Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Pr-161/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice ČL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, iz Varaždina, protiv tuženika VLAŠIĆ DN USLUGE, OIB 23923947952, Kelemen , Varaždinska 29, zastupanog po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici iz Varaždina, radi utvrđenja nezakonitosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 14. travnja 2026., u prisutnosti zamjenice tužiteljice i direktora tuženika osobno i punomoćnika stranaka, te objave presude 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" I. Poništava se Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 19.09.2025. godine donesena od strane tuženika VLAŠIĆ DN USLUGE d.o.o., Varaždinska 29, 42004 Kelemen, OIB: [osobni identifikacijski broj], te prema tome radni odnos tužiteljice ČL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika VLAŠIĆ DN USLUGE d.o.o., Varaždinska 29, 42004 Č, OIB: [osobni identifikacijski broj], nije prestao.

II. Utvrđuje se raskinutim radni odnos između tuženika VLAŠIĆ DN USLUGE d.o.o., Varaždinska 29, 42004 Kelemen, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zasnovan dana 01.11.2023. godine.

III. Nalaže se tuženiku VLAŠIĆ DN USLUGE d.o.o., Varaždinska 29, 42004 Kelemen, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ČL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati naknadu štete i to u visini 8 prosječnih bruto plaća isplaćenih u posljednja 3 mjeseca radnog staža ostvarenog kod tuženika., odnosno ukupno iznos od 11.336,18 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku VLAŠIĆ DN USLUGE d.o.o., Varaždinska 29, 42004 Kelemen, OIB: 23923947952, da tužiteljici ČL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2024. godine sa zakonskih zateznim kamatama od dana dospijeća do isplate.

V. Nalaže se tuženiku VLAŠIĆ DN USLUGE d.o.o., Varaždinska 29, 42004 Kelemen, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ČL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovoga postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

II/ Tužiteljici se nalaže isplatiti tuženiku na ime troškova ovog postupka iznos od 875,00 eura (osamsto sedamdeset pet eura), u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I/ Dozvoljava se preinaka tužbe kako je naznačena u podnesku tužiteljice od 1. travnja 2026.

II/ Utvrđuje se da je povučen prijedlog za izdavanje privremene mjere.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nezakonitosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, vraćanja na rad, isplate plaća, isplate naknade za neiskorišteni godišnji odmor, prijave u sustav HZMO i HZZO, sastava odgovarajućih obračunskih isprava te naknade troškova, a u kojoj tužbi navodi da je bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2024. (u tužbi pogrešno naznačen datum 1. svibnja 2025.), a to radi obavljanja poslova pomoćnog zidara tj. pomoćni radnik u građevini s mjestom rada u Kelemenu. Nadalje da joj je dana 30. rujna 2025. uručena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 19. rujna 2025., a u kojoj odluci se navodi da je tužiteljica kao radnica počinila osobitu tešku povredu obveza iz radnog odnosa jer u dane 16. rujna 2025. i 17. rujna 2025. nije došla na posao, a o razlozima nedolaska nije obavijestila poslodavca. Također da je utvrđeno da je tužiteljica bila na bolovanju, ali je po povratku na posao istoga dana otišla kući bez objašnjenja i potom se nije javljala poslodavcu. Tužiteljica tvrdi da tuženik kao poslodavac nije postupio po odredbi iz čl. 119. st. 2. Zakona o radu, a temeljem koje odredbe joj je poslodavac dužan omogućiti iznošenje obrane osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a koje okolnosti u ovom slučaju nije bilo. Tužiteljica u cijelosti osporava sve navode poslodavca te tvrdi da je sporna odluka o izvanrednom otkazu nezakonita i neosnovana jer je u sporne dane ispunila u cijelosti svoje radne obveze prema sklopljenom ugovoru o radu dok je dana 18. rujna 2025. u jutarnjim satima imala sastanak sa direktorom sa kojeg sastanka se vratila na gradilište, ali je potom otišla liječniku. Kod liječnika joj je otvoreno bolovanje zbog stresne situacije na poslu kao i neprimjereno ponašanje direktora tuženika prema njoj. Bez obzira na navedeno tuženik je donio spornu odluku iako je tužiteljica bila u to vrijeme na bolovanju te tužiteljica smatra i da je izvanredni otkaz dan protivno odredbi iz čl. 116. Zakona o radu jer je ona bila opravdano odsutna zbog bolesti i nije počinila nikakvu povredu svoje radne obveze. Također tužiteljica tvrdi da je nakon navedenog događaja morala posjetiti i psihijatrijsku ambulantu, a tamo je liječnik utvrdio da je pretrpjela reakciju na stres i poremećaj prilagodbe te joj je i propisana određena farmakološka terapija. Dakle tužiteljici je poslodavac nanio znatne psihičke patnje svojim postupanjem. Isto tako joj nije sastavio propisane obračunske isprave niti izdao potvrdu o načinu prestanka radnog odnosa. Stoga je tužiteljica pretrpjela materijalnu i nematerijalnu štetu u vidu izgubljene zarade i psihičkih patnji te smatra da joj je tuženik uzrokovao povredu njezinih prava iz radnog odnosa pa joj je i dužan nadoknaditi štetu. Nadalje tužiteljica navodi da je u propisanom roku od 15 dana po dostavi odluke podnijela zahtjev za zaštitu prava, a kojem zahtjevu tuženik nije udovoljio te je stoga i podnijela tužbu. Uz tužbu je ujedno podnijela i prijedlog radi određivanja privremene mjere, a kojim je tražila vraćanje na prethodno radno mjesto ili drugo odgovarajuće radno mjesto te isplatu plaće za navedeno razdoblje uz napomenu da se navedena privremena mjera održi na snazi do pravomoćnosti presude donesene u ovom predmetu.

2. Podneskom od 1. travnja 2026. (listovi 67-69 spisa) tužiteljica je postavila konačni tužbeni zahtjev o kojem je odlučivao ovaj sud, time da je preinačila dio postavljenih zahtjeva postavljenih u tužbi na način da je tražila utvrđenje sudskog raskida kao i isplatu naknade štete u visini osam prosječnih bruto plaća kao i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor uz naknadu troškova ovog postupka. Sud je u ovom predmetu odlučivao upravo po tako postavljenom tužbenom zahtjevu. Također se tu napominje da je tužiteljica na ročištu dana 14. travnja 2026. odustala od prijedloga za izdavanje privremene mjere.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice priznajući da su doista stranke zaključile ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. svibnja 2024. (također u odgovoru pogrešno navedeno 1. svibnja 2025.) kao i da je tužiteljici dana 30. rujna 2025. uručena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. rujna 2025. Napominje da je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa na način da 16. i 17. rujna 2025. nije došla na posao, a o razlozima nedolaska nije obavijestila poslodavca, ovdje tuženika. Nadalje da kada je dana 18. rujna 2025. došla na posao i bila usmeno upozorena od strane direktora o kršenju obveza iz radnog odnosa je otišla kući bez objašnjenja uz obraćanje jednom od radnika tuženika riječima "da je njena misija ovdje završila". Također da je po primitku te poruke od strane radnika direktor tražio pojašnjenje putem sms poruke da li takva izjava znači i davanje otkaza, ali se tužiteljica više uopće nije javljala poslodavcu. Slijedom toga tuženik smatra da je omogućio tužiteljici davanje obrane za njezin izostanak sastankom od 18. rujna 2025., međutim se tužiteljica nakon toga prestala javljati tuženiku, a nije se javila niti na posao radi preuzimanja svojih isplatnih lista pa niti nakon zaključenog bolovanja. Tuženik napominje da se tužiteljica nije pojavila na poslu dane 16. i 17. rujna 2025. i da se ne radi o nenazočnosti zbog bolesti već neopravdanom izostanku o kojem nije obavijestila poslodavca, a poslodavca nije obavijestila niti o otvorenom bolovanju pa niti o prestanku bolovanja već je ustvari prekinula svaku komunikaciju sa poslodavcem. Tuženik je zbog takvog ponašanja i izgubio povjerenje u tužiteljicu zbog čega nastavak radnog odnosa nije bio moguć, a što se tiče psihičkih patnji koje spominje tužiteljica smatra da je tužiteljica to mogla dokazati na odgovarajući način, a čak u tužbi niti ne stavlja zahtjev za naknadu štete. Prema saznanju tuženika se tužiteljica i zaposlila ubrzo nakon prestanka rada kod tuženika tako da smatra da je zahtjev za vraćanje na rad potpuno neosnovan kao i zahtjev za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor jer je ista u potpunosti iskoristila svoj godišnji odmor. Sama činjenica da joj nisu izdavanje obračunske isprave i potvrde o načinu prestanka radnog odnosa ne znači da je i sam otkaz ugovora o radu nezakonit. Tuženik se u cijelosti usprotivio i prijedlogu za određivanje privremene mjere navodeći da tužiteljica u prijedlogu nije dokazala nikakvu zakonsku pretpostavku potrebnu za određivanje privremene mjere, a nakon prestanka rada kod tuženika se ionako zaposlila kod drugog poslodavca. Tuženik je predložio odbijanje kako tužbe tako i prijedloga za izdavanje privremene mjere uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

4. Nakon preinake tužbenog zahtjeva tuženik se usprotivio i navedenom tužbenom zahtjevu, a pogotovo utvrđivanju sudskog raskida kao i zahtjeva za naknadu štete te isplate naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2024. Što se tiče povlačenje prijedloga za određivanje privremene mjere istome se nije usprotivio, ali je tražio naknadu troškova.

5. Sud je obzirom na preinaku tužbenog zahtjeva naznačenu u podnesku od 1. travnja 2026. obzirom da je došlo do promjene istovjetnosti prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva kada tužiteljica više ne traži vraćanje na rad te isplatu plaća i ponovnu prijavu u sustav HZMO i HZZO već traži utvrđenje sudskog raskida te naknadu štete zbog sudskog raskida dozvolio navedenu preinaku sukladno odredbe iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP). To tim više što se tuženik upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi. Istim rješenjem je sud utvrdio pod toč. II/ izreke rješenja povlačenje privremene mjere.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je prije svega saslušao tužiteljicu i direktora tuženika u svrhu dokazivanja te svjedoke NL, JL, SL, UL, PL i OL. Također je izvršen i uvid u zahtjev za zaštitu prava sa listova 9-10 spisa, u medicinsku dokumentaciju sa listova 11, 20 i 22 spisa, u ugovor o radu sa listova 12-13 spisa, sudsku praksu sa listova 14-19 spisa, odluku o otkazu sa lista 21 spisa, u ispis SMS poruka sa lista 31 spisa, u evidenciju radnog vremena sa listova 32-40 spisa, u obračune isplaćene plaće sa listova 41-49 spisa, u potvrdu o isplati sa listova 50-52 spisa, u sudsku praksu sa listova 53-55 spisa, u obavijest inspektora rada sa listova 60-61 spisa, u obračun sa lista 70 spisa te u rodne listove sa listove 71-74 spisa.

7. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovana.

8. Iz provedenih dokaza sud je kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2024. time da je započela rad kod tuženika počevši od 1. studenog 2023. temeljem tada zaključenog ugovora na određeno vrijeme,

- da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. rujna 2025. i to zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć, a koja povreda se sastoji u tome što dane 16. i 17. rujna 2025. nije došla na posao, a o razlogu nedolaska nije obavijestila poslodavca, a kada se vratila na posao je istoga dana otišla kući bez ikakvog objašnjenja time da se u dane 18. i 19. rujna 2025. nalazila na bolovanju. Po odlasku sa radnog mjesta nije kontaktirala poslodavca nakon njegovog poziva,

- da je tužiteljica navedenu odluku o otkazu primila dana 20. rujna 2025. kada joj je ista uručena od strane poslodavca te da je dana 2. listopada 2025. podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji joj poslodavac nije odgovorio, a nakon toga je dana 28. listopada 2025. podnijela ovu tužbu.

9. Sporno je između stranaka da li je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika kojom je otkazan ugovor o radu tužiteljici zakonita te da li slijedom navedenog tužiteljica ima pravo na sudski raskid i isplatu naknade štete zbog sudskog raskida kao i da li joj je tuženik dužan isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2024.

10. Prije svega valja reći da je izvanredni otkaz ugovora o radu propisan odredbom iz čl. 116. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 ~ dalje ZR), a koja odredba propisuje da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Odredbom iz čl. 116. st. 2. ZR-a je propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Iz odluke o izvanrednom otkazu (list 21 spisa) je vidljivo da je ista donesena dana 19. rujna 2025., a temelji se na povredama koje su nastupile dana 16. i 17. rujna 2025. kada tužiteljica po tvrdnji tuženika kao svog poslodavca je neopravdano izostala iz posla. Navedeno obrazloženje odluke o izvanrednom otkazu tužiteljica pobija i osporava u ovom predmetu.

11. Iz provedenih dokaza, a to naročito saslušanja svjedoka, osim svjedoka NL, kao i samih stranaka, sud je utvrdio da je tužiteljica nedvojbeno bila odsutna s posla u dane 16. i 17. rujna 2025. te se tek dana 18. rujna 2025. vratila na posao kada je odmah u početku radnog vremena imala sastanak sa direktorom tuženika, a nakon kojeg sastanka je ponovno napustila radno mjesto i kasnije toga dana se javila liječniku te i otvorila bolovanje radi stresne situacije na poslu. Ujedno je usmenim putem preko drugog radnika (UL) poslala poruku direktoru "da je njezina misija ovdje završila", a po primitku te poruke ju je ponovno direktor tuženika kontaktirao da se određeno izjasni o značaju te poruke, ali se tužiteljica nije željela uopće javiti niti kontaktirati sa direktorom. Upravo ovaj izostanak u dane 16. i 17. rujna 2025. je sporan između stranaka tj. da li je tužiteljica uredno obavijestila poslodavca o izostanku te dane i da li joj uopće poslodavac odobrio taj izostanak. Prema provedenim dokazima sud je utvrdio da je ustvari tužiteljica i prije tih dana znala učestalo izostajati s posla, a što naročito proizlazi iz iskaza svjedokinje PL, ali i pregledom evidencije radnog vremena koja je dostavljena uz odgovor na tužbu (listovi 32-40 spisa) i iz te evidencije ustvari proizlazi da je tužiteljica u razdoblju od siječnja 2025. do zaključno rujna 2025. bila tek u mjesecu lipn ju 2025. prisutna cijelo vrijeme. No iz iskaza svjedokinje PL pa i ostalih radnika (UL, OL i JL) je sud utvrdio da je tužiteljica znala povremeno izostajati sa posla, a za te izostanke joj se ustvari evidentiralo puno radno vrijeme. Nadalje imajući u vidu način ponašanja tužiteljice nakon sastanka sa direktorom tuženika 18. rujna 2025. sud smatra da tužiteljica doista nije za izostanke u dane 16. i 17. rujna 2025. obavijestila direktora tuženika te da je upravo to i bio razlog sastanka tužiteljice i direktora kada je tužiteljica i upozorena na navedeno, ali je umjesto nastavka rada napustila radno mjesto te potom se javila liječniku koji joj je otvorio bolovanje radi stresne situacije na poslu. Stoga je sud i prihvatio kao istinit i vjerodostojan iskaz direktora tuženika da ga tužiteljica nije obavijestila o svom izostanku u dane 16. i 17. rujna 2025., ali je nedvojbeno da je direktor saznao za taj izostanak zbog čega je i održao sastanak sa tužiteljicom dana 18. rujna 2025. nakon kojeg sastanka je tužiteljica očito nezadovoljna sadržajem i rezultatima tog sastanka napustila radno mjesto. Prema tome sud smatra da je tužiteljica doista počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa kada je neopravdano izostala s posla u dane 16. i 17. rujna 2025., a potom ponovnim napuštanjem radnog mjesta bez obavijesti direktoru tuženika je i dovela do okolnosti koja se i navodi u samoj odluci o izvanrednom otkazu da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije više moguć. Uostalom i sama tužiteljica tvrdi da je upravo nakon tog sastanka otišla kući te se potom i javila liječniku zbog stresa koji je doživjela na sastanku sa direktorom te joj je tada od strane liječnika i otvoreno bolovanje, a da je slijedeći puta kada je došla na kontrolu saznala da joj je ustvari otkazan radni odnos. Iako o tome pismenu odluku nije dobila.

12. Pismenu odluku o otkazu je primila dana 30. rujna 2025. što je i nesporno između stranaka jer joj je ta odluka uručena od strane direktora osobno. Iz navedene odluke je vidljivo, a kako je to već prethodno naznačeno, da se tužiteljici otkazuje ugovor o radu zbog neopravdanog izostanka u dane 16. i 17. rujna 2025. Sama odluka je datirana sa 19. rujna 2025., što znači da je donijeta sukladno odredbi iz čl. 116. st. 2. ZR-a, što znači u propisanom roku time da joj je ista po mišljenju suda i uručena dana 30. rujna 2025., a kojeg dana je još uvijek trajao rok za donošenje odluke o izvanrednom otkazu. Protiv navedene odluke je tužiteljica nedvojbeno podnijela pravovremeno zahtjev za zaštitu prava u smislu odredbe iz čl. 133. st. 1. ZR -a, dana 2. listopada 2025., a na koji zahtjev joj tuženik nije odgovorio. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je tužba tužiteljice podnesena dana 28. listopada 2025. je i tužba u ovom predmetu podnesena u zakonskom roku prema odredbi iz čl. 133. st. 3. ZR-a. Tužiteljica je također tražila i utvrđenje sudskog raskida u smislu odredbe iz čl. 125. st. 1. ZR-a, a koja odredba propisuje da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a tužiteljica je i zatražila naknadu štete sukladno naprijed citiranoj zakonskoj odredbi u visini od osam mjesečnih plaća. Međutim je sud utvrdio da je odluka o izvanrednom otkazu tužiteljici zakonita te je ista donesena sukladno odredbi iz čl. 116. st. 1. i st. 2. ZR -a, a zbog čega je tužiteljičin zahtjev radi utvrđenja nezakonitosti navedene odluke sud utvrdio nezakonitim. Slijedom toga su i neosnovani i daljnji tužbeni zahtjevi tužiteljice koji se odnose na utvrđenje sudskog raskida, a ujedno se tu navodi da tužiteljica u svom zahtjevu nije niti navela sa kojim danom traži utvrđenje sudskog raskida, kao i zahtjev za naknadu štete. Isto tako sud smatra da je neosnovan i zahtjev za isplatom naknade za godišnji odmor jer tužiteljica uopće nije navela za koliko dana traži navedenu naknadu osim što je navela da se radi za godišnji odmor za 2024. te nije navela niti iznos koji potražuje na ime te naknade, a što po mišljenju suda je potpuno neodređeno i imajući u vidu da je tužiteljici bio priznavan sad godišnji odmor i sva prava tijekom 2025. da se tužiteljici priznavalo pravo na godišnji pa i godišnji tijekom 2024., što znači da doista je takav zahtjev tužiteljice neosnovan. Uostalom radi se o materijalnom potraživanju i teret dokazivanja je u ovom slučaju upravo na tužiteljici u smislu odredbe iz čl. 135. st. 1. ZR-a i tužiteljica doista ni na koji način nije dokazala postojanje takvog potraživanja.

13. Ovdje se ističe da je sud u cijelosti prihvatio iskaz direktora tuženika kao i iskaze svih saslušanih svjedoka time da se ističe da jedino svjedok NL nije izravno iskazivao o događaju zbog kojih je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu tužiteljici. Međutim iz iskaza tog svjedoka pa i obavijesti sa listova 60-61 spisa je vidljivo da je tužiteljica podnijela prijavu tog svjedoku kao inspektoru rada. Međutim iz obavijesti te iskaza tog svjedoka je sud utvrdio da se ustvari povreda prava zbog kojih je tužiteljica podnijela prijavu nije odnosila izravno na same razloge za otkaz nego na druge povrede tuženika kao poslodavca (neizdavanje obračunskih isprava plaća i sl.). No ipak se u odnosu na odluku o otkazu odnosila povreda jer navedena odluka nije dostavljena u pismenom obliku tužiteljici kao radnici. Tu se dodaje da je ta povreda ispravljena i prije dostave te obavijesti tužiteljici jer je nesporno između stranaka da je tužiteljica primila odluku o izvanrednom otkazu uručenjem od strane direktora tuženika dana 30. rujna 2025. i to praktično još uvijek u roku od 15 dana u odnosu na povrede zbog kojih je odluka i donesena. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice koji se odnosi na razloge za otkaz smatrajući da je ista iskazivala neistinito u pogledu bitnih činjenica vezanih za same razloge, a pogotovo one koji se odnose na obavješćivanje poslodavca o nedolasku na posao, a po mišljenju suda da je tužiteljica i obavijestila poslodavca o nedolasku na posao trebala je za to imati odobrenje poslodavca. Iz ponašanja tužiteljice i direktora tuženika, a to imajući u vidu sastanak koji se održao prvog dana po povratku tužiteljice na posao (18. rujna 2025.) sud je zaključio da tužiteljica nije niti obavijestila poslodavca o izostanku s posla, a naročito da nije primila niti odobrenje za taj izostanak. Posebno se dodaje nakon toga da ostali dokazi koje je sud proveo, a koje posebno ne spominje nisu od biti za ishod ovog postupka pa tako i medicinska dokumentacija sa lista 22 spisa jer su činjenice iz te dokumentaci je nesporne između stranaka.

14. Slijedom navedenog je presuđeno kao u izreci.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a. sud je tuženiku priznao i dosudio trošak sastava odgovora na tužbu i privremenu mjeru u iznosu od 200,00 eura prema tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23-dalje OT), a budući se radi o jednom podnesku, zatim trošak zastupanja na dva ročišta kod suda svaki puta po 200,00 eura prema tbr. 9. toč. 1. OT, trošak zastupanja na ročištu za objavu prema tbr. 9. toč. 3. OT u iznosu od 100,00 eura te trošak PDV-a na gornje iznose prema tbr. 46. OT u iznosu od 175,00 eura, odnosno sveukupno 875,00 eura. Svi troškovi koji su dosuđeni tužiteljici su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom.

U Varaždinu 21. svibnja 2026.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu odluke, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave odluke na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak odluke dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin (za tužiteljicu)

2/ Odvjetnica Bojana Marčelan, Varaždin (za tuženika)