REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23, 21260 Imotski
P-3557/2019-47
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Nevenki Kolovrat, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Đivi Buconiću ,odvjetniku u [adresa] protiv tuženika - protutužitelja Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, OIB:50899783790, Trg Gaje Bulata 3, 21000 Split zastupane po punomoćniku Željku Ćapinu, odvjetniku u Splitu radi predaje u suposjed, nakon održane glavne rasprave i objavljene presude, dana 21. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja – protutuženika koji glase:
"I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe preda tužitelju u suposjed cjelinu nekretnine zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 173 m2, označenu i omeđenu slovima C-D-E-F-G-H-I-C te dio nekretnine zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koji dio površine 98 m2 je označen i omeđen slovima A-B-C-I-J-A, a sve kako je prikazano u Nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke Perice Puljića od 09. lipnja 2025. godine s pripadajućom Skicom, a koja Skica čini sastavni dio ove Presude.
II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.312,60 EUR (24.960,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.10.2014. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.11.2014. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.12.2014. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.01.2015. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.02.2015. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.03.2015. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.04.2015. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.05.2015. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.06.2015. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.07.2015. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.08.2015. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.09.2015. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.10.2015. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.11.2015. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.12.2015. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.01.2016. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.02.2016. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.03.2016. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.04.2016. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.05.2016. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.06.2016. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.07.2016. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.08.2016. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.09.2016. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.10.2016. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.11.2016. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.12.2016. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.01.2017. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.02.2017. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.03.2017. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.04.2017. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.05.2017. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.06.2017. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.07.2017. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.08.2017. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.09.2017. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.10.2017. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.11.2017. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.12.2017. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.01.2018. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.02.2018. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.03.2018. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.04.2018. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.05.2018. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.06.2018. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.07.2018. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.08.2018. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.09.2018. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.10.2018. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.11.2018. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.12.2018. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.01.2019. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.02.2019. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.03.2019. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.04.2019. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.05.2019. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.06.2019. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.07.2019. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.08.2019. godine,
- na iznos od 55,21 EUR (416,00 kn) od 01.09.2019. godine,
po stopi koja je do 31.07.2015. godine određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. "
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi:
I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju sklopljen između ŽJ i JJ dana 18.07.2019. godine u Beču na kojem su potpisi ugovorni strana ovjereni 18.07.2019. godine u Veleposlanstvu Republike Hrvatske pod brojem: Klasa:
037.02/19-01/599, Urbroj: 521-AUT-01/KR.19.1. te isti ne proizvodi valjane pravne učinke.
II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe upisa određenog rješenjem poslovni broj Z-3360/2019 od 3.listopada 2019. godine.
III. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku na ime troškova ovoga postupka iznos od 2.500,00 EUR-a.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda 18. listopada 2019. tužitelj tvrdi da su stranke ovog postupka suvlasnici nekretnine označene kao č. zgr. [katastarska čestica], d. č. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], u naravi poslovni prostor u Gradacu i zgrada, anagrafske oznake Trg Soline 7, Gradac. Tužitelj tvrdi da je dio nekretnina stekao temeljem Darovnog ugovora od svoje majke ŽJ, rođ. J iz [adresa], a koja je nekretnine stekla iza smrti svojih pravnih prednika, što proizlazi iz spisa ovoga suda P-838/18. Tuženik je ove nekretnine stekao darovanjem od RJ pok. OJ, temeljem Ugovora o darovanju " U Gradacu, dana 15. ožujka 1996.". Tužitelj dalje tvrdi da je u zemljišnim knjigama ovoga suda tužitelj upisan kao suvlasnik za 1/12 dijela nekretnina, dok je na preostalom dijelu od 11/12 upisan prednik tužitelja, sada pok. OJ, a da je tuženik u posjedu nekretnine temeljem spomenutog ugovora na cijeloj nekretnini. Kako su nekretnine položene na atraktivnoj lokaciji, u Gradacu na rivi, tuženik je iste dao u zakup pekari koja je u vlasništvu HJ i to u razdoblju od 1.kolovoza 1996. do 31. prosinca 2009., a od 25. siječnja 2010. u zakupu nekretnine je DJ, vlasnik obrta [obrt], pa tužitelj tvrdi da tuženik ubire znatnu zakupninu za poslovni prostor koji je položen u prizemlju objekta. Tužitelj tvrdi kako je on nesporno suvlasnik nekretnine za 1/12 dijela, a tuženik je suvlasnik preostalog dijela i istu samostalno posjeduje, a da tužitelju ne dozvoljava pristup nekretnini, odnosno da mu zabranjuje suvlasnički suposjed, te smatra da se tuženik neosnovano obogatio za iznos od 1/12 dijela najamnine koji se mogao postići na tržištu držeći da ista iznosi najmanje 5.000,00 kn svaki mjesec, odnosno od tog iznosa 1/12, za razdoblje od 2014. do 2019., o čemu bi se sastojala šteta tužitelja i neosnovano bogaćenje tuženika, slijedom čega tužitelj postavlja tužbeni zahtjev opisan u izreci presude kojega je konačno i uredio podneskom od 16. lipnja 2025., te traži od tuženika predaju u suposjed nekretnine kao i isplatu dijela najamnine za razdoblje od 2014. do 2019. s kamatom, kako je i prikazano u izreci presude.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik se usprotivio istoj u cijelosti, predložio je da ista bude odbijena, a tužitelj obvezan na plaćanje troškova ovoga postupka. Nakon zaključenja prethodnog postupka tuženik je ustao protutužbom protiv tužitelja-protutuženika dana 9. prosinca 2025. koja se nalazi na listu 130. spisa. Nakon toga, tuženik je istakao da tužba treba biti odbijena zbog toga što je iz spisa Općinskog suda u Makarskoj Zemljišnoknjižnog odjela broj Z-3360/2019 razvidno da je upis prava vlasništva 1/12 dijela na ime tužitelja izvršen temeljem ugovora o darovanju sklopljenog između ŽJ i JJ od 18. srpnja 2019. u Beču, na kojim su potpisi ugovornih stranaka ovjereni 18. srpnja 2019. u Veleposlanstvu Republike Hrvatske pod brojem klasa 037-02/19-01599, Ur. broj 521-AUT-01/KR19-1 iz kojeg je razvidno da nije izvršena predaja posjeda darovanih nekretnina te da je ovaj ugovor ništetan zato što nije zaključen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave, kako to propisuje članak 482 ZOO-a.
3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem spisa ovoga suda O-42/94 iza OJ pok. Ž, P-838/18 (PU P- 2437/19), čitanjem Ugovora o darovanju zaključenog između ŽJ i ŠJ od 18. srpnja 2019. u Beču, na kojim su potpisi ugovornih stranaka ovjereni 18. srpnja 2019. u Veleposlanstvu Republike Hrvatske pod brojem klasa 037-02/19-01599, Ur. broj 521-AUT-01/KR19-1, spisa ovoga suda Z-3360/2019, obavljen je očevid u Gradacu uz nazočnost mjernika vještaka Perice Puljića 11. veljače 2025., pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Perice Puljića od 9. lipnja 2025., izveden je dokaz saslušanjem DJ kao svjedoka u postupku.
4. Nisu osnovani tužbeni zahtjevi tužitelja, dok je protutužba tuženika-protutužitelja od
9. prosinca 2025. odbačena kao nepravodobna.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja oprema tuženiku za predaju u suposjed nekretnine označene kao č. zgr. [katastarska čestica], d. č. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], u naravi poslovni prostor u Gradacu i zgrada, anagrafske oznake Trg Soline 7, Gradac, koje je stekao darovanjem od svoje majke ŽJ i to za 1/12 dijela nekretnine, doke je tuženik izvanknjižni suvlasnik preostalog dijela nekretnine i posjednik iste u cijelosti.
6. Očevidom kojeg je sud obavio u Gradacu 11. veljače 2025. utvrđeno je da je predmet postupka nekretnina koja je položena u Gradacu, Trg Soline 7, koja je u naravi poslovno-stambena zgrada i dvorište položeno sjeverno od zgrade. S južne strane položen je ulaz u poslovni prostr u prizemlju, kao i stepenice na prvi kat, dok se sa zapadne strane ulazi u dvorište iz ulice Konopljike. Ova nekretnina na skici mjernika vještaka prikazana je i označena točkama A-B-C-D-E-F-G-I-J-A i ima ukupnu površinu od 271 m2, a razvidno je na fotografijama koje prileže na nalazu i mišljenju vještaka.
7. Nije sporno da je ova nekretnina dana u najam DJ koji u prizemlju drži pekaru, a na prvom katu stanuje i da plaća tuženiku mjesečnu najamninu u iznosu od 600,00 EUR-a a sve temeljem ugovora o zakupu cijelog objekta, i to od 1996. godine pa do danas, sve kako je i naveo u svom iskazu kad je saslušan kao svjedok u postupku.
8. Među strankama ovog postupka nije sporno da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine i da je tužitelj istu stekao darovanjem od svoje majke ŽJ, a što je razvidno iz spisa ovoga suda Z-3360/2019 i čitanjem Ugovora o darovanju od 18. srpnja 2019. u Beču, na kojim su potpisi ugovornih stranaka ovjereni 18. srpnja 2019. u Veleposlanstvu Republike Hrvatske pod brojem klasa 037-02/19-01599, Ur. broj 521- AUT-01/KR19-1.
Člankom 482 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine 35/05 i 41/08, 125/11,78/15,29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) propisno je da se Ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku, dok je člankom 482, stav 2. ZOO-a izričito propisano da Ugovor o darovanju bez pravne predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Čitanjem spomenutog ugovora, a imajući na umu citiranu zakonsku odredbu može se zaključiti da ugovor koji je bio osnov stjecanja prava vlasništva tužitelja nema propisanu formu. Ugovor o darovanju nekretnine je strogo formalni ugovor i da bi bio valjan mora biti sklopljen u pisanom obliku, što je ovdje i slučaj . Međutim, kada je riječ o ugovoru o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca, da bi bio pravno valjan, takav ugovor obavezno mora biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta, kako to propisuje i članak 53. stav 1. Zakona o javnom bilježništvu (" Narodne novine" 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16) koji se primjenjuje kao lex specialis i u kojem je određeno da je za ovu vrstu pravnog posla potreban javnobilježnički akt. Izostanak sklapanja ugovora u propisanom obliku dovodi do ništetnosti tog pravnog posla. To znači da takav ugovor neće proizvoditi namjeravane pravne učinke, odnosno postupat će se kao da ovaj pravni posao nije ni zaključen. Ništetnost nastupa na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla, a sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti. Kako je dokazima u tijeku postupka utvrđeno, a to nije ni bilo sporno među strankama da je tuženik u isključivom posjedu ove nekretnine, a ugovor o darovanju nije zaključen na propisan način, isti je ništetan i bez pravnog učinka na što sud pazi po službenoj dužnosti. Ni zemljišnoknjižna provedba takvog ugovora ne može mu dati pravnu valjanost niti pravnu snagu jer je u zemljišnoj knjizi proveden ništetan ugovor ( Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/891/2006 od 2. prosinca 2009.).
9. Pored navedenog u ovoj pravnoj stvari treba poći i od odredbe članka 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZVDSP). Ova odredba propisuje da onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelji istinit način stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik), prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. Prema stavku 2. navedenog članka predmnijevanom će vlasniku, na njegov zahtjev, predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit ili što ne može označiti svoga prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed besplatno, a onaj koji zahtjeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jak pravni temelj kao on. Prema stavku 3. navedenog članka predmnijeva vlasništva ne djeluje u korist osobe koja nije bila pošteni posjednik stvari. Prema stavku 4. tog članka predmnijevani vlasnik treba umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnijeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku.
10. U ovakvoj vrsti parnice koja se vodi povodom vlasničke tužbe predmnijevanog vlasnika tužitelj ne mora dokazati svoje suvlasništvo, već je dužan dokazati jače pravo na posjed u odnosu na tuženika (posjednika). Sve ovo tužitelj nije dokazao. U situaciji kada tužitelj kao daroprimatelj predmetne nekretnine svoje jače pravo na posjed dokazuje Ugovorom o darovanju, za kojeg je utvrđeno da je ništetan, tužitelj nije dokazao prije svega svoju aktivnu legitimaciju u ovom sporu, odnosno da u smislu odredbe članka 166. stavak 1. ZVDSP ima pravni temelj i istinit način svog stjecanja predmetne nekretnine, odnosno da bi predstavljao predmnijevanog vlasnika i to u odnosu na tuženika iz kojeg u tužbi tvrdi da spornu nekretninu posjeduje bez pravnog temelja. Zbog svega naprijed navedenog tužbeni zahtjevi tužitelja su odbijeni kao neosnovani, kao i tužbeni zahtjev označen u izreci ad. II. presude. Naime, tužitelj od tuženika potražuje zakupninu držeći da se radi o stjecanju bez osnove sukladno članku 1120 ZOO-a. Imajući na umu spomenute zakonske odredbe ali i odredbu članka 164, iz članka 195 ZVDSP samo je nespošteni posjednik dužan naknaditi korist od uporabe tuđe stvari (Ovakav stav zauzet je na zajedničkom sastanku Predsjednika i predstavnika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2009. kao i na sastanku sudaca Županijskog suda u Varaždinu održanog 4. rujna 2013.). Kako u tijeku postupka nije utvrđeno da je tuženik nepošteni posjednik, tužbeni zahtjev prikazan u izreci presude pod ad. II. također je odbijen kao neosnovan.
11. Tuženik- protutužitelj ustao je protutužbom 9. prosinca 2025., a prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen je 7. veljače 2024., iz čega proizlazi da je tuženik- protutužitelj prekludiran u podnošenju protutužbenog zahtjeva, sve tim više što je tuženik prigovor mogao istaknuti i prije zaključenja prethodnog postupka i podnijeti protutužbu obzirom da je predmetni ugovor o darovanju bio priložen uz tužbu, iz čega proizlazi da je ista nepravovremena i ona po svom procesnom karakteru predstavlja samostalnu tužbu i nema zapreke da se o njoj rješava u potpuno odvojenom, novom parničnom postupku, sve sukladno članku 299. ZPP-a. Zbog svega naprijed navedenog protutužba tuženika odbačena je, kako je i prikazano u izreci rješenja.
12. O trošku postupka odlučeno je sukladno članku 154. stavak 5. ZPP-a, kojim je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela, samo u razmjeno neznatnom dijelu svog zahtjeva, ako zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.
Kako tuženik nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva pa zbog toga nisu nastali posebni troškovi, odlučeno je da mu tužitelj nadoknadi trošak postupka i to za sastav odgovora na tužbu, za ročišta održana dana 23.03.2023., 07.02.2024., 11.02.2025., 07.07.2025., 15.09.2025., 17.10.2025., 09.12.2025., 27.01.2026. i za podnesak od 10.07.2025., za svaku radnju po 100 bodova, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 142/12 i dr.) , ukupno 1000 bodova, što uvećano za vrijednost 1 boda od 2 EUR-a daje iznos od 2.000,00 EUR-a što uvećano za PDV daje iznos od 2.500,00 EUR-a koliko je tužitelj dužan isplatiti tuženiku na ime troškova ovoga postupka.
Ocijenivši ove izdatke potrebitim za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a sud je obvezao tužitelju da tuženiku na ime troškova ovoga postupka isplati iznos od 2.500,00 EUR.
U Imotskom, 21. svibnja 2026.
SUDAC
Nevenka Kolovrat
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.
