Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-3014/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Anđelka Kasum, odvjetnica u Zagrebu , protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/22-01/157, ur.broj: 513-04-25-2 od 19. kolovoza 2025., kao i porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave Korčula, klasa: UP/I-410-23/22-32/1, ur.broj: 513-07-19-02-22-3 od 16. ožujka 2022. te se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom poreznom tijelu koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće petsto eura) u roku od 30 (trideset) dana, dok se zahtjev odbija u više zatraženom iznosu od 2.500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-18/22-01/157, ur.broj: 513-04-25-2 od 19. kolovoza 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv poreznog rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave Korčula, klasa: UP/I- 410-23/22-32/1, ur.broj: 513-07-19-02-22-3 od 16. ožujka 2022.

2. Prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj za razdoblje oporezivanja od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 214.595,99 HRK. Na utvrđeni iznos primitaka tužitelj je obvezan na plaćanje poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te obveznih doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

3. Tužitelj je podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede pravila upravnog postupka. Navodi kako su porezna tijela poslovnu suradnju s američkim društvom Powerful Through Grace, Inc., koja je nesporno trajala od 3. travnja 2020. do 22. listopada 2020., dakle samo šest mjeseci, pogrešno tretirala kao prikriveno zaposlenje. Naime, tužitelj je ispunjavajući upitnik, umjesto 2020., pogrešno naveo 2021. kao godinu prestanka suradnje - iako je iz dokumentacije u spisu razvidno da je suradnja prestala godinu ranije. Tužitelj je tu grešku ispravio već u primjedbi na zapisnik te ukazao na pisanu izjavu klijenta o raskidu od 22. listopada 2020. te na knjigu prometa, račune i bankovne izvode iz kojih jasno proizlazi da nakon listopada 2020. godine više nema nikakvih isporuka ni uplata. Kada se ispravno utvrdi da je riječ o šestomjesečnom projektnom angažmanu u prvoj godini poslovanja novog obrtnika, tada postaje jasno da veći udio prihoda od jednog klijenta u tako kratkom razdoblju nije indikator ovisnosti, nego tipičan i ekonomski očekivan obrazac poslovanja na početku poduzetničkog puta. Isto tako, u šest mjeseci nije moguće razviti obilježja trajnosti, stabilnosti i podređenosti koja karakteriziraju radni odnos. Suradnja koja prestane bez obveze navođenja razloga nakon šest mjeseci, bez ikakvih posljedica i bez obveza, ne može se kvalificirati kao odnos nesamostalnog rada, već upravo suprotno - kao čisti B2B projektni angažman. Osim toga, tužitelj ukazuje na to da Porezna uprava, prije pokretanja postupka, mora provjeriti postoje li odstupanja u poslovanju konkretnog obveznika od uobičajenih obilježja izvora dohotka u odnosu na druge obveznike iste ili slične djelatnosti. U slučaju da odstupanja nema, postupak ne smije biti pokrenut. U konkretnom slučaju, uspoređivanja nema, odnosno ne postoji u zapisniku, ne postoji u poreznom rješenju niti u drugostupanjskom rješenju. Dakle, postupak je pokrenut bez postojanja zakonskog preduvjeta, što čini čitav postupak nezakonito provedenim.

4. Posebno je problematično što porezna tijela ne objašnjavaju zašto su ignorirala ugovorne odredbe o jednodnevnom raskidu koje isključuju radni odnos, zašto nisu cijenila činjenicu da je suradnja trajala svega šest mjeseci, da je tužitelj istodobno radio za devet drugih klijenata, da opremu, softver, prostor i sve rizike snosi tužitelj, nisu utvrdili što su objektivno G i L, nisu cijenila nepostojanje obuke, radnog vremena, mjesta rada te da nijedno putovanje nije realizirano. Proizlazi kako odlučne činjenice nisu utvrđene, a zaključci su izvedeni selektivno i unaprijed konstruirano, s ciljem opravdavanja već donesenog rezultata. Pritom okolnosti na koje se poziva porezno tijelo ne dokazuju nešto suprotno shvaćanju da se uistinu radi o poslovnoj suradn ji (odnosno ugovorima o djelu) jer navedene okolnosti mogu biti (i jesu) obilježja izvođenja posla (rada) po ugovorima o djelu u raznim modalitetima njihova ispunjenja i nisu vezane samo za ugovore o radu.

5. Neprihvatljivo je da porezna tijela alate Slack i Asanu proglašavaju „proizvodima i uslugama koje poslodavac određuje posloprimcu”, iako se radi o univerzalnim komunikacijskim i organizacijskim alatima koje redovno koriste sudionici digitalnih projekata, neovisno o tome jesu li zaposlenici, vanjski suradnici i li trgovačka društva. Nadalje, porezna tijela tretiraju mogućnost naknade izvanrednih putnih troškova kao dokaz financijske kontrole, premda se radi o budućem, neizvjesnom i izvanrednom materijalnom trošku koji se niti jednom nije ostvario. Što se tiče obveze izvještavanja, jedina obveza je bila dostava broja sati radi obračuna satnice, što je uobičajeni tržišni mehanizam naplate, a ne radni nadzor. Porezna tijela se ponašaju kao da je naknada po satnici zabranjena. Pritom jednu jedinu ugovornu klauzulu - obvezu osobnog obavljanja posla - tripliciraju, odnosno prikazuju kao tri različita elementa pa ju navode kao zabranu podugovaranja, obvezu obveznog obavljanja posla i zabranu prenošenja posla na druge.

6. Porezna tijela pogrešno poistovjećuju financijsku kontrolu s udjelom prihoda ostvarenim od jednog klijenta. Pravilnik ne poznaje takvo tumačenje. Financijska kontrola postoji samo ako naručitelj može usmjeravati poslovne odluke, ulaganja, metode rada, tržišno ponašanje ili ograničiti poslovnu autonomiju izvršitelja, a u ovom slučaju ništa od toga nije utvrđeno. Nadalje, ugovor predviđa mogućnost raskida bez razloga i uz otkazni rok od jednog dana, što je apsolutno nespojivo s idejom nesamostalnog rada. Dakle, stvarno trajanje suradnje od šest mjeseci te činjenica da je tužitelj paralelno imao deset klijenta, sve to u prvoj godini poduzetništva, kao i mogućnost jednostranog raskida bez razloga u roku od jednog dana potpuno isključuju kontinuiranost, podređenost i stabilnost koje su bit radnog odnosa. Takav raskid ne postoji u radnom pravu, ali je normalan u projektnoj, freelance praksi. Porezna su tijela potpuno zanemarila da subjekt koji je doista financijski ovisan o jednom naručitelju ne može bez ikakvih posljedica izgubiti 75 % prihoda u jednom danu. Upravo se to dogodilo u ovom slučaju jer je suradnja okončana jednostranom e-porukom bez ikakvih posljedica za tužitelja te bez ikakve obveze nastavka suradnje i bez ikakvog utjecaja na njegovo daljnje tržišno poslovanje.

7. Tužitelj stoga predlaže Sudu da poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te obveže tuženika na nadoknadu troškova upravnog spora za sastav tužbe po odvjetniku, kao i za obrazložene podneske s činjeničnim i pravnim navodima od 27. veljače 2026. i 4. ožujka 2026. te za zastupanje na ročištu za raspravu, za svaku radnju po 1.000,00 EUR, odnosno ukupno 4.000,00 EUR, uvećano za porez na dodanu vrijednost.

8. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako tužba nije osnovana zbog razloga navedenih u obrazloženju njegova rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

10. U sporu je održana rasprava 13. svibnja 2026. uz nazočnost zamjenika opunomoćenice tužitelja, LČ, odvjetničkog vježbenika u Ratka Vlašića, odvjetnika u Splitu. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.

11. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.

12. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Sukladno članku 12.a stavku 1. točki 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.) , smatrat će se da porezni obveznik koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona u slučaju da za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada isplatitelj primitka ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama. Pritom je stavkom 2. propisano da za porezne obveze, koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara porezni obveznik koji se u tom odnosu smatra posloprimcem, dok je stavkom 5. propisano da se obilježja nesamostalnog rada određuju u skladu s propisom kojim se uređuje porez na dohodak.

14. Člankom 27.a stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20.) propisano je da se za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada. Prema stavku 2., obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona određuju se na temelju ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka, s tim da, sukladno stavku 4., ministar financija pravilnikom propisuje elemente koji pobliže određuju te kriterije.

15. U skladu s člankom 32.a stavcima 3. i 4. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20., 74/20. - dalje: Pravilnik), za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, pri čemu svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni.

16. U konkretnom je predmetu porezno tijelo provelo postupak radi utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona u kojem je obavilo uvid u informacijski sustav Porezne uprave i javno dostupne podatke na internetu te u dokumentaciju koju je pribavilo od tužitelja radi utvrđivanja kriterija prema kojima se određuju obilježja nesamostalnog rada.

17. Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo u provedenom postupku utvrdilo da je tužitelj od 20. ožujka 2020. upisan u registar poreznih obveznika na temelju obavljanja samostalne djelatnosti proizvodnje filmova, videofilmova i televizijskog programa te mu se dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu. U predmetnom razdoblju, u 2020. godini, ostvario je ukupni prihod od 283.839,45 HRK. Dana 3. travnja 2020. sklopio je ugovor o poslovnoj suradnji s društvom iz SAD-a Powerful Through Grace, Inc., koji ga je angažirao radi uređivanja video i audio zapisa, te je do 24. listopada 2020. od navedenog stranog društva ostvario primitke u ukupnom iznosu od 214.595,99 HRK, što se vidi iz prometa po žiroračunu tužitelja i dostavljenih računa.

18. Na temelju očitovanja tužitelja, ispunjenog upitnika, uvida u promet po žiro računu tužitelja te ugovora sklopljenog s navedenim isplatiteljem primitaka, porezno je tijelo zaključilo kako se radi o poslu koji ima obilježja nesamostalnog rada, zbog čega se, sukladno članku 27.a stavku 1. Zakona o porezu na dohodak, ostvareni primici smatraju primicima iz radnog odnosa.

19. Međutim, Sud smatra da sadržaj poslovnog odnosa između tužitelja i navedenog isplatitelja primitka ne ispunjava u cijelosti propisane kriterije prema kojima se određuju obilježja nesamostalnog rada. Ovo stoga jer porezna tijela nisu uzela u obzir elemente iz poslovnog odnosa koji ne ukazuju na ispunjenje kriterija propisanih radi utvrđivanja obilježja nesamostalnog rada. Naime, tužitelj je tijekom trajanja poslovne suradnje koristio vlastitu opremu za rad, sam je birao mjesto i vrijeme rada, nije dobivao upute kako obaviti posao, nije imao pravo na beneficije u sklopu zdravstvenog osiguranja, plaćenog godišnjeg odmora, poreza, osiguranja i prekovremenog rada, kao ni druge beneficije za zaposlenike. Otkazni rok je bio ugovoren u trajanju od jednog dana bez obveze za obrazloženjem raskida. Pritom je ugovor o poslovnoj suradnji trajao šest mjeseci, od 3. travnja 2020. do 22. listopada 2020., što se vidi iz izjave stranog društva o prekidu ugovora, koja je spisu priložena s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik.

20. S obzirom na navedeno, elementi koje su porezna tijela uzela u obzir (ugovaranje satnice rada, plaćanje svakih 15 dana, obavještavanje o odsutnosti izvođača sedam dana unaprijed, podmirivanje putnih troškova za službena putovanja na zahtjev društva , okolnost da ugovor nije bio vezan uz određeni projekt, kao i okolnost da primici ostvareni od stranog društva predstavljaju 75 % ukupnih tužiteljevih primitaka ostvarenih u 2020. godini) nisu prema mišljenju Suda dovoljni za zaključak da se u konkretnom slučaju radi o poslu s obilježjima nesamostalnog rada, odnosno prikrivenom radnom odnosu, a s obzirom na to da je u predmetnom slučaju potrebno sagledati cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla.

21. Stoga Sud nalazi, na temelju podataka spisa predmeta, kako u poslovnoj suradnji tužitelja i isplatitelja primitka nije utvrđeno dovoljno elemenata za zaključak da se u konkretnom slučaju radilo o poslu s obilježjima nesamostalnog rada. Zbog toga se ne može ocijeniti da je tužitelj, u pogledu primitaka ostvarenih iz tog posla, pravilno utvrđen obveznikom plaćanja poreza na dohodak te doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

22. Prema navedenom, Sud je ocijenio da je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na tužiteljevu štetu. Trebalo je stoga tužbeni zahtjev usvojiti te, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, osporavana rješenja poništiti, čime se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom poreznom tijelu. U ponovnom postupku porezno je tijelo dužno, sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi Suda iz ove presude. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

23. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

24. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

25. U konkretnom predmetu tuženik je izgubio spor u cijelosti jer je tužbeni zahtjev usvojen pa je, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, troškove upravnog spora dužan snositi tuženik.

26. Budući da troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika, tužitelju pripada nadoknada troškova zbog zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., 107/25.), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3.).

27. Nadoknada troškova tužitelju u konkretnom slučaju pripada za sastavljanje tužbe u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točka 1. podstavku 2. navedene Tarife, kao i za zastupanje po odvjetniku na ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točki 2. navedene Tarife, pri čemu vrijednost boda, sukladno Tbr. 54., iznosi 2,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % iznosi 2.500,00 EUR. Zahtjev je trebalo odbiti u preostalom dijelu koji se odnosi na trošak sastava podnesaka po odvjetniku od 27. veljače 2026. i 4. ožujka 2026. jer taj trošak nije bio neophodan za vođenje ovog spora budući da je zamjenik opunomoćenice tužitelja sve navode iz tih podnesaka mogao iznijeti neposredno na održanoj raspravi. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.

U Splitu 21. svibnja 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke žalba nije dopuštena u skladu s člankom 127. stavkom 1. ZUS-a.

Protiv odluke o troškovima upravnog spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje rješenja o troškovima spora.

DNA: - tužitelju, po opunomoćenici

- tuženiku

- u spis.