Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-107/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, protiv I. ovršenice ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miru Dragoviću, odvjetniku u Zagrebu, i II. ovršenika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi ovrhe , odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda Zagrebu poslovni broj Ovr-6590/2018-47 od 20. veljače 2026., 21. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda Zagrebu poslovni broj Ovr-6590/2018-47 od 20. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem usvojio prijedlog I. ovršenice ĐR za odgodu ovrhe od 9. prosinca 2025., te je određeno da se ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-6590/2018-9 od 16. listopada 2019. navedenog suda odgađa do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi pod brojem P-4857/2019.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog žalbenog razloga propisanog člankom 353. stavkom 1. točkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje u tekstu: ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ). Predlaže ukinuti pobijano rješenje.

3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavak 1.OZ-a, ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Nije počinjena ni povreda odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. u vezi s člankom 381. ZPP-a jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, pa je isto moguće ispitati.

5. Neosnovani su žalbeni navodi ovrhovoditelja da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe.

6. Naime, iz stanja spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi:

- da je 16. listopada 2019. doneseno rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenika na temelju ovršne isprave - Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziranog 26. travnja 2004. po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod brojem OV-4847/04,

- da je 9. prosinca 2025. podnesen prijedlog za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred prvostupanjskim sudom poslovni broj P-4857/2019 radi dostave dokumentacije vezane uz Ugovora o kreditu te radi isplate koju temelji na ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezivanju glavnice uz valutu CHF,

- da se ovrhovoditelj protivio navedenom prijedlogu.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na zauzetoj sudskoj praksi i stavu suda Europske unije u presudi broj C-407/18 a u vezi analize načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ).

7.1. U predmetu Suda EU broj C-407/18 - Kuhar c/a Addiko Bank d.d., a u kojem je predmetu bankarska institucija kao ovrhovoditelj inicirala ovršni postupak protiv korisnika kredita na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenom u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije je odredbe ovršenik prigovarao ništetnosti, Sud EU je u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ, utvrdio da ''Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.''.

7.2. Ovršna isprava na kojoj se temelji predmetni ovršni postupak je potrošački ugovor - Ugovor o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziran 26. travnja 2004. po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod brojem OV-4847/04, a što u bitnome predstavlja činjenični supstrat istovjetan postupku koji je rezultirao donošenjem presude Suda EU pod brojem C- 407/18 od 26. lipnja 2019.

7.3. Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje, a slijedeći pravni stav iz presude Suda EU broj C-407/1 da ovršenik nije dužan u konkretnoj situaciji u smislu odredbe članka 65. stavka 1. OZ učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, budući da takva vjerojatnost proizlazi iz pravnog stava presude Suda EU broj C-407/18, slučaj Kuhar protiv Slovenije, od 26. lipnja 2019. o tumačenju Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993.

7.4. U smislu svega navedenoga ovršenik nije bio dužan u konkretnoj situaciji temeljem odredbe članka 65. stavak 1. OZ učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, dok je s druge strane prvostupanjski sud bio ovlašten i po službenoj dužnosti utvrditi činjenice odlučne za odgodu ovrhe kada je pokrenuta parnica radi dostave dokumentacije vezane uz predmetnu ovršnu ispravu - Ugovor o kreditu te radi isplate koju temelji na ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezivanju glavnice uz valutu CHF.

8. Slijedom svega naprijed iznijetog, žalbu ovrhovoditelja valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.

U Rijeci, 21. svibnja 2026.

Sutkinja

Brankica Malnar