU došlo u Mađarskoj i Poljskoj, ali na sadržajno drugačiji način nego u RH).

    65. Potonju je okolnost, među ostalim, imao na umu i Ustavni sud Republike Hrvatske u postupku ocjenjivanja suglasnosti s Ustavom RH ZIDZPK/15 (U- I/3685/2015) u kojem je odlukom od 4. travnja 2017. ocijenio spomenuti Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom. Ocjenjujući u opisanim okolnostima da ZIDZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio da ZIDZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

    66. Neovisno o tome što se Direktiva 93/13/EEZ u konkretnom slučaju ne primjenjuje (tako i Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.), zbog potrebe tumačenja nacionalnog prava u duhu prava EU, valja primijetiti da Direktiva ni inače ne sadrži posebne odredbe koje bi se odnosile na zaštitu potrošača pri ostvarivanju prava na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, već se restitucijski zahtjevi, dakle, zahtjevi za povrat neosnovano plaćenih iznosa, ostvaruju isključivo na temelju nacionalnog prava, odnosno prema nacionalnom materijalnom i procesnom pravu sukladno načelu procesne autonomije. Pritom dostignuti standardi zaštite prava potrošača zbog nepoštenosti ugovornih odredbi u praksi europskih sudova zahtijevaju ostvarenje mogućnosti uspostavljanja stvarne ravnoteže u pravima i obvezama potrošača, s jedne, i trgovca, s druge strane.

    67. Relevantne odredbe ZIDZPK/15, kojima je uređeno načelo konverzije i način izračuna konverzije kredita, su odredbe čl. 19.b (načelo konverzije kredita) i 19.c (način izračuna konverzije kredita).

    68. Prema odredbi čl. 19.b ZIDZPK-a/15 konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

    69. Nadalje, prema odredbi čl. 19.c st. 1. ZIDZPK-a/15 konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

    1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

    2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

    3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

    4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

    5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

    - ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

    - ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

    s time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,

    6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

    7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

    8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

    - stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d tog Zakona i

    - iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. predmetnog stavka.

    70. Iz navedenih odredbi proizlazi da je cilj ZIDZPK/15 bio korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF dovesti u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR.

    71. Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2. ZOO- a).

    72. Iz navedenih odredbi ZIDZPK/15 i Dodatka ugovoru sklopljenog sukladno tim odredbama, proizlazi da banka i korisnik kredita, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbe o valutnoj klauzuli, dodatkom ugovoru uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR), time da se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi čl. 19.c st. ZIDZPK/15.

    73. U postupku nije sporno da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK/15, koji zakon je izričito i detaljno uredio način konverzije i koji u tom dijelu predstavlja prisilan propis. U takvoj situaciji odredbe glave II. ZZP/14, koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba čl. 49. st. 5. ZZP/14. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba čl. 49. st. 1. ZZP/14 prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

    74. Slijedom iznesenog, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZIDZPK/15, kojim su stranke iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, stranke su se prešutno odrekle svojih tražbina koje bi im pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c ZIDZPK/15. To stoga što zamjena nepoštenih ugovornih odredaba dispozitivnim zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca.

    75. Pri ovakvoj ocjeni sud ima na umu ustaljeno stajalište Suda EU prema kojem se u odnosu na poduzetnike poput banaka u istim ili srodnim pravnim odnosima kao predmetnom, potrošač nalazi u slabijem položaju (tako i u odluci broj C-26/13 od 30. travnja 2014.), kao i da je ZIDZPK/15 imao primarni cilj zaštitu potrošača CHF kredita kao slabije ugovorne strane, a ostvarenje tog cilja imalo je veći značaj od pravne sigurnosti druge strane (tako i Ustavni sud, U-I/3685/2015 od 4. travnja 2017., točka 30.). Međutim, ZIDZPK/15 je u odredbama članaka 19.d. i 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još i prije sklapanja ugovora o konverziji proučiti njegove odredbe. Štoviše, još prije donošenja ZIDZPK/15, Vlada Republike Hrvatske je u obrazloženju Konačnog prijedloga tog Zakona (P.Z./899 od 10. rujna 2015.) istakla, među ostalim, da ZIDZPK/15 predstavlja izvanrednu i jednokratnu zakonodavnu intervenciju koja je temelj za ''trajno rješenje problema u CHF.''

    76. Tako je ZIDZPK/15 u čl. 19.d strogim pravilima nametnuo tuženiku kao vjerovniku i trgovcu, brojne obveze prije dostave ponude sklapanja ugovora o konverziji potrošaču, i to: za potrebe provjere izračuna konverzije, izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled svih elemenata izračuna, i učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, zatim omogućiti potrošaču pristup povijesnom pregledu: općih kretanja kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ujedno je tuženik kao vjerovnik i trgovac imao obvezu i prije objave spomenutog kalkulatora na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izvršen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19.c ZIDZPK/15 te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZIDZPK/15.

    77. Pored ovih obveza, vjerovniku je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZIDZPK/15, također nametnuta i obveza dostave izračuna konverzije kredita u roku od 45 dana od stupanja na snagu Zakona zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, kao i pregleda stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, nadalje i pregled stanja svih pojedinačnih tražbina od potrošača pri čemu izračun konverzije mora sadržavati jasan pregled svih promjena i iz kojega mora biti razumljivo na koji je način utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz čl. 19.c st. 1. t. 7. ZIDZPK-a/15, iznos preplate iz čl. 19.c. st. 1. t. 5. ZIDZPK-a/15 ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19.c. st. 1. t. 6. ZIDZPK -a/15 ako je on utvrđen.

    78. S druge strane, odredba čl. 19.e st. 5., 7., 8. i 9. ZIDZPK-a/15 propisuje obveze potrošača u slučaju prihvata konverzije (obavijestiti vjerovnika o prihvatu u roku od 30 dana), zatim u stavku 5. da učinak konverzije snosi vjerovnik na način da se u poslovnim knjigama vjerovnika konverzija iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate, kao i da razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. t. 1. ZIDZPK -a/15, iznos naplaćenih zateznih kamatama, naknada i troškova iz čl. 19.c. st. 1. t. 4. ZIDZPK-a/15, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. t. 5. ZIDZPK-a/15 snosi potrošač. Osim toga, st. 8. čl. 19.e ZIDZPK/15 propisana je i sudbina odobrenih pogodnosti (padaju na teret potrošača), dok je u st. 9. propisano ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente plaćanja, u odnosu na ugovorene, niti postavljati dodatne uvjete potrošaču kojima se bi se derogirala njegova druga prava.

    79. U ovakvim okolnostima valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača, budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača, jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije (za razliku primjerice od mađarskog zakonodavnog rješenja koji tu slobodu potrošaču nije ostavio). S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.

    80. Naime, učinak konverzije prema ZIDZPK/15 djeluje unatrag što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak, jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe (tako i Sud EU u presudi C - 308/156 LGU, točka 62.), i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje.

    81. Na taj je način zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZIDZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZIDZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZIDZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. t. 1. tog zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. t. 4. tog zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. t. 5. tog zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZIDZPK/15 bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

    82. Potrošač, koji je sklopio dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZIDZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZIDZPK/15. Zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih anuiteta pa do dana konverzije nisu obuhvaćene obračunom konverzije uređenim posebnim propisom, kako to proizlazi iz ranije navedenih odredbi. Stoga, potrošač ima pravo na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose za razdoblje od plaćanja svakog više plaćenog pojedinačnog anuiteta pa do dana izvršene konverzije 30. rujna 2015.

    83. O visini tužbenog zahtjeva, preinaci tužbe i zastari

    84. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o. proizlazi da je u razdoblju od početka otplate kredita do dana izračuna konverzije kredita, tečaj CHF oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, posljedično čemu je korisnik kredita plaćao veći ili manji anuitet u odnosu na onaj koji je vrijedio prilikom ugovaranja kredita. Tako je utvrđeno da je zbog promjene tečaja na više u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kred ita korisnik kredita platio 17.591,26 EUR više, nego što bi platio da nije bilo valutne klauzule u CHF, dok je zbog promjene tečaja na niže u odnosu na početni tečaj, korisnik kredita platio 540,34 EUR manje, nego što bi platio da nije bilo valutne klauzule u CHF (neto preplata da iznosi 17.050,92 EUR). Nadalje, vještak je naveo da je u Dodatku Ugovoru o konverziji utvrđena preostala nedospjela glavnica kredita u iznosu od 686.569,93 kn, a da nije bilo primjene valutne klauzule u CHF, dakle, da nije bilo promjene tečaja u odnosu na onaj početni, tada da bi na dan izračuna konverzije preostala nedospjela glavnica iznosila 639.224,86 kn, dakle, da razlika između te dvije glavnice iznosi 6.283,77 EUR. Što se tiče eventualne preplate, vještak ponavlja da je Dodatkom Ugovoru o kreditu utvrđeno da nakon provedbe konverzije proizlazi da postoji preplata po kreditu u iznosu od 10.309,47 EUR. Naposljetku, vještak daje izračun zateznih kamata za svaki mjesečni iznos preplate uslijed primjene valutne klauzule u CHF (iznos koji je plaćen više u okviru svakog anuiteta uslijed porasta tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio na dan isplate kredita, a koji ne bi bio plaćen da nije bilo primjene ništetne valutne klauzule i kojeg bi korisnik kredita imao pravo zahtijevati natrag), od dana izvršenog plaćanja do dana nastupanja učinaka konverzije, 30. rujna 2015. te utvrđuje da te zatezne kamate ukupno iznose 5.597,48 EUR.

    85. Niti jedna od stranaka nije imala prigovora na matematički izračun vještaka,

    86. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, jer su izrađeni sukladno pravilima konkretne znanosti i struke te su logični i objektivno provjerljivi.

    87. Tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s izračunima financijskog vještaka te izjavio da potražuje isplatu iznosa od 17.591,26 EUR po osnovi preplate temeljem ništetne valutne klauzule s zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dana njihova plaćanja do isplate te isplatu iznosa od 6.283,77 EUR po osnovi razlike u izračunatoj preostaloj glavnici na dan konverzije s zateznim kamatama od 30. rujna 2015. do isplate.

    88. Dakle, tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu zateznih kamata obračunatih na svaki mjesečni iznos preplate po ništetnoj valutnoj klauzuli, ali ne u apsolutnom iznosu, kojeg je izračunao vještak za razdoblje od dana plaćanja tih iznosa do dana nastupanja učinaka konverzije, 30. rujna 2015., već u relativnom iznosu, od dana plaćanja tih anuiteta do dana povrata/isplate te preplate, bez da je u bilo kojem dijelu izvršio umanjenje za iznos preplate koji je korisniku kredita priznat Dodatkom Ugovoru o kreditu..

    89. Napominje se da bi se eventualno potraživanje tužitelja po osnovi povrata iznosa koji su više plaćeni primjenom ništetne valutne klauzule trebalo umanjiti za iznos preplate koji je utvrđen Dodatkom Ugovoru o konverziji i za koji je umanjena preostala glavnica po kreditu.

    90. Međutim, kako tužitelj nema tražbinu po osnovi povrata više plaćenog temeljem ništetne valutne klauzule, budući da je ista u tom dijelu prestala voljom korisnika kredita RH i tuženika, sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu (čl. 160. ZOO-a), to nema osnove niti za njeno umanjenje.

    91. Nema govora o nastupanju zastare.

    92. Ovo stoga, što tražbina povrata stečenog bez pravne osnove (a u ovoj parnici se radi o tražbini povrata onog što je stečeno temeljem nepostojeće, ništetne pravne osnove) zastarijeva protekom općeg zastarnog roka od 5 godina koji načelno počinje teći prvog dana nakon dana kada je stjecatelj nešto stekao (čl. 215. st. 1. i čl. 225. ZOO-a).

    93. Međutim, unatoč tome zastara tražbine povrata stečenog bez pravne osnove u konkretnom slučaju ne počinje teći od dana stjecanja.

    94. Naime, prema pravnom shvaćanju kojeg je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u zauzeo na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020., kojeg prihvaća i ovaj sud, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

    95. S obzirom da je presuda ovog suda, P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim se utvrđuje ništetnost valutne klauzule, postala pravomoćna 14. lipnja 2018., to je zastara tražbine povrata onog što je plaćeno temeljem te ništetne odredbe počela teći 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2023., to proizlazi da zastara nije nastupila (nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje na restitucijske zahtjeve).

    96. Dakle, u konkretnom predmetu primijenjeno je, po pitanju zastare, pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., a ne ranije pravno shvaćanje koje je zauzeto u revizijskoj presudi VSRH-a, Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., prema kojem se zastara prekida podnošenjem tužbe u kolektivnom potrošačkom sporu i počinje ponovno teći od pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu.

    97. Napominje se da iako je tužbeni zahtjev određen u ovom postupku tek podneskom od 10. ožujka 2026., da je do prekida zastare došlo već podnošenjem tužbe.

    98. Ovo stoga, što je tužitelj u ovom postupku najprije podnio stupnjevitu tužbu, u smislu odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP-a, budući da bez podataka koje mu tuženik nije htio dati, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa iz Ugovora o kreditu bio dužan dati, s obzirom da je korisnik kredita na tužitelja prenio tražbine koje je imao prema tuženiku po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, kao i bez provođenja financijskog vještačenja temeljem tih podataka, tužitelj nije mogao odrediti novčani iznos čiju isplatu potražuje po osnovi ništetne valutne klauzule. Tek nakon što je financijski vještak pribavio od tuženika potrebne podatke i izračunao iznos navedene preplate, tužitelj je mogao određeno postaviti tužbeni zahtjev, što je inače obveza svakog tužitelja od samog podnošenja tužbe, u smislu odredbe čl. 186. st. 1. ZPP-a, samo što se kod stupnjevite tužbe taj trenutak odgađa do dostave potrebnih podataka i/ili provedbe odgovarajućeg vještačenja. Određenjem novčanog iznosa čiju isplatu potražuje u ovom postupku tužitelj nije preinačio tužbu, već je postupio sukladno svojoj obvezi iz čl. 186. st. 1. ZPP-a te odredio tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari.

    99. Budući da podneskom od 10. ožujka 2026. tužba nije preinačena, nije bilo mjesta niti da sud odlučuje o njenoj dopuštenosti, pri čemu se naglašava da kada bi se i radilo o preinaci tužbe (o čemu se ovdje ne radi), da bi se radilo o nepravoj preinaci, u smislu odredbe čl. 191. st. 2. ZPP-a, kojoj se tuženik ne može protiviti te da se u tom slučaju zastara prekida već podnošenjem prvotne tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, na sjednici Građanskog odjela od 27. svibnja 2024. – pravno shvaćanje Su- IV-123/2024-5, točka 2.).

    100. Odluka o tužbenom zahtjevu

    101. S obzirom da tužitelju pripada isključivo naknada koristi stečene bez prave osnove u vidu zateznih kamata na iznose koje je više platio temeljem primjene ništetne valutne klauzule, od dana njihova plaćanja do dana nastupanja učinaka konverzije, 30. rujna 2015. (koje iznose 5.597,48 EUR), budući da je to jedini dio koji se tiče ništetne valutne klauzule koji nije uređen Dodatkom Ugovoru o kreditu i kojeg potraživanja se potrošač nije prešutno odrekao, dakle, u pogledu kojeg ne postoji sporazum stranaka o njegovom prestanku, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti u odnosu na isplatu tog iznosa.

    102. Kao što je već napomenuto, tužitelj zatezne kamate na više plaćene iznose temeljem ništetne valutne klauzule ne potražuje u apsolutnom iznosu, već u relativnom iznosu i za dulje razdoblje nego li mu iste pripadaju, budući da ih tužitelj potražuje od prvog dana nakon dana plaćanja pojedinog anuiteta (pogrešno tuženik smatra da ih tužitelj potražuje od dana njihova dospijeća, budući da se usporedbom nalaza financijskog vještaka, u kojem se vide datumi plaćanja, i konačnog tužbenog zahtjeva zaključuje da tužitelj zatezne kamate potražuje od prvog dana nakon izvršenja plaćanja) do neodređenog dana povrata/isplate preplate u okviru tog anuiteta, a zatezne kamate mu pripadaju samo od dana plaćanja anuiteta do dana konverzije, 30. rujna 2015.

    103. Stoga dosuđivanjem tih zateznih kamata, od prvog dana nakon dana plaćanja preplate u okviru pojedinog anuiteta do dana konverzije, sud ostaje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

    104. Budući da su, dakle, tužitelju dosuđene zatezne kamate na iznose pojedinačnih preplata temeljem ništetne valutne klauzule od prvog dana nakon njihova plaćanja do 30. rujna 2015., valjalo je odbiti tužbeni zahtjev za isplatu tih pojedinačnih preplata, koje ukupno iznose 17.591,26 EUR, s zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate (zatezne kamate za ranije razdoblje su dosuđene kao zaseban zahtjev) te odbiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.283,77 EUR s zateznim kamatama od 30. rujna 2015. do isplate, po osnovi razlike u priznatoj neotplaćenoj glavnici kredita.

    105. Naglašava se da tužitelj nije zahtijevao plaćanje tzv. procesnih kamata na dosuđene mu zatezne kamate.

    106. Zatezne kamate obračunavaju se po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja (stjecanje bez osnove), a ne po stopi određenoj za potraživanja proizašla iz trgovačkog ugovora, po kojoj stopi ih potražuje tužitelj. Stoga je za razliku između te dvije stope valjalo odbiti tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata.

    107. Odluka o troškovima parničnog postupka

    108. S obzirom na to da je tužitelj u ovoj parnici uspio samo u odnosu na sporedno potraživanje (zatezne kamate na više plaćene iznose u okviru anuiteta obračunatih primjenom ništetne valutne klauzule), za koje nije zahtijevao da mu se isplati u obliku glavnog zahtjeva, slijedom čega isto nije nikada činilo vrijednost predmeta ovog spora, u smislu odredbe čl. 35. ZPP-a, to je tužitelj u odnosu na glavni zahtjev u cijelosti izgubio parnicu pa on nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a dužan je iste naknaditi tuženiku (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

    109. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 23.875,03 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tuženiku pripada naknada troškova parničnog postupka za odgovor na tužbu u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., 137/2025., dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 17. studenog 2023. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 56 OT-a), za ročište od 26. veljače 2024. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 14. studenog 2025. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 13. ožujka 2026. u iznosu od 625,00 EUR (tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT- a), za ročište od 8. travnja 2026. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), dakle, ukupno mu pripada 3.750,00 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate, po stopi koja se obračunava sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorne obvezne odnose (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

    110. Tuženiku ne pripada naknada za trošak sudske pristojbe za presudu, budući da tuženik nije obveznik plaćanja takve pristojbe, slijedom čega mu takav trošak nije niti neće nastati.

    111. Stoga je preko iznosa od 3.750,00 EUR do zahtijevanog iznosa od 3.930,50 EUR, za iznos od 180,50 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

    112. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

    U Zagrebu 22. svibnja 2026.

    Sutkinja:

    Ivana Manestar

    UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

    Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

    DNA:

    - tužitelju po punomoćniku

    - tuženiku po punomoćniku

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.
    Prijavite se Besplatno se registrirajte