Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-716/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća , u pravnoj stvari tužitelja DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Robertu Demo odvjetniku iz OD Juranović i dr. j.t.d. iz Nove Gradiške, protiv tuženika Lovačka udruga ”NAZIME”, OIB:14127992981, Gređani 200, zastupanog po punomoćnici Kseniji Penić odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi naknade štete odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pn-228/2022-13 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pn -228/2022-13 od 29. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 640,02 eur na ime imovinske štete sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku na ime naknade imovinske štete isplati tužitelju iznos od 815,81 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade troška parničnog postupka isplati iznos od 1.550,56 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke dok je točkom IV izreke odbijen tužitelj sa dijelom zatraženog parničnog troška preko dosuđenog iznosa.
2. Protiv točke II i III izreke presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 17/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23-dalje: ZPP).
3. U žalbi tvrdi da je izreka presude nerazumljiva i proturječna . Sud da je odluku temeljio na nalazu vještaka Danka Mjertan iz osiguranja dokaza iako iz sadržaja presude nije razvidno u kom svojstvu ga je saslušao u ovom postupku da li u svojstvu svjedoka ili vještaka. Takvim postupanjem da je po osnovi vještačkog nalaza koji nije donesen u ovom postupku temeljena pobijana presuda. Osporava i dopustivost preinake tužbe.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je nalazom vještaka u postupku osiguranja dokaza utvrđeno da bi na dijelu kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] prinos iznosio 6.498 kg kukuruza te da je oštećeno 60% te njive ili 3.898,80 kg kukuruza, a na drugoj površini prinos bi iznosio 1500 kg , oštećeno je 80% ili 1200 kg kukuruza tako da je tužitelj oštećen za prirast kukuruza na predmetnoj nekretnini za 5.098,80 kg što po tržnoj vrijednosti od 0,16 eur, utvrđenoj dopunskim dopisom vještaka iz postupka osiguranja Danka Mjertan, što sveukupno iznosi 815,81 eur ,
- da je tužitelj prijavio štetu tuženiku pismenim dopisom od 6. rujna 2022.,
- da tužitelj nije koristio repelente u svrhu zaštite od divljači jer da iste nije dobio od tuženika već da je natapao krpe i spužvice naftom te stavljao oko čestice najlonske vrećice i da je imao postavljenog električnog pastira oko kat. čestice te da nije doprinio nastanku štete,
- da je tuženik odgovoran za nastalu štetu na poljoprivrednim proizvodima, u smislu odredbe čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO-a) i odredbama čl. 76., 80. i 81. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ br. 99/18, 32/19, 32/20:dalje ZL) prema kojemu za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje iz čl. 79. st. 1. ZL-a, te kao dobar gospodar zaštiti svoju imovinu od nastanka štete navedene u čl. 78. ZL-a.
8. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se pozivaju žalitelji. Protivno žalbenim tvrdnjama, presuda suda prvog stupnja nije nerazumljiva ni proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
9. Prvostupanjski sud nije povrijedio ni odredbu čl. 354. stavak 1. ZPP-a na koju se poziva tuženik kada je osnovanost visine tužbenog zahtjeva temeljio na nalazu vještaka iz postupka osiguranja dokaza jer iz sadržaja predmeta ne proizlazi da bi se tuženik protivio korištenju dokaza iz ranije provedenog postupka, konkretno postupka osiguranja dokaza u kojemu je sudjelovao kao stranka. Osim toga tijekom prvostupanjskog postupka tuženik nije imao ni sadržajnih primjedbi na nalaz vještaka glede visine štete na predmetnoj nekretnini, a upravo visina štete se utvrđivala u postupku osiguranja.
10. Tuženik je tijekom postupka prigovarao da se vještak sasluša u svojstvu svjedoka na okolnosti sadašnje cijene kukuruza, a u tom svojstvu nije ni saslušan već je sud dopisom od njega zatražio taj podatak pa se taj dopis može smatrati i dopunskim nalazom vještaka. Osim toga tuženik nije imao nikakve primjedbe na navedenu cijenu kukuruza iz tog dopisa.
11. Činjenično utvrđenje koje se u bitnome temelji na stanju nekretnine uz iskaze tužitelja i svjedoka, a koji u bitnim dijelovima nisu osporeni iskazima tuženika , opravdava utvrđenje suda prvog stupnja o osnovanosti i osnovanosti visine tražbine te je pravilno sud prvog stupnja, primjenom odredbe čl. 80. ZL-a obvezao tuženika kao ovlaštenika na isplatu te naknade.
12. Oštećenik je kao dobar gospodar poduzeo radnje iz članka 79. stavka 1. ZL-a i zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedene u članku 78. ZL-a kako je i potvrđeno iskazima saslušanih svjedoka, ali mu je unatoč tome počinjena predmetna šteta od divljači. Osim toga i sam tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je prisutnost divljači na tom području evidentna, dok nastavak tog iskaza u kome tvrdi da bi zbog toga trebao prestati sijati kukuruz na toj nekretnini doista nije logična i ne dovodi u pitanje predmetno utvrđenje.
13. Zaključno treba kazati da se u konkretnom predmetu u kojemu je tuženik konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao manji iznos od početno postavljenog iznosa iz tužbe ne radi o preinaci tužbe već o djelomičnom povlačenju tužbe pa kako se tuženik istome protivio sud je pravilno točkom 1. izreke odbio tužbeni zahtjev za iznos od 640,02 eur, sadržajnom primjenom odredbe čl. 193. stavak 2. ZPP-a.
14. Pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužitelju cjelokupne troškove postupka na vrijednost dosuđenog tužbenog zahtjeva, u smislu odredbe čl. 154. i 155. ZPP -a iako je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom tužbenog zahtjeva i sve parnične radnje su se odnosile na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva dok zbog osnovanosti visine nisu nastali nikakvi dodatni troškovi postupka.
15. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.
16. Nepobijani dio točke I i IV izreke presude ostaje neizmijenjen.
U Rijeci 21. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Tajan Polić
