Poslovni broj: P-401/2019-75

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dariu Obradoviću, odvjetniku iz Dubrovnika, protiv tužene JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoću Nini Bertol, odvjetnici iz Zagreba, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Daria Obradovića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 21. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ugovor o darovanju stana koji se sastoji od 3 sobe i sporednih prostorija u površini od 48,11 m2 u Zagrebu na adresu [adresa], koji je sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i koji je zaključen između OV kao darovateljice i FV iz [adresa], kao daroprimatelja ništetan te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II. Nalaže se tuženoj JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 42.500,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 21. svibnja 2026. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa dijelom tužbenog zahtjeva u kojem od tužene JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 5.610,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 20.271,84 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2026. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prednik tužiteljice, sada pok. FV u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 16. srpnja 2028. godine navodi da je isti bio jedini brat tužiteljice. Zatim se navodi da je LV sklopio s svojom majkom OV dana 5. srpnja 1993. godine Ugovor o darovanju kojim je majka darovala sinu vlasništvo nad jedinim stanom od 3 sobe i sporedne prostorije u površini od 48,11 m 2, na adresi [adresa], a koja zgrada je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dalje se navodi da su ČV i FV jedni nasljednici svoje majke koja nije imala oporuku pa da stoga isti kao zakonski nasljednici nasljeđuju po ½ dijela cjelokupne imovine. Isto tako se navodi da je na ugovoru o darovanju samo ovjeren potpis darovateljice, a koja je umrla dana **.**.1993..

2. Tužitelj smatra da je predmetni darovi ugovor ništetan obzirom da je riječ o darovnom ugovoru bez prave predaje koji nije sastavljen na sudu odnosno na sudskom zapisniku već je samo ovjeren potpis darovateljice. Po svojoj prirodi radi se o ugovoru o darovanju bez prave predaje što je regulirao paragraf 943 OGZ-a. Dok nisu ponovno osnovani javni bilježnici bilo je potrebno za valjanost takvog ugovora on bude sastavljen kod suda u formi sudskog zapisnika. Zatim se navodi da je u to vrijeme na snazi bio Zakon o obveznim odnosima koji je u svojim čl. 103. st. 1. i 104. st. 1. određivao da u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako je to nemoguće onda joj dati odgovarajuću naknadu u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

3. Isto tako se u tužbi navodi da je dana 22.10.2013. godine tuženik FV zaključio ugovor o prodaji predmetne nekretnine sa ZV za iznos od 45.700,00 EUR te je cjelokupni iznos kupovnine zadržao za sebe. Tužitelj smatra da se radilo o iznosu koji je daleko ispod vrijednosti stana te stoga u tužbi potražuje iznos od 48.110,00 EUR.

4. Tužena u svom odgovoru na tužbu navodi da je FV sklopio sa svojom majkom predmetni ugovor u propisanoj formi s pravom predajom u smislu paragrafa 428 OGZ-a, a ne jednostranim obećanjem, tj. obećanjem darovanje bez predaje predviđenog paragrafom 943 OGZ-a. Dalje se navodi da je navedeni stan OV formalno otkupila 1992. godine iako je novac za plaćanje otkupa dao FV što je vidljivo iz same uplatnice iznosa. Osporavaju se navodi o pitanju posjeda kako to navodi tužitelj te se ističe da je FV sukoristio predmetni stan, da je imao ključeve od istog, da je jedini pomagao svojoj majci koja je živjela u stanu, plaćao joj sve režijske troškove stanovanja, a od 1.11.20212. godine pa do smrti majke plaćao smještaj u medicinskoj ustavni "Sanatorij AV-VITALIS" u Zagrebu, Vogelska 18, u iznosu od 5.000,00 kn mjesečno kao i da je FV isključivo svojim novcem kupio grob i sahranio svoju majku. Navodi se i da tužiteljica nikada nije brinula o svojoj majci te da je veći dio vremena živjela u inozemstvu. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti iz naknadu parničnog troška.

5. Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao izvadak iz zk (list 4, 54-56 spisa), Ugovor o darovanju (list 5-6 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 7-8 spisa),

Rješenje o nasljeđivanju (list 17-19 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana (list 27-29 spisa), dokumentaciju (list 30-49, 57-59, 107, 250-253 spisa), sudsku praksu (list 60-63, 264-269 spisa), očitovanje Porezne uprave (list 68 spisa), očitovanje Grada Zagreba (list 70 spisa), saslušanjem svjedoka KV na ročištu dana 15.1.2020. godine (list 79-80 spisa), saslušanjem svjedoka PV na ročištu dana 15.1.2020. godine (list 80 spisa), saslušanjem svjedoka ČVZ na ročištu dana 9.3.2020. godine (list 85- 86 spisa), saslušanjem svjedoka MV na ročištu dana 9.3.2020. godine (list 86 spisa), saslušanjem svjedoka DV na ročištu dana 9.3.2020. godine (list 86 spisa), saslušanjem svjedoka UV na ročištu dana 9.3.2020. godine (list 87 spisa), saslušanjem svjedoka NV na ročištu dana 9.3.2020. godine (list 87 spisa), zamolbenim saslušanjem svjedoka VV i RV pred Općinskim sudom u Dubrovniku dana 7.7.2020. godine (list 92-94 spisa), saslušanjem svjedoka ĆV na ročištu dana 6.9.2022. godine (list 125-126 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Mladena Ožića, dipl. ing. (list 130-144 spisa), oglasi iz novina (list 150-177, 179- 191 spisa), saslušanjem tužene JV na ročištu dana 19.9.2023. godine (list 195-196 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 202-210, 255 spisa), usmenim očitovanjem stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Mladena Ožića na ročištu dana 13.6.2024. godine (list 220-221 spisa), saslušanjem tužiteljice na ročištu dana 13.6.2024. godine (list 222 spisa), dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Mladena Ožića, dipl. ing. (list 232-241 spisa), usmenim očitovanjem stalnog sudskog vještaka dipl .ing. Mladena Ožića na ročištu dana 15.12.2025. godine (list 261-262 spisa). Sud je izašao na očevid dna licu mjesta u predmetnu zgradu i predmetni stan, ali je isti već bio u posjedu treće osobe koja je do tada promijenila izgled unutrašnjosti stana obimnom adaptacijom stana. Stoga nije bilo smisla provoditi očevid do kraja obzirom da je vještak tehničke podatke i tlocrt stana pribavio službenim putem, a stranke i treća osoba su dostavile fotografije stana prije adaptacije iz čega se mogla utvrditi njegova opremljenost i izgled prije adaptacije.

6. Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

7. Sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji stana od 22.12.1992. godine te je utvrdio da je predmetni stan na adresi [adresa] površine 48,11 m2 otkupila OV, a iz devizne uplate od Zagrebačke banke sud je utvrdio da se na mjestu potpis uplatioca nalazi potpis FV. Tom uplatnicom je uplaćen iznos od 5.394,00 DEM.

8. Sud je izvršio uvid u Ugovor od 30.10.2021. godine te je iz istog utvrdio da je OV bila korisnik u sanatoriju AV-VITALIS te je dostavljene podatke o uplatama te je sud iz istih utvrdio da je u velikom broju uplatu mjesečnog smještaja vršio upravo FV.

9. Sud je izvršio uvid u potvrdu Gradskih groblja d.o.o., te Ugovoru o ustupanju prava korištenja iz kojih proizlazi da je FV stekao pravo korištenija groba koji se nalazi na Groblju Mirogoj, odjel RKT, polje 163, razred I, grob 6, dok je iz računa pogrebnog poduzeća IN MEMORIJAM – ZAGREB utvrdio da je u kolovozu 2013. godine FV platio pogrebne usluge za svoju majku u iznosu od 12.843,45 kn.

10. Sud je izvršio uvid u Ugovor o darovanju koji je škopljen dana 5.7.1993. godine, a kojim je OV darovala svom sinu stan sa tri sobe i sporednim prostorijama u površini od 48,11 m2 na adresi [adresa], šifra stana 04538447 koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz toč. III. sud je utvrdio da je daroprimatelj stekao pravo vlasništva nad predmetnim stanom i to isto upisati u zemljišne knjige uz istovremeni upis zabilježbe prava doživotnog uživanja istih nekretnina u korist darovatelja OV. Potpis OV je ovjeren od strana nadležnog državnog tijela, a sam dokument nije napravljen u obliku sudskog zapisnika. Sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige, te je za predmetnu nekretninu utvrdio da je kao vlasnik upisana ZV.

11. Zatim, sud je utvrdio da je na početku postupka FV umro te su donesena odgovarajuća rješenja o prekidu i nastavku postupka kojim je umjesto njega kao na mjesto tuženika stupila JV, njegova supruga.

12. Sud je izvršio uvid u predmet ovog suda posl.br O-6490/2013 te je utvrdio da je isti vođen vezano uz smrt OV koja je umrla u Zagrebu 19. kolovoza 2013., godine. U tom predmetu je dana 6.11.2013. godine održano ročište kod javnog bilježnika Suzane Serda-Pavlović te je u tom prilikom utvrđeno da je ostaviteljica bila u braku jedan puta s ŽV koji je umro prije ostaviteljice, a u tom braku je rođeno dvoje djece, FV i ČV, druge djece nije bilo, a ostaviteljica nije napravila oporuku. Tom prilikom je utvrđeno da je ostaviteljica živjela u stanu na adresi [adresa] , a koji stan je još 1993. godine darovnim ugovorom prenijela na sina FV dok je za sebe zadržala pravo doživotnog uživanja.

13. Sud je izvršio uvid u zemljišno knjižni izvadak za stan u prizemlju koji se sastoji od tri sobe i sporednih prostorija u površini od 48,11 čm te koji se nalazi u stambenoj zgradi na adresi [adresa], sagrađenoj na čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je utvrdio da je kao vlasnik upisan FV iz [adresa]. Nadalje uvidom u teretni list C sud je utvrdio da je taj upis izvršen temeljem ugovora o darovanju od 5.7.1993. godine s tim da je upisano pravo doživotnog uživanja na tome stanu u korist OV.

14. Obzirom da je došlo do određenog spora između stranaka predmet je vraćen na sud gdje je održano ročište 14.4.2014. godine. U tom postupku se pojavilo i pitanje nedostojnosti ČV za nasljeđivanje te je u jednom trenutku doneseno i rješenje o upućivanju u parnicu no na kraju je postupak nastavljen s tim da je u tom postupku utvrđeno da postoji ova parnica koja se vodi pred ovim sudom.

15. Sud je na okolnost navoda iz tužbe te odgovora na tužbu saslušao stranke u postupku, te veći broj svjedoka koji su iskazali kako niže slijedi.

16. U svom iskazu danom na ročištu dana15.1.2020. svjedok KV je iskazala kako je ona poznavala OV iz razloga što je studirala zajedno s njenom kćeri ČV. Uz nju ona je imala i sina FV. U jednom trenutku FV se osamostalio, osnovao je obitelj te misli da ima dvoje djece. Koliko zna on s obitelji živi u [adresa] i to u obiteljskim kućama. Koliko se sjeća FV se odselio od majke prije početka Domovinskog rata. ČV se udala 1982. i tada je otišla živjeti u [adresa], a vratila se 1987. godine, te je živjela s majkom do svoje druge udaje 1989. nakon čega živi u [adresa]. OV je bila jedan puta u braku sa suprugom BV koji je umro nedugo nakon prve udaje ČV, a nakon toga se OV nije više udavala. Svjedokinja nje u više navrata znala dolaziti kod gđe. OV u stan u [adresa] te je s njom održavala kontakt i nakon odlaska ČV u inozemstvo. Misli da je u tom stanu zadnji puta bila 1998. godine. Sjeća se da ju je teta EV jedan put molila da joj pomogne oko popravka vodo kotlića koji je curio pa je došla zajedno s majstorom koji je to popravio. Ispravlja se te navodi da je 2002. i 2003. godine bila u tom stanu jer je tada došla ČV iz inozemstva pa je došla po nju jer su išle u kazalište Gavella. Ona je tada bila oko mjesec dana kod mame. Sve te godine je gđa. EV živjela sama u predmetnom stanu u [adresa]. Nema nikakvih saznanja o tome da bi gđa. EV sa sinom FV 1993. godine sklopila neki ugovor glede predmetnog stana. Na pitanje da li smatra da bi joj gđa. EV rekla da je netko s njom živio u predmetnom stanu odgovorila je da svakako bi rekla jer su se često čule telefonom te da je gđa. EV bila usamljena i imala je potrebu za razgovorom pa je tako njoj govorila o svemu što bi joj se događalo uključujući što je kupila, što kuha za ručak i slično. Na pitanje da li je FV pomagao svojoj majci ista je odgovorila da su u jednom razdoblju između njih bili potrgani odnosi no da zna da je u kasnijem razdoblju, naročito pred kraj života, a EV je doživjela 92 godine, FV pomagao svojoj majci tim više što su on i njegova supruga doktori.

17. U svom iskazu danom na ročištu dana 15.1.2020. svjedok PV je iskazala kako je ona živjela u [adresa] na više adresa od 1979. do 2013. godine kada je definitivno preselila u Mline, Dubrovnik. Njena obitelj se poznavala s obitelji FV još i prije nje, a ona je sa 8 godina išla zajedno sa FV u gimnaziju. 1961. godine su maturirali u istom razredu. EV i BV su živjeli u [adresa] u [adresa], te su imali dvoje djece FV i ČV. BV je umro 1983. godine. Kada je FV krenuo na studij u Zagreb više nije živio s roditeljima. Nakon fakulteta svjedokinja je potpuno izgubila kontakt sa FV te ne zna u kojim se krugovima kretao no misli da su on i supruga samo stažirali u Dubrovniku te živjeli u iznajmljenom stanu, a misli da nisu sa roditeljima živjeli zajedno i u Zagrebu. Ona je posjećivala gđu. EV od 1987./1989. do 2013. kada se odselila u Dubrovnik, a upravo negdje u to vrijeme 2013. godine je ona i umrla. Njoj gđa. EV nije nikada govorila što će napraviti sa stanom u [adresa], ali je davala naslutiti da će taj stan ostaviti svojoj kćeri ČV koja je u razdoblju između dva braka s njom u tom stanu živjela. Nema nikakvih saznanja o ugovoru sklopljenim 1993. godine s njenim sinom FV. Koliko se sjeća postojale su dvije manje spavaće sobe, dnevni boravak s trpezarijom i kuhinjom no nije hodala po tom stanu. Nikada nije vidjela da bi SV dolazio kod gđe. OV te se samo sjeća da je gđa. EV uvijek govorila da je sama. Dugi niz godina je ona bila vitalna i relativno dobrog zdravlja. Zadnji puta vidjela ju je 2009. ili 2010. godine, a poslije su se samo čule telefonom. Nikada joj nije govorila da joj u zadnjim godinama života netko pomaže.

18. U svom iskazu danom na ročištu dana 09.03.2020. svjedok ČVZ je iskazala kako je ona poznavala gđu. OV, te je bila angažirana da istoj pomaže od 2007. do 01.10.2012. godine, a ukupno je poznavala gospođu nekih 10 godina. Tada je stanovala u [adresa], a gđa. u [adresa], te su se znale viđati i prije nego što joj je počela pomagati, te su znale otići na kavu. S njom ju je upoznala JV. Zna da je FV pomagao svojoj majci i brinuo se za nju, te je imao ključ tog stana i svakodnevno je dolazio u isti, a povremeno bi znao prespavati. On je u to vrijeme već imao svoju obitelj, a oni su stanovali u [adresa]. Gđa. EV je bila gotovo do same smrti prisebna i voljela je razgovarati, te joj je rekla da je vlasnik stana u kojem živi FV. Gđu. Maju ČV je vidjela možda dva puta kada se ista vraćala s ljetovanja u Dubrovniku znala bi navratiti kod majke, a živjela je u Francuskoj. Za vrijeme njenog poznavanja gđe. JVZ nije živjela sa EV. FV je znao kod majke prespavati 3 do 4 puta tjedno. Na pitanje kada je to FV prespavao kod mame u intenzitetu kako navodi odgovorila je da se to odnosi na period u kojem je ona pomagala gđi. OV koja je nakon 1.10.2012. otišla u dom, a umrla je 2013. godine. FV i JV su se jako brinuli o gđi. OV, posebno o njenom zdravlju i materijalnim prilikama, adaptirali su joj stan, uveli centralno etažno, promijenili prozore, uredili kupaonu, što joj je ispričala gđa. EV. Na pitanje da li je gđa. EV održavala kontakte sa ČV odgovorila je da je i to ponekad telefonski, nakon čega bi bila uzrujana. Koliko zna nisu bili u dobrim odnosima. Dodaje da bi ju ČV znala često osloviti pogrdnim riječima, npr. zmijo i slično. Na pitanje da se očituje gdje je išla gđa. EV na ljetovanje u Dubrovnik odgovorila je da je išla u sam Dubrovnik kod rođaka preko muža, jer da ju je kćer ČV istjerala iz kuće u kojoj je imala pravo doživotnog uživanja, a koja se nalazi u okolici Dubrovnika.

19. U svom iskazu danom na ročištu dana 09.03.2020. svjedok MV je iskazala kako je ona poznavala gđu. EV koju je upoznala početkom studija 1971. godine. Ne zna gdje je gđa. EV živjela za vrijeme rata. Zna da je po dolasku iz [adresa] živjela u [adresa], ali ne zna točno koje godine se doselila. Koliko se sjeća gđa. EV je došla u Zagreb nakon smrti supruga. Zna da je ČV između dva braka živjela s mamom EV, a to je moglo biti 80-ih godina, inače je živjela u svom stanu ili kao podstanar. Nikada nije vidjela FV. Nije nikada bila kod gđe. OV u stanu. Prema njenom saznanju formalni vlasnik tog stana je bila gđa. EV. Zadnjih godina života, a prije odlaska u dom, znala je nazvati gđu. EV da ju pita kako je i malo porazgovarati. Nisu se osobno sastajale, te je uskoro otišla u dom. Posjetila ju je u domu za starije osobe prije smrti. Iz razgovora s gđom. EV zaključila je da je ona cijelo vrijeme živjela sama, no spominjala je unuke i slično.

20. U svom iskazu danom na ročištu dana 09.03.2020. svjedok DV je iskazala kako je poznavala gđu. EV jer sam sa JV radila zajedno u bolnici 30 godina. Njena kćer je radila kao pomoć kod gđe. OV. Inače ju je poznavala od 70-ih godina. Gđa. EV je živjela u [adresa]. Kada je njena kćer prestala raditi za gđu. EV jer je dobila posao, ona je preuzela brigu njege gđe. OV koja je imala herpes zoster po leđima, te problem sa inkontinencijom, te je bila i dijabetičar. Brinula se oko nje gotovo 2 mjeseca, dok nije otišla u dom za starije. Zna da je sin FV često dolazio kod majke OV, imao je ključeve od tog stana i svakodnevno je dolazio, a zadnja dva mjeseca bi netko od članova njegove obitelji (on, sin ili kćer) prespavali u stanu s gđom. EV dok ona ne bi ujutro ponovno došla pa je tako ona imala 24 sata skrb. Prije toga, a za vrijeme trajanja skrbi koju je pružala njena kćer FV bi znao par puta u tjednu prespavati kod majke OV kada bi ona imala povišeni tlak ili šećer. EV je živjela sama, a po potrebi je tamo dolazio sin. Ona je u taj stan prvi puta ušla 2007. godine.

21. U svom iskazu danom na ročištu dana 09.03.2020. svjedok UV je iskazala kako je ona poznavala OV negdje od 80-ih godina i to iz razloga što je studirala zajedno s njenom kćerkom ČV. ČV se prvi puta rastala 1987. a do 1989. godine je živjela s mamom. Nakon toga se udala i otišla živjeti u [adresa] gdje i danas živi. Svjedokinja je bila kod nje na ručku u tom stanu jedan ili dva puta. Zna da je kod nje bila dva puta i da su išle u Avenue Mall na kavu, a kod nje u stanu je bila na ručku. Ta dva puta za stolom su bile EV i ČV, te ona. Koliko zna gđa. EV je živjela sama, a pod stare dane je imala neku gospođu koja je dolazila dva puta tjedno i pomagala joj. FV, je sin OV i on nije živio sa svojom majkom, te je živio na drugoj adresi sa svojom suprugom. Nije čula od gđe. OV da bi FV prespavao kod nje u stanu ili da ima ključeve od istog. Misli da je gđa. EV 1993. i 1994. godine bila u dobrom stanju, te je je kasnije došao period kad joj je pomagala druga gospođa. Gđa. EV je sa ČV zajedno provodila ljeto u Dubrovniku.

22. U svom iskazu danom na ročištu dana 09.03.2020. svjedok NV je iskazao kako je upoznao OV 1986. godine i to na način što je prvo hodao, a zatim bio neko vrijeme u braku sa njenom unukom Č. Od kad ju je upoznao živjela je u [adresa]. Cijelo vrijeme je gđa. EV živjela sama u tom stanu. On je prestao živjeti u bračnoj zajednici sa Č krajem 2001. godine. Unatoč tome, on je i dalje ostao u bliskom kontaktu sa gđom. EV jer se njegova majka jako zbližila s njom, ima i kćer koja je njena praunuka. Gđa. EV je predmetni stan darovala FV, svom sinu. Koliko zna FV nikada nije živio sa majkom u tom stanu. Sin FV je u taj stan uveo centralno etažno grijanje, vršio je sitne popravke i pomagao je majci koliko je god trebalo, plaćao joj avionske karte i slično, sve račune za taj stan je plaćao FV jer je gđa. imala jako mala primanja. Ne zna točno od kada je plaćao te račune, no sigurno ih je plaćao duže vrijeme. EV je dugi niz godina bila vitalna, pokretna, živjela u [adresa], a ljetovala u Ćilipima, zadnjih par godina u Dubrovniku , te je bila uvijek svjesna oko sebe. FV je imao ključeve od stana. Poznaje i ČV.

23. U svom iskazu danom pred Općinskim sudom u Dubrovniku dana 07.07.2020. godine svjedok VV je iskazala kako je ona poznavala pok. OV, a upoznale su se 1963. godine kada je ona počela raditi u istoj trgovini kao i ona. Gđa. EV je bila nešto starija od nje, međutim otkad su se upoznale bile su u jako dobrim prijateljskim odnosima koje su održavale i družile se sve do njezine smrti. Gđa. EV se umirovila oko 1980. godine, a kako je imala dvoje djece koji stanuju u [adresa], ona i njezin suprug ŠV su zamijenili stan koji su imali u Vili Ruži u Dubrovniku za stan u [adresa] te su oko 1981. godine odselili u Zagreb gdje je gđa. EV živjela do svoje smrti. Nakon njezinog preseljenja one su i dalje održavale kontakte jer je ona svako ljeto dolazila u Dubrovnik, odnosno u svoju kućicu u Konavlima, a ponekad bi i kod nje boravila. Nadalje svjedokinja je i nju u nekoliko navrata posjetila u Zagrebu. Gđa. EV je stanovala u [adresa] u [adresa] od preseljenja 1981. godine do svoje smrti. Više puta u je posjetila u tom stanu. Nakon preseljenja je njezin suprug vrlo brzo preminuo te je ona ostala sama. Na pitanje je li gđa. EV stanovala sama u Zagrebu ili s još nekom osobom odgovorila je da je po preseljenju stanovala sa suprugom, a nakon njegove smrti do kraja života je stanovala sama. To joj je poznato iz priče s gđom. EV obzirom su tijekom svih godina bile u kontaktu. Nadalje poznato joj je da je početkom 90-ih gđa. EV kao nositelj stanarskog prava imala mogućnost otkupiti stan u [adresa] u kojem je stanovala. U tom periodu je njezina kćer ČV bila u Zagrebu, a inače je boravila u inozemstvu, pa joj je iz priče gđe. OV poznato da je ponudila kćeri da otkupi predmetni stan međutim ČV to nije htjela i rekla je da to ne dolazi u obzir. Nakon toga je gđa. EV ponudila predmetni stan sinu FV koji je nakon razmišljanja to prihvatio. Poznato joj je da je gđa. EV kao nositelj stanarskog prava imala mogućnost kupiti stan po jeftinijoj cijeni pa su se dogovorili da će papiri glasiti na njezino ime, međutim FV je dao novac za kupnju stana majci. Želi istaknuti da se FV brinuo za majku i prije nego što je kupio stan, a i nakon toga, na način da joj je pomagao financijski, vodio kod doktora, posjećivao kako bi joj pomogao što joj treba, nalazio ljude za ispomoć u stanu, često platio povratne karte za Dubrovnik i sl. Sve navedeno joj je poznato iz priče gđe. OV, ali i iz priče FV s kojim bi se susrela kada bi boravio u [adresa]. Što se tiče kćeri ona je stanovala u inozemstvu, poznato joj je da je imala dva braka, da nije baš dolazila u Zagreb već više ljeti u Konavle. Kada ju se pita je li joj što poznato o zaključenju ugovora o darovanju između OV i SV navela je da joj je iz priče gđe. OV poznato da je FV prebacio papire na sebe u pogledu stana u [adresa], a naravno sve u dogovoru sa svojom majkom i obećanjem da će voditi računa o njoj do kraja života. Dakle njoj je poznato da je on majci dao novce za stan i da se doista brinuo o njoj do kraja njezinog života. FV je stanovao u [adresa] u drugom stanu sa svojom obitelji. Poznato joj je i da je FV u dogovoru s majkom, a nakon što je gđa. EV ostarjela i onemoćala i kada je postala pojačana briga za nju istu smjestio u sanatorij Vitalis, što je i financirao te se pobrinuo za njezin ukop nakon smrti. Na pitanje, a uzimajući u obzir da je svjedokinja prije davanja iskaza izjavila da zna o kojem se parničnom predmetu radi, kako zna o kojem se radi, svjedokinja je odgovorila da joj je sada pok. FV rekao da ima problema sa sestrom ČV, da će možda biti na sudu te ju je on, a poslije njegova supruga molili da ako bude potrebno i do toga dođe da ispriča pred sudom ono što ona zna. Na daljnji upit koliko je točno puta bila u Zagrebu kod gđe. OV odgovorila je nekoliko, i to oko 4 puta godišnje od 1992-1996, pri čemu pojašnjava da je njezin sin stanovao u [adresa] pa je često putovala kod njega i prespavala bi kod gđe. OV. Obično bi putovala oko blagdana i za rođendane djeci napominjući da je njezin sin dobio četvero djece. Na daljnji upit kolika je površina stana u [adresa] svjedokinja je odgovorila da je po njezinom opažanju stan imao cca 50 m2, da se sastojao od 2 manje sobe, dnevnog boravka i male kuhinjice i da se nalazio na prvom katu zgrade. Na daljnji upit je li u prigodama kada je svjedokinja posjetila gđu. EV, gđa. EV stanovala sama ili s nekim odgovorila je da je stanovala sama. Na daljnji upit je li svjedokinji poznato kada su roditelji ostavili kuću u [adresa] ČV odgovorila je da je to bilo oko 1981. godine, pri čemu dodaje da je ona čula priču da će to tako biti nakon što se kuća izgradi, a ne zna kada je to riješeno kroz papirologiju. Na daljnji upit je li svjedokinja osobno vidjela da je FV dao novac majci odgovorila je da nije. Na daljnji upit je li joj poznato gdje se u Zagrebu nalazi starački dom Vitalis navela je da ne zna i da nije imala priliku posjetiti gđu. EV, a na daljnji upit može li nabrojati još neke staračke domove u Zagrebu, navela je da ne zna.

24. U svom iskazu danom pred Općinskim sudom u Dubrovniku dana 07.07.2020. godine svjedok RV je iskazala kako je ona poznavala pok. OV, a upoznale su se 1963. godine kada su počele raditi u Minčeti u robnoj kući. Bile su u jako dobrim odnosima te su je odmila zvale J. Skupa su radile od 1963. godine pa do njezinog odlaska u Zagreb nakon umirovljenja, a to je prema njenom sjećanju bilo u 80-ima. Nakon njezinog preseljenja i dalje su bile u kontaktu sve do njezine smrti, na način da su se skoro svaki dan čule telefonom, družile se kada bi ona bila u Dubrovniku, te ju je posjetila u Zagrebu u dva navrata. Jednom je kod nje boravila 4-5 dana, drugi put ju je posjetila. Osim gđe. OV poznavala je i njezinu djecu ČV i FV, zatim Majinog supruga HV, a ČV i njezin suprug su često dolazili na večeru kada bi iz Francuske došli u Čilipe. Gđa. EV je stanovala u [adresa] u [adresa], a iz njezine priče poznato joj je da su ona i suprug zamijenili stan u [adresa] za stan u [adresa] koji je bio od aerodroma. To je bilo u 80-im. Gđa. EV je od tada neprestano stanovala u tom stanu, s time da je umrla u domu. Kada ju se pita je li stanovala sama ili s nekim, navela je da je stanovala sama, a da ju je sin posjećivao i da je plaćao ženu za ispomoć u stanu. To joj je poznato jer joj je tako rekla gđa. EV. Kada ju se pita je li joj što poznato o zaključenju ugovora o darovanju između gđe. OV i FV navela je da je gđa. EV uvijek govorila da ČV ide kuća u [adresa], a FV stan u [adresa]. To je bila njezina želja i mislim da ČV to jako dobro zna. Na upit je li svjedokinji poznato do kada je gđa. EV bila fizički dobro odgovorila je da se možda jednu zadnju godinu života nije mogla brinuti sama o sebi, da je oko pola godine bila u domu i da je umrla sa preko 90 godina. Na upit je li se 80-ih i 90-ih mogla sama brinuti o sebi odgovorila je da jest, i da ju je FV financijski pomagao. Na upit gdje je FV stanovao u [adresa], svjedokinja ne zna točno, ali navodi da je bilo blizu [adresa] i da su se EV i FV svaki dan vidjeli. Na upit je li svjedokinji poznato je li u razdoblju od 1992-1995 netko stanovao s gđom. EV odgovorila je da je po njezinom sjećanju ČV stanovala s majkom oko 2 godine dok je radila u Zagrebu, a nakon što se razvela od prvog supruga, s time da ne zna je li to bilo u periodu za koji je se pita, čak misli da je ČV stanovala s majkom prije rata.

25. U svom iskazu danom na ročištu dana svjedok ĆV je iskazala kako je točno da je 2013. godine kupila stan na adresi [adresa] u visokom prizemlju. Stan je površine 48,11 m2 te se u trenutku kada ga je kupila sastojao od dvije male spavaće sobe, jednog dnevnog boravka, kuhinje s blagovaonom i francuskim balkonom, odvojenog wc-a i kupaone, hodnika te smočnice. U stanu je bio uveden plin (etažno grijanje). U tom stanu je zatekla stare parkete i pločice i moguće je da su oni tamo bili od početka. Zatekla je staru drvenu stolariju na prozorima osim dva prozora koja su bila PVC. Zidovi su bili ravni, ali ih je trebalo pokrečiti. Radila je velike izmjene u tom stanu. Bojler za cijeli stan je bio u kuhinji. U kupaonici je bila tuš kada. Ona je kompletno i to drastično renovirala stan te je on u potpunosti drugačijeg izgleda nego što je izgledao kada ga je kupila. Ima i ostavu veličine 2-3 m2 ograđenu sa drvenim letvama. Zgrada nema lift. Iznad njenog stana postoji još 4 etaže sa stanovima. Njena etaža sa stanom je uzdignuta od zemlje i ima cca 20 stepenica do ulaza. Uz njen stan na istoj etaži je još jedan stan i garsonijera. Ona je cijeli stan isplatila u cijelosti u gotovini FV. Kada je kupila stan u njemu nije bilo namještaja, ali su bili kuhinjski elementi koje im je prodavatelj poklonio. Misli da imam i fotografije stana u vrijeme kada su ga kupili. Ona je ponudila prodavatelju iznos od 45.700,00 EUR za stan iz razloga što je znala koliko još novaca mora uložiti za uređenje stana. Prodavatelj prvo nije htio pristati na tu cijenu, ali ju je nazvao za mjesec ili dva i interesirao se da li su kupili stan. Kada je odgovorila da nisu, rekao je da pristaje na tu cijenu i tako je ista i ugovorena.

26. U svom iskazu danom na ročištu dana 19.09.2023. tužena JV je iskazala kako je ČV sestra njenog pokojnog supurga FV. Njihovi roditelji zvali su se ŠV i OV. FV je živio u [adresa] od 1985. godine sa njom i dvoje djece. Sin se tek prije nekoliko godina odselio, a kćer se odselila, pa se ponovno doselila nakon rastave. FV i ona su cijelo vrijeme bili prijavljeni na toj adresi. Ugovor o darovanju iz 1993. godine FV je sklopio sa mamom, a na tom stanu je mama imala stanarsko pravo i trebalo ga je otkupiti. ČV ga je trebala otkupiti, ali nije. Nadalje želi reći da je ČV živjela u inozemstvu te je dolazila u Zagreb na dan dva kod mame OV samo kada je putovala na ljeto u Ćilipe, odnosno vraćala se s ljetovanja. Kada je došlo vrijeme otkupa ČV nije htjela otkupiti stan, pa je EV nagovorila FV da on otkupi taj stan, a postoji i uplatnica s njegovim imenom za to. Nadalje, njen suprug FV se brinuo skoro isključivo za mamu, imao je ključeve tog stana te je redovno obilazio svaki dan mamu, osim subotom, te se brinuo za nju. Smatra da je on bio suposjednik tog stana s mamom EV, a poslije njene smrti isključivi posjednik tog stana. Nakon mamine smrti FV je kao posjednik i vlasnik pokušao iznajmljivati taj stan no to nije išlo, pa je na kraju isti prodao za cca 45.000 DEM jer je u to vrijeme cijena u tim dotrajalim kućama bila oko 850 DEM/m2. Stan je bio derutan i trebalo ga je urediti. Želi posebno naglasiti da su se njen suprug FV te njihov sin isključivo brinuli za EV te su joj pomagali u svemu uključujući brigu oko njene higijene, a pred smrt kada je trebala ići u dom, su i to plaćali. Inače, cijeli ovaj slučaj je nastao zato što je ČV tražila njenog supruga FV da se odrekne pola kuće i zemlje u Ćilipima, te im je zaprijetila da će u protivnom sjesti na stan u [adresa]. Kad on na to nije pristao, ona je podnijela ovu tužbu. Inače, njena obitelj je živjela na adresi u [adresa]. Što se tiče statusa stana u [adresa] rekla je da prema ugovoru je osnovano pravo doživotnog uživanja istog u korist OV, ali da je istim predviđeno da daroprimac stupa u posjed nekretnina odmah. Gospođa EV je umrla krajem kolovoza 2013. godine. Na pitanje do kada je OV živjela u stanu u [adresa] odgovorila je da do listopada 2013. godine kada je otišla u dom. Živjela je sama u tom stanu. Na pitanje da li je kada njen suprug EV sprečavao da koristi taj stan odgovorila je da nije. Na pitanje da li zna gdje je ČV živjela 1993. godine kada je stan bio darovan odgovorila je da je prvo živjela u [adresa], a zatim sa mamom u tom stanu prije nego li se odselila u Strassbourg. Živjela je s mamom cca 2 godine, prije otkupa stana. Na pitanje da li je njen suprug EV tada živio sa njom u stanu odgovorila je da jest, gdje je bila njegova adresa prebivališta.

27. U svom iskazu danom na ročištu dana tužiteljica **.**.2024. ČV je iskazala kako su ona i FV bili jedina djeca njihove majke OV. U predmetnom stanu u [adresa] je živjela njihova majka. Ona je 1980-tih godina prošlog stoljeća prvo živjela u [adresa] s prvim suprugom, zatim je došla k mami te je s njom živjela u tom stanu od 1987. do 1989., a u ljeto 1989. godine je otišla s drugim suprugom živjeti u [adresa]. Povremeno je dolazila u Zagreb i kod mame, ali nije vidjela da bi netko živio s njom u tom stanu. Njen brat je živio sa svojom obitelji na drugoj adresi u [adresa]. Koliko zna on nikada nije živio na maminoj adresi. Dolazila je kod mame u posjetu dva do tri puta godišnje, obično za Božić, Uskrs i ljeti. Navedeni ugovor je sklopljen 1993. godine, a majka je umrla 2013. godine. Ona joj nikad nije spominjala taj ugovor te su ona i brat njoj radili iza leđa, jer je prvotno bila ideja da ona dobije taj stan, no kako je otišla u inozemstvo to se nije dogodilo. U periodu od 1993. do 2023.godine imala je ključ od tog stana, a njen brat nije. Nema saznanja da bi njen brat ikada spavao u tom stanu. Znala bi da je njen brat tamo spavao jer je bila jako povezana s mamom i s njom u kontaktu. Točno je da su njena majka i brat radili njoj iza leđa, te su vršili duplu ulogu, a bila je poštena, nevina i stradala nepravedno.

28. Iz svih gore provedenih dokaza sud je utvrdio da je OV bila jedan puta u braku i da je u tom braku rođeno dvoje djece, ČV i FV. Zatim je sud u tvrdio da je OV u [adresa] prvo živjela sa suprugom u stanu na adresi [adresa], a poslije njegove smrti je u tom stanu živjela sama. U pojedinim razdobljima njenog života s njom je živjela i njena kćer no ista se više puta odseljavala iz stana i pretežno živjela u inozemstvu s time da je njena kćer prilikom dolaska u Hrvatsku navraćala kod svoje majke i prespavala u tom stanu po par dana. Što se tiče njenog sina FV sud je utvrdio da je isti stupio u brak sa JV s kojom je imao i djecu, te da je isti sa svojom obitelji živio u zasebnom stanu u [adresa].

29. Dalje je sud utvrdio da je FV bio u dobrim odnosima s majkom te da joj je pomagao s time da je sud utvrdio da je upravo on dao novac za otkup predmetnog stana u kojem je živjela njegova majka 1992. godine, zatim da je on plaćao i dom u kojem je ista bila prije svoje smrti, a snosio je i sve troškove njene sahrane. Sud je utvrdio da je ta briga bila posebno izražena u zadnjim godinama živote OV te da je u tom periodu a kad bi OV bilo loše njen sin ili član njegove obitelji znao prespavati s njom u stanu što se znalo događati i po par puta tjedno, naročito u zadnjem dijelu njenog života. Isto tako FV je imao i ključeve stana svoje majke te joj je često znao donositi različite stvari i biti od pomoći u svemu potrebitom. Isto tako sud je utvrdio da je FV plaćao ženu koja je pomagala njegovoj majci tijekom dana u stanu. Ovdje sud posebno naglašava da smatra da je ovim postupcima FV postupio odgovorno i moralno u odnosu na svoju majku no da njegovo ponašanje u dijelu pomoći svojoj majci nema utjecaja na pravnu osnovanost ili neosnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice sukladno pravnim propisima.

30. Što se tiče pravnog položaja predmetnog stana u smislu posjeda i vlasništva nad istim do zaključenja ugovora od 05.07.1993. godine ovaj sud smatra da je OV bila isključivi vlasnik i posjedni predmetnog stana u [adresa], neovisno od toga što je njen sin faktično platio svojim novcem iznos potreban za otkup stana prema tadašnjem zakonu o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Naime, davanjem novaca za otkup isti nije stekao nikakvo pravo vlasništva već samo eventualno pravo obveznog karaktera u smislu da je mogao od majke tražiti povrat tog novca. Nadalje, iz iskaza saslušanih osoba sud je utvrdio da je već u tom razdoblju FV imao ključeve predmetnog stana, da je donosio različite stvari kao pomoć svojoj majci te da bi u tu svrhu i znao povremeno prespavati u istom, no time isti nije stekao nikakvo stvarno pravo nad stanom jer je sve to radio isključivo u svrhu pružanja pomoći svojoj majci OV. On je i primio te ključeve upravo u tu svrhu, a ne u smislu da mu se predaje posjed nad predmetnim stanom već je posjed i vlasništvo nad istim i dalje imala isključivo OV.

31. Odredbom čl. III. Ugovora o darovanju od 05. srpnja 1993. godine ugovoreno je da FV stiče pravo vlasništva nad predmetnim stanom dok OV ima pravo doživotnog uživanja istog stana. Pravo doživotnog uživanja nije izravno regulirano Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ali se u praksi tretira kao osobna služnost te se ovo pravo prosuđuje po pravilima o plodouživanju. To znači da ovlaštenik takvog prava može živjeti u nekretnini ili je iznajmljivati ali je ne može prodati. S druge strane vlasnik zadržava pravo vlasništva ali ne može koristiti nekretninu dok korisnik živi u njemu. To znači da osoba u čiju je korist osnovano pravo doživotnog uživanja nekretnine ima neposredan posjed nad istom jer faktično drži stvar.

32. Odredbom paragrafa 428 Općeg građanskog zakonika određeno je da se očitovanje, predaje stvar, ako onaj, koji otuđuje stvar, izjavljuje na način dokazljiv svoju volju, da će unaprijed držati stvar i ume primaoca ili da primalac može ubuduće posjedovati po pravu stvarno stvar, koju je prije držao bez prava takvog.

33. Odredom paragrafa 943 OGZ-a određeno je da iz darovne pogodbe, koja je učinjena samo usmeno bez prave predaje darovane stvari, daroprimac ne zadobiva nikakva tužbena prava. Ovo pravo treba da je na pismenoj ispravi osnovano.

34. Obzirom da je predmetni ugovor o darovanju sklopljen prije stupanja na snagu Zakona o javnom bilježništvu kao i stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima gore navedenu pravnu situaciju treba prosuđivati imajući u vidu kako gore dva navedena paragrafa tako i pravna pravila koja su bila na snazi prije donošenja navedenih propisa. Naime, prema relevantnoj sudskoj praksi u vrijeme sklapanja Ugovora iz 1993. godine za valjanost ugovora o danovanju bez prave predaje je bilo potrebno da on bude sastavljen kod suda, tj. u formi sudskog zapisnika. Dalje, posljedica neispunjavanja ovog uvjeta je ništetnost ugovora što povlači za sobom primjenu tada na snazi Zakona o obvezanim odnosima (preuzet 1991.g.) koji je svojim čl. 104. st. 1. određivao da u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila o osnovi takvog ugovora ako to nije moguće ili ako se priroda onoga što je ispunjenje protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje.

35. Slijedom naprijed navedenog ovaj sud smatra da predmetni ugovor o darovanju nije napravljen u zakonom propisanoj formi te da je za ništetnost presudno pitanje da li je došlo do prave predaje predmetnog stana u kojem je živjela OV njenom sinu FV.

36. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je osim OV ključeve predmetnog stana imala i njena kćer ČV i to od 1993. pa skroz do 2023. godine te njen sin FV. Sud je prihvatio navod tužiteljice o tome da je imala ključeve predmetnog stana obzirom da je iz iskaza sud utvrdio da je između dva braka živjela s majkom u tom stanu, negdje od 1987. do 1989. godine. Nadalje sud je također utvrdio da FV nikad nije stupio u neposredan posjed predmetnog stana iz razloga ne samo što je u njemu i dalje nastavila živjet sama OV već i zato što je i ista zadržala pravo doživotnog uživanja na predmetnom stanu što je bilo upisano i u zemljišne knjige. Stoga je upravo ona bila osoba koja je imala neposredni posjed nad predmetnim stanom.

37. Zbog navedenog ovaj sud smatra da se pod formom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredna posjed stjecatelja, a ne fiktivna predaja stvari, odnosno, da za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja. Ovaj sud smatra da je prava predaja izvršena kada se stjecatelj voljom prenositelja nađe u položaju da može izvršavati vlast glede stvari što FV nije bio obzirom da je u neposrednom posjedu i dalje ostala OV kao i obzirom da je ista i dalje imala pravo doživotnog uživanja tog stana i stanovala u tom stanu.

38. Obzirom na naprijed navedeno kao i na činjenicu da su ključeve predmetnog stana uz ostaviteljicu imala oba dva njena djeteta s jedne strane, a s druge da povremeni boravci FV i članove njegove obitelji u predmetnom stanu u svrhu pomoći OV nisu one okolnosti koje bi imale značenje prave predaje stana u neposredan posjed ovaj sud smatra da se FV ne može smatrati niti neposrednim niti posrednim posjednikom stana u vrijeme sklapanja spornog ugovora o darovanju.

39. Dakle, prava predaja stvari nije samo formalna tradicija na osnovi očitovanja volje ugovornih strana sadržanih u ugovoru već prema mišljenju ovog suda pojam prave predaje podrazumijeva posjed koji podrazumijeva svakodnevne raspolaganje stvari, a do toga u ovom slučaju nije došlo jer FV nakon zaključenja spornog ugovora nije mogao raspolagati predmetnim stanom u cijelosti obzirom da je OV nastavila do kraja svog života uživati samostalno predmetni stan. Zato ovaj sud smatra da samo držanje ključeva ne podrazumijeva posjed stana u smislu faktične vlasti na stvari u situaciji kad više osoba raspolaže tim ključevima, a osoba različita od daroprimatelja nastavi neposredno uživati taj stan (tako i u Gž-544/2025-2 Županijski sud u Zagrebu).

40. Slijedom svega naprijed navedenog ovaj sud smatra da je u ovom slučaju došlo do darovanja bez prave predaje stvari, a kako ugovor nije zaključen u obliku sudskog zapisnika gdje će samo ovjeren potpis darodavatelja na istom to ovaj sud smatra da je ugovor zbog nedostatka oblika ništetan u smislu odredbe čl. 104. st. 2. ZOO-a.

41. Posljedica ovog utvrđenja je da je sud kao prethodno pitanje utvrdio da predmetni stan koji se sastoji od tri sobe i sporednih prostorija u površini od 48,11 čm te koji se nalazi u stambenoj zgradi na adresi [adresa], sagrađenoj na čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je utvrdio da je kao vlasnik upisan FV iz [adresa] dio ostavinske mase iza pok. OV. Kako su iza iste ostala samo njena djeca ČV i FV isti su njeni zakonski nasljednici prvog reda te isti sukladno čl. 8. st. 1. te čl. 9. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju istu nasljeđuju na jednake dijelove. Kako je jedan nasljednik prodao stan i zadržao kupovninu za sebe to ovaj sud smatra osnovanim zahtjev tužiteljice da joj isplati polovicu vrijednosti predmetnog stana.

42. Na okolnost osnova i visine tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, iskaz novog vlasnika stana, fotografije istog, te je proveo građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Mladenu Ožiću. Provedenim vještačenjem sud je utvrdio da na dan izrade nalaza 21.11.2022. godine tržišna vrijednost predmetnog stana iznosi 66.000,00 EUR dok je tržišna vrijednost tog stana na dan 22.10.2013. godine iznosila 48.000,00 EUR. Navedeni nalaz i mišljenje je napravljen sukladno zakonskoj regulativi za tu djelatnost uključeni zakon o procjeni vrijednosti nekretnina te pravilima metode procjene vrijednosti nekretnina.

43. U svom iskazu danom na ročištu dana 13.06.2024. godine stalni sudski vještak Mladen Ožić je izjavio kako, a vezano za podnesak tužitelja od 24. kolovoza 2023. kojim on prigovara na utvrđenu vrijednost nekretnine iskazao je kako tužitelj u svom podnesku nije uzeo u obzir da je njegov zadatak bio procjena stana prije adaptacije 2013. te se u sudskom spisu, list 125, navodi prema svjedocima da je stan bio zapušten i da je potrebna adaptacija. Također, tužitelj kao prilog daje izlistane podatke s tržišta nekretnina, a prema dostupnim podacima realizirane cijene kupoprodaje su od traženih cijena manje 15 do 20%. Kao vještaku prema Zakonu o procijeni vrijednosti nekretnina, nije mu dopušteno uzimati podatke iz oglasa, nego prema službenoj evidenciji u sustavu e-nekretnine gdje su zabilježene stvarne kupoprodajne transakcije. Na navod tužitelja da su te cijene niže od realiziranih, zbog manipulacije s porezom na promet nekretnina, rekao je da Porezna uprava ima obvezu evaluacije cijena te određuje svoju vrijednost za koju misli da je realna. Što se tiče primjedbe tužitelja da je u periodu od 2022. do 2024. došlo do porasta vrijednosti nekretnina, s tim se u potpunosti slaže. Danas ne može reći kolika je sadašnja vrijednost kvadrata tog stana, jer mu to nije bio zadatak, pa se za te podatke nije pripremio. Može se napraviti dopunski nalaz sa sadašnjom cijenom tog stana, ako dobije takav zadatak od suda. Za tri usporedna ugovora koji su korišteni u nalazu i mišljenju tražena je evaluacija, a nama vještacima je obaveza isključivanje svih nekretnina za čiju bi se cijenu moglo zaključiti da su plod neuobičajenih okolnosti. Na pitanje da li postojanje javnih sadržaja te drugih institucija u blizini predmetne zgrade, kao što su parkovi, škole, vrtići i slično, utječu na vrijednost nekretnine, mogu odgovoriti potvrdno, te se upravo zbog navedenog moraju kod procijene upotrijebiti usporedive nekretnine prema karakteristikama objekta i lokaciji. Zapravo se cijene stanova dva puta kontroliraju. Prvi put od Porezne uprave, a drugi put od strane vještaka gdje vještak ima pravo iz popisa usporednih stanova isključiti one čija je vrijednost plod neuobičajenih okolnosti te se njihove cijene razlikuju više od 30% od većine vrijednosti stanova na tom prostoru. Uzeo je u obzir podatak s lista 125, da je stan bio zapušten i da je trebala adaptacija stana. Na pitanje koliko bi sada bila vrijednost stana u novogradnji na toj poziciji, prosječne kvalitete izrade, odgovara da sa sobom nema takvih podataka da bi se mogao točno očitovati.

44. U svrhu utvrđivanja što preciznije vrijednosti nekretnine u vrijeme presuđenja, sud je dao zadatak vještaku da zbog proteka vremena ponovno procijeni nekretninu te je na dan dopunskom nalaza i mišljenja 04.04.2025. godine utvrđeno da je njena vrijednost 85.000,00 EUR u stanju u kojem je prodana odnosno nakon adaptacije koju je napravila nova vlasnica bi ista iznosila 106.000,00 EUR. I u dopunskom nalazu i mišljenu je prigovorio tužitelj te je vještak Mladen Ožić na ročištu 15.12.2025. godine dao svoje očitovanje.

45. U svom usmenom iskazu dana 15.12.2025. godine stalni sudski vještak Mladen Ožić, dipl. ing. je iskazao kako, a vezano za podnesak tužitelja od 28.5.2025. godine i njegova postavljena pitanja da su stanovi procijenjeni usporednom metodom, a kako je to predviđeno zakonom i pravilnikom o metodama tržišne vrijednosti nekretnina. Troškovna metoda se u pravilu koristi samo za izračun vrijednosti obiteljskih kuća. Podaci iz porezne uprave prikupljani su sustavnom e- nekretnine i nalaze se u mom nalazu. Tri nekretnine koje su odabrane za usporednu metodu izabrane su po kriteriju što se radi o nekretninama slične površine u istoj zgadi gdje se nalazi i sporna nekretnina. Vještak ne može koristiti transakcije o pojedinim godinama prema svojoj želji nego krasiti transakcije koje se nalaze na služenom portalu e- nekretnine. Stanje usporednih nekretnina ne može biti poznato jer vlasnici usporedna ih nekretnina nisu stranke u postupku pa se ne može pregledati takav stan. Upravo zbog toga ta se usporedna metoda sa više nekretnina pa se nakon nekog vremenskog izjednačavanja i statističke analize dolazio do izračuna prosječen vrijednosti. Nije kod izračuna vrijednosti stana kod usporednih stanova uzimao u obzir građevinske nedostatke i štete, nego j e prema zadatku suda procjenjivao sporni stan u zapuštenom stanju pa je onda umanjena vrijednost tog stana a na usporednih nekretnina. Do umanjenja od 20% došao je nakon uvida u sudski spis i utvrđivanja da je sporni stan bio derutan i neodržavan te da treba veći dio završih radova ponovno napraviti pa se priklonio tome da bi cijena takvog zahvata bila cirka 40 % građevinske vrijednosti odnosno 20 % tržišne vrijednosti. Troškovnu metodu na ponovni upit može reći da nije koristio jer je zakonom i pravilnikom predviđena usporedna metoda. Ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Na pitanje zašto nije koristio podatke iz 2025. godine odgovorio je da uvidom u bazu podataka nije našao registrirane podatke iz 2025. godine te je uzimao one koji su bili vremenski najbliži pa ih nakon toga sam među vremenski izjednačavao cijene.

46. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Mladena Ožića obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te u situaciju na terenu prilikom provedenog očevida, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima građevinske znanosti i struke.

47. Slijedom svega naprijed navedenog, a imajući u vidu odredbu čl. 104 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, u daljnjem tekstu ZOO-a) koji određuje da u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje sud je utvrdio da je tužena dužna vratiti tužiteljici jednu polovinu iznosa vrijednosti stana bez adaptacije u iznosu od 85.000,00 EUR, odnosno kako je tužiteljica jedan od dva zakonska nasljednika istoj pripada iznos od 42.500,00 EUR. U ostatku zatraženog iznosa sud je odbio tužiteljicu.

48. Kako je sud ustvrdio vrijednost u vrijeme donošenja odluke to je tužiteljici dosudio na taj iznos zakonsku zateznu kamatu od presuđenja pa do isplate s tim da je visinu to je sud odredio sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO-a).

49. Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.).

50. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe od 13.07.2018. godine sa 1.000,00 EUR (tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 07.11.2018. godišnje sa 200,00 EUR (tbr. 8/3), trošak pristupa na ročišta 11.03.2019., 15.01.2020., 09.03.2020., 06.09.2022., 19.09.2023., 13.06.2024., 15.12.2025. i 02.04.2025. godine sa 1.000,00 EUR za svako ročište (tbr. 9/1), trošak pristupa na očevid 27.09.2021. i ročište 14.02.2024. sa 100,00 EUR za svaku radnju (tbr. 9/5), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 14.03.2019., 25.08.2023., 04.09.2023. i 28.05.2025. godine sa 1.000,00 EUR za svaki podnesak (tbr. 8/1) ili ukupno 15.400,00 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti i pripadajući PDV od 3.850,00 EUR, trošak vještačenja od 494,93 EUR trošak sudske pristojbe na presudu od 526,91 EUR pa se dobiva iznos od 20.271,84 EUR.

51. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je sa toč. I. tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, a sa tč. II. u omjeru od 88,34 %. Ukupno to da je omjer uspjeha od 94,17 %. Stoga, obzirom a je tužiteljica uspjela u ovoj pravnoj stvari gotovo u cijelosti (a zbog odbijenog dijela nisu nastali posebni troškovi) to je sud tužiteljici na teret tuženika dosudio trošak ovog postupka u cijelosti.

52. Sud tužitelju nije priznao trošak sastav podneska od 14.05.2019. godine koji je požurnica jer ista nije bila potrebna za provođenje postupka a niti podnesak od 09.09.2022. godine jer to i nije bio podnesak već samo koverta sa DVD-om bez naznake tko ju je poslao.

53. Tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužitelju od 21. svibnja 2025. godine pa do isplate.

54. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 21. svibnja 2025. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.