REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-5/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Melite Božičević - Grbić kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika ZR zbog kaznenih djela prijevare iz članka 208. stavka 1. Kaznenog zakona Republike Srbije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 5. ožujka 2026. broj Kv I-55/2025-25, u sjednici Vijeća održanoj 21. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba izručenika ZR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 5. ožujka 2026. broj Kv I-55/2025-25, pod točkom I. izreke, na temelju članaka 56. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04. - dalje: ZOMP), utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Republici Srbiji izručenika ZR, državljanina Republike Srbije sa statusom stranca s privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj, radi izvršavanja jedinstvene kazne zatvora od jedne godine zbog dva kaznena djela prijevare iz članka 208. stavka 1. Kaznenog zakona Republike Srbije, na koju kaznu je osuđen presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu broj 7 Kv-804/23 od 21. prosinca 2023., pravomoćnom 5. kolovoza 2024.
1.1. Pod točkom II. izreke odlučeno je da će rješenje kojim dopušta ili ne dopušta izručenje, nakon pravomoćnosti ovog rješenja, donijeti ministar nadležan za poslove pravosuđa.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik ZR po branitelju Juraju Bartoliću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bartolić&Bartolić sa sjedištem u Zagrebu, zbog „pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „pobijano rješenje preinači i odbije zamolbu za izručenje, odnosno da rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje“.
3. Sukladno članku 474. stavku 1. u svezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje ZKP) i člankom 81. ZOMP-a, spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Izručenik u žalbi ističe da „sud nije dao odgovarajući značaj okolnosti koja je iznesena na sjednici vijeća, a to je da je izručenik u međuvremenu u cijelosti podmirio obvezu koja je predstavljala posebni uvjet uvjetne osude.“ Također ističe da je izručenik „pokrenuo postupak pred nadležnim sudom u Republici Srbiji radi preispitivanja odluke o opozivu uvjetne osude, upravo zbog činjenice da je posebni uvjet sada u cijelosti ispunjen.“
5.1. Međutim, nasuprot mišljenju žalitelja, okolnost da je izručenik u tijeku postupka izručenja Republici Srbiji radi izdržavanja kazne zatvora od jedne godine po pravomoćnoj presudi kojom je opozvana ranija uvjetna osuda, namirio štetu oštećenicima što je i bio razlog za opoziv uvjetne osude, nije zakonska osnova za odbijanje izručenja iz članka 35. ZOMP-a, a ta okolnost nije propisana kao razlog za odbijanje izručenja ni po Sporazumu između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju od 29. lipnja 2010. (dalje: Sporazum).
5.2. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje izručenika ZR [adresa] radi izdržavanja kazne zatvora od jedne godine, a po pravomoćnosti toga rješenja ministar pravosuđa Republike Hrvatske donosi rješenje kojim dopušta ili ne dopušta izručenje, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, vodeći pri tome računa i o načelu specijaliteta, sukladno odredbi članka 57. ZOMP-a. i članka 24. Sporazuma.
6. Slijedom iznijetoga i s obzirom da pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP-a u vezi s člankom 81. ZOMP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. svibnja 2026.
Predsjednik Vijeća:
Dražen Tripalo
