REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-2049/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2026., u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja JR, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika MR, dipl. pravnice, Su-198/23, 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da tužitelju TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati na ime razlike plaće iznos od 3.846,57 EUR bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na iznos od:

- 113,79 EUR od 16. prosinca 2020. godine do isplate

- 118,43 EUR od 16. siječnja 2021. godine do isplate

- 107,84 EUR od 16. veljače 2021. godine do isplate

- 101,55 EUR od 16. ožujka 2021. godine do isplate

- 116,79 EUR od 16. travnja 2021. godine do isplate

- 112,01 EUR od 16. svibnja 2021. godine do isplate

- 107,28 EUR od 16. lipnja 2021. godine do isplate

- 111,60 EUR od 16. srpnja 2021. godine do isplate

- 111,97 EUR od 16. kolovoza 2021. godine do isplate

- 110,87 EUR od 16. rujna 2021. godine do isplate

- 111,80 EUR od 16. listopada 2021. godine do isplate

- 108,17 EUR od 16. studenog 2021. godine do isplate

- 117,91 EUR od 16. prosinca 2021. godine do isplate

- 117,70 EUR od 16. siječnja 2022. godine do isplate

- 106,81 EUR od 16. veljače 2022. godine do isplate

- 101,90 EUR od 16. ožujka 2022. godine do isplate

- 117,34 EUR od 16. travnja 2022. godine do isplate

- 107,87 EUR od 16. svibnja 2022. godine do isplate

- 112,44 EUR od 16. lipnja 2022. godine do isplate

- 111,90 EUR od 16. srpnja 2022. godine do isplate

- 108,82 EUR od 16. kolovoza 2022. godine do isplate

- 117,96 EUR od 16. rujna 2022. godine do isplate

- 112,30 EUR od 16. listopada 2022. godine do isplate

- 108,76 EUR od 16. studenog 2022. godine do isplate

- 113,21 EUR od 16. prosinca 2022. godine do isplate

- 111,87 EUR od 16. siječnja 2023. godine do isplate

- 117,42 EUR od 16. veljače 2023. godine do isplate

- 107,32 EUR od 16. ožujka 2023. godine do isplate

- 61,79 EUR od 16. travnja 2023. godine do isplate

- 52,17 EUR od 16. svibnja 2023. godine do isplate

- 62,54 EUR od 16. lipnja 2023. godine do isplate

- 58,82 EUR od 16. srpnja 2023. godine do isplate

- 59,50 EUR od 16. kolovoza 2023. godine do isplate

- 63,48 EUR od 16. rujna 2023. godine do isplate

- 58,29 EUR od 16. listopada 2023. godine do isplate

- 61,08 EUR od 16. studenog 2023. godine do isplate

- 64,42 EUR od 16. prosinca 2023. godine do isplate

- 59,97 EUR od 16. siječnja 2024. godine do isplate

- 62,66 EUR od 16. veljače 2024. godine do isplate

- 58,20 EUR od 16. ožujka 2024. godine do isplate,

kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 812,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu, i to na radnom mjestu „Kontrolor karata I“, šifra radnog mjesta ZS044, sa koeficijentom složenosti poslova 2,00. Tužitelj navodi da Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. u članku 67. uređuje osnovnu plaću radnika definirajući da osnovnu plaću za puno radno vrijeme čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Uz radno mjesto na koje je raspoređena tužiteljica, općim aktom tuženika sistematizirano je i radno mjesto „kontrolor karata III“, sa koeficijent složenosti poslova 2,20. Tužiteljica navodi da radnici na radnim mjestima „kontrolor karata I“, i „kontrolor karata III“, suštinski obavljaju identične poslove, te da joj je na taj način za jednak posao isplaćivana za 10% manja plaće od plaće radnika koji je raspoređen na radno mjesto „kontrolor karata III“, stoga smatra da je diskriminirana u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju jednak posao. Tužiteljica smatra da odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane u člancima 90. i 91. Zakona o radu ne uređuju samo jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito uređuju jednakost plaća istih radnih mjesta. U tom smislu stajalište je zauzela i sudska praksa. Tužiteljica u podnesku od 10. rujna 2025. ispravlja i dopunjuje tužbu na način da postavlja određen tužbeni zahtjev tako da u utuženom razdoblju od rujna 2020. do kolovoza 2025., potražuje bruto iznos od 6.142,35 eura na ime razlike bruto plaće i posljedično manje isplaćene naknade plaće za godišnji odmor, minuli rad, i manje isplaćeni rad nedjeljom, koja bi joj bila isplaćena prema koeficijentu složenosti poslova 2,20. Nadalje, tužiteljica u podnesku od 21. listopada 2025. precizira da potražuje razliku plaće za razdoblje od 1. rujna 2020. do 31. ožujka 2023. koju bi primala prema koeficijentu složenosti poslova radnog mjesta „Kontrolor karata III“ od 2,20, u odnosu na plaću koju je primala prema koeficijentu 2,00, te razliku plaće u razdoblju od 1. travnja 2023. do 31. ožujka 2024. koju bi primala prema koeficijentu složenosti poslova radnog mjesta „Kontrolor karata III“ od 2,20, u odnosu na plaću koju je primala prema koeficijentu 2,10. Stoga specificiranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 20.4.2026. zahtijeva isplatu razlike bruto plaće u ukupnom iznosu od 3.846,57 eura bruto sa pripadajućim zateznim kamatama, sve uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da je tužitelj u tužbi pogrešno naveo da je kod tuženika zaposlen temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu „Kontrolor karata I“. Naime, prema podacima tuženika tužitelj trenutno radi na radnom mjestu „Kontrolor karata“ u organizacijskoj jedinici Služba općih poslova, Odjel kontrole karata, temeljem Ugovora o radu zaključenog sa tuženikom 8. travnja 2024. godine. Navodi da tužitelj pogrešno navodi da radnici zaposleni na radnom mjestu kontrolor karata II primaju plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20. Tuženik navodi da je Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Zagrebački električni tramvaj, u primjeni od 10. rujna 2015. uređena unutarnja organizacija Podružnice Zagrebački električni tramvaj, sadržaj rada organizacijskih jedinica s razgraničenjem njihove nadležnosti i odgovornosti, radnih mjesta s uvjetima popunjavanja i koeficijentima vrednovanja i dodacima na otežane uvjete rada. Prema prilogu 3. - Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova – Grupa složenosti poslova IV. (KV, SSS) 1,81 – 2,10 i Grupa složenosti poslova V. (VKV, SSS) 2,11 – 2,40, a koji je sastavni dio navedenog Pravilnika, utvrđena su radna mjesta: Kontrolor karata I – koeficijent složenosti poslova 2,00, Kontrolor karata II – koeficijent složenosti poslova 2,10, i Kontrolor karata III – koeficijent složenosti poslova 2,20. Tužitelj navodi da radnici na radnim mjestima „Kontrolor karata I“ i „Kontrolor karata III“ suštinski obavljaju identične poslove iste složenosti, međutim iz sadržaja tužbe se ne može sa sigurnošću zaključiti je li tužitelj potražuje razliku plaće između koeficijenta 2,00 i 2,10 ili između koeficijenta.2,00 i 2,20. Tužbom tužitelj potražuje razliku plaće za razdoblje od 04.11.2020. do 04.11.2025. godine. I u tom dijelu tužitelj je pogriješio jer ne može potraživati razliku plaće za razdoblje nakon 15.04.2024. (odnosno od 01.03.2024. kada su stupile na snagu izmjene i dopune KU) jer je od tada istome isplaćivana plaća prema koeficijentu 2,20. Također, tuženik ulaže prigovor zastare u odnosu na potraživanje tužitelja. Navodi da je tužba tužitelja neuredna, nepotpuni su i neodređeni dokazni prijedlozi tužitelja. Tužitelj bi trebao precizno definirati na koji se Kolektivni ugovor tuženika poziva, nejasno je na koje radnike se odnosi dokazni prijedlog tužitelja o pribavi podataka o koeficijentu po kojem se obračunava plaća u utuženom razdoblju. Iz predloženih platnih lista za tužitelja neće biti vidljiv podatak o visini razlike plaće koju tužitelj potražuje, tako da se i taj dokazni prijedlog ukazuje kao nepotreban. Tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku dostavu platnih lista radnika koji imaju isti radni staž kao i tužitelj, a koji su u navedenom razdoblju obavljali poslove radnog mjesta „kontrolor karata II“, te ostale podatke, ali tužitelj ponovno navodi krivi podatak jer kako je već navedeno, tužitelj nikada nije obavljao poslove radnog mjesta „kontrolor karata II“, a osim toga tome radnom mjestu pripada koeficijent 2,10, a ne 2,20, kako to tužitelj pogrešno navodi. Stoga predlaže da sud odbaci odnosno odbije tužbeni zahtjev.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovora o radu tužitelja od 19.8.1997., 13.1.1998., 21.4.2023. i 1.4.2024. (list 12-21 spisa), izvod iz Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. (list 32-34 spisa), karte radnih mjesta ''kontrolor karata III'', ''kontrolor karata II'' i ''kontrolor karata I'' (list 35-37 spisa), ugovor o radu radnika ŠR, ĆR, BR i NR, te platnu listu za NR (list 38-60 spisa), zapisnik iz spisa Pr-1417/24 i sudsku praksu (list 61-106 spisa), tuženikov izračun utuženog potraživanja (list 111- 112 spisa), saslušan je tužitelj te svjedoci ŠR i ŽR ( list 116- 117 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće između one koju je primio i one po koeficijentu 2,20. za utuženo razdoblje od studenog 2020. do zaključno veljače 2024..

6. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika temeljem priloženih Ugovora o radu na radnom mjestu „Kontrolor karata“, da je tijekom utuženog razdoblja tuženik tužitelju isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,00 od studenog 2020. do veljače 2023., te od ožujka 2023. do veljače 2024. prema koeficijentu 2,10, a od ožujka 2024. (što nije predmet ovog spora) pa nadalje po koeficijentu 2,20, te da razlika plaće između plaće koju je tužitelj primio po koeficijentu složenosti poslova 2,00 i plaće koju bi primio prema koeficijentu složenosti poslova 2,20 od studenog 2020. do veljače 2023. i razlika plaće koju je tužitelj primio po koeficijentu složenosti poslova 2,10 i plaću koju bi primio po koeficijentu složenosti poslova 2,20 od ožujka 2023. do veljače 2024. iznosi ukupno 3.846,57 eura, a sve sukladno izračunu tuženika na listu 111-112 spisa.

7. Sporno je jesu li poslovi koje je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju jednaki poslovima koje su obavljali drugi djelatnici tuženika na radnom mjestu kontrolora karata, a koji su imali koeficijent za obračun plaće 2,20 u istom razdoblju, te ima li tužitelj pravo na razliku plaće zbog primjene nižeg koeficijenta za obračun plaće.

8. Uvidom u Karte radnih mjesta kod tuženika, utvrđeno je:

- da je Kontrolor karata I svrstan u radna mjesta u grupi složenosti poslova IV. s propisanim koeficijentom 2,00,

- da je Kontrolor karata II svrstan u radna mjesta u grupi složenosti poslova IV. s propisanim koeficijentom 2,10,

- da je Kontrolor karata III svrstan u radna mjesta u grupi složenosti poslova V. s propisanim koeficijentom 2,20.

9. Također, iz Karte radnih mjesta kod tuženika proizlazi da su u opisu poslova ''kontrolor karata I'', ''kontrolor karata II'' i ''kontrolor karata III'' navedene iste stavke, uz iznimku da se za radno mjesto ''kontrolor karata I'' kao stručna sprema utvrđuje KV, a za ostala dva radna mjesta srednja stručna sprema (SSS), te da se samo za radno mjesto ''kontrolor karata II'' kao uvjet utvrđuje radno iskustvo od 1 godinu, a za ostala dva radna mjesta (''kontrolor karata I'' i ''kontrolor karata III'') radno iskustvo nije potrebno.

10. Tužitelj je izjavio da radi kod tuženika od 6.1.1981., a kao kontrolor karata od 7.7.1997., te je imao koeficijent 2,00, te mu je isti povećan u ožujku 2023. na 2,10 i u ožujku 2024. na 2,20. Navodi da kontrolori karata svi obavljaju potpuno iste poslove, ali nemaju isti koeficijent plaće, već neki imaju 2,20, a voditelji i koordinatori 2,40 , ali oni također obavljaju iste poslove kao kontrolori karata. Navodi da on obavlja iste poslove kao i ŠR i ŽR, te oni nemaju nikakve dodatne poslove.

11. Svjedok ŠR je izjavio da je radio kod tuženika kao kontrolor karata, isto kao i tužitelj, te su tužitelj i on obavljali potpuno iste poslove, u istom timu, ali je on imao koeficijent 2,20, a neki kontrolori su imali drugačije koeficijente, iako su svi obavljali iste poslove, time što je on od 1.3.2024. zamjenik koordinatora kontrolora kontrole karata.

12. Svjedok ŽR je izjavio da radi kod tuženika kao kontrolor koordinator, a tužitelj je kontrolor karata, ali oni obavljaju iste poslove, te su i tijekom utuženog razdoblja obavljali iste poslove, ali nemaju isti koeficijent plaća, a nedavno je saznao da čak niti kontrolori karata nemaju iste koeficijente plaća, iako svi obavljaju iste poslove.

13. Sud je prihvatio iskaz tužitelja i svjedoka ŠR u dijelu u kojem su jasni i međusobno suglasni, te su suglasni i sa materijalnim dokazima u spisu. Tako je iz istih sud utvrdio da su tužitelj i ŠR tijekom utuženog razdoblja (do ožujka 2024.) obavljali poslove kontrolora karata, te su obavljali potpuno iste poslove, u istom timu, ali je tužitelj imao koeficijent 2,00, odnosno od ožujku 2023. je isti povećan na 2,10, dok je ŠR imao koeficijent 2,20 (što proizlazi i iz njegovog ugovora o radu), te su svi kontrolori karata obavljali potpuno iste poslove, ali nisu svi imali isti koeficijent plaće, već su neki imali 2,20,

14. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja te svjedoka ŠR i ŽR u dijelu da kontrolori karata obavljaju iste poslove kao i kontrolor koordinator i zamjenik koordinatora kontrolora karata, budući isti nisu ni životni ni logični, te isti nemaju uporište u materijalnim dokazima u spisu.

15. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj na radnom mjestu ''kontrolor karata'' u utuženom razdoblju od studenog 2020. do veljače 2023. imao koeficijent za obračun plaće u visini od 2,00, a od ožujka 2023. do veljače 2024. koeficijent 2,10, dok su u istom razdoblju radnik ŠR koji je radio na radnom mjestu ''kontrolor karata III'', kao i neki drugi kontrolori karata, primali plaću prema koeficijentu 2,20, iako su obavljali iste poslove na radnom mjestu kontrolora karata kod tuženika kao i tužitelj, pri čemu su tužitelj i radnik ŠR radili iste poslove u timu. Tužitelj je 8.4.2024. sklopio s tuženikom novi ugovor o radu za radno mjesto ''kontrolor karata'' s koeficijentom za obračun plaće 2,20,, a čime je tužitelj (i nakon utuženog razdoblja) nastavio obavljati iste poslove koje je kod tuženika do tada obavljao, na istom radnom mjestu, ali mu je povećan koeficijent plaće.

16. Iz svega navedenoga proizlazi da ne postoji razlika u opisu i sadržaju poslova na radnom mjestu ''kontrolor karata'' koje je obavljao tužitelj, te ''kontrolor karata I'' za koji je propisan koeficijent 2,00, ''kontrolor karata II'' za koji je propisan koeficijent 2,10 i ''kontrolor karata III'' za koji je propisan koeficijent 2,20, pa kako je ranije navedeno nema ni bitnih razlika u opisu radnih mjesta u Kartama ovih radnih mjesta.

17. Odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane su u čl. 90. ZR-a, koji u st. 4. određuje da se primjerenom plaćom smatra plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, te u čl. 91. ZR-a koji propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, a da dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti: ako obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne ut ječu na narav posla u cijelosti ili ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Dodatno se ističe da je u čl. 91. st. 5. ZR-a propisano da su odredbe suprotne istom članku u ugovoru o radu, kolektivnom ugovoru ili drugom pravnom aktu ništetne.

18. Po ocjeni ovog suda, odredbe o jednakosti plaća imaju se tumačiti ekstenzivno, što znači da se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito i na jednakost plaća radnika koji neovisno od imenovanog radnog mjesta obavljaju iste poslove u istim uvjetima rada, kao što je ovdje slučaj, u odnosu na tužitelja i sve ostale radnike koji obavljaju kod tuženika poslove kontrolora karata.

19. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da postoji razlika u poslovima ili propisanim kvalifikacijama za kontrolora karata I, kontrolora karata II i kontrolora karata III, odnosno za radno mjesto ''kontrolor karata'' za koje je tužitelj zaključio ugovor o radu, radi čega je sud utvrdio da ne postoje objektivni i valjani razlozi koji bi opravdavali i zahtijevali različito plaćanje kao i da je jedina razlika između radnika kontrolora karata u plaći, što je protivno članku 91. ZR-a.

20. Stoga su i sve odredbe navedenih Ugovora o radu koje je tužitelj sklapao s tuženikom, i kojima je koeficijent za obračun plaće bio utvrđen u visini 2,00 odnosno 2,10 umjesto u visini od 2,20 ništetne, imajući u vidu odredbu čl. 91. st. 5. ZR-a. Iako u spisu ne postoji ugovor o radu prema kojem je tužitelj u razdoblju od studenog 2020. do veljače 2023. imao ugovoren koeficijentu složenosti poslova 2,00, međutim, iz navoda stranaka i izračuna tuženika jasno proizlazi da je tuženik u tom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću upravo prema tom koeficijentu, pa ovaj sud smatra da je tužitelj u tom razdoblju imao ugovoren koeficijent 2,00, a po kojem mu je i isplaći9vana plaća. Slijedom navedenog, nije odlučno na koji način Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova, utvrđuje radna mjesta kontrolora karata, te da li je navedeni raspon koeficijenta u skladu sa TKU, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima, u istom timu, kao radnik koji je u tom razdoblju primao plaću prema većem koeficijentu za obračun plaće (2,20). Tuženik pak ničim nije dokazao da postoji razlika u poslovima ili propisanim kvalifikacijama za ''kontrolor karata'', ' 'kontrolor karata I',' ''kontrolor karata II'' i ''kontrolor karata III''. a niti je predložio daljnje dokazne prijedloge na te okolnosti, a ovaj sud smatra da je jedina razlika u plaći, a što je protivno čl. 91. ZR-a.

21. Ovakvo stajalište je zauzeto i u činjenično i pravno istovjetnim predmetima i to u presudama Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-404/2025, Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-120/2025, Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-216/2025, te u sličnim predmetima presudama Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-432/2020 od 12. rujna 2022., Županijskog suda u Puli broj Gž R-73/2022 od 11. listopada 2022. i Županijskog suda u Splitu broj Gž R-754/2020 od 24. svibnja 2021. Najstarije potraživanja tužitelja odnosi se na studeni 2020. koje je dospjelo 15. prosinca 2020.

22. Sukladno odredbi čl. 139. ZR/14 primjenjuje se petogodišnji rok zastare. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 4. studenog 2025., dakle unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina, pa je neosnovan tuženikov prigovor zastare.

23. Tuženik je dostavio izračun razlike plaće između plaće koju je tužitelj ostvario na radnom mjestu kontrolor karata po koeficijentu 2,00 odnosno 2,10 i plaće koju bi ostvario na radnom mjestu kontrolor karta III po koeficijentu 2,20 za utuženo razdoblje te ista prema izračunu tuženika iznosi 3.846,57 eura bruto. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev sukladno izračunu tuženika, a koja visina među strankama nije sporna, pa je valjalo obvezati tuženika da tužitelju isplati razliku plaće u iznosu od 3.846,57 eura bruto, kao u izreci presude.

24. Tužitelju su na pojedinačne mjesečne iznose dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno čl. 92. st. 3. ZR i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na čl. 29. ZOO, te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22), kao u izreci presude.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, podnesak od 20.4.2026. po Tbr. 8/4 - 25 bodova, ročište 12.3.2026. i 28.4.2026. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 650,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 812,50 eura. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 12.3.2026. jer isti ne postoji u spisu pa nije bio potreban za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP -a. Također, tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a nije izvjesno da li će ista na to ročište pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 21. svibnja 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

3. Spis