Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-85/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Adele Turkalj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa opunomoćenica Marta Perak, odvjetnica u Osijeku, Ivana Gundulića 36/II., protiv tužene Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Osijek, Vinkovačka cesta 63c, OIB: 35506269186, koju zastupa opunomoćenica Antonija Jurajić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović, Osijek, Europska avenija 12/I., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr- 195/2024-12 od 12. lipnja 2025., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Pr- 195/2024-19 od 25. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Osijek, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr -195/2024- 12 od 12. lipnja 2025. ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pr -195/2024-19 od 15. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja IG kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-195/2024-19 od 15. rujna 2025. u točki II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.000,00 EUR (tisuću eura).

II. Odbija se zahtjev tužene Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Osijek za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR (tri stotine dvanaest eura pedeset centi).

III. Odbija se zahtjev tužitelja IG za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 78,12 EUR (sedamdeset osam eura dvanaest centi).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđuje se da tužitelju IG pripada 10 % dodatka na plaću, zbog posebnih uvjeta rada, pri čemu se kao osnovica za izračun dodatka uzima zbroj mjesečnih iznosa koji su mu isplaćeni za redovni rad, minuli rad, godišnji odmor, državne blagdane i neradne dane (točka I. izreke) te se nalaže tuženici da tužitelju, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa presude, plati 4.162,95 EUR po osnovi dodatka na plaću u razdoblju od kolovoza 2020. do studenoga 2023., sa zateznim kamatama po stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, na mjesečne iznose pobliže navedene u izreci (točka II. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva (pravilno: tužbe), na način kako je to navedeno u podnesku koji je tužitelj IG dostavio 2. svibnja 2025. (točka I. izreke) te je naloženo tuženoj da, u roku 15 dana od primitka prijepisa presude, tužitelju plati trošak postupka u iznosu od 900,00 EUR, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan (točka II. izreke).

1.2. Rješenjem poslovni broj Pr-195/2024-19 od 25. rujna 2025. ispravljeno je rješenje toga suda poslovni broj Pr-195/2024-12 od 12. lipnja 2025. u izreci, na način da u točki II., u drugom redu, umjesto ''900,00 eura (devetsto eura)'' treba stajati ''1.000,00 eura (tisuću eura)''.

2. Protiv navedene presude tuženica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnoga prava. Zahtijeva naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 312,50 EUR.

2.2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv odluke o trošku, sadržane u točki II. izreke (očitom greškom u pisanju navodi da žalbu podnosi protiv točke II. izreke presude), navodeći da je pogrešno izračunat iznos PDV-a, koji iznosi 200,00, a ne 100,00 EUR.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika i zahtijeva naknadu troškova postupka u iznosu od 78,12 EUR.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), kao ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženica jer je presuda razumljiva, sadrži jasne i ne proturječne razloge o odlučnim činjenicama, koje nisu proturječne stanju spisa i može se ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da mu pripada 10% dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada te zahtjev za isplatom 4.162,95 EUR na ime tog dodatka, za razdoblje od kolovoza 2020. do studenoga 2023.

7. I u ovom stadiju postupka sporno je pripada li tužitelju navedeni iznos, budući da je Pravilnik o plaćama iz 2010., prestao važiti donošenjem Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu od 23. lipnja 2020. (dalje: Pravilnik/2020), da je tužitelj sklapanjem novog ugovora o radu 1. kolovoza 2020. pristao da mu se plaća obračunava prema Pravilniku/2020 te da je tek novim Granskim kolektivnim ugovorom, koji je sklopljen 15. studenog 2023., određena visina tog dodatka od 5%, slijedom čega tuženica ustraje u tvrdnji da nije mogla isplaćivati dodatak prije nego što je njegova visina utvrđena Granskim kolektivnim ugovorom. Pritom navodi da, kao državna agencija, ne može isplaćivati dodatke na plaću veće od propisanih Zakonom o plaćama u javnim službama, a niti dodatke na plaću ako nisu određeni zakonom, podzakonskim aktom ili kolektivnim ugovorom. Smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se na obračun plaće tužitelja u utuženom razdoblju treba primijeniti Pravilnik o plaćama iz 2010., koji u to vrijeme nije bio na snazi jer je tužitelj, sklapanjem novog ugovora o radu, kojim je prihvatio primjenu Pravilnika/2020, otpala pravna osnova na temelju koje mu se isplaćivao navedeni dodatak.

7.1. U odnosu na navedeno treba reći da ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje suda prvoga stupnja, prema kojem tužitelj, koji radi na poslovima s posebnim uvjetima rada, na temelju čl. 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. i čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022. te čl. 94. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje: ZR), ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i u utuženom razdoblju, iako u tom razdoblju nije bila propisana visina navedenog dodatka, niti je bio sklopljen granski kolektivni ugovor.

7.2. Činjenicu da u utuženom razdoblju nije sklopljen granski kolektivni ugovor te da poslodavac nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada nakon što je ukinuo raniju odluku (Pravilnikom/2020.), prvostupanjski sud pravilno cijeni na način da takvo postupanje tuženice ne može isključiti tužiteljevo pravo na dodatak za posebne uvjete rada i da je u spornom razdoblju visina dodatka za posebne uvjete rada odrediva te pravilno utvrđuje da iznosi 10% plaće, s obzirom na nespornu činjenicu da je toliko iznosio dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju, prije donošenja Pravilnika/2020.

8. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužitelju pripada pravo na isplatu plaće za odrađene prekovremene sate, u skladu s čl. 17., čl. 43. st. 1., 2. 3. i 5. i čl. 45. KU/17 odnosno čl. 19. st. 1., 2. 3. i 5., čl. 51. st. 1. i čl. 53. st. 1. KU/18.

9. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 175. st. 1. ZPP).

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

11. Odluku o trošku tuženica ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti pa je, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, trebalo potvrditi rješenje suda prvoga stupnja i u navedenom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP). Stoga je, kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Budući da je rješenjem poslovni broj Pr-195/2024-19 od 25. rujna 2025. prvostupanjski sud, pravilnom primjenom odredbe čl. 342. st. 1. ZPP, ispravio očitu grešku u računanju, nastalu u rješenju o troškovima postupka i tužitelju dosudio trošak PDV-a u iznosu od 200,00 EUR, žalba tužitelja je neosnovana pa je, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

13. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka (čl. 166. st. 1. ZPP).

14. Žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o trošku sadržajno predstavlja prijedlog za ispravak presude pa mu ne pripada trošak sastavljanja žalbe, zatražen u iznosu od 78,12 EUR pa je odlučeno kao u točki III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

15. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu) prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (čl. 365. st. 1., u vezi s čl. 381. ZPP).

U Velikoj Gorici 21. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor