REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.broj P-2530/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.broj P-2530/2021

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Jagodi Matić, u pravnoj stvari tužitelja SL. ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Neni Vujević, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici u Sinju, protiv tužene Republike Hrvatske OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Sinju, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 12. ožujka 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika z.z. tužene OL, dana 21. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj UL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik novoformirane č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 2771 m2, koja je nastala od dijela č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a sve kako je prikazano na skici izmjere oznake pr. 55A/21 sačinjenoj od strane ovlaštenog geodeta FL u travnju 2021.godine, koja skica čini sastavni dio presude, pa je slijedom toga tužitelj ovlašten na temelju ove presude u zemljišnim knjigama ovog suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva u pogledu predmetne nekretnine na svoje ime, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama ovog suda nekretnina označena kao č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo tužene i da je sukladno odredbi čl.186. Zakona o parničnom postupku prije podnošenja tužbe podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalnoj službi u Sinju zahtjev za mirno rješenje spora radi priznanja prava vlasništva novoformirane č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 2771 m2, koja je nastala od dijela č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a sve kako je prikazano na skici izmjere oznake pr.55A/21 sačinjenoj od strane ovlaštenog geodeta FL u travnju 2021.godine, ali da je dopisom ODO-a od 15.lipnja 2021. godine, posl.br.N-DO-4028/2021 obaviješten da nema mogućnosti mirnog rješenja spora.

1.1. Međutim, da je on stvarni vlasnik i posjednik novoformirane č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 2771 m2, koja je u cijelosti ograđena i to dijelom visokim betonskim zidom, a dijelom starim suhozidom i koja u naravi predstavlja njegovu uređenu okućnicu i vrt, koji se nalaze oko njegove obiteljske kuće izgrađene na č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

1.2. Predmetnu nekretninu da je stekao dijelom na temelju Darovnog ugovora zaključenog dana 03.travnja 1997.godine sa vlasnicom GL ud. S iz [adresa], koja je prethodno tu nekretninu naslijedila od oca EL AL zvanog " Z", dok je drugi dio novoformirane nekretnine, koji se nalazi iza njegove obiteljske kuće stekao na temelju Ugovora o zamjeni nekretnina sklopljenog dana 19.prosinca 2003.godine sa stvarnim vlasnikom i posjednikom PL, koji je tu nekretninu stekao usmenom kupoprodajom sklopljenom sa sada pok. ČL pok. ZL.

1.3. Slijedom navedenog, da je stekao u vlasništvo predmetnu nekretninu na temelju dosjelosti, budući se, računajući i vrijeme prednika, nalazi u mirnom i neprekidnom posjedu iste više od 150 godina.

1.4. Budući je tužena odbila zahtjev za mirno rješenje spora, pa obzirom da nema ispravu podobnu za upis prava vlasništva na utuženoj nekretnini na svoje ime, stoga postavljeni tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tužena se usprotivila tužbenom zahtjevu u cijelosti, te navela da iz dokumentacije priložene tužbi nije vidljivo da bi tužitelj stekao pravo vlasništva dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 2771 m2, odnosno novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da, obzirom da se poziva na dosjelost kao osnovu stjecanja prava vlasništva, nije dokazao kada je i tko od njegovih pravnih prednika ušao u posjed predmetne nekretnine, niti je dokazao svoju aktivnu legitimaciju.

2.1.Nadalje, da uz tužbu nisu priložena pravomoćna rješenja o nasljeđivanju iza smrti tužiteljevih pravnih prednika i to prvenstveno EL Jurinog zv. Z, te pravomoćna rješenja o nasljeđivanju iza smrti pravnih prednika PL.

2.2.Također, da uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine između GL i tužitelja nije vidljivo da bi upravo predmetna nekretnina bila predmetom tog pravnog posla (kako se navodi u Ugovoru „istom dariva pašnjak koji se nalazi uz njegovu obiteljsku kuću“), kao i da bi iz Ugovora o zamjeni nekretnina proizlazilo da je tužitelj od PL zamjenom dobio dio čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od ukupno 762 m2, te da postoji nerazmjer između površine koju bi isti stekao zamjenom (762 m2) i darovanjem (954 m2-koliko iznos posjed SLP), dakle ukupno 1716 m2 i površine od 2771 m2 čije priznanje vlasništva traži podnesenim zahtjevom, a sve budući da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego li ga sam ima.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige, skice izmjere, povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka, povijesnog izvatka iz katastra zemljišta, Ugovora o zamjeni nekretnina i Darovnog ugovora, uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka Dušana Biuka, te saslušanjem svjedoka ĐL, PL, ČL O, JL, U F i G E.

4. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je na predmetnoj nekretnini kao vlasnik upisana tužena Republika Hrvatska.

5. Pregledom Darovnog ugovora utvrđeno je da je sklopljen između tužitelja i GL i da istim GL daruje tužitelju pašnjak koji se nalazi uz njegovu obiteljsku kuću, dok iz Ugovora o zamjeni nekretnina proizlazi da je sklopljen između tužitelja i PL i da se u članku 2. navodi da PL daje tužitelju dio čest. zem. [katastarska čestica] i dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 762 m2, dok tužitelj daje PL dio č. zem. [katastarska čestica] zv. "Mirjanova ogradica" K. O. [katastarska općina] u površini od 1043 m2.

6. Uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka Dušana Biuka utvrđeno je da je predmetna nekretnina locirana u mjestu [adresa] i da u naravi predstavlja dijelom put do obiteljske kuće tužitelja, okućnicu, ledinu, dvorište i pomoćni objekt – kokošinjac i sušaru, ograđene većim dijelom betonskim zidom, te suhozidom i žičanom ogradom.

7. Mjernički vještak Dušan Biuk identificirao je opisanu nekretninu kao novoformiranu č. zem. [katastarska čestica] u površini od 2771 m2, koja je nastala od dijela č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

8. Svjedok ĐL pok. A iskazao je da se radi o zemlji koja je bila starina CL. „ Z“ i vlasništvo PL i da je istu tužitelj stekao nasljeđivanjem od „ P“ i zamjenom sa PL, koji je tu zemlju kupio od JL. Tužiteljeva kuća da je stara preko 50 godina i da tužitelj nesmetano koristi predmetnu zemlju preko 20 godina, time da je ista uvijek bila vlasništvo privatnih osoba. Poznato mu je iz kazivanja roditelja Č i A da se radi o „Mirjanovoj“ i Širovića starini, te se sjeća oca BL koji se zvao ZL, a zna iz kazivanja roditelja da je i Draženov djed Đ koristio tu zemlju.

8.1. Svjedok PL pok. J naveo je da se mijenjao sa tužiteljem za zemlju koju je kupio od BL pok. ZL, čija je to bila starina i da je uvijek postojao suhozid, odnosno kasnije zid, a zemlja se zvala „Ogradica“. Drugi dio zemlje da je tužitelj stekao od CL zv. „ Z“ i da se zemlja zvala „ C ogradica“ i uvijek bila privatno vlasništvo. Šumar i lugar nikada nisu dolazili, jer za to nije bilo potrebe budući se ne radi o državnoj zemlji, već se radi o privatnim parcelama na kojima se nalaze kuće.

8.2. Svjedok BL B pok. E potvrdio je navode svjedoka ĐL i PL uz dodatak da je susjed tužitelja, da je zemlja uvijek bila privatna, nikada državna i da se obrađivala. „ Z“ je obrađivao zemlju – orao, a šumar nikada nije dolazio, jer se radi o privatnoj zemlji.

8.3. Svjedokinja JL pok. ŽL navela je da je dio zemlje iza kuće bio vlasništvo njenog svekra ZL, a ranije njegovog oca Ž i da je to njihova starina, time da se ona udala unatrag 50 godina i živi nasuprot tužitelja i nikada nije vidjela da bi dolazio lugar, niti je bilo govora da je to državna zemlja.

9. Navode svjedoka potvrdio je tužitelj i iskazao da je predmetnu nekretninu kupio 1997. godine od GL i o tome ima ugovor i u naravi da ta zemlja predstavlja pašnjak. GL je na toj parceli čuvala blago, a ranije je tu nekretninu koristio njen otac ŽL ili EL, a zvali su ga „ Z“. Ista je bila ograđena suhozidom po kojem je on djelomično sagradio betonski zid. Također da se zamijenio sa PL za nekretninu koju je on kupio od DL, te da su Širovići i Vitići, odnosno Marendići od kojih je stekao zemlju bili u dugogodišnjem posjedu tih zemalja koje su se zvale „Širovića ogradica“ i „Mirjanova ogradica“. Nikada nije čuo da bi se radilo o državnoj zemlji, niti su šumar ili lugar posjećivali istu.

10. Svjedoci U D i G E – šumarski tehničari zaposleni u Hrvatskim šumama Šumariji Sinj, naveli su da predmetna nekretnina nije obuhvaćena šumskogospodarskom osnovom, shodno čemu Hrvatske šume ne gospodare istom, niti imaju ovlasti pristupa na tu nekretninu.

11. Prema odredbi članka 28. stavak 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91, 9/92, 77/92) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. U članku 30. istog Zakona navodi se da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

12. Prema odredbi članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17-dalje ZV) propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Odredbom stavka 2. istog članka predviđeno je da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe nepokretnu stvar dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a prema odredbi stavka 3. tog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina.

13. Nadalje je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovog članka.

14. Dakle, pretpostavke za dosjelost su posjed određene kakvoće, vrijeme zakonom određeno, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu, odnosno sposobnost biti vlasnikom te stvari.

15. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

16. Kod dosjelosti prava vlasništva dugotrajnim posjedom treba utvrditi vlasnički posjed tj. miran posjed s voljom da se stvar drži kao svoja, te vrijeme takvog posjedovanja od strane prednika, time da pravni učinci dosjelosti nastupaju čim se ispune pretpostavke dosjelosti, pa ako netko stekne nekretninu putem dosjelosti postaje njezin vlasnik bez obzira što nije upisan u zemljišne knjige kao jedini vlasnik.

17. Prema odredbi čl. 388. st. 2. ZV, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih učinaka.

18. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

19. Ocjenjujući izvedene dokaze – iskaze svjedoka i tužitelja, ovaj sud nalazi da je tužitelj dokazao da se radi o dugogodišnjem nesmetanom posjedu utužene nekretnine, odnosno da je dokazao da se nalazi u samostalnom i poštenom posjedu te nekretnine koja u naravi predstavlja dijelom put do njegove obiteljske kuće, okućnicu, ledinu, dvorište i pomoćni objekt – kokošinjac i sušaru.

20. Naime, pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, u konkretnom slučaju savjesnost posjeda.

21. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama ZV (čl. 159.) koji je na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama ZOVO koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., tako i prema pravnim pravilima OGZ-a.

22. Prema paragrafu 1462. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) koja su se u to vrijeme primjenjivala na temelju Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 6. travnja 1941. „Službeni list“ 84/1946, te Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. „Narodne novine“ 73/1991., vjerovnici, posudovnici, čuvari ili uživaoci ne mogu s nedostatka zakonitog naslova nigda dosjesti stvari založene, posuđene, dane na ostavu ili uživanje. Nastavno, prema paragrafu 1460. OGZ propisano je da se kroz dosjelost stječe, potrebno je da onaj koji ima steći doista posjeduje rečenu stvar, a uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao cijelo vrijeme zakonom propisano. Konačno, sukladno paragrafu 1472. navodi se da je bilo moguće steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama u državnom, crkvenom i općinskom vlasništvu te vlasništvu neprofitabilnih (dobrotvornih) pravnih osoba tek protekom 40 godina.

22.1.Dakle, prema pravnim pravilima OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijevalo se zakonit, istinit i pošten posjed s tim da onaj koji dosjelost svog posjeda temelji na vremenu duljem od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakonitost.

23. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, prema odredbi čl. 72. st. 3. ZOVO savjesnost se pretpostavlja, a prema pravnim pravilima paragrafa 328. OGZ-a u dvojbi se uzima da je posjed pošten.

24. Obzirom na to da su prije tužitelja u mirnom posjedu dijelova predmetne nekretnine bile osobe od kojih je tužitelj stekao tu nekretninu i to GL, te njeni prednici, odnosno otac ŽL ili EL, kojeg su zvali „ Z“, te PL, odnosno ČL od kojeg je PL kupio nekretninu, to je vrijeme dosjelosti protjecalo u pravnom režimu Općeg austrijskog građanskog zakona (OGZ).

25. Saslušani svjedoci su potvrdili činjenične navode tužbe o tome da su još prednici tužitelja koristili dijelove predmetne nekretnine i bili u dugogodišnjem posjedu tih zemalja koje su se zvale „Širovića ogradica“ i „ C ogradica“, koji iskazi su u skladu sa pisanim ispravama (Ugovorom o zamjeni nekretnina i darovnim ugovorom.

25.1.Dakle, prednici tužitelja su predmetno zemljište stalno i nesmetano koristili unatrag 100 i više godina i čitavo vrijeme ponašali se kao vlasnici te ih nitko nikada nije ometao u posjedu

26. Tužitelj se nalazi u stvarnom i faktičnom posjedu predmetne nekretnine, radeći je kao svoju i za sebe, pa obzirom da se posjed smatra samostalnim i poštenim, a te predmnjeve nisu oborene, to su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, time da je vrijeme od 40 godina isteklo za vrijeme važenja OGZ-a. Za postojanje dobre vjere kod posjedovanja dovoljno je da je posjednik uvjeren da stvar, odnosno nekretninu posjeduje na temelju valjanog naslova tj. da je uvjeren da je nekretnina koju posjeduje njegovo vlasništvo, a upravo to je slučaj u ovom postupku.

27. Sve kad bi se uzelo da vrijeme dosjelosti nije proteklo za vrijeme važenja

OGZ-a za istaći je slijedeće:

- prema članku 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. SFRJ 6/1980. i 36/1990., dalje u tekstu: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, no donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/1991.) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a, koja nije dopuštala stjecanje vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću.

- donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996., dalje u tekstu: ZV) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., člankom 159. stavak 4. propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog stavcima 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10 odnosno 20 godina), dakle protekom 20, odnosno 40 godina.

- vezano uz članak 159. ZV-a, člankom 388. stavak 4. bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, ali je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. ("Narodne novine" 137/1999.) ukinuta navedena odredba članka 388. stavak 4. ZV-a, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 114/2001.) koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. i to odredbom članka 2., određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme proteklo prije toga dana.

- navedena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske štitila je prava trećih osoba koje bi pravo na vlasništvo nekretnina koje su tada bile u društvenom vlasništvu ostvarile na temelju drugih zakona i čija prava bi bila ugrožena kada bi se dosjelošću moglo steći pravo vlasništva na nekretninama koje su tada bile u društvenom vlasništvu, no ta odredba ne štiti prava Republike Hrvatske u vlasničkim sporovima protiv nje, kada ne postoje prava trećih osoba jer se RH ne može pozivati na neustavnost odredbe Zakona o vlasništvu koje je sama prouzročila (Odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske od 11. lipnja 2009., zahtjev broj 35298/2004.).

- slijedom navedenog, ukinuta odredba članka 388. stavak 4. ZV/1996. bila je na snazi i u primjeni od 1. siječnja 1997. pa do njenog ukidanja 17. studenog 1999. i u tom vremenskom razdoblju njenog važenja ona je mogla proizvesti određene pravne učinke u smislu stjecanja vlasništva po samom Zakonu u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su najkasnije do njenog ukidanja bile ispunjene sve potrebne pretpostavke koje se odnose na duljinu i kvalitetu posjeda za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

28. Ako je vrijeme potrebno za dosjelost počelo teći za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a, a za vrijeme kojeg važenja nije protekao rok dosjelosti od 40 godina, to je trebalo utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema naprijed citiranim odredbama ZV-a, odnosno je li do 17. studenog 1999. protekao rok iz članka 159. stavak 4. ZV-a, dakle rok od 40 godina. Kada bi se kao početak dosjelosti uzeo 6. travnja 1941., a s obzirom na Zakon o nevažnosti propisa donesenih prije 6. travnja 1941., i kada su u posjedu bili prednici tužitelja i tada je vrijeme dosjelosti isteklo do 17. studenoga 1999.

29. Slijedom navedenog, a obzirom da tuženik ne tvrdi niti dokazuje da bi posjed tužitelja bio nepošten, te obzirom da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj bio pošteni posjednik u smislu navedenih odredbi jer je držao da je stvar koju posjeduje njegova, to je tužitelj, s obzirom na protek vremena stekao pravo vlasništva sporne nekretnine dosjelošću.

30. Sud je poklonio vjeru saslušanim svjedocima koji su suglasno i uvjerljivo iskazivali o posjedu predmetne nekretnine u vremenskom razdoblju o kojemu su imali neposrednih saznanja, posebice cijeneći da ti svjedoci nisu imali interes svjedočiti u korist tužitelja, u prilog čijim iskazima govori i stanje na terenu, odnosno činjenica da se na toj nekretnini nalaze pristupni put i sušara i da je u cijelosti ograđena, te materijalni dokazi u spisu.

31. Slijedom navedenog, temeljem iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, te uviđaja na licu mjesta utvrđeno je da su tužitelj i njegovi pravni prednici u dugogodišnjem nesmetanom posjedu utuženih nekretnina, radi čega je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

32. Nadalje, za navesti je da je stajalište Europskog suda za ljudska prava zauzeto u predmetu Trgo protiv Hrvatske primjenjivo i na konkretan slučaj jer se radi dijelom o nekretnini koja je uknjižena kao vlasništvo tužene, a prihvaćanjem tužbenog zahtjeva ne vrijeđaju se prava trećih osoba na toj nekretnini budući u postupku nije utvrđeno da bi se itko pozivao na postojanje takvih prava. Stajalište izraženo u presudi Trgo protiv Hrvatske zastupa i Vrhovni sud Republike Hrvatske pa se tako u rješenju Rev 4243/2019-2 od 3. ožujka 2020. pozvao na stajališta iznesena u revizijskim odlukama Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/14 od 17. travnja 2018., u kojima je izraženo sljedeće shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

33. Odluka o parničnom trošku izostala budući stranke nisu popisale trošak postupka.

Radi navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Sinju, 21. svibnja 2026. godine

SUDAC

Jagoda Matić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Podnosi se putem ovog suda, za Županijski sud.

DN-a:

1. Nena Vujević, odvjetnica u Sinju

2. ODO Split Stalna služba u Sinju